PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)
3. prosinca 2015.
Predmet T‑506/12 P
Eva Cuallado Martorell
protiv
Europske komisije
„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Zapošljavanje – Otvoreni natječaj radi sastavljanja popisa uspješnih kandidata za pravnike lingviste za španjolski jezik – Odluka povjerenstva kojom se potvrđuje pad na zadnjem dijelu pisanog testiranja te se odbija pristup usmenom dijelu testiranja – Članak 90. stavak 2. Pravilnika o osoblju – Dopuštenost tužbe u prvom stupnju – Obveza obrazlaganja – Odbijanje dostavljanja tužiteljici ispravljenih pisanih testova – Pristup dokumentima“
Predmet: Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 18. rujna 2012., Cuallado Martorell/Komisija (F‑96/09, Zb. SS, EU:F:2012:129), radi ukidanja te presude.
Odluka: Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 18. rujna 2012., Cuallado Martorell/Komisija (F‑96/09, Zb. SS, EU:F:2012:129), u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužba nedopuštena što se tiče zahtjeva za poništenje odluke kojom je tužiteljici odbijen pristup usmenom testiranju i, slijedom toga, popisu uspješnih kandidata. U preostalom dijelu žalba se odbija. Predmet se ponovno upućuje Službeničkom sudu. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Sažetak
1. Dužnosnici – Natječaj – Povjerenstvo za odabir – Odbijanje dostavljanja ispravljenih pisanih testova – Obveza obrazlaganja – Doseg – Poštovanje tajnosti rada
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 25. i Prilog II., čl. 6.)
2. Tužbe dužnosnikâ – Odluka povjerenstva za odabir – Prethodna žalba u upravnom postupku – Fakultativnost – Podnošenje – Posljedice – Pridržavanje procesnih obveza u pogledu prethodnog podnošenja žalbe
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)
3. Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Pojam
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. st. 2.)
1. Cilj je obveze obrazlaganja akta kojim se nanosi šteta, s jedne strane, pojedincu dati dostatnu uputu da može ocijeniti osnovanost te odluke i svrsishodnost podnošenja tužbe pred sudovima Unije te, s druge strane, omogućiti tim sudovima da provedu nadzor zakonitosti te odluke.
Kada je riječ o odlukama koje donose natječajna povjerenstva, obvezu obrazlaganja treba pomiriti s poštivanjem tajnosti koja okružuje rad povjerenstva, pa stoga dostavljanje ocjena postignutih na testiranjima predstavlja dovoljno obrazloženje odluke povjerenstva. Naime, izričita odluka kojom se odbija dostaviti ispravljene pisane testove dovoljno je obrazložena, s obzirom na to da upućuje na članak 6. Priloga III. Pravilniku koji propisuje da je rad povjerenstva tajan.
(t. 37. do 39. i 67.)
Izvori:
Sud: presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, Zb., EU:C:1996:276, t. 31.
Opći sud: presude od 25. lipnja 2003., Pyres/Komisija, T‑72/01, Zb. SS, EU:T:2003:176, t. 66. i navedena sudska praksa; od 5. travnja 2005., Hendrickx/Vijeće, T‑376/03, Zb. SS, EU:T:2005:116, t. 73. i 74. i navedena sudska praksa; od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, Zb. SS, EU:F:2014:14, t. 94., i od 11. prosinca 2014., van der Aat i dr./Komisija, T‑304/13 P, Zb. SS, EU:T:2014:1055, t. 43. i navedena sudska praksa
2. Pravno sredstvo otvoreno protiv odluke natječajnog povjerenstva u pravilu je izravno pokretanje postupka pred sudovima Unije. Sav smisao omogućavanja pojedincu da iskoristi takvo izravno pravno sredstvo bez prethodne upravne žalbe jest upravo u primjeni prava na djelotvornu pravnu zaštitu. Naime, radi se o mogućnosti, a ne o obvezi.
Međutim, ako se pojedinac glede odluke natječajnog povjerenstva, umjesto da izravno pokrene postupak pred sudovima Unije, pozove na odredbe Pravilnika o osoblju kako bi se u obliku upravne žalbe obratio tijelu za imenovanje, dopuštenost naknadno podnesene tužbe ovisit će o tome je li se pojedinac pridržavao svih procesnih zahtjeva propisanih za prethodni žalbeni postupak.
(t. 54., 55., 62.)
Izvori:
Opći sud: presuda od 23. siječnja 2002., Gonçalves/Parlament, T‑386/00, Zb. SS, EU:T:2002:12, t. 34. i 35. i navedena sudska praksa
3. Dopis kojim dužnosnik jasno želi ishoditi sporazumno rješavanje svojih prigovora, bez da izričito traži povlačenje predmetne odluke, ili pak dopis u kojem se očito izražava volja tužitelja da ospori odluku kojom mu se nanosi šteta, predstavlja žalbu u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju.
Stoga, s obzirom na to da je cilj predsudskog postupka sporazumno rješavanje spora koji nastaje u trenutku podnošenja žalbe, tijelo za imenovanje mora biti u poziciji da dovoljno precizno poznaje argumente koje dotični dužnosnik iznosi protiv upravne odluke. Iz toga slijedi da žalba mora sadržavati prikaz pravnih razloga i argumenata koji se iznose glede upravne odluke protiv koje se ta žalba podnosi.
Nadalje, žalba ne mora imati poseban oblik. Dovoljno je da se njome jasno i precizno očituje volja podnositelja da ospori odluku koja je donesena u odnosu na njega.
Upravno tijelo žalbe treba ispitivati u duhu otvorenosti, a da bi se moglo smatrati da je riječ o žalbi u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, dovoljno je da je pravni razlog prethodno bio dovoljno jasno istaknut u okviru upravnog postupka da se tijelo za imenovanje moglo upoznati s primjedbama koje dotični dužnosnik iznosi u odnosu na pobijanu odluku. Stoga, čak ako pravni razlozi ili argumenti nisu bili uključeni u samu žalbu, žalba se ne može smatrati nedopuštenom ako je to tijelo imalo mogućnost s njima se precizno upoznati iz isprave koja mu je dostavljena zasebno.
(t. 63. do 66.)
Izvori:
Sud: presude od 31. svibnja 1988., Rousseau/Revizorski sud, 167/86, Zb., EU:C:1988:266, t. 8., i od 14. srpnja 1988., Aldinger i Virgili/Parlament, 23/87 i 24/87, Zb., EU:C:1988:406, t. 13.
Opći sud: presude od 7. ožujka 1996., Williams/Revizorski sud, T‑146/94, Zb. SS, EU:T:1996:34, t. 44. i 50. i navedena sudska praksa; od 13. siječnja 1998., Volger/Parlament, T‑176/96, Zb. SS, EU:T:1998:1, t. 65., i od 16. veljače 2005., Reggimenti/Parlament, T‑354/03, Zb. SS, EU:T:2005:54, t. 43. i 44. i navedena sudska praksa