Language of document : ECLI:EU:C:2017:361

Predmet C36/16

Minister Finansów

protiv

Posnania Investment SA

(zahtjev za prethodnu odlukukoji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Oporezivanje – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Direktiva 2006/112/EZ – Članak 2. stavak 1. točka (a) – Članak 14. stavak 1. – Oporezive transakcije – Pojam ‚isporuka robe u zamjenu za plaćanje’ – Prijenos nekretnine državi ili teritorijalnoj jedinici radi podmirenja poreznog duga – Isključenje”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 11. svibnja 2017.

Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Isporuka robe – Pojam – Pojam ‚isporuka robe u zamjenu za plaćanje – Prijenos nekretnine državi ili teritorijalnoj jedinici radi podmirenja poreznog duga – Isključenost

(Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 2. st. 1. t. (a) i čl. 14. st. 1.)

Članak 2. stavak 1. točku (a) i članak 14. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da prijenos prava vlasništva na nekretnini od strane poreznog obveznika poreza na dodanu vrijednost na državnu riznicu države članice ili teritorijalne jedinice te države, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, radi plaćanja poreznih dugova, ne čini isporuku u zamjenu za plaćanje koja podliježe porezu na dodanu vrijednost.

Četvrto, u pogledu eventualno naplatnog karaktera transakcije prijenosa prava vlasništva na nekretnini na javni subjekt, u ovom slučaju, zemljišta na općinu radi plaćanja poreznih dugova, valja istaknuti da je isporuka robe obavljena „u zamjenu za plaćanje” u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive o PDV‑u, samo ako između dobavljača i korisnika postoji pravni odnos tijekom kojeg su izmijenjene uzajamne činidbe, pri čemu naknada koju naplaćuje dobavljač predstavlja stvarnu protuvrijednost robe koja je isporučena (presude od 27. travnja 1999., Kuwait Petroleum, C‑48/97, EU:C:1999:203, t. 26., i od 21. studenoga 2013., Dixons Retail, C‑494/12, EU:C:2013:758, t. 32.).

Međutim, obveza plaćanja koju porezni obveznik, kao dužnik poreznog duga, ima prema poreznoj upravi, u svojstvu vjerovnika tog duga, jest jednostrana, s obzirom na to da plaćanje poreza na strani tog poreznog obveznika dovodi samo do zakonskog prestanka njegova duga, čak i ako on to izvrši, kao u ovom slučaju, prijenosom nekretnine.

Naime, porez jest obavezno davanje koje javno tijelo prikuplja od sredstava osoba koje potpadaju pod njegovu poreznu nadležnost. To je davanje namijenjeno tomu da se kroz javne proračune upotrebljava za javne usluge. To davanje, koje se odnosi na novčani iznos ili, kao u ovom slučaju, materijalnu imovinu, za posljedicu nema nikakvu činidbu javnog tijela ni, posljedično, nikakvu protučinidbu poreznog obveznika.

(t. 31., 33., 34., 42. i izreka)