Predmet T‑412/10

(objavljeno u ulomcima)

Roca

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u – Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Pripisivanje protupravnog ponašanja – Novčane kazne – Smjernice za izračun iznosa novčanih kazni iz 2006. – Težina povrede – Olakotne okolnosti – Gospodarska kriza – Obavijesti o suradnji iz 2002. – Smanjenje iznosa novčane kazne – Značajna dodana vrijednost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. rujna 2013.

1.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Smanjenje novčane kazne u zamjenu za suradnju inkriminiranog poduzetnika – Pretpostavke – Značajna dodana vrijednost dokaza koje je podnio predmetni poduzetnik – Doseg – Uzimanje u obzir kronološkog elementa suradnje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Doseg

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. i 23.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 20. do 23.)

2.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni, izrečenih u slučaju povreda pravila o tržišnom natjecanju – Smanjenje novčane kazne u zamjenu za suradnju inkriminiranog poduzetnika u opsegu koji premašuje područje primjene Obavijesti o suradnji – Uvjeti

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; obavijesti Komisije 2002/C 45/03, t. 1. i 2006/C 210/02, t. 29. al. 3.)

1.      Komisija je u području tržišnog natjecanja u Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela utvrdila uvjete pod kojima poduzetnici koji s njom surađuju tijekom njezine istrage mogu biti oslobođeni od novčane kazne ili im se može smanjiti novčana kazna koju bi inače trebali platiti.

Iz logike spomenute obavijesti proizlazi da je željeni učinak iste stvoriti ozračje nesigurnosti unutar kartela poticanjem njihova prijavljivanja Komisiji. Ta nesigurnost proizlazi iz činjenice da sudionici kartela znaju da prijavljivanjem ostalih sudionika povrede samo jedan od njih može dobiti imunitet od novčane kazne zbog prijavljivanja ostalih sudionika povrede, čime su izloženi riziku da im budu izrečene novčane kazne. U okviru takvog uređenja i u skladu s istom logikom, poduzetnici koji najbrže ponude svoju suradnju trebaju ostvariti veća smanjenja novčanih kazni koje bi im inače bile izrečene u odnosu na smanjenja odobrena poduzetnicima koji nisu jednako brzo ponudila svoju suradnju. Kronološki red i brzina suradnje koju su pružili članovi kartela stoga su temeljni elementi sustava uspostavljenog na temelju spomenute obavijesti o suradnji.

U tom smislu, iako Komisija mora obrazložiti razloge zbog kojih smatra da dokazi koje su poduzetnici dostavili na temelju obavijesti o suradnji predstavljaju doprinos koji opravdava ili ne opravdava smanjenje iznosa izrečene novčane kazne, s druge strane, poduzetnici koji namjeravaju osporavati Komisijinu odluku u tom pogledu moraju dokazati da su podaci koje su oni dragovoljno dostavili bili od odlučujuće važnosti za to da Komisiji omoguće dokazivanje bitnih elemenata povrede i stoga donošenje odluke kojom se izriču novčane kazne. Imajući u vidu smisao smanjenja, Komisija ne može zanemariti korisnost pružene informacije, koja nužno ovisi o dokazima kojima ona već raspolaže.

Ukoliko neki poduzetnik, u okviru suradnje, samo potvrđuje, na manje precizan i određen način, određene informacije koje je u okviru suradnje već pružio neki drugi poduzetnik, stupanj suradnje ponuđene od strane prvospomenutog poduzetnika, koji bi možda bio i od određene korisna za Komisiju, ne može se smatrati usporedivim sa stupnjem suradnje poduzetnika koji je prvi ponudio spomenute informacije. Izjava u kojoj se samo u određenoj mjeri potvrđuje izjava kojom Komisija već raspolaže zapravo ne olakšava zadatak Komisije na značajan način. Takva izjava stoga ne može biti dostatna za opravdanje smanjenja iznosa novčane kazne s naslova suradnje. Međutim, izjava poduzetnika optuženog da je sudjelovao u zabranjenom sporazumu, čiju je točnost osporilo više optuženih poduzetnika, ne može se smatrati dostatnim dokazom o postojanju povrede koju su počinili ti poduzetnici ako je ne potkrepljuju drugi dokazi .

Naposljetku, iako treba smatrati da Komisija kod ispitivanja značajne dodane vrijednosti informacija koje su joj dostavljene na temelju Obavijesti o suradnji raspolaže marginom prosudbe, jednako tako je točno da se Opći sud ne može osloniti na navedenu marginu prosudbe radi neprovođenja temeljitog nadzora Komisijine ocjene prava i činjenica u tom pogledu.

Iako Obavijest o suradnji ne prejudicira kako će sud Unije ocijeniti smanjenje iznosa novčane kazne kada odlučuju na temelju svoje neograničene nadležnosti, Opći sud može ocijeniti prikladnim da se radi ponovnog izračuna novčane kazne osloni na nju, osobito zbog činjenice da ona omogućava da se u obzir uzmu sve relevantne okolnosti slučaja i izreknu proporcionalne novčane kazne svim poduzetnicima koju su sudjelovali u predmetnoj povredi.

(t. 176., 182.‑188., 233.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 221.‑223.)