Language of document : ECLI:EU:C:2021:696

RJEŠENJE SUDA (deveto vijeće)

1. rujna 2021.(*)

„Žalba – Članak 181. Poslovnika Suda – Tužba za poništenje i naknadu štete – Pritužba Europskoj komisiji radi utvrđenja da je Republika Hrvatska povrijedila pravo Unije – Navodna neusklađenost nacionalnog zakonodavstva s Direktivom 68/151/EEZ – Nepokretanje postupka zbog povrede obveze – Zahtjev za besplatnu pravnu pomoć – Očito neosnovana žalba”

U predmetu C-171/21 P,

povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 8. veljače 2021.,

Likvidacijska masa iza Mesoprodukt d.o.o., sa sjedištem u Dervišagi (Hrvatska),

Gojko Čuljak, sa stalnom adresom u Dervišagi,

koje zastupa I. Žalac, odvjetnik,

žalitelji,

a druga stranka postupka je:

Europska komisija,

tuženik u prvom stupnju,

SUD (deveto vijeće),

u sastavu: N. Piçarra, predsjednik vijeća, M. Vilaras (izvjestitelj), predsjednik četvrtog vijeća, K. Jürimäe, sudac,

nezavisni odvjetnik: H. Saugmandsgaard Øe,

tajnik: A. Calot Escobar,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči obrazloženim rješenjem, u skladu s člankom 181. Poslovnika Suda,

donosi sljedeće

Rješenje

1        Likvidacijska masa iza Mesoprodukt d.o.o. i Gojko Čuljak svojom žalbom zahtijevaju poništenje rješenja Općeg suda Europske unije od 28. siječnja 2021., Likvidacijska masa iz Mesoprodukt d.o.o. i Čuljak/Komisija (T-603/20, neobjavljeno, u daljnjem tekstu: pobijano rješenje, EU:T:2021:66), kojim je Opći sud odbacio njihovu tužbu za, s jedne strane, poništenje Odluke Europske komisije od 16. lipnja 2020. kojom se odbija udovoljiti njihovoj pritužbi koju su podnijeli protiv Republike Hrvatske, a kojom se traži utvrđenje da je Republika Hrvatska povrijedila Prvu Direktivu Vijeća 68/151/EEZ od 9. ožujka 1968. o koordiniranju zaštitnih mehanizama koje, radi zaštite interesa članova i trećih osoba, države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu [članka 54. drugog stavka UFEU-a] [neslužbeni prijevod] (SL 1968., L 65, str. 8.) (u daljnjem tekstu: sporna odluka), i, s druge strane, naknadu štetu koju su zbog te odluke navodno pretrpjeli.

 Okolnosti spora

2        G. Čuljak 7. ožujka 2020. podnio je Komisiji pritužbu u svojstvu osnivača i likvidatora hrvatskog trgovačkog društva Mesoprodukt d.o.o., brisanog iz sudskog registra, a zatim upisanog kao Likvidacijska masa iza Mesoprodukt d.o.o. Prema navodima iz te pritužbe, članak 70. Zakona o sudskom registru nije u skladu s Direktivom 68/151.

3        Komisija je spornom odlukom obavijestila G. Čuljka o svojoj odluci da protiv Republike Hrvatske ne pokrene postupak zbog povrede obveze te je, slijedom toga, obustavila postupak povodom pritužbe koju je podnio.

 Postupak pred Općim sudom i pobijano rješenje

4        Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 20. rujna 2020. žalitelji su pokrenuli postupak zahtijevajući, s jedne strane, poništenje sporne odluke i, s druge strane, nalaganje Komisiji da im isplati naknadu štete u iznosu od 33 000 000 eura kao i pripadajuće kamate radi naknade štete koju su pretrpjeli.

5        Opći je sud pobijanim rješenjem tužbu odbacio kao očito nedopuštenu.

6        Kad je riječ o zahtjevu za poništenje sporne odluke, Opći sud je u točkama 10. i 11. pobijanog rješenja podsjetio na to da pojedinci nisu ovlašteni pobijati Komisijino odbijanje da pokrene postupak zbog povrede obveze protiv države članice jer takvo odbijanje nije akt koji se može pobijati u smislu članka 263. UFEU-a. U točki 13. tog rješenja istaknuo je da su jedini akti koje Komisija može donijeti u okviru postupka zbog povrede obveze uređenog člankom 258. UFEU-a akti upućeni državama članicama. Dodao je da iz sustava predviđenog tim člankom proizlazi da ni obrazloženo mišljenje, koje je samo stadij koji prethodi eventualnom podnošenju tužbe zbog povrede obveze Sudu, ni pokretanje postupka pred Sudom stvarnim podnošenjem takve tužbe ne mogu činiti akte koji se izravno odnose na fizičke ili pravne osobe. Stoga je u točki 14. navedenog rješenja presudio da je zahtjev za poništenje sporne odluke, u dijelu u kojem je u njoj Komisija odbila udovoljiti pritužbi koju su žalitelji podnijeli protiv Republike Hrvatske, očito nedopušten.

7        Kad je riječ o zahtjevu za naknadu štete žaliteljâ, Opći je sud u točki 17. pobijanog rješenja podsjetio na sudsku praksu Suda prema kojoj, s obzirom na to da Komisija nije obvezna pokrenuti postupak zbog povrede obveze na temelju članka 258. UFEU-a, njezino odbijanje pokretanja postupka zbog povrede obveze nije nezakonito, tako da pojedincima ne može prouzročiti štetu. Iz toga je u točki 18. tog rješenja zaključio da je zahtjev za naknadu štete žaliteljâ također očito nedopušten.

 Zahtjevi žaliteljâ pred Sudom

8        Žalitelji od Suda traže da ukine pobijano rješenje i predmet vrati Općem sudu na ponovno suđenje.

9        Žalitelji su 22. ožujka 2021. zatražili besplatnu pravnu pomoć na temelju članka 185. Poslovnika Suda.

 O žalbi

10      Na temelju članka 181. Poslovnika, kada je žalba u potpunosti ili djelomično očito nedopuštena ili očito neosnovana, Sud može u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, obrazloženim rješenjem odlučiti odbaciti odnosno odbiti tu žalbu.

11      Tu odredbu valja primijeniti u okviru ove žalbe.

 Argumentacija žaliteljâ

12      Svojim jedinim žalbenim razlogom žalitelji ističu da se sporna odluka na njih izravno odnosi jer im onemogućuje ostvarivanje prava koja su im dodijeljena člankom 6. Direktive 68/151, osobito prava koje se sastoji u tome da trgovačko društvo ne može biti brisano iz sudskog registra. Dodaju da zbog te odluke ne mogu obavljati gospodarsku djelatnost, što je Komisijin propust jer nije postupila u skladu s člankom 258. UFEU-a i nije utvrdila da Republika Hrvatska nije prenijela članak 6. Direktive 68/151. Naprotiv, ta je institucija Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije priopćila da Republika Hrvatska ispunjava obveze i zahtjeve koje proizlaze iz pristupnih pregovora te da će biti sposobna provesti pravnu stečevinu od datuma svojeg pristupanja Europskoj uniji. Komisija je u spornoj odluci dodala da se ne čini da se člankom 70. Zakona o sudskom registru krši članak 6. Direktive 68/151.

 Ocjena Suda

13      Valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, s jedne strane, pojedinci nisu ovlašteni pobijati Komisijino odbijanje da pokrene postupak zbog povrede obveze protiv države članice (presude od 1. ožujka 1966., Lütticke i dr./Komisija, 48/65, EU:C:1966:8, str. 39.; od 17. svibnja 1990., Sonito i dr./Komisija, C-87/89, EU:C:1990:213, t. 6.; i rješenje od 10. srpnja 2007., AEPI/Komisija, C-461/06 P, neobjavljeno, EU:C:2007:425, t. 23.). S druge strane, Komisijina odluka o nepokretanju takvog postupka protiv države članice zbog njezina nezakonitog postupanja ne može dovesti do izvanugovorne odgovornosti Unije (vidjeti u tom smislu rješenja od 23. svibnja 1990., Asia Motor France/Komisija, C-72/90, EU:C:1990:230, t. 13., i od 10. siječnja 2019., CBA Spielapparate- und Restaurantbetriebs/Komisija, C-415/18 P, EU:C:2019:6, t. 23.).

14      Stoga Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je primjenjujući tu ustaljenu sudsku praksu odbacio tužbu žaliteljâ kao očito nedopuštenu.

15      Iz toga proizlazi da žalbu treba odbiti kao očito neosnovanu.

16      Kad je riječ o zahtjevu žaliteljâ za besplatnu pravnu pomoć, koji je podnesen nakon što je podnesena žalba, valja podsjetiti na to da, na temelju članka 187. stavka 1. Poslovnika, kako bi odlučio o tom zahtjevu, Sud ispituje je li žalba očito neosnovana.

17      Stoga, budući da žalbu treba odbiti kao očito neosnovanu, valja odbiti i navedeni zahtjev za besplatnu pravnu pomoć.

 Troškovi

18      U skladu s člankom 137. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju njegova članka 184. stavka 1., odluka o troškovima donosi se u rješenju kojim se završava postupak. Budući da je u konkretnom slučaju ovo rješenje doneseno prije nego što je žalba dostavljena drugim strankama u postupku i, slijedom toga, prije nego što su za njih mogli nastati troškovi, valja odlučiti da će žalitelji snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) rješava:

1.      Žalba se odbija kao očito neosnovana.

2.      Zahtjev za besplatnu pravnu pomoć društva Likvidacijska masa iza Mesoprodukt d.o.o. i Gojka Čuljka se odbija.

3.      Likvidacijska masa iza Mesoprodukt d.o.o. i Gojko Čuljak snose vlastite troškove.

U Luxembourgu 1. rujna 2021.

Tajnik

 

      Predsjednik devetog vijeća

A. Calot Escobar

 

      N. Piçarra


*      Jezik postupka: hrvatski