Predmet T‑358/13

Talijanska Republika

protiv

Europske komisije

„EPFRR – Poravnanje računâ agencija za plaćanje država članica u pogledu rashoda koje je financirao EPFRR – Odluka kojom se utvrđuje da se određeni iznos ne može ponovno upotrijebiti u okviru plana ruralnog razvoja regije Basilicata – Članak 30. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 – Obveza obrazlaganja“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 8. listopada 2015.

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Istovrsni zahtjevi kada je riječ o prigovorima navedenima u potporu tužbenom razlogu – Prigovori koji nisu navedeni u tužbi – Nedopuštenost

(Statut Suda, čl. 21.; Poslovnik Općeg suda (1991), čl. 44. st. 1. t. (c))

2.      Sudski postupak – Dokaz – Dokaz u obliku dokumenta – Dokazna vrijednost – Ocjena suda Unije – Mjerila

3.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka o poravnanju računa na ime troškova koje je financirao EPFRR

(Čl. 296. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1290/2005, čl. 30. i 31.)

4.      Poljoprivreda – Zajednička poljoprivredna politika – Financiranje od strane EPFRR‑a – Utvrđenje nepravilnosti u primjeni mehanizama zajedničke organizacije tržišta od strane nacionalnih tijela – Ovlast Komisije da provodi financijske korekcije već od stadija poravnanja računa

(Uredba Vijeća br. 1290/2005, čl. 26. st. 3., čl. 27. st. 3. i 4., čl. 30, čl. 31; Uredba Komisije br. 885/2006, čl. 11. st. 1.)

5.      Poljoprivreda – Zajednička poljoprivredna politika – Financiranje od strane EPFRR‑a – Poravnavanje računa – Odbijanje priznavanja troškova koji proizlaze iz nepravilnosti pri primjeni propisa Unije – Pobijanje od strane predmetne države članice – Teret dokazivanja – Raspodjela između Komisije i države članice

(Uredba Vijeća br. 1290/2005, čl. 30. i 31.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 46.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 49.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 56., 57.)

4.      Komisija pri upravljanju zajedničkom poljoprivrednom politikom nema pravo upotrebljavati sredstva koja nisu u skladu s pravilima zajedničke organizacije predmetnih tržišta te se to pravilo općenito primjenjuje. Stoga, kada Komisija istakne da računi agencija za plaćanje uključuju izdatke nastale protivno pravilima Unije kojima se uređuje predmetno upravljanje zajedničkom poljoprivrednom politikom, ona je ovlaštena u tom pogledu poduzeti sve potrebne mjere i, stoga, unijeti financijske ispravke u godišnje financijske izvještaje agencija za plaćanje u fazi odluke o poravnanju računa donesene u skladu s člankom 30. Uredbe br. 1290/2005 o financiranju zajedničke poljoprivredne politike.

U tom pogledu Komisija nije obvezna prihvatiti lažnu izjavu o prijelaznim izdacima za program ruralnog razvoja samo zbog poštovanja formalnosti koje se odnose na njezino podnošenje, predviđenima člankom 26. stavkom 3. Uredbe br. 1290/2005. Ona će, stoga, biti obvezna poravnati ih i zatim, snositi upravni trošak ispravka te izjave u okviru postupka predviđenog člankom 16. Uredbe br. 883/2006. Takva logika protivi se integritetu postupka poravnanja računa predviđenom člankom 30. Uredbe br. 1290/2005 koji, kao što proizlazi iz njegovog teksta, obuhvaća cjelovitost, točnost i istinitost godišnjih financijskih izvještaja koje podnose nacionalna tijela. Naime, odluka o poravnanju računa pojašnjava iznose koje svaka država članica treba vratiti i koji su određeni oduzimanjem iznosa predujama isplaćenih tijekom predmetne financijske godine od izdataka utvrđenih za istu godinu. Kada Komisija utvrdi postojanje nepravilnosti u godišnjoj izjavi o izdacima za određeni program, ona ih ne može priznati kao pripisane EPFRR‑u u okviru poravnanja računa i stoga treba odbiti njihovo financiranje dok se ne donese eventualna odluka o nesukladnosti.

Nadalje, Komisiji se ne može predbacivati što je u odluci o pokretanju postupka potvrde o sukladnosti, u skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe br. 885/2006 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe br. 1698/2005, troškove smatrala istovremeno problemom koji je predmet poravnanja računa i suspendiranim iznosom. Naime, u skladu s člankom 27. stavkom 4. Uredbe br. 1290/2005, odluke o suspendiranju ili smanjenju plaćanja na temelju stavka 3. provedene su ne dovodeći u pitanje odluke iz članaka 30. i 31. iste uredbe. Usto, u skladu s člankom 30. stavkom 2. navedene uredbe, odluka donesena na temelju članka 30. ne dovodi u pitanje odluke donesene naknadno na temelju članka 31. koje se odnose na izdatke koji se isključuju iz financiranja Unije kada nisu nastali u skladu s pravilima Unije. Iz toga slijedi da, pri donošenju odluke o poravnanju računa na temelju članka 30., Komisija može zaključiti o posljedicama propusta primijećenih u pogledu kvalitete podnesenih računa, i to neovisno o odluci potvrde o sukladnosti.

(t. 68., 82., 83., 89.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 69.‑71.)