RJEŠENJE PREDSJEDNIKA PRVOG VIJEĆA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

12. siječnja 2015.

Predmet F‑49/14

DQ i dr.

protiv

Europskog parlamenta

„Povlačenje tužbe tužiteljâ – Brisanje – Članak 103. stavak 5. Poslovnika – Raspodjela troškova – Nalaganje snošenja troškova tuženiku“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se primjenjuje na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom DQ i ostali tužitelji, čija su anonimizirana imena navedena u prilogu, od Službeničkog suda zahtijevaju: poništenje odluke Europskog parlamenta nepoznatog datuma o imenovanju direktora Uprave za usmeno prevođenje pri Glavnoj upravi za usmeno prevođenje i konferencije (DG) te institucije (u daljnjem tekstu: direktor) kao prvog ocjenjivača u okviru razdoblja ocjenjivanja 2014. koji se odnosi na 2013. (u daljnjem tekstu: razdoblje ocjenjivanja 2014.); po potrebi, „suspenziju“ razdoblja ocjenjivanja 2014.; „neposrednu suspenziju“ načelnika mađarskog odjela za usmeno prevođenje unutar Uprave za usmeno prevođenje pri Glavnoj upravi za usmeno prevođenje i konferencije (DG) (u daljnjem tekstu: mađarski odjel); donošenje „[…] mjera kojima se jamči [njihova] sigurnost […] na njihovu radnom mjestu obavještavajući nadležne sigurnosne službe“.

Odluka:      Predmet F‑49/14, DQ i dr./Parlament brisan je iz upisnika Službeničkog suda. Europski parlament snosit će vlastite troškove kao i troškove koji su u ovom predmetu i predmetu F‑49/14 R nastali za DQ i ostale tužitelje čija su anonomizirana imena navedena u prilogu.

Sažetak

Sudski postupak – Troškovi – Povlačenje tužbe opravdano ponašanjem druge stranke

(Pravilnik o osoblju, čl. 24.; Poslovnik Službeničkog suda, čl. 103. st. 5.)

U skladu s člankom 103. stavkom 5. Poslovnika Službeničkog suda, stranka koja povuče tužbu ili zahtjev dužna je snositi troškove, ako je to zatražila druga stranka u svojim očitovanjima na povlačenje. Međutim, na zahtjev stranke koja je povukla tužbu ili zahtjev, navedene troškove snosi druga stranka, ako se to čini opravdanim na temelju njezina ponašanja.

Tu odredbu valja primijeniti u slučaju tužbe kojom se zahtijeva poništenje odluke o imenovanju dužnosnika kao prvog ocjenjivača kao i suspenzija potonjeg zbog navodnog uznemiravanja kada je nakon podnošenja tužbe tužena institucija u biti prihvatila zahtjeve tužitelja te je time u određenoj mjeri implicitno priznala osnovanost nekih od njih. Slijedom toga, ta institucija mora snositi vlastite troškove kao i troškove tužitelja.

Naime, kada institucija nije poduzela konkretne i ciljane mjere za suspenziju ocjenjivača i/ili razdoblja ocjenjivanja te tužitelj nije imao drugog izbora osim onoga da podnese tužbu kako bi očuvao svoja prava i kako bi tijelo za imenovanje potaknuo da djeluje povodom njegovih tvrdnji o psihičkom i seksualnom uznemiravanju kojem je navodno bio izložen, čini se opravdanim instituciji naložiti snošenje troškova te s tim u vezi činjenica da je nastavak predmetnog razdoblja ocjenjivanja proveden uz poštovanje načela nepristranosti i kontradiktornosti ne umanjuje značaj navedenog utvrđenja.

(t. 13. i 17. do 19.)