RJEŠENJE SUDA (osmo vijeće)
14. studenoga 2013.(*)
„Odmjeravanje troškova”
U predmetu C‑582/11 P‑DEP,
povodom zahtjeva za odmjeravanje troškova čiju je naknadu moguće zatražiti na temelju članka 145. Poslovnika, podnesenog 7. lipnja 2013.,
Schwaaner Fischwaren GmbH, sa sjedištem u Schwaanu (Njemačka), koji zastupa A. Jaeger‑Lenz, Rechtsanwältin,
tužitelj,
protiv
Rügen Fisch AG, sa sjedištem u Sassnitzu (Njemačka), koji zastupa M. Geitz, Rechtsanwalt,
tuženik,
SUD (osmo vijeće),
u sastavu: C. G. Fernlund, predsjednik vijeća, A. Ó Caoimh i C. Toader (izvjestiteljica), suci,
nezavisni odvjetnik: Y. Bot,
tajnik: A. Calot Escobar,
nakon saslušanja nezavisnog odvjetnika,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Predmet ovog postupka je odmjeravanje troškova koje je društvo Schwaaner Fischwaren GmbH (u daljnjem tekstu: Schwaaner Fischwaren) imalo u okviru predmeta C‑582/11 P.
Žalba
2 Žalbom izjavljenom 22. studenoga 2011. na temelju članka 56. Poslovnika Suda Europske unije, društvo Rügen Fisch AG (u daljnjem tekstu: Rügen Fisch) zatražilo je ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 21. rujna 2011., Rügen Fisch/OHIM – Schwaaner Fischwaren (SCOMBER MIX) (T‑201/09, u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je, prvo, odbijena tužba tog društva radi poništenja Odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 20. ožujka 2009. (predmet R 230/2007‑4, u daljnjem tekstu: sporna odluka) kojom je prihvaćen zahtjev za djelomično poništenje žiga SCOMBER MIX i, drugo, kojom mu je naloženo snošenje troškova postupka.
3 Sud je rješenjem od 10. srpnja 2012., Rügen Fisch/OHIM (C‑582/11 P), žalbu djelomično odbacio kao očito nedopuštenu, a djelomično odbio kao očito neosnovanu. Sud je osim toga društvu Rügen Fisch naložio snošenje troškova koje su imali OHIM i Schwaaner Fischwaren.
4 Budući da između društava Schwaaner Fischwaren i Rügen Fisch nije postignut nikakav sporazum o visini naknadivih troškova vezano uz žalbeni postupak, Schwaaner Fischwaren podnio je predmetni zahtjev.
Argumentacija stranaka
5 Schwaaner Fischwaren traži od Suda da odredi visinu naknadivih troškova na iznos od 18.875,85 eura. Navedeni iznos sastoji se od sljedećeg:
– 14.040 eura na ime odvjetničkih honorara;
– 2801,10 eura na ime poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV);
– 1339,84 eura na ime putnih troškova;
– 367,24 eura za različite troškove, uključujući troškove kopiranja, poštanskih i telekomunikacijskih usluga.
6 U tom pogledu, Schwaaner Fischwaren navodi da su navedeni troškovi bili neophodni te da nisu pretjerani, posebice uzevši u obzir iznimnu gospodarsku važnost koju spor ima za njegovo poslovanje. Naime, slobodno korištenje opisnim izrazima u sektoru ribarske industrije ima osobitu važnost za proizvodnju, distribuciju i oglašavanje tog društva.
7 Schwaaner Fischwaren zatražio je od Suda i da mu dosudi iznos od 300 eura na ime troškova vezanih uz predmetni postupak za odmjeravanje troškova.
8 Rügen Fisch u prvom redu ističe da Schwaaner Fischwaren mora sam snositi svoje troškove sukladno odredbi članka 140. stavka 3. Poslovnika. U tom pogledu tvrdi da ni intervencija društva Schwaaner Fischwaren pred Općim sudom na strani OHIM‑a kao ni njegova intervencija u svojstvu druge stranke u žalbenom postupku nije bila nužna osobito zbog toga što je to društvo iznijelo argumente koji su u najvećoj mjeri slični argumentima OHIM‑a.
9 Podredno, Rügen Fisch ističe da se troškovi čije je odmjeravanje zatraženo ne mogu nadoknaditi. Konkretno navodi da se dio računa koje je Schwaaner Fischwaren priložio svojem zahtjevu odnosi na vrijeme prije podnošenja žalbe koja je dovela do gore spomenutog rješenja Rügen Fisch/OHIM. Tvrdi da je to slučaj s troškovima savjetovanja na koje se odnose ti računi jer se zapravo radi o troškovima povezanim s postupkom poništenja pred OHIM‑om te njegovim žalbenim vijećem.
10 Rügen Fisch također osporava da bi Schwaaner Fischwaren imao pravo na troškove zastupanja po izdanim računima dvaju odvjetnika jer je, s obzirom na prosječnu složenost predmeta, korištenje usluge samo jednog odvjetnika bilo dovoljno da se osigura zastupanje društva Schwaaner Fischwaren.
11 Rügen Fisch smatra da ni iznosi koji se potražuju za PDV ne mogu biti predmet ovog zahtjeva jer društvo Schwaaner Fischwaren kao obveznik PDV‑a ima mogućnost od njemačkih poreznih tijela ishoditi povrat ili umanjenje tog poreza.
12 Rügen Fisch osim toga osporava broj sati i satnicu za koje je ispostavljen račun u pogledu savjetovanja društva Schwaaner Fischwaren. Naime smatra da su troškovi zatraženi na toj osnovi pretjerani imajući u vidu prosječnu složenost predmeta.
13 Konačno, Rügen Fisch smatra da znak „SCOMBER MIX”, o kojem se vodio postupak poništenja, za društvo Schwaaner Fischwaren nema osobitu važnost s gospodarskoga gledišta.
Ocjena Suda
O dopuštenosti zahtjeva
14 Kada je riječ o dopuštenosti predmetnog zahtjeva, treba reći da je, suprotno navodima društva Rügen Fisch, Sud tom društvu u okviru spomenutog rješenja Rügen Fisch/OHIM naložio snošenje troškova vezanih uz žalbeni postupak koje su imali OHIM i Schwaaner Fischwaren, a sve sukladno članku 69. stavku 2. Poslovnika Suda u verziji koja se primjenjivala u trenutku donošenja tog rješenja.
15 Stoga, argumentacija društva Rügen Fisch koja ide za time da Schwaaner Fischwaren treba snositi svoje troškove sukladno članku 140. stavku 3. Poslovnika Suda predstavlja kršenje samih odredaba navedenog rješenja Rügen Fisch/OHIM.
Iznos naknadivih troškova
16 Sukladno odredbi članka 144. točke (b) Poslovnika, koji se na žalbene postupke primjenjuje temeljem članka 184. stavka 1. Poslovnika, troškovi čiju je naknadu moguće tražiti su „nužni troškovi stranaka nastali u svrhu postupka, posebice putni troškovi i troškovi boravka i naknade agentu, savjetniku ili odvjetniku”.
Troškovi nastali u svrhu postupka pred Općim sudom
17 Troškovi čiju je naknadu moguće tražiti ograničeni su, s jedne strane, na troškove nastale u svrhu postupka pred Sudom i, s druge strane, na troškove koji su bili nužni u tu svrhu (rješenja od 6. siječnja 2004., Mulder i dr./Vijeće i Komisija, C‑104/89 DEP, Zb., str. I‑1., t. 43., od 19. rujna 2012., TDK Kabushiki Kaisha/Aktieselskabet af 21. november 2001, C‑197/07 P‑DEP, t. 12. i od 10. listopada 2013., OCVV/Schräder, C‑38/09 P, t. 18.).
18 Kada je riječ o predmetnom zahtjevu, treba reći, a što u bitnome navodi i Rügen Fisch, da se značajan dio računa koje je podnio Schwaaner Fischwaren odnosi na usluge savjetovanja pružene prije objave pobijane presude, to jest 21. rujna 2011., uključujući troškove vezane uz podnošenje podnesaka i zastupanje te stranke u intervenciji pred Općim sudom na raspravi održanoj 9. ožujka 2011. Također, pojedine stavke troškovnika tiču se savjeta pruženih u okviru postupka poništenja pokrenutog pred žalbenim vijećem OHIM‑a.
19 U tom pogledu treba spomenuti da je tužba društva Rügen Fisch odbijena pobijanom presudom u kojoj je Opći sud odlučio o troškovima vezanima uz tu tužbu. Nadalje, Sud je gore spomenutim rješenjem Rügen Fisch/OHIM odbio žalbu koju je Rügen Fisch izjavio na tu presudu. Stoga, budući da odluka Općeg suda, uključujući i odluku o troškovima, nije ukinuta, na Općem sudu je da ocjeni iznose čiju je naknadu moguće tražiti nakon postupka koji je proveo u predmetu koji je doveo do pobijane presude i u kojem je društvu Schwaaner Fischwaren dopušteno da nastupi kao intervenijent (vidjeti u tom smislu rješenje od 11. siječnja 2008., CEF i CEF Holdings/Nederlandse Federatieve Vereniging voor de Groothandel op Elektrotechnisch Gebied i Technische Unie, C‑105/04 P‑DEP i C‑113/04 P‑DEP, t. 22.).
20 Slijedom navedenoga, kada je riječ o troškovima povezanim s navedenom tužbom u pogledu koje Schwaaner Fischwaren želi da se odmjere troškovi, iako ti troškovi eventualno mogu biti predmet odvojenog zahtjeva koji se podnosi Općem sudu pod uvjetima propisanim u člancima 87. do 92. Poslovnika Općeg suda ne dovodeći u pitanje članak 85. tog poslovnika, navedeni troškovi međutim ne mogu biti predmet ovog zahtjeva.
21 Stoga, kada je riječ samo o računima koje je podnio Schwaaner Fischwaren, a odnose se na savjete pružene nakon objave pobijane presude, slijedi da je tih računa ukupno šest i da je njihov iznos najviše 4052,77 eura.
Troškovi nastali u svrhu postupka pred Sudom
22 Sud prilikom utvrđivanja naknadivih troškova vodi računa o svim okolnostima predmeta sve do trenutka objave rješenja o odmjeravanju troškova, uključujući i nužne troškove vezane uz postupak odmjeravanja troškova (rješenja od 20. svibnja 2010., Tetra Laval/Komisija, C‑12/03 P‑DEP i C‑13/03 P‑DEP, t. 42. i navedena sudska praksa te od 12. listopada 2012., Zafra Marroquineros/Calvin Klein Trademark Trust, C‑254/09 P‑DEP, t. 22.).
23 U tom pogledu valja podsjetiti da sudovi Unije nisu ovlašteni odmjeriti trošak honorara koje stranke duguju svojim odvjetnicima, već utvrditi visinu iznosa do kojeg se te naknade mogu potraživati od stranke kojoj je naloženo snošenje troškova (gore navedena rješenja Tetra Laval/Komisija, t. 43. i navedena sudska praksa te TDK Kabushiki Kaisha/Aktieselskabet af 21. november 2001, t. 15.).
24 Također je već ustaljena sudska praksa da, ako ne postoje odredbe prava Unije o tarifama ili vremenu potrebnom za obavljanje posla, Sud treba slobodno ocijeniti detalje predmeta, vodeći računa o predmetu i naravi spora, o njegovoj važnosti s gledišta prava Unije kao i o poteškoćama predmeta, količini posla koju je spor mogao uzrokovati uključenim agentima i pravnim savjetnicima i o gospodarskim interesima koje spor ima za stranke (vidjeti među ostalim rješenja od 30. studenoga 1994., British Aerospace/Komisija, C‑294/90-DEP, Zb., str. I‑5423., t. 13., od 16. svibnja 2013., Deoleo/Aceites del Sur‑Coosur, C‑498/07 P‑DEP, t. 20. i od 10. srpnja 2012., Norma Lebensmittelfilialbetrieb/Yorma’s, C‑191/11 P‑DEP, t. 17.).
25 Nadalje, kod utvrđivanja visine iznosa naknadivih troškova treba voditi računa o ukupnom broju sati posla koji odgovara pruženim uslugama koje se objektivno smatraju nužnima u svrhu odnosnog postupka, neovisno o broju odvjetnika među kojima je taj posao podijeljen (gore navedena rješenja Tetra Laval/Komisija, t. 56. i navedena sudska praksa te Deoleo/Aceites del Sur‑Coosur, t. 28.).
26 U svjetlu tih kriterija potrebno je ocijeniti iznos naknadivih troškova društva Schwaaner Fischwaren povezanih sa žalbenim postupkom koji je rezultirao donošenjem gore spomenutog rješenja Rügen Fisch/OHIM.
27 Vezano uz uključene gospodarske interese, nesporno je da je, imajući u vidu važnost koju žigovi imaju u trgovini, Schwaaner Fischwaren imao jasan interes da u žalbenom stadiju bude potvrđena pobijana presuda kojom je Opći sud odbio tužbu društva Rügen Fisch podnesenu protiv sporne odluke. Naime, tom je odlukom žalbeno vijeće OHIM‑a prihvatilo zahtjev za djelomično poništenje koji je Schwaaner Fischwaren podnio za žig Zajednice SCOMBER MIX, u konkretnom slučaju za proizvode iz razreda 29 u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., s naknadnim izmjenama i dopunama, odnosno za „Konzerviranu ribu; riblje konzerve; riblje pripravke, uključujući s korištenim začinima, ekstraktima začina, salatama i povrćem; pripremljena i polupripremljena jela od ribe”.
28 Kada je riječ o predmetu spora, treba reći da se ovdje radilo o žalbenom postupku koji se po prirodi stvari ograničava na pravna pitanja te mu nije cilj utvrđivanje činjenica. Osim toga, prije žalbe, spor koji je proizašao iz zahtjeva za poništenje žiga SCOMBER MIX koji je podnijelo društvo Schwaaner Fischwaren već je zahtijevao ispitivanje, najprije od strane odjela za poništaje, a potom i žalbenog vijeća OHIM‑a te Općeg suda.
29 Što se tiče važnosti spora s gledišta prava Unije, treba reći da je žalba sadržavala samo jedan žalbeni razlog i da njime nije postavljeno nikakvo novo ni posebno složeno pravno pitanje. Također, Sud je žalbu djelomično odbio kao očito neosnovanu, a djelomično odbacio kao očito nedopuštenu i to putem rješenja donesenog na temelju članka 119. Poslovnika u tekstu koji je tada bio na snazi.
30 Kada je riječ o količini obavljenog posla, iz prethodnih razmatranja razvidno je da sastavljanje odgovora na žalbu od strane društva Schwaaner Fischwaren u okviru žalbenog postupka koji je rezultirao spomenutim rješenjem Rügen Fisch/OHIM nije zahtijevalo veoma temeljitu analizu.
31 Konačno, u pogledu iznosa koji se zahtijevaju na ime PDV‑a, treba reći da je Schwaaner Fischwaren kao obveznik PDV‑a imao pravo na povrat od poreznih tijela PDV‑a plaćenog za proizvode i usluge koje je kupio. Stoga, PDV za to društvo ne predstavlja trošak kao takav, pa u konkretnom slučaju ono niti ne može tražiti povrat PDV‑a plaćenog na troškove (vidjeti u tom smislu gore navedeno rješenje Norma Lebensmittelfilialbetrieb/Yorma’s, t. 24.).
32 Imajući u vidu sva prethodna razmatranja, iznos od 3000 eura treba smatrati razumnim i objektivno nužnim da bi se osigurala obrana interesa društva Schwaaner Fischwaren u okviru žalbenog postupka koji je doveo do rješenja Rügen Fisch/OHIM.
33 Kada je riječ o iznosu od 300 eura koji to društvo potražuje za troškove vezane uz predmetni postupak odmjeravanja troškova, on je također razuman i objektivno opravdan.
Slijedom navedenoga, Sud (osmo vijeće) rješava:
Ukupni iznos troškova koje društvo Rügen Fisch AG treba nadoknaditi društvu Schwaaner Fischwaren GmbH u pogledu žalbenog postupka koji je doveo do rješenja od 10. srpnja 2012., Rügen Fisch/OHIM (C‑582/11 P), utvrđuje se na 3300 eura.
Potpisi