PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

18. svibnja 2015.

Predmet F‑36/14

Hartwig Bischoff

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Automatsko umirovljenje – Članak 23. stavak 1. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju – Dobna granica za odlazak u mirovinu – Odbijanje produljenja razdoblja zaposlenja – Članak 52. drugi stavak Pravilnika o osoblju – Interes službe“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a ugovora, kojom H. Bischoff zahtijeva poništenje odluke tijela za imenovanje Europske komisije (u daljnjem tekstu: TZI) od 28. ožujka 2014. kojom se odbija njegov zahtjev za produljenje službe i, posljedično, kojom se potvrđuje njegovo automatsko umirovljenje počevši od 1. lipnja 2014. H. Bischoff također zahtijeva naknadu štete koja je nastala ili je mogla nastati zbog te odluke.

Odluka:      Tužba se odbija. Nalaže se H. Bischoffu snošenje svih vlastitih troškova i svih troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Zahtjev – Izmjena u tijeku postupka – Uvjet

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 50.)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Obavijest kojom se člana osoblja samo obavještava o datumu početka isplate mirovine – Isključenje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. st. 2. i čl. 91. st. 1.)

3.      Dužnosnici – Automatsko umirovljenje – Ispitivanje zahtjeva za ostanak u službi – Mjerila – Interes službe – Diskrecijska ovlast uprave – Sudski nadzor – Granice – Očita pogreška u ocjeni – Pojam – Teret dokazivanja

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 52. st. 2.)

4.      Dužnosnici – Dužnost brižnog postupanja uprave – Opseg – Zahtjev za ostanak u službi – Elementi koje treba uzeti u obzir prilikom donošenja odluke

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 52. st. 2.)

1.      Sukladno članku 35. Poslovnika Službeničkog suda, koji je nakon izmjena postao članak 50. Poslovnika, jedino se zahtjev iz tužbe kojom se pokreće postupak može uzeti u obzir. Slijedom toga, stranka u načelu ne može tijekom postupka iznijeti novi zahtjev ili proširiti predmet postojećeg zahtjeva a da se pritom ne izmijeni predmet spora. Tužitelju se može dopustiti da prilagodi svoj zahtjev samo ako postoji novi element koji može imati utjecaj na predmet tužbe, kao što je osobito donošenje akta koji ukida ili zamjenjuje osporavani akt tijekom postupka.

(t. 22.)

Izvori:

Službenički sud: presuda Glantenay i dr./Komisija, F‑23/12 i F‑30/12, EU:F:2013:127, t. 34.

2.      Obavijest kojom se člana osoblja samo obavještava o datumu početka isplate mirovine, nakon isteka učinaka odluke o njegovu zadržavanju u službi, ne proizvodi obvezne pravne učinke koji posredno ili neposredno utječu na njegove interese na način da značajno mijenjaju njegovu pravnu situaciju pa ona stoga ne može predstavljati akt kojim se nanosi šteta.

(t. 26.)

Izvori:

Službenički sud: presuda Pimlott/Europol, F‑52/06, EU:F:2007:210, t. 48. i navedena sudska praksa

3.      Kada tijelo za imenovanje uzima u obzir interes službe pri donošenju odluke o zahtjevu dužnosnika da ostane u službi nakon navršene dobi propisane u članku 52. prvom stavku točki (a) Pravilnika o osoblju za automatsko umirovljenje, ono ima široku diskrecijsku ovlast i Službenički sud ne može ocjenu navedenog tijela proglasiti nezakonitom, osim u slučaju očite pogreške u ocjeni ili zlouporabe ovlasti.

U tom pogledu pogreška može samo biti kvalificirana kao očita onda kada ju je moguće lako uočiti s obzirom na mjerila kojima je zakonodavac želio odrediti izvršavanje široke diskrecijske ovlasti od strane uprave. Slijedom toga, kako bi se dokazalo da je počinjena očita pogreška u ocjeni činjenica koja bi mogla opravdati poništenje odluke dokazi koje tužitelj mora podnijeti moraju biti dostatni da se ocjena činjenica koju je uprava iznijela u svojoj odluci ne čini vjerodostojna. Drugim riječima, tužbeni razlog koji se temelji na očitoj pogrešci valja odbiti ako je unatoč dokazima koje je naveo tužitelj osporavanu ocjenu uvijek moguće smatrati istinitom ili valjanom.

(t. 36. i 37.)

Izvori:

Službenički sud Europske unije: presuda Komisija/Macchia, T‑368/12 P, EU:T:2014:266, t. 49.

Službenički sud: presude BB/Komisija, F‑17/11, EU:F:2013:14, t. 60.,i DG/ENISA, F‑109/13, EU:F:2014:259, t. 44. i navedena sudska praksa

4.      Pojam dužnosti brižnog postupanja uprave prema njenim članovima osoblja odražava ravnotežu između recipročnih prava i obaveza koje su u Pravilniku o osoblju stvorene između uprave i članova osoblja javne službe. Ta ravnoteža, među ostalim, znači da uprava prilikom odlučivanja o položaju dužnosnika ili članova osoblja uzima u obzir sve elemente koji bi mogli utjecati na njenu odluku i da pritom ne uzima u obzir samo interes službe već i interes dotičnog dužnosnika. Međutim, zaštita prava i obveza dužnosnika uvijek podliježe poštovanju pravila koja su na snazi.

Interes službe i interes dužnosnika su, dakle, dva različita pojma. U posebnom slučaju članka 52. drugog stavka Pravilnika o osoblju interes dotičnog dužnosnika već je uzet u obzir činjenicom da potonji mora podnijeti zahtjev kako bi mogao nastaviti raditi nakon navršene dobi koja je propisana u Pravilniku o osoblju za automatsko umirovljenje. Prema istim uvjetima u toj odredbi, odluka koju tijelo za imenovanje mora donijeti, koje je nadležno za odlučivanje o tom zahtjevu, isključivo ovisi o interesu službe i pritom navedeno tijelo ne smije uzeti u obzir interese dužnosnika koji je podnio zahtjev. Stoga dužnosnik ne treba tijelu za imenovanje dokazati da je nastavak rada u njegovu osobnom interesu jer taj interes nije relevantan u okviru njegova zahtjeva.

(t. 53. i 54.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Angelidis/Parlament, T‑416/03, EU:T:2006:375, t. 117. i navedena sudska praksa