Predmet C‑126/14

„Sveda“ UAB

protiv

Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas)

„Zahtjev za prethodnu odluku – PDV – Direktiva 2006/112/EZ – Članak 168. – Pravo na odbitak – Odbitak poreza plaćenog kao ulazni porez na stjecanje ili proizvodnju kapitalnih dobara – Rekreativna staza izravno namijenjena besplatnom korištenju od strane javnosti – Korištenje rekreativnom stazom kao sredstvom ostvarenja oporezovanih transakcija“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 22. listopada 2015.

1.        Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Odbitak pretporeza – Nastanak i opseg prava na odbitak – Stjecanje robe od strane poreznog obveznika za potrebe njegovih gospodarskih aktivnosti – Kriteriji za ocjenu

(Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 9. st. 1. podst. 2. i čl. 168.)

2.        Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Odbitak pretporeza – Nastanak i opseg prava na odbitak – Roba i usluge korištene za potrebe oporezovanih transakcija poreznog obveznika – Potreba izravne i neposredne veze između ulazne transakcije i aktivnosti poreznog obveznika – Kriteriji za ocjenu

(Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 168.)

3.        Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Odbitak pretporeza – Nastanak i opseg prava na odbitak – Stjecanje ili proizvodnja kapitalnih dobara u okviru radova za uređenje rekreativne staze besplatno stavljene na raspolaganje javnosti – Korištenje rekreativnom stazom kao sredstvom ostvarenja oporezovanih transakcija – Pravo na odbitak – Pretpostavke

(Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 168.)

1.        Iz članka 168. Direktive o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost proizlazi da ako porezni obveznik, djelujući kao takav u trenutku stjecanja robe, koristi robu u svrhu oporezovanih transakcija, on može odbiti porez na dodanu vrijednost koji se mora platiti ili koji je plaćen za tu robu. U tom smislu osoba koja djeluje kao porezni obveznik može steći robu i usluge u svrhu gospodarske aktivnosti u smislu članka 9. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2006/112 čak i ako se oni ne koriste odmah za tu gospodarsku aktivnost. Pitanje je li porezni obveznik djelovao kao takav u svrhu gospodarske aktivnosti činjenično je pitanje koje treba ocijeniti uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, među kojima su vrsta robe o kojoj je riječ i proteklo razdoblje između njezina stjecanja i njezina korištenja u svrhu gospodarske aktivnosti tog poreznog obveznika. Na nacionalnom je sudu da provede tu ocjenu.

(t. 18., 19., 21.)

2.        Postojanje izravne i neposredne veze između konkretne ulazne transakcije i jedne izlazne transakcije ili više njih koje otvaraju pravo na odbitak u načelu je nužno kako bi se pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost plaćenog kao ulazni porez priznalo poreznom obvezniku i kako bi se utvrdio opseg tog prava. Pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost koji je teretio stjecanje robe ili usluga na ulazu pretpostavlja da troškovi za njihovo stjecanje čine dio konstitutivnih elemenata cijene ulaznih oporezovanih transakcija koje otvaraju pravo na odbitak. Međutim, pravo na odbitak priznaje se čak i kad ne postoji izravna i neposredna veza između određene ulazne i jedne ili više izlaznih transakcija na temelju kojih se ostvaruje pravo na odbitak, kada troškovi predmetnih usluga čine dio općih troškova tog poreznog obveznika pa su kao takvi sastavni elementi cijene robe i usluga koje isporučuje. Takvi su troškovi, naime, izravno i neposredno povezani s ukupnom gospodarskom aktivnosti poreznog obveznika

U tom smislu u okviru primjene kriterija izravne veze koja je zadaća poreznih uprava i nacionalnih sudova, na njima da uzmu u obzir sve okolnosti u kojima su se odvile transakcije o kojima je riječ i da uzmu u obzir samo transakcije koje su objektivno povezane s oporezivom aktivnošću poreznog obveznika. Stoga postojanje takve veze treba ocijeniti s obzirom na objektivan sadržaj transakcije o kojoj je riječ.

(t. 27.‑29.)

3.        Članak 168. Direktive Vijeća 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da poreznom obvezniku daje pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost plaćenog kao ulazni porez za stjecanje ili proizvodnju kapitalnih dobara u svrhu planirane gospodarske aktivnosti u vezi s ruralnim i rekreativnim turizmom koji su, s jedne strane, izravno namijenjeni za besplatno korištenje od strane javnosti i, s druge strane, mogu omogućiti ostvarenje oporezovanih transakcija, ako se utvrdi izravna i neposredna veza između troškova povezanih s ulaznim transakcijama i jednom izlaznom transakcijom ili više njih ili sa svim gospodarskim aktivnostima poreznog obveznika, što je na nacionalnom sudu da provjeri na temelju objektivnih elemenata.

U tom smislu neposredno korištenje kapitalnih dobara bez naplate ne dovodi u pitanje tu izravnu i neposrednu vezu jer, s jedne strane, stavljanje rekreativne staze na raspolaganje javnosti nije obuhvaćeno bilo kojim izuzećem iz Direktive 2006/112 i, s druge strane, jer s obzirom na to da se troškovi nastali poreznom obvezniku za uređenje te staze mogu povezati s njegovom gospodarskom aktivnošću, ti se troškovi ne odnose na aktivnosti koje su izvan područja primjene poreza na dodanu vrijednost.

(t. 33., 34., 37. i izreka)