Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. svibnja 2021. uputio Juzgado de lo Mercantil nº 17 de Madrid (Španjolska) – European Superleague Company, S. L./Unión de Federaciones Europeas de Fútbol (UEFA) i Fédération internationale de football association (FIFA)

(predmet C-333/21)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Mercantil nº 17 de Madrid

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: European Superleague Company, S. L.

Tuženici: Unión de Federaciones Europeas de Fútbol (UEFA) i Fédération internationale de football association (FIFA)

Prethodna pitanja

Treba li članak 102. UFEU-a tumačiti na način da se navedenim člankom zabranjuje zlouporaba vladajućeg položaja prema kojem FIFA i UEFA u svojim statutima (osobito u člancima 22. i 71. do 73. Statuta FIFA-e, člancima 49. i 51. Statuta UEFA-e, kao i u svakom sličnom članku sadržanom u statutima savezâ članova i nacionalnih liga) utvrđuju da je nužno prethodno odobrenje tih organizacija, kojima je dodijeljena isključiva nadležnost za organiziranje ili odobravanje međunarodnih klupskih natjecanja u Europi, kako bi treća organizacija osnovala novo paneuropsko klupsko natjecanje kao što je Superliga, osobito kada ne postoji uređeni postupak koji se temelji na objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima te uzimajući u obzir mogući sukob interesa koji utječe na FIFA-u i UEFA-u?

Treba li članak 101. UFEU-a tumačiti na način da se navedenim člankom zabranjuje da FIFA i UEFA u svojim statutima (osobito u člancima 22. i 71. do 73. Statuta FIFA-e, člancima 49. i 51. Statuta UEFA-e, kao i u svakom članku sličnog sadržaja u statutima savezâ članova i nacionalnih liga) zahtijevaju prethodno odobrenje od tih organizacija, kojima je dodijeljena isključiva nadležnost za organiziranje ili odobravanje međunarodnih natjecanja u Europi, kako bi treća organizacija mogla osnovati paneuropsko klupsko natjecanje poput Superlige, osobito kada ne postoji uređeni postupak koji se temelji na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima te uzimajući u obzir mogući sukob interesa koji bi utjecao na FIFA-u i UEFA-u?

Treba li članke 101. i/ili 102. [UFEU-a] tumačiti na način da se navedenim člancima zabranjuje djelovanje FIFA-e, UEFA-e, njihovih savezâ članova i/ili nacionalnih liga kojim prijete izricanjem sankcija klubovima koji sudjeluju u Superligi i/ili njihovim igračima s ciljem njihova mogućeg odvraćanja? Povređuju li se članci 101. i/ili 102. UFEU-a ako se izreknu sankcije isključenja s natjecanja ili zabrane sudjelovanja na utakmicama reprezentacija, pri čemu se te sankcije ne temelje na objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima?

Treba li članke 101. i/ili 102. UFEU-a tumačiti na način da s njima nisu usklađene odredbe članaka 67. i 68. Statuta FIFA-e, s obzirom na to da su prema njima UEFA i njezini nacionalni savezi članovi „izvorni vlasnici svih prava koja proizlaze iz natjecanja […] pod njihovom nadležnošću”, pri čemu klubovima koji sudjeluju i svakom organizatoru alternativnog natjecanja oduzimaju izvorno vlasništvo nad navedenim pravima i prisvajaju isključivu odgovornost za njihovu komercijalizaciju?

Ako FIFA i UEFA, kao organizacije koje si pripisuju isključivu nadležnost za organiziranje i odobravanje međunarodnih nogometnih klupskih natjecanja u Europi na temelju navedenih odredbi iz svojih statuta, zabrane ili se usprotive odvijanju Superlige, treba li članak 101. UFEU-a tumačiti na način da se na ta ograničenja tržišnog natjecanja može primijeniti iznimka utvrđena tom odredbom, s obzirom na to da se znatno ograničava proizvodnja, sprečava pojava proizvoda alternativnih onima koje FIFA/UEFA nude na tržištu te se ograničava inovacija sprečavanjem drugih formata i oblika, uz isključenje moguće konkurencije na tržištu i sužavanje izbora potrošačima? Može li se na to ograničenje primijeniti objektivno opravdanje koje bi omogućilo stajalište da ne postoji zlouporaba vladajućeg položaja u smislu članka 102. UFEU-a?

Treba li članke 45., 49., 56. i/ili 63. UFEU-a tumačiti na način da odredba poput one sadržane u statutima FIFA-e i UEFA-e (osobito u člancima 22. i 71. do 73. Statuta FIFA-e, člancima 49. i 51. Statuta UEFA-e, kao i u bilo kojem sličnom članku sadržanom u statutima savezâ članova i nacionalnih liga) jest ograničenje protivno nekoj od temeljnih sloboda priznatih u navedenim člancima jer se njome zahtijeva prethodno odobrenje tih organizacija kako bi gospodarski subjekt države članice osnovao paneuropsko klupsko natjecanje poput Superlige?

____________