Žalba koju je 5. ožujka 2021. podnio Fakro sp. z o.o. protiv presude Općeg suda od 16. prosinca 2020. u predmetu T-515/18, Fakro/Komisija

(predmet C-149/21 P)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelj: Fakro sp. z o.o. (zastupnici: A. Radkowiak-Macuda, Z. Kiedacz, radcy prawni)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Republika Poljska

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

djelomično ukine pobijanu presudu Općeg suda, to jest točku 1. presude;

donese konačnu odluku u predmetu i utvrdi nevaljanost Komisijine odluke;

naloži Komisiji snošenje troškova postupka pred Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U okviru prvog žalbenog razloga, koji se dijeli na dva osnovna dijela, podnositelj žalbe tvrdi da je Opći sud povrijedio članak 105. stavak 1. UFEU-a u vezi s člankom 102. UFEU-a jer je smatrao da:

Komisija nije počinila očitu pogrešku time što je ocijenila da je interes Unije za daljnje ispitivanje predmeta jako nizak odbivši žalbu iz razloga niskog prioriteta. Taj se žalbeni razlog dijeli na četiri posebna razloga koja se odnose na to da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer je smatrao da: (i) Komisija nije počinila očitu pogrešku time što je utvrdila da postoji samo ograničena vjerojatnost utvrđenja postojanja navodne povrede, (ii) Komisija nije počinila očitu pogrešku time što je utvrdila da bi opseg nužnog ispitivanja bio neproporcionalan vjerojatnosti utvrđenja postojanja navodne povrede, (iii) Komisija nije počinila očitu pogrešku time što nije ocijenila valjanost navoda o utjecaju navodne povrede na funkcioniranje unutarnjeg tržišta i da su (iv) navodi o ocjeni Unijina interesa, osim onih koje je iznijela Komisija, nedopušteni;

dva kanala distribucije krovnih prozora (investicijska prodaja i druga prodaja) nisu istovjetne usluge.

U okviru drugog žalbenog razloga, koji se dijeli na dva dijela, podnositelj žalbe tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u pogledu načela dobre uprave (članak 41. Povelje o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja)) u vezi s načelom prava na djelotvornu sudsku zaštitu i prava na djelotvoran pravni lijek pred sudom (članak 47. Povelje) i u vezi s člankom 102. UFEU-a jer je dao pogrešno tumačenje prema kojem:

trajanje postupka pred Komisijom i nedonošenje meritorne odluke nije utjecalo na Fakrovu mogućnost da ostvari svoja temeljna prava;

Komisija u predmetu nije povrijedila načelo nepristranosti, zbog čega se utvrđenje o nepostojanju Unijina interesa za odlučivanje o predmetu nije temeljilo na diskriminatornim premisama.

U okviru trećeg žalbenog razloga, podnositelj žalbe tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer nije priznao puni učinak (effet utile) članku 102. UFEU-a u vezi s člankom 17. stavkom 1. UEU-a, članku 105. UEU-a, načelu dobre uprave i pravu na djelotvornu sudsku zaštitu time što je smatrao da Komisija nije bila jedina ovlaštena provesti postupak, da Komisija nije imala obvezu ispitati Fakrovu situaciju sa stajališta stvarne mogućnosti ostvarivanja njegovih prava obuhvaćenih žalbom Komisiji, dok je Fakro, radi ostvarivanja svojih prava, istodobno s postupkom koji je provodila Komisija morao poduzeti pravne radnje pred nacionalnim tijelima za tržišno natjecanje i sudskim putem na području država članica gdje je došlo do navedenih povreda.

U okviru četvrtog žalbenog razloga, podnositelj žalbe tvrdi da je Opći sud povrijedio članak 296. UFEU-a jer ga je pogrešno tumačio i utvrdio da Komisija nije povrijedila obvezu pravilnog obrazloženja u pogledu sukobljenih robnih marki i investicijskih rabata.

____________