Predmet T‑355/13
easyJet Airline Co. Ltd
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Zloporaba vladajućeg položaja – Tržište usluga zračnih luka – Odluka o odbijanju pritužbe – Članak 13. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003 – Postupanje u predmetu od strane tijela države članice nadležnog za tržišno natjecanje – Odbijanje pritužbe zbog prioriteta – Odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje koja se poziva na zaključke istrage vođene u pogledu nacionalnog zakonodavstva koje se primjenjuje na predmetni sektor prema pravu tržišnog natjecanja – Obveza obrazlaganja“
Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 21. siječnja 2015.
1. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Ispitivanje pritužbi – Komisijina odluka o obustavi postupka – Diskrecijska ovlast Komisije – Obrazloženje odluke o obustavi postupka – Doseg – Sudski nadzor
(čl. 101., čl. 102. i čl. 105. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 13. st. 2.)
2. Tržišno natjecanje – Podjela nadležnosti između Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Komisijina odluka da obustavi postupak po pritužbi po kojoj je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje već postupalo i odbilo je zbog prioriteta – Sudski nadzor – Odgovarajuće nadležnosti suda Unije i nacionalnih sudova
(čl. 101. i čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 13. st. 2.)
3. Tržišno natjecanje – Podjela nadležnosti između Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Komisijina odluka da obustavi postupak po pritužbi po kojoj je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje već postupalo i odbilo je zbog prioriteta – Dopuštenost
(čl. 101. i čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 5. i čl. 13. st. 2.)
4. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Primjena – Nadležnost tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Doseg – Granice
(čl. 101. i čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 5.)
5. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Komisijina odluka da obustavi postupak po pritužbi po kojoj je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje već postupalo i odbilo je zbog prioriteta – Odluka koja se temelji na zaključcima odluke nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje, izvučenim iz istrage vođene u pogledu nacionalnog sektorskog zakonodavstva – Dopuštenost
(čl. 101. i čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 3. st. 1. i čl. 13. st. 2.)
6. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Primjena od strane nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Razlikovanje različitih službi nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje – Nepostojanje
(čl. 101. i čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 13. st. 2.)
7. Tržišno natjecanje – Podjela nadležnosti između Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Komisijino pravo da uzme u obzir mjere koje su poduzela nacionalna tijela
(čl. 101. i čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 4. i 5.)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 17.‑20., 69., 70., 72.)
2. Predmet sudskog nadzora nad Komisijinom odlukom koja se temelji na članku 13. stavku 2. Uredbe br. 1/2003 jest ispitati ne zasniva li se ta odluka na činjenicama koje su sadržajno netočne i nije li Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava, očitu pogrešku u ocjeni ili zlouporabu ovlasti kada je smatrala da je tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje već postupalo po pritužbi. Nasuprot tomu, nadzor odluka tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje nije na nacionalnim sudovima koji imaju ključnu ulogu u primjeni pravila tržišnog natjecanja Unije. Dakle, nadzor Općeg suda ne smije dovesti do donošenja ocjene o osnovanosti odluke nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje, postupku ili metodologiji koju ono koristi, već je ta ocjena na nacionalnim sudovima.
(t. 20., 51.)
3. Izraz „pritužba […] po kojoj je već postupalo neko drugo tijelo nadležno za tržišno natjecanje“ iz članka 13. stavka 2. Uredbe br. 1/2003 ima velik doseg time što je takve naravi da obuhvaća sve slučajeve pritužbi koje je ispitalo neko drugo tijelo nadležno za tržišno natjecanje, neovisno o ishodu. To doslovno tumačenje u skladu je s općom strukturom te uredbe, iz koje proizlazi da nije važan ishod ispitivanja pritužbe od strane navedenog tijela nadležnog za tržišno natjecanje, nego činjenica da ju je potonje ispitalo.
Osim toga, čini se da je to tumačenje u skladu s glavnim ciljevima Uredbe br. 1/2003, koji su provedba djelotvornog decentraliziranog sustava primjene pravila tržišnog natjecanja Unije. Ta uredba ukinula je raniji centralizirani sustav te je u skladu s načelom supsidijarnosti uspostavljeno veće povezivanje tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje, ovlašćujući ih da u tu svrhu provode pravo tržišnog natjecanja Unije. Protivno tumačenje za učinak bi imalo to da bi Komisija bila prisiljena sustavno ispitati pritužbe svaki put kada je tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje doduše ispitalo neku pritužbu, ali nije donijelo neku od odluka propisanih člankom 5. i člankom 13. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003. Takva obveza Komisije dovela bi do toga da bi na Komisiju bila prebačena ovlast nadzora odluka navedenih tijela koja je jedino na nacionalnim sudovima.
Iz toga slijedi da se Komisija kako bi odbila pritužbu opravdano može osloniti na razlog da je tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje prethodno odbilo tu pritužbu zbog prioriteta.
(t. 26.‑28., 33., 36., 37., 39., 40.)
4. Odluka nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje o odbijanju pritužbe zbog prioriteta jest odluka koja je donesena na temelju odredbi članka 5. stavka 2. Uredbe br. 1/2003.
(t. 32., 34.)
5. Nijedna odredba Uredbe br. 1/2003 ne zabranjuje tijelu države članice nadležnom za tržišno natjecanje da se u istragama koje provodi kako bi ocijenilo poštovanje pravila tržišnog natjecanja Unije osloni na zaključke do kojih je došlo u okviru istraga koje su provedene u pogledu drugog nacionalnog zakonodavstva. Stoga se Komisija, kako bi odbila pritužbu na temelju odredbi članka 13. stavka 2. Uredbe br. 1/2003, može opravdano temeljiti na razlogu da je neko tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje prethodno odbilo tu pritužbu nakon ispitivanja koje se zasniva na zaključcima do kojih je došlo u okviru istrage provedene u pogledu drugih odredbi nacionalnog prava, pod uvjetom da je to ispitivanje bilo provedeno u pogledu pravila prava tržišnog natjecanja Unije.
(t. 45., 46.)
6. Odredbe članka 13. stavka 2. Uredbe br. 1/2003, poput svih navedene uredbe, upućuju na tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje a da pritom ne razlikuju različite službe toga tijela. Stoga nije potrebno poznavati sastav timova koji su ispitali pritužbu tužitelja koja se temeljila na zakonodavstvu različitom od onog koje se odnosi na tržišno natjecanje jer je tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje ispitalo pritužbu u pogledu prava tržišnog natjecanja i jer iz gore navedenog proizlazi da se navedeno tijelo opravdano moglo osloniti na analizu provedenu u okviru pritužbe koja se temeljila na drukčijem zakonodavstvu.
(t. 60.)
7. Vidjeti tekst odluke.
(t. 71.)