Tužba podnesena 26. veljače 2024. – DZ Bank/SRB

(predmet T-116/24)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: DZ Bank AG Deutsche Zentral-Genossenschaftsbank, Frankfurt am Main (Frankfurt na Majni, Njemačka) (zastupnici: H. Berger, M. Weber i D. Schoo, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

preinači konačnu odluku žalbenog odbora Jedinstvenog sanacijskog odbora od 15. prosinca 2023. u spojenim žalbenim predmetima 2/2023 i 3/2023 na način da se predmet vraća Jedinstvenom sanacijskom odboru;

podredno, poništi konačnu odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 15. prosinca 2023. u spojenim žalbenim predmetima 2/2023 i 3/2023;

naloži Jedinstvenom sanacijskom odboru snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog: konačnom odlukom povređuje se članak 85. stavak 3. Uredbe (EU) br. 806/2014¹ jer je njome žalba u žalbenom predmetu 3/2023 odbačena kao nedopuštena u suprotnosti s tom odredbom.

Drugi tužbeni razlog: konačnom odlukom povređuje se članak 81. stavak 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 u vezi s člankom 3. Uredbe br. 1¹ jer je njome počinjena pogreška koja se tiče prava time što je njome odbijen prvi žalbeni razlog u žalbenom predmetu 2/2023 u pogledu povrede zbog zajedničke odluke protiv tužiteljeva odabira njemačkog jezika.

Treći tužbeni razlog: konačnom odlukom povređuju se članak 12.d stavak 8. Uredbe (EU) br. 806/2014 i članak 296. drugi stavak UFEU-a jer se temelji, u okviru ispitivanja drugog žalbenog razloga u predmetu 2/2023, na pogrešnoj pravnoj ocjeni da zajednička odluka sadržava potpuno, dovoljno detaljno i konkretno obrazloženje za određivanje visine MREL¹ -LRE² i zahtjeva podređenosti.

Četvrti tužbeni razlog: konačnom odlukom povređuju se članak 12.d stavak 3. podstavak 4 u vezi s člankom 27. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 806/2014 i članak 12.c stavak 4. prva rečenica Uredbe (EU) br. 806/2014 jer se temelji na pravno pogrešnoj ocjeni da se obveze prijenosa trebaju smatrati sastavnim dijelom ukupnih obveza i regulatornog kapitala u smislu tih normi.

Peti tužbeni razlog: konačnom odlukom povređuje se članak 12.d stavak 3. podstavak 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 jer zanemaruje opseg njome otvorene margine prosudbe i teret dokazivanja koji je na tužitelju u okviru pozivanja na očite pogreške u ocjeni kao i postojanje očite pogreške u ocjeni Jedinstvenog sanacijskog odbora.

Šesti tužbeni razlog: konačnom odlukom povređuje se članak 12.c stavak 4. podstavak 1. druga rečenica Uredbe (EU) br. 806/2014 jer zanemaruje očite pogreške u ocjeni koje je Jedinstveni sanacijski odbor počinio u utvrđivanju zahtjeva podređenosti u pogledu tužitelja.

Sedmi tužbeni razlog: podredno, članak 12.d stavak 3. podstavak 4. u vezi s člankom 27. stavkom 7. točkom (a) Uredbe (EU) br. 806/2014 i članak 12.c stavak 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 povređuju nadređeno pravo (članci 16., 17., 20. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima¹ ) jer su obveze koje proizlaze iz prenesenih poticajnih zajmova sastavni dio ukupnih obveza, uključujući regulatorni kapital, pri određivanju minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, a Jedinstveni sanacijski odbor ne raspolaže marginom prosudbe za njihovo zanemarivanje.

____________

¹ Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1.)

¹ Uredba br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 1958., 17, str. 385.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 3.)

¹ Minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze.

¹ Mjera ukupne zaduženosti.

¹ SL 2016., C 202, str. 389.