PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

5. ožujka 2015.

Predmet F‑97/13

Valéria Anna Gyarmathy

protiv

Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA)

„Javna služba – Osoblje Agencije Europske unije za temeljna prava – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Obavijest o slobodnom radnom mjestu – Odbijanje prijave“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom V. A. Gyarmathy u biti traži poništenje odluke direktora Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA ili u daljnjem tekstu: Agencija) o tome da se na radno mjesto „voditelja programa za društvena istraživanja“ umjesto nje zaposli drugi kandidat. Osim toga, traži da joj se isplati naknada na ime materijalne i nematerijalne štete koju je navodno pretrpjela.

Odluka:      Tužba se odbija. V. A. Gyarmathy snosi vlastite troškove te joj se nalaže snošenje troškova Agencije Europske unije za temeljna prava

Sažetak

1.      Dužnosnici – Odluka kojom se nanosi šteta – Odbijanje prijave – Obveza obrazlaganja – Opseg – Poštovanje tajnosti rada odbora za odabir

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (c); Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 25. st. 2.)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i pravne osnove – Obveza uprave da pravne lijekove tumači široko – Jednostavno nabrajanje mogućih uzroka nezakonitosti sporne odluke – Nedopuštenost

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)

3.      Tužbe dužnosnikâ – Razlozi – Razlog koji se odnosi na javni poredak – Pojam

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. i 91.)

1.      Cilj je obveze obrazlaganja propisane člankom 25. drugim podstavkom Pravilnika, koja odražava opću obvezu sadržanu u članku 296. UFEU‑a, s jedne strane, pružiti zainteresiranoj osobi dovoljno podataka za ocjenu osnovanosti akta kojim joj se nanosi šteta i omogućiti joj podnošenje tužbe pred Službeničkim sudom i, s druge strane, omogućiti tom sudu da provede nadzor nad zakonitošću akta. Osim toga, Povelja Europske unije o temeljnim pravima u članku 41. stavku 2. točki (c) određuje da temeljno pravo na dobru upravu sadržava prije svega „obvezu uprave da obrazloži svoje odluke“.

Međutim, ta obveza obrazlaganja u okviru postupka zapošljavanja radi popunjavanja slobodnog radnog mjesta mora biti usklađena s poštovanjem tajnosti koje se odnosi na rad odbora za odabir jer sprječava otkrivanje kako stajališta pojedinih članova odbora za odabir tako i svih elemenata koje su uzeli u obzir prilikom individualne i poredbene ocjene kandidata.

Što se tiče javnog natječaja, uzimajući u obzir tajnost rada odbora, obavijest o dodijeljenim ocjenama na različitim testiranjima načelno predstavlja dostatno obrazloženje odluka odbora. Ta se načela analogno primjenjuju u postupku odabira za radno mjesto člana privremenog osoblja.

(t. 47. do 49.)

Izvori:

Službenički sud: presude Trentea/FRA, F‑112/10, EU:F:2012:179, t. 89. i 90. i De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 94. i navedena sudska praksa

2.      S obzirom na to da predsudski postupak ima neformalan karakter i da stranke općenito u tom stadiju postupaju bez pomoći odvjetnika, administrativno tijelo ne smije strogo tumačiti žalbe, već ih treba ispitati otvorena uma. Osim toga, cilj članka 91. Pravilnika o osoblju nije strogo i definitivno vezati eventualni predsudski postupak, s obzirom na to da sudska tužba ne mijenja ni pravni temelj žalbenog razloga ni predmet žalbe. Međutim, činjenica je da, kako bi predpostupak propisan u članku 91. stavku 2. Pravilnika o osoblju mogao postići svoj cilj, tijelo za imenovanje mora biti dovoljno precizno upoznato s prigovorima koje su dotične osobe navele protiv sporne odluke.

U tom pogledu, nabrajanje mogućih uzroka nezakonitosti sporne odluke ni u kojem slučaju ne omogućava upravi da, čak i široko tumačeći pravni lijek, ispita prigovore koje je tužitelj naveo protiv navedene odluke. Naime, široko tumačenje pravnog lijeka ne znači da je uprava obvezna zamišljati ili nagađati na što se podnositelj htio pozvati a da nije naveo dodatna pojašnjenja. Iz navedenog slijedi da se tužitelj ne može pozivati na moguće uzroke nezakonitosti sporne odluke kako bi na tome temeljio dopuštenost razloga na osnovi pravila o podudarnosti žalbe i tužbe.

(t. 69. i 72.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda Komisija/Moschonaki, EU:T:2013:557, t. 76 i 77. i navedena sudska praksa

3.      Tumačenjem prema kojem bi svaki razlog koji se odnosi na povredu temeljnih prava trebalo smatrati razlogom koji se odnosi na javni poredak i stoga bi ga sud morao istaknuti po službenoj dužnosti moglo bi se omogućiti tužitelju da se prvi put pred sudom poziva na razlog koji se neposredno odnosi na zakonitost akta koji mu šteti, a koji ni na koji način nije povezan s onima istaknutima u žalbi. U tim okolnostima uprava bi u okviru žalbe imala saznanja samo o dijelu prigovora istaknutih protiv nje. S obzirom na to da uprava ne bi mogla imati u dovoljnoj mjeri precizna saznanja o prigovorima ili zahtjevima dotične osobe, ona ne bi mogla pokušati mirno riješiti spor.

(t. 86. i 87.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda BG/Ombudsman, T‑406/12 P, EU:T:2014:273, t. 34.

Službenički sud: presuda CR/Parlament, F‑128/12, EU:F:2014:38