Language of document : ECLI:EU:T:2015:511

Predmet T‑423/10

(objavljeno u ulomcima)

Redaelli Tecna SpA

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Suradnja tijekom upravnog postupka – Razuman rok“

Sažetak– Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 15. srpnja 2015.

1.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Pravila o pokajničkom programu – Ciljevi koje Komisija nastoji postići zamjenom svoje prve obavijesti o oslobađanju od kazni– Uzimanje u obzir od strane suda Unije

(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br.º1/2003, čl. 23. st. 2.; obavijesti Komisije 96/C 207/04 i 2002/C 45/03)

2.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Pravila o pokajničkom programu – Smanjenje novčane kazne u zamjenu za suradnju poduzetnika kojeg se tereti za povredu – Pretpostavke – Značajna dodana vrijednost dokaza koje je podnio predmetni poduzetnik – Kriteriji za ocjenu – Uzimanje u obzir kronološkog elementa suradnje

(čl. 101. UFEU‑a ; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 20. do 23.)

3.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Pravila o pokajničkom programu – Smanjenje novčane kazne u zamjenu za suradnju poduzetnika kojeg se tereti za povredu – Pretpostavke – Značajna dodana vrijednost dokaza koje je podnio predmetni poduzetnik – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Doseg

(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 20. do 23.)

1.      Komisija je u području tržišnog natjecanja u Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela (2002.) utvrdila uvjete pod kojima poduzetnici koji s njom surađuju tijekom njezine istrage o zabranjenom sporazumu mogu biti oslobođeni od novčane kazne ili im se može smanjiti novčana kazna koju bi inače trebali platiti. Navedenom obaviješću zamijenjena je prva Komisijina Obavijest o nenametanju ili smanjenju novčanih kazni u slučajevima kartela (1996.), što je Komisiji omogućilo da prilagodi svoju politiku u tom području s obzirom na iskustvo stečeno nakon pet godina provedbe. Komisija je osobito smatrala da iako se valjanost temeljnih načela Obavijesti iz 1996. potvrdila, iskustvo je pokazalo da bi se učinkovitost te obavijesti povećala ako bi se smanjenja novčanih kazni odobravala u okolnostima povećane transparentnosti i izvjesnosti. Komisija je jednako tako navela da bi veća usklađenost između stupnja smanjenja iznosa novčanih kazni i važnosti doprinosa poduzetnika utvrđivanju povrede mogla još više poboljšati tu učinkovitost.

Na Općem sudu je da uzme u obzir te promjene koje je Komisija priželjkivala kada je Obavijest iz 1996. zamijenila Obaviješću iz 2002.

(t. 77. - 79.)

2.      U kontekstu određivanja iznosa novčanih kazni za povrede pravila tržišnog natjecanja, odredbe Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni slučajevima kartela pretpostavljaju razlikovanje dviju faza.

Kao prvo, kako bi mogao ostvariti korist od smanjenja iznosa novčane kazne, zainteresirani poduzetnik mora dostaviti dokaze koji imaju značajnu dodanu vrijednost u odnosu na dokaze koje Komisija već posjeduje. Utvrđivanjem da dokazi koje je poduzetnik dostavio imaju znatnu dodanu vrijednost u odnosu na dokaze koje Komisija već posjeduje, Obavijest o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni nalaže usporedbu između dokaza koje je Komisija već imala i onih koje je dobila posredstvom suradnje koju je pružio podnositelj zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne.

Kao drugo, kako bi se prema potrebi utvrdio stupanj smanjenja iznosa novčane kazne potrebno je uzeti u obzir dva kriterija: vrijeme kada je dokaz dostavljen i opseg u kojem on predstavlja dodanu vrijednost. Prilikom te analize Komisija također može uzeti u obzir opseg i kontinuitet suradnje koju je poduzetnik pružio počevši od dana svojeg doprinosa.

Stoga, kada dokaz koji je dostavljen Komisiji ima značajnu dodanu vrijednost, a predmetni poduzetnik nije prvi ili drugi poduzetnik koji je dostavio takav dokaz, najviši stupanj smanjenja iznosa novčane kazne koju bi mu Komisija u suprotnome bila izrekla bit će 20 %. Što je ta suradnja prije počela i što je stupanj dodane vrijednosti veći, to je veći stupanj smanjenja, do najviše 20 % iznosa koji bi Komisija u suprotnome bila izrekla. Kronološki red i brzina suradnje koju su pružili članovi kartela stoga su temeljni elementi sustava uspostavljenog na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni. Isto vrijedi i kad je riječ o opsegu u kojem različiti dokazi koje je poduzetnik u tom pogledu dostavio predstavljaju dodanu vrijednost. U tom smislu, iako Komisija mora obrazložiti razloge zbog kojih smatra da dokazi koje su poduzetnici dostavili na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni predstavljaju doprinos koji opravdava ili ne opravdava smanjenje iznosa izrečene novčane kazne, s druge strane, poduzetnici koji namjeravaju osporavati Komisijinu odluku u tom pogledu moraju dokazati da su podaci koje su oni dragovoljno dostavili bili od odlučujuće važnosti za to da Komisiji omoguće dokazivanje bitnih elemenata povrede i stoga donošenje odluke kojom se izriču novčane kazne.

Imajući u vidu smisao smanjenja, Komisija ne može zanemariti korisnost pružene informacije koja nužno ovisi o dokazima kojima ona već raspolaže. Naime, kada poduzetnik, na temelju zahtjeva za oslobađanje od kazne i smanjenje kazne, samo potvrđuje, i to manje precizno i izričito, određene informacije koje je već dao drugi poduzetnik na temelju svoje suradnje, stupanj suradnje koju je pružio taj poduzetnik, iako Komisiji može biti od određene koristi, ne može se smatrati usporedivim s onim koji je pružio prvi poduzetnik koji je dao navedene informacije. Izjava kojom se samo, u određenoj mjeri, potvrđuje izjava kojom je Komisija već raspolagala ne olakšava bitno njezinu zadaću. Stoga ta izjava ne može biti dostatna za opravdanje smanjenja iznosa novčane kazne na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni.

Osim toga, izjava poduzetnika optuženog da je sudjelovao u zabranjenom sporazumu, čiju je točnost osporilo više optuženih poduzetnika, ne može se smatrati dostatnim dokazom o postojanju povrede koju su počinili ti poduzetnici ako je ne potkrepljuju drugi dokazi.

(t. 86. - 94.)

3.      U području tržišnog natjecanja Komisija pri ispitivanju značajne dodane vrijednosti informacija koje su joj dostavljene na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni raspolaže marginom prosudbe. Međutim, sud Unije ne može se osloniti na navedenu marginu prosudbe radi neprovođenja temeljitog nadzora Komisijine ocjene prava i činjenica u tom pogledu. To je pogotovo slučaj kada se od suda Unije zahtijeva da sam ocijeni vrijednost koju treba dati dokazima iznesenima tijekom postupka u kojem je došlo do utvrđenja povrede prava tržišnog natjecanja.

(t. 95., 96.)