Predmet T‑411/10

(objavljeno u ulomcima)

Laufen Austria AG

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u – Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Pripisivanje protupravnog ponašanja – Novčane kazne – Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. – Težina povrede – Koeficijenti – Olakotne okolnosti – Gospodarska kriza – Pritisak od strane trgovaca na veliko – Obavijest iz 2002. o suradnji – Smanjenje iznosa novčane kazne – Značajna dodana vrijednost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. rujna 2013.

Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Smanjenje novčane kazne u zamjenu za suradnju inkriminiranog poduzetnika – Pretpostavke – Društvo majka i društva kćeri – Pojedinačno ocjenjivanje suradnje tih društava kćeri

(Čl. 101. st. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st.2.; Komunikacija Komisije 2002/C 45/03, t. 20. i 21.)

Komisija je u području tržišnog natjecanja u Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela utvrdila uvjete pod kojima poduzetnici koji s njom surađuju tijekom njezine istrage o zabranjenom sporazumu mogu biti oslobođeni od novčane kazne ili im se može smanjiti novčana kazna koju bi inače trebali platiti. Smanjenje novčane kazne na temelju Obavijesti o suradnji može ostvariti poduzetnik koji je podnio zahtjev i koji Komisiji ponudi dokaze pretpostavljene povrede koji predstavljaju značajnu dodanu vrijednost. Stoga, načelno samo poduzetnik koji je podnio zahtjev za smanjenje novčane kazne kao i, eventualno, subjekti u čije ime je taj zahtjev podnesen i koji surađuju s Komisijom mogu na toj osnovi ostvariti smanjenje novčane kazne.

Komisija nije dužna proširiti pogodnost smanjenja iznosa novčane kazne koju je odobrila jednom društvu kćeri, koje je podnijelo zahtjev na temelju Obavijesti o suradnji, i na sestrinsko društvo kći isključivo zbog činjenice da je ono sa svojim društvom majkom dio istog poduzetnika u smislu prava Unije. Naime, za razliku od odgovornosti društva majke koja se, u slučaju da ono stvarno nije sudjelovalo u zabranjenom sporazumu, analizira kao u potpunosti izvedena, podredna i ovisna o odgovornosti društva kćeri, odgovornost društva kćeri ne može se izvesti iz odgovornosti sestrinskog društva kćeri s obzirom na to da ona proizlazi iz njegova vlastitog sudjelovanja u zabranjenom sporazumu.

U tim okolnostima, sestrinsko društvo kći može ostvariti smanjenje novčane kazne na zahtjev drugog društva kćeri koje je dio istog poduzetnika samo ako je, s jedne strane, zahtjev za smanjenje novčane kazne podnesen u ime sestrinskog društva kćeri i, s druge strane, ako je ono doista surađivalo s Komisijom. Ta se situacija razlikuje od situacije u kojoj društvo majka podnosi zahtjev za smanjenje novčane kazne u svoje ime i u ime svojih društava kćeri jer su u toj situaciji sva društva koja čine poduzetnika u smislu prava Unije dužna surađivati s Komisijom.

(t. 222., 226.‑229.)