Language of document : ECLI:EU:C:2014:2225

Predmet C‑7/13

Skandia America Corp. (USA), filial Sverige

protiv

Skatteverket

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Förvaltningsrätten i Stockholm)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Direktiva 2006/112/EZ – PDV grupacija – Ispostavljanje internih računa za usluge koje je izvršilo društvo majka sa sjedištem u trećoj državi podružnici koja je članica PDV grupacije u državi članici – Oporezivi karakter izvršenih usluga“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 17. rujna 2014.

1.        Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Oporezive transakcije – Isporuka usluga uz naknadu – Pojam – Usluge koje je izvršilo društvo majka sa sjedištem u trećoj državi podružnici s poslovnim nastanom u državi članici – Podružnicu koja je članica grupacije osoba može se smatrati jedinstvenim poreznim obveznikom poreza na dodanu vrijednost  – Uključenost

(Direktiva Vijeća 206/112, čl. 2. st. 1., čl. 9. i 11.)

2.        Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Osoba koja je odgovorna za plaćanje poreza – Porezna osoba primatelj usluga koje je izvršio porezni obveznik s poslovnim nastanom u trećoj državi  – Pojam – Primatelj usluga koje je izvršilo društvo majka sa sjedištem u trećoj državi podružnici s poslovnim nastanom u državi članici – Podružnicu koja je članica grupacije osoba može se smatrati jedinstvenim poreznim obveznikom poreza na dodanu vrijednost – Uključenost

(Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 56., 193. i 196.)

1.        Članak 2. stavak 1., članke 9. i 11. Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da isporuke usluga koje je izvršila glavna poslovna jedinica s poslovnim nastanom u trećoj zemlji svojoj podružnici s poslovnim nastanom u državi članici predstavljaju oporezive transakcije kada je ta podružnica članica grupacije poreza na dodanu vrijednost.

Naime, postupanje kao sa jedinstvenim poreznim obveznikom isključuje da članovi grupacije odvojeno podnose porezne prijave i da ih se nastavlja identificirati, u grupi i izvan njihove grupe, kao porezne obveznike zato što je samo jedinstveni porezni obveznik ovlašten podnositi takve prijave. Iz toga slijedi da u takvoj situaciji za isporuke usluga koje je izvršio treći u korist člana takve grupacije u svrhe poreza na dodanu vrijednost valja smatrati kao da nisu izvršene u korist tog člana, već same grupacije kojoj taj član pripada.

(t. 29., 32. i t. 1. izreke)

2.        Članke 56., 193. i 196. Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da je, u situaciji gdje glavna poslovna jedinica društva koje se nalazi u trećoj zemlji izvršava isporuke uz naknadu podružnici istog društva s poslovnim nastanom u državi članici i gdje je navedena podružnica članica grupacije u toj državi članici, ta grupacija kao kupac navedenih usluga dužnik plaćanja plativog PDV‑a.

Naime, članak 196. Direktive 2006/112 propisuje da je, kao iznimka od općeg pravila iz članka 193. iste direktive prema kojoj je porez na dodanu vrijednost u državi članici dužan plaćati svaki porezni obveznik koji obavlja oporezivu isporuku usluga, porez na dodanu vrijednost dužan plaćati svaki porezni obveznik primatelj tih usluga ako usluge iz članka 56. navedene direktive pruža porezni obveznik koji nema poslovni nastan u toj državi članici.

Isporuka usluga poput onih iz predmeta u glavnom postupku predstavlja oporezivu transakciju prema članku 2. stavku 1. točki (c) Direktive 2006/112, i grupacija kojoj pripada podružnica koja je primila te usluge, u svrhe poreza na dodanu vrijednost, smatra se primateljem navedenih usluga.

(t. 34., 35., 37., 38. i t. 2. izreke)