RJEŠENJE OPĆEG SUDA (sedmo prošireno vijeće)
8. veljače 2024.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Intervencija – Članak 173. stavak 1. i članak 179. Poslovnika – Odgovor na tužbu podnesen nakon isteka roka – Članci 142. do 145. Poslovnika – Neprimjenjivost – Odbijanje”
U predmetu T‑30/23,
Fly Persia IKE, sa sjedištem u Ateni (Grčka),
Ali Barmodeh, sa stalnom adresom u Ateni,
koje zastupa R. Marano, odvjetnik,
tužitelji,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa R. Raponi, u svojstvu agenta,
tuženika,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a bila je
Dubai Aviation Corp., sa sjedištem u Dubaiju (Ujedinjeni Arapski Emirati),
OPĆI SUD (sedmo prošireno vijeće),
u sastavu: K. Kowalik‑Bańczyk, predsjednica, E. Buttigieg, G. Hesse, I. Dimitrakopoulos i B. Ricziová (izvjestiteljica), suci,
tajnik: V. Di Bucci,
donosi sljedeće
Rješenje
Činjenično stanje i postupak
1 Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a tužitelji, Fly Persia IKE i Ali Barmodeh, traže poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 24. studenoga 2022. (predmet R 1723/2021‑4) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).
2 Tužitelji su 13. veljače 2019. podnijeli EUIPO‑u prijavu za registraciju žiga Europske unije za sljedeći figurativni žig:
3 Žig za koji je podnesena prijava odnosio se na nekoliko usluga koje se nalaze, među ostalim, u razredu 39. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.
4 Dubai Aviation Corp. podnio je 4. lipnja 2019. prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava za usluge iz razreda 39.
5 Prigovor se temeljio na ranijem žigu Europske unije prikazanom u nastavku, koji se također odnosio na više usluga iz razreda 39.:
6 U potporu prigovoru navedeni su razlozi iz članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.).
7 Odjel za prigovore je 13. kolovoza 2021. djelomično prihvatio prigovor.
8 Tužitelji su 6. listopada 2021. EUIPO‑u podnijeli žalbu protiv odluke Odjela za prigovore.
9 Pobijanom odlukom žalbeno vijeće odbilo je žalbu.
10 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 30. siječnja 2023. tužitelji su pokrenuli ovaj postupak radi poništenja pobijane odluke. Dopisom tajnika Općeg suda tužba je 13. veljače 2023. dostavljena društvu Dubai Aviation Corp. kao stranci u postupku pred žalbenim vijećem.
11 Dubai Aviation Corp. podnio je 26. travnja 2023. tajništvu Općeg suda dokument naslovljen „Odgovor na tužbu”.
12 U okviru mjere upravljanja postupkom od 24. svibnja 2023. Opći sud pozvao je Dubai Aviation Corp. da podnese svoja očitovanja o tome zašto je podnio dokument naslovljen „Odgovor na tužbu” nakon isteka roka predviđenog člankom 179. Poslovnika Općeg suda. Dubai Aviation Corp. odgovorio je u za to određenom roku.
13 Opći sud pozvao je 14. lipnja 2023. tužitelje i EUIPO da podnesu očitovanja o dokumentu naslovljenom „Odgovor na tužbu” koji je podnio Dubai Aviation Corp. jer bi se taj dokument mogao kvalificirati kao zahtjev za intervenciju.
14 Dopisom od 30. lipnja 2023. tužitelji su tražili od Općeg suda da odbaci zahtjev za intervenciju društva Dubai Aviation Corp.
15 U dopisu od 6. srpnja 2023. EUIPO je naveo da se ne protivi intervenciji društva Dubai Aviation Corp. jer to društvo podržava EUIPO‑ov zahtjev naveden u njegovu odgovoru na tužbu.
Pravo
16 Na temelju članka 40. drugog i četvrtog stavka Statuta Suda Europske unije, koji se na temelju njegova članka 53. prvog stavka primjenjuje na postupak pred Općim sudom, osoba koja dokaže svoj pravni interes za ishod postupka koji nije postupak među državama članicama, među institucijama Unije ili između država članica i institucija Unije, može se uključiti u taj postupak. Prijedlog za uključenje u postupak ograničen je na potporu tužbenog zahtjeva jedne od stranaka.
17 Usto, iz članka 53. drugog stavka navedenog statuta proizlazi da Poslovnik može odstupiti od članka 40. četvrtog stavka i članka 41. tog statuta kako bi se uzele u obzir posebnosti sporova u području intelektualnog vlasništva. U tu su svrhu donesena, među ostalim, posebna pravila o intervenijentima (vidjeti u tom smislu rješenja od 18. ožujka 2016., Sociedad agraria de transformación br. 9982 Montecitrus/OHIM – Spanish Oranges (MOUNTAIN CITRUS SPAIN), T‑495/15, neobjavljeno, EU:T:2016:179, t. 8. i navedenu sudsku praksu i od 7. prosinca 2016., Claranet Europe/EUIPO – Claro (claranet), T‑129/16, neobjavljeno, EU:T:2016:728, t. 8.).
18 Stoga se položaj pred Općim sudom stranke u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, osim tužitelja, uređuje člankom 173. Poslovnika (rješenje od 12. srpnja 2022., Cipla Europe/EUIPO i Glaxo Group, C‑245/22 P(I), neobjavljeno, EU:C:2022:549, t. 59.). Konkretnije, stavkom 3. navedenog članka strankama u postupku pred žalbenim vijećem, osim tužitelju, dodjeljuje se postupovni položaj koji odgovara onomu glavnih stranaka. Stoga ta odredba, u skladu s člankom 53. drugim stavkom Statuta Suda Europske unije, odstupa od članka 40. četvrtog stavka tog statuta, u skladu s kojim je prijedlog za uključenje u postupak ograničen na potporu tužbenog zahtjeva jedne od stranaka. Naime, intervenijenti mogu, u skladu s člankom 173. Poslovnika, ne samo podupirati zahtjev glavne stranke nego i iznijeti samostalne zahtjeve i razloge u odnosu na one glavnih stranaka (vidjeti u tom smislu rješenje od 5. ožujka 2004., Boss/OHIM – Delta Biomichania Pagatou (BOSS), T‑94/02, EU:T:2004:68, t. 17.).
19 Osim toga, valja podsjetiti na to da, na temelju članka 173. stavaka 1. i 2. Poslovnika, stranka u postupku pred žalbenim vijećem, osim tužitelja, može sudjelovati u postupku pred Općim sudom kao intervenijent ako odgovori na tužbu u propisanom obliku i roku. Prije isteka propisanog roka za podnošenje odgovora na tužbu, ta stranka postaje stranka u postupku pred Općim sudom kao intervenijent podnošenjem postupovnog akta. Ona gubi položaj intervenijenta pred Općim sudom ako ne odgovori na tužbu u propisanom obliku i roku.
20 U tom se pogledu u članku 179. Poslovnika pojašnjava da stranka u postupku pred žalbenim vijećem, osim tužitelja, podnosi odgovor na tužbu u roku od dva mjeseca od dostave tužbe.
21 Stoga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, osim tužitelja pred Općim sudom, koja nije podnijela odgovor na tužbu u roku koji se u tom pogledu predviđa u članku 179. Poslovnika, nema svojstvo stranke pred Općim sudom i stoga, nakon isteka tog roka, ne može podnijeti očitovanja u postupku koji se vodi pred tim sudom (vidjeti u tom smislu rješenje od 12. srpnja 2022., Cipla Europe/EUIPO i Glaxo Group, C‑245/22 P(I), neobjavljeno, EU:C:2022:549, t. 61.).
22 Budući da je tužba društvu Dubai Aviation Corp. dostavljena 13. veljače 2023., u ovom je slučaju rok za podnošenje odgovora na tužbu iz članka 173. stavka 1. Poslovnika istekao 24. travnja 2023., u skladu s člankom 179. tog poslovnika, u vezi s njegovim člankom 60., jer nije podnesen nikakav opravdani zahtjev za produljenje.
23 Stoga valja utvrditi da Dubai Aviation Corp., s obzirom na to da je tajništvu Općeg suda podnio odgovor na tužbu 26. travnja 2023., nije poštovao rok propisan za podnošenje odgovora na tužbu. Kako bi opravdao nepravodobno podnošenje tog odgovora, u odgovoru na mjere upravljanja postupkom od 24. svibnja 2023. objašnjava da se u biti oslonio na „opći” sustav intervencije predviđen člankom 143. Poslovnika u smislu kojeg je postupio u roku. Konkretno, priznaje da je pogriješio u pogledu sustava i primjenjivog roka kad je podnio odgovor na tužbu u roku koji se predviđa navedenom odredbom. Međutim, od Općeg suda traži da „prihvati njegov zahtjev za intervenciju”.
24 Prema mišljenju tužiteljâ, zahtjev za intervenciju treba odbaciti kao „nedopušten”. Tvrde da je Dubai Aviation Corp. „izgubio” svoj položaj intervenijenta pred Općim sudom u skladu s člankom 173. stavkom 2. Poslovnika jer nije poštovao rok predviđen za podnošenje odgovora na tužbu i nije dokazao da postoje iznimne okolnosti koje bi omogućile da se odstupi od postupovnih pravila. Smatraju da bi, čak i ako dokument naslovljen „Odgovor na tužbu” treba kvalificirati kao zahtjev za intervenciju na temelju članka 143. Poslovnika, takav zahtjev bio nedopušten jer činjenica da je Dubai Aviation Corp. bio stranka u postupku pred EUIPO‑om nije dovoljna da se opravda pravo na intervenciju na temelju navedenog članka.
25 EUIPO se ne protivi zahtjevu za intervenciju jer Dubai Aviation Corp. podupire zahtjev naveden u njegovu odgovoru na tužbu. Napominje da se postojanje i nepostojanje stvarne uporabe posebnih prava na intervenciju predviđenih u članku 173. Poslovnika u načelu ne protive tome da stranka u postupku pred žalbenim vijećem, osim tužitelja, zahtijeva intervenciju u skladu s člankom 40. Statuta Suda Europske unije i člancima 142. do 145. navedenog poslovnika, ako su ispunjeni uvjeti predviđeni u tu svrhu. Prema njegovu mišljenju, dokument naslovljen „Odgovor na tužbu” sadržava „izričite naznake” u pogledu zahtjeva navedenih u članku 143. stavku 2. točkama (a) i (d) Poslovnika, kao i implicitne naznake u pogledu zahtjeva utvrđenih u točkama (e) i (f) tog stavka. Usto, tvrdi da se zahtjevom za intervenciju utvrđuje i interes društva Dubai Aviation Corp. da se spor u ovom slučaju riješi u skladu s člankom 40. drugim stavkom tog statuta.
26 Kao prvo, valja istaknuti da Dubai Aviation Corp. nije podnio nikakav postupovni akt prije isteka roka, predviđenog u članku 173. stavku 1. Poslovnika, u vezi s člancima 60. i 179. tog poslovnika, za podnošenje odgovora na tužbu, a svoj odgovor na tužbu podnio je nakon isteka tog roka. Usto, u svojem odgovoru na pitanje Općeg suda Dubai Aviation Corp. ne navodi niti a fortiori utvrđuje postojanje iznimnih okolnosti koje bi predstavljale nepredvidive okolnosti ili višu silu u smislu članka 45. drugog stavka Statuta Suda Europske unije.
27 Prema tome, Dubai Aviation Corp. nije postao stranka u postupku pred Općim sudom kao intervenijent u skladu s člankom 173. stavcima 1. i 2. Poslovnika.
28 Kao drugo, valja ispitati može li se društvu Dubai Aviation Corp. dopustiti intervencija na temelju članaka 142. do 145. Poslovnika.
29 U tom je pogledu važno podsjetiti na to da se u člancima 142. do 145. Poslovnika utvrđuju pravila o podnošenju zahtjevâ za intervenciju Općem sudu i pravila njihova ispitivanja. U skladu s člankom 143. stavkom 1. navedenog poslovnika, zahtjeve za intervenciju treba podnijeti u roku od šest tjedana od objave priopćenja u Službenom listu Europske unije koje se odnosi na tužbu kojom se pokreće postupak. Navedene odredbe dio su glave III. koja se odnosi na izravne tužbe.
30 Usto, u skladu s člankom 191. Poslovnika, pod uvjetom da se posebne odredbe glave IV. tog poslovnika odnose na sporove o pravima intelektualnog vlasništva, odredbe glave III. primjenjive su na postupke iz glave IV. Drugim riječima, u dijelu u kojem se u glavi IV. Poslovnika koja se odnosi na sporove o pravima intelektualnog vlasništva predviđaju posebna postupovna pravila, ne primjenjuju se opće odredbe glave III. Stoga je ta odredba izraz načela lex specialis derogat legi generali.
31 Iz toga proizlazi, s obzirom na to da se u glavi IV. Poslovnika predviđaju posebna pravila koja se odnose na intervenciju pred Općim sudom stranke u postupku pred žalbenim vijećem, osim tužitelja, da se na tu stranku ne mogu primijeniti članci 142. do 145. navedenog poslovnika.
32 Stoga je isključeno da se društvu Dubai Aviation Corp., nakon što je izgubilo mogućnost da postane stranka u postupku pred Općim sudom kao intervenijent u skladu s odredbama članka 173. Poslovnika, može dopustiti da intervenira na temelju članaka 142. do 145. Poslovnika te da se na njega slijedom toga primijeni rok predviđen u članku 143. stavku 1. tog poslovnika.
33 To se razmatranje potkrepljuje obrazloženjem priloženim nacrtu izmjena Poslovnika od 22. rujna 1994. kojima se taj poslovnik nastoji prilagoditi posebnostima novih sporova u području prava žigova. U tom obrazloženju Opći sud pojasnio je da se na stranke u postupku pred žalbenim vijećem primjenjuje „poseban sustav” koji se razlikuje od sustava intervencije predviđenog općim odredbama koji se primjenjuje na države članice, institucije i druge treće osobe koje imaju interes za rješenje spora.
34 S obzirom na prethodno navedeno, valja zaključiti da se članci 142. do 145. Poslovnika ne mogu primijeniti u ovom slučaju i da, s obzirom na članak 173. stavke 1. i 2. tog poslovnika, Dubai Aviation Corp. nije postao stranka u postupku u ovom predmetu.
Troškovi
35 Kao prvo, iz članka 173. stavka 2. Poslovnika proizlazi da stranka u postupku pred žalbenim vijećem, osim tužitelja, snosi vlastite troškove ako ne odgovori na tužbu u propisanom obliku i roku. Budući da Dubai Aviation Corp. nije odgovorio na tužbu u propisanom obliku i roku, u ovom će slučaju snositi vlastite troškove povezane s postupovnim aktima koje je podnio.
36 Kao drugo, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju članka 191. tog poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
37 U ovom slučaju, s jedne strane, s obzirom na to da Dubai Aviation Corp. nije uspio u postupku, valja mu naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove tužiteljâ povezane s postupkom intervencije u skladu s njihovim zahtjevima.
38 S druge strane, s obzirom na to da EUIPO nije podnio zahtjev kojim se traži da se društvu Dubai Aviation Corp. naloži snošenje troškova, valja mu naložiti da snosi vlastite troškove povezane s postupkom intervencije.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (sedmo prošireno vijeće)
rješava:
1. Ne dopušta se društvu Dubai Aviation Corp. da sudjeluje u postupku u predmetu T‑30/23 kao intervenijent.
2. Dubai Aviation Corp. snosit će, osim vlastitih troškova, troškove društva Fly Persia IKE i Alija Barmodeha povezane s postupkom intervencije.
3. Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) snosit će vlastite troškove povezane s postupkom intervencije.
U Luxembourgu 8. veljače 2024.
V. Di Bucci | | K. Kowalik‑Bańczyk |