Predmet T‑306/10

Hani El Sayyed Elsebai Yusef

protiv

Europske komisije

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al‑Kaidom i talibanima – Uredba (EZ) br. 881/2002 – Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora osobe kao posljedica njezina uključenja u popis koji utvrđuje tijelo Ujedinjenih naroda – Odbor za sankcije – Posljedično uključenje u Prilog I. Uredbi br. 881/2002 – Odbijanje Komisije da izbriše to uključenje – Tužba zbog propusta – Temeljna prva – Pravo na saslušanje, pravo na učinkovit sudski nadzor i pravo na poštovanje prava vlasništva“

Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 21. ožujka 2014.?II – 0000

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 21. ožujka 2014.

1.      Sudski postupak – Tužba zbog propusta – Akti iz članka 263. UFEU‑a – Zaobilaženje činjenice proteka roka za podnošenje tužbe za poništenje – Nedopuštenost – Granice – Postojanje novih relevantnih okolnosti – Pojam novih relevantnih okolnosti – Mjere ograničavanja donesene u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike

(čl. 263. UFEU‑a i čl. 265. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 881/2002, čl. 7.c)

2.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al‑Kaidom i talibanima – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Pravo adresata na podnošenje zahtjeva za preispitivanje s obzirom na kasniji razvoj događaja – Sudski nadzor – Odbijanje Komisije da udovolji takvom zahtjevu – Nepostupanje koje karakterizira propust

(čl. 263. UFEU‑a i čl. 265. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 881/2002)

3.      Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu – Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al‑Kaidom i talibanima – Obveza davanja pojedinačnih i specifičnih razloga koji opravdavaju donesene odluke – Obveza pružanja mogućnosti zainteresiranoj osobi da se učinkovito očituje o elementima koji joj se stavljaju na teret

(čl. 220 st. 1. UFEU‑a i čl. 296. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 881/2002; Uredba Komisije br. 1629/2005)

1.      Nije dopušteno tužitelju da zaobiđe činjenicu proteka roka za podnošenje tužbe za poništenje na temelju članka 264. UFEU‑a protiv akta institucije tako što će zlouporabiti tužbu zbog propusta na temelju članka 265. UFEU‑a zbog odbijanja te institucije da poništi ili stavi izvan snage navedeni akt.

U tom pogledu samo postojanje novih relevantnih okolnosti može opravdati podnošenje zahtjeva za preispitivanje odluke koja nije bila pobijana u roku. U kontekstu mjere zamrzavanja financijskih sredstava na temelju Uredbe br. 881/2002 o određenim posebnim restriktivnim mjerama protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al‑Kaidom i talibanima te stavljanju izvan snage Uredbe br. 467/2001, objava presude Suda Kadi I od 3. rujna 2008., koja je propisala formalne i materijalne uvjete u kojima se može donijeti mjera zamrzavanja sredstava kao i postupovna jamstva koja moraju biti zajamčena zainteresiranim osobama, predstavlja takvu novu okolnost. U stvari, promjena stajališta i postupanja koju je ta presuda prouzrokovala kod Komisije sama po sebi predstavlja novu i bitnu okolnost. Sve do izricanja te presude Komisija je smatrala, s jedne strane, da je strogo vezana odlukama Odbora za sankcije, da nema ovlasti samostalne ocjene, i, s druge strane, da redovna jamstva prava na obranu nisu primjenjiva u kontekstu donošenja ili osporavanja mjere zamrzavanja sredstava na temelju Uredbe br. 881/2002. Međutim, nakon izricanja presude Suda Kadi I Komisija je korjenito promijenila svoj pristup i započela s preispitivanjem, ako već ne na vlastitu inicijativu, a onda zbog izričitog zahtjeva zainteresirane osobe, svih drugih slučajeva zamrzavanja sredstava na temelju Uredbe br. 881/2002.

Nadalje, novu okolnost predstavlja činjenica da je vlada države članice koja je istodobno stalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, nakon što je u okviru nacionalnog postupka ispitala dokaze na kojima se temeljilo uključenje tužiteljeva imena na popis na koji se odnose mjere ograničavanja koji je utvrdio navedeni Odbor za sankcije, nakon što je zauzela prvotno stajalište, zaključila da tužitelj ne ispunjava uvjete da ga se uključi na taj popis te najavila da se namjerava obratiti navedenom odboru kako bi ishodila brisanje njegova imena s navedenog popisa.

(t. 54., 55., 59., 60., 66., 69., 70. i 72.)

2.      Za razliku od tih akata za koje je predviđeno da proizvode konačne učinke, mjera zamrzavanja sredstava na temelju Uredbe br. 881/2002 o određenim posebnim restriktivnim mjerama protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al‑Kaidom i talibanima te stavljanju izvan snage Uredbe br. 467/2001 predstavlja privremenu mjeru koja je preventivne naravi i koja ne lišava dotičnu osobu prava vlasništva. Stoga je takva mjera uvijek valjana samo tako dugo dok postoje činjenične i pravne okolnosti koje su dovele do njezina donošenja kao i dok postoji potreba njezina održavanja na snazi radi ostvarenja cilja s kojim je povezana. Stoga se mora omogućiti da se u bilo koje vrijeme može podnijeti zahtjev za preispitivanje protiv mjere zamrzavanja financijskih sredstava donesene na temelju navedene uredbe kako bi se provjerilo je li njezino održavanje na snazi opravdano i, u slučaju Komisijina odbijanja da udovolji takvom zahtjevu, podnijeti tužba zbog propusta.

Osim toga, s jedne strane, članak 7.c Uredbe br. 881/2002, kako je izmijenjena Uredbom br. 1286/2009, u prvim trima stavcima predviđa postupak preispitivanja koji posebno koristi osobama koje su, kao u tužiteljevu slučaju, upisane na sporni popis prije 3. rujna 2008. Te osobe mogu Komisiji podnijeti zahtjev za dostavu obrazloženja svojeg uvrštavanja na sporni popis, nakon toga mogu podnijeti i primjedbe u odnosu na njega i tada Komisija mora preispitati svoju odluku o upisu na predmetni popis s obzirom na te primjedbe. S druge strane, navedena odredba u stavku 4. predviđa postupak preispitivanja koji koristi svim osobama koje su uvrštene na sporni popis koje na temelju novih relevantnih dokaza podnesu novi zahtjev za brisanje. U svakom slučaju, korištenje tužbom zbog propusta mora, dakle, biti dostupno, sukladno članku 265. UFEU‑a kako je tumačen u sudskoj praksi, u slučaju da Komisija propusti pristupiti preispitivanju predviđenom u članku 7.c Uredbe br. 881/2002.

(t. 62., 63., 65. i 68.)

3.      Institucija Unije, kada donosi odluku o zamrzavanju sredstava osobe primjenom Uredbe br. 881/2002 o određenim posebnim restriktivnim mjerama protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al‑Kaidom i talibanima te stavljanju izvan snage Uredbe br. 467/2001, radi zaštite njezinih prava na obranu, osobito prava da bude saslušana, i njezina prava na učinkovit sudski nadzor, mora dostaviti zainteresiranoj osobi elemente koje joj stavlja na teret ili joj omogućiti da se o njima informira u razumnom roku nakon donošenja te mjere te joj pružiti mogućnost da se učinkovito očituje u odnosu na to.

Nadalje, u slučaju kada osoba koje se to tiče sastavi očitovanja na obrazloženje, nadležno tijelo Unije ima obvezu pažljivo i nepristrano ispitati osnovanost navedenih razloga s obzirom na ta očitovanja i eventualno njima pridružene oslobađajuće dokaze. S tim u vezi na tom je tijelu da ocijeni, glede sadržaja eventualnih očitovanja, je li nužno zahtijevati suradnju od Odbora za sankcije i, preko njega, člana OUN‑a koji je predložio upis dotične osobe na popis spomenutog odbora, kako bi u okviru odgovarajućeg oblika suradnje, koja u skladu s člankom 220. stavkom 1. UFEU‑a mora vladati u odnosima Unije i tijela Ujedinjenih naroda u području borbe protiv međunarodnog terorizma, dobilo priopćenje o podacima ili dokazima, povjerljivima ili ne, koji će mu omogućiti ispunjavanje dužnosti pažljivog i nepristranog ispitivanja. Na kraju, ne zahtijevajući detaljan odgovor na podnesena očitovanja dotične osobe, obveza obrazlaganja predviđena člankom 296. UFEU‑a podrazumijeva da to obrazloženje u svim okolnostima, uključujući i kad obrazloženje akta Unije odgovara razlozima koje je izložilo koje međunarodno tijelo, utvrdi individualne, specifične i konkretne razloge zbog kojih nadležne vlasti smatraju da na dotičnu osobu trebaju biti primijenjene restriktivne mjere.

Konačno, poštovanje prava na obranu i prava na učinkovitu sudsku zaštitu zahtijeva, s jedne strane, da nadležno tijelo Unije priopći osobi koje se to tiče obrazloženje Odbora za sankcije na kojem je utemeljena odluka o upisu ili zadržavanju imena na popisu na koji se odnose mjere ograničavanja, da joj dopusti da iznese svoja očitovanja o tome i da pažljivo i nepristrano ispita osnovanost razloga s obzirom na dana očitovanja i eventualne oslobađajuće dokaze koje je ta osoba iznijela.

Iz toga slijedi da, u slučaju kada je Komisija samo na jednostavnom priopćenju za medije Odbora za sankcije bez obrazloženja utemeljila takve mjere ograničavanja, iako je dužna postupati u odnosu na tužitelja te čak i da je smatrala da je nalaganje tužitelju restriktivne mjere bilo i ostalo opravdano što se tiče merituma, s obzirom na osobni položaj zainteresirane osobe koji proizlazi iz spisa, uključujući i nove činjenične elemente koji su joj dani na znanje, ona je bila u svakom slučaju dužna u najkraćem roku ispraviti očitu povredu načela koja se primjenjuju u okviru postupka tijekom donošenja tih mjera jer se u suprotnom nalazi u situaciji propuštanja. U odnosu na to, nije važno to što je Komisija u međuvremenu pokrenula postupak preispitivanja te to što je taj postupak još u tijeku.

(t. 90., 92., 93., 95., 96., 98., 99. i 101.)