PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
21. prosinca 2022. (*)
„Socijalna politika – Bespovratna sredstva namijenjena djelovanjima s ciljem promicanja inicijativa u području korporativnog upravljanja – Poziv za podnošenje prijedlogâ VP/2020/008 – Isključenje europskih radničkih vijeća koja nemaju pravnu osobnost – Članak 197. stavak 2. točka (c) Uredbe (EU) 2018/1046”
U predmetu T‑330/21,
EWC Academy GmbH, sa sjedištem u Hamburgu (Njemačka), kojeg zastupa H. Däubler‑Gmelin, odvjetnica,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju R. Pethke i B.-R. Killmann, u svojstvu agenata,
tuženika,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu, tijekom vijećanja, M. J. Costeira, predsjednica, T. Perišin i P. Zilgalvis (izvjestitelj), suci,
tajnik: P. Cullen, administrator,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir određivanje drugog suca kako bi se upotpunilo vijeće nakon spriječenosti jednog od njegovih članova,
nakon rasprave održane 8. rujna 2022.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a društvo EWC Academy GmbH zahtijeva poništenje odluke Europske komisije od 14. travnja 2021., kojom je ona odbila zahtjev za bespovratna sredstva koji je to društvo, kao koordinator konzorcija, podnijelo u okviru poziva za podnošenje prijedlogâ VP/2020/008 u vezi sa sudjelovanjem radnika u korporativnom upravljanju (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).
Okolnosti spora
Poziv za podnošenje prijedlogâ
2 Poziv za podnošenje prijedlogâ VP/2020/008 (information, consultation and participation of representatives of undertakings) (u daljnjem tekstu: poziv za podnošenje prijedlogâ), koji se odnosi na dodjelu bespovratnih sredstava za djelovanja s ciljem promicanja inicijativa u području korporativnog upravljanja, objavljen je 2. lipnja 2020.
3 Do te je objave došlo u okviru Odluke Komisije C(2019) 6522 final od 16. rujna 2019. o donošenju godišnjeg programa rada za 2020. za bespovratna sredstva i ugovore o javnoj nabavi u vezi s ovlaštenjima i posebnim nadležnostima Glavne uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje, a koja služi kao odluka o financiranju.
4 U skladu s točkom 2.1. poziva za podnošenje prijedlogâ, raspoloživa su sredstva u biti namijenjena financiranju mjera kojima se socijalnim partnerima i dionicima treba omogućiti da se upoznaju s pravom i politikama Europske unije koje se odnose na uključenost zaposlenika u poslovanje i da rade na definiranju i provedbi konkretnih odgovora na izazove koje donosi ta uključenost. U tom pogledu, prioriteti utvrđeni za financijsku godinu 2020. odnosili su se, među ostalim, na promicanje transnacionalne suradnje između socijalnih partnera, razmjenu i širenje znanja i dobre prakse, kao i na razvoj djelovanja kojima se podupiru transnacionalni mehanizmi i tijela u području informiranja, savjetovanja i sudjelovanja, uključujući europska radnička vijeća.
5 U tom se kontekstu u točki 6.1. podtočki (b) poziva za podnošenje prijedlogâ navodi da podnositelji zahtjeva, glavni podnositelji zahtjeva i supodnositelji zahtjeva prihvatljivi za sudjelovanje u tom pozivu moraju biti, među ostalim, pravne osobe ili predstavnici radnika, kao što su to radnička vijeća. Isto tako, organizacije socijalnih partnera koje nemaju pravnu osobnost na temelju primjenjivog nacionalnog prava također mogu podnijeti zahtjev u skladu s člankom 197. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1. i ispravak SL 2018., L 294, str. 45.; u daljnjem tekstu: Financijska uredba), pod pretpostavkom ispunjavanja uvjeta iz navedene uredbe.
6 U skladu s točkom 8.1. poziva za podnošenje prijedlogâ, podnositelji zahtjeva, glavni podnositelji zahtjeva i supodnositelji zahtjeva moraju raspolagati snažnim financijskim kapacitetom kako bi obavljali svoju aktivnost tijekom trajanja djelovanja i, ako je potrebno, doprinijeli njegovu financiranju.
Upravni postupak
7 Tužitelj je društvo za osposobljavanje i savjetovanje specijalizirano za pitanja koja se odnose na zastupanje radnika u prekograničnom kontekstu.
8 Tužitelj i europska radnička vijeća društava Mayr‑Melnhof Packaging i DS Smith plc udružili su se u konzorcij kako bi se prijavili na poziv za podnošenje prijedlogâ. Projekt konzorcija u biti se odnosio na razvoj i provođenje radionica, konferencija i osposobljavanja namijenjenih radnicima u industriji pakiranja.
9 Tužitelj je 30. srpnja 2020. podnio zahtjev za bespovratna sredstva te je kao supodnositelje zahtjeva naveo europska radnička vijeća društava Mayr‑Melnhof Packaging i DS Smith (u daljnjem tekstu: vijeća supodnositelji zahtjeva). Zahtjevu je priložena, među ostalim, izjava predsjednikâ navedenih vijeća kojom se potvrđuje da ona imaju potrebnu financijsku i operativnu sposobnost, u skladu s uvjetima navedenima u pozivu za podnošenje prijedlogâ.
10 Dana 14. rujna 2020. Komisija je od tužitelja zatražila da podnese dokaz o registraciji vijeća supodnositelja zahtjeva pri nacionalnim javnim tijelima.
11 Tužitelj je 15. rujna 2020. odgovorio da je riječ o europskim radničkim vijećima za čije osnivanje nije potrebna registracija te da ih zastupaju njihovi predsjednici.
12 Dopisom od 20. siječnja 2021. Komisija je tužitelju navela da je zahtjev konzorcija uspješno prošao fazu materijalne evaluacije te ga je pozvala da dostavi dodatne dokumente, osobito obrazac naslovljen „Pravni subjekt”.
13 Tužitelj je 25. siječnja 2021. Komisiji izjavio da vijeća supodnositelji zahtjeva nisu pravne osobe i da se stoga u tom smislu ne može podnijeti nikakav dokument.
14 Komisija je, na temelju članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe, pozvala tužitelja da dostavi dokaze o financijskoj sposobnosti europskog radničkog vijeća društva Mayr‑Melnhof Packaging zahtijevajući, u poruci elektroničke pošte od 24. ožujka 2021., bilancu i račun dobiti i gubitaka tog vijeća.
15 U svojem dopisu od 29. ožujka 2021. tužitelj je naveo da ne može podnijeti dokaz o financijskoj sposobnosti vijećâ supodnositeljâ zahtjeva jer, osim u Francuskoj, europska radnička vijeća ne raspolažu vlastitim bankovnim računima i ne sastavljaju bilancu.
16 Dopisom Ares(2021) 2519314 od 14. travnja 2021. Komisija je donijela pobijanu odluku kojom je odbila tužiteljev zahtjev za bespovratna sredstva podnesen u okviru poziva za podnošenje prijedlogâ, u svojstvu koordinatora konzorcija.
17 Komisija je u pobijanoj odluci istaknula da, unatoč časnim izjavama koje su podnijela vijeća supodnositelji zahtjeva i u kojima navode da raspolažu dostatnom financijskom sposobnošću za provođenje djelovanja povodom kojeg je došlo do poziva za podnošenje prijedlogâ, ona nemaju ni godišnje financijske izvještaje (bilancu i/ili račun dobiti i gubitaka) ni bankovni račun. Stoga je Komisija smatrala da ta dva vijeća ne ispunjavaju uvjete iz članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe, kao ni uvjete koji se odnose na točku 8.1. poziva za podnošenje prijedlogâ.
18 Nakon što je utvrđena neprihvatljivost vijećâ supodnositeljâ zahtjevâ, Komisija je ocijenila da tužitelj ne ispunjava minimalni kriterij prihvatljivosti iz točke 6.1. podtočke (b) poziva za podnošenje prijedlogâ, tako da je zahtjev trebalo odbiti u cijelosti.
Zahtjevi stranaka
19 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži Komisiji da donese odluku o dodjeli u skladu s pravom;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
20 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– proglasi tužbu nedopuštenom u dijelu u kojem se odnosi na upućeni joj nalog da donese odluku o dodjeli u skladu s pravom;
– u preostalom dijelu, odbije tužbu kao neosnovanu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
Nadležnost Općeg suda
21 Komisija ističe da Opći sud nije nadležan za odlučivanje o drugom dijelu tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da tužitelj želi ishoditi utvrđenje o učincima eventualne poništavajuće presude, što predstavlja nalog u pogledu načina izvršenja te presude.
22 Valja utvrditi da se tim dijelom tužbenog zahtjeva od Općeg suda zapravo traži da Komisiji naloži donošenje valjane odluke o dodjeli bespovratnih sredstava.
23 U tom je pogledu dovoljno podsjetiti na to da, u okviru nadzora zakonitosti na temelju članka 263. UFEU‑a, Opći sud nije nadležan za izdavanje naloga protiv institucija, tijela, ureda i agencija Unije (rješenje od 22. rujna 2016., Gaki/Komisija, C‑130/16 P, neobjavljeno, EU:C:2016:731, t. 14.), čak i kada se oni odnose na načine izvršenja tih presuda (rješenje od 19. srpnja 2016., Trajektna luka Split/Komisija, T‑169/16, neobjavljeno, EU:T:2016:441, t 13.).
24 Iz toga slijedi da drugi dio tužbenog zahtjeva valja odbiti zbog nenadležnosti Općeg suda da o njemu odlučuje.
Meritum
25 Tužitelj u prilog svojoj tužbi u biti ističe tri tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe, u vezi s točkom 8.1. poziva za podnošenje prijedlogâ, drugi na povredi članka 197. stavka 3. te iste uredbe, i treći na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja.
26 Što se tiče prvog tužbenog razloga, tužitelj u biti ističe da je Komisija povrijedila članak 197. stavak 2. točku (c) Financijske uredbe, u vezi s točkom 8.1. poziva za podnošenje prijedlogâ. Smatra da Komisija ne može naložiti europskim radničkim vijećima koja nemaju pravnu osobnost da dokažu da raspolažu vlastitim bankovnim računom ili godišnjom bilancom.
27 U tom pogledu tužitelj tvrdi da su svi članovi konzorcija podnijeli dokaz o pristupu dostatnim financijskim sredstvima. Tvrdi da Komisija u svojoj analizi nije uzela u obzir činjenicu da su austrijsko i britansko pravo, koja se primjenjuju na europsko radničko vijeće društva Mayr‑Melnhof Packaging odnosno na europsko radničko vijeće društva DS Smith, u pogledu navedenih vijeća predviđala mogućnost da se u odnosu na poduzeće pozovu na pravo na naknadu troškova koji proizlaze iz njihove aktivnosti, uključujući pravo na redovnu naknadu plaće predsjednika i članova uključenih u projekt.
28 Osim toga, smatra da članak 197. stavak 2. točka (c) Financijske uredbe ne zahtijeva, što se tiče subjekata bez pravne osobnosti, dokaze slične onima koji se traže od pravnih osoba, nego jednakovrijedne dokaze.
29 Naposljetku, tužitelj smatra da tumačenje članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe, kako ga je Komisija provela u pobijanoj odluci, ne dovodi samo do isključivanja konzorcija podnositelja zahtjeva iz poziva za podnošenje prijedlogâ, nego i većine europskih radničkih vijeća u državama članicama, koja nemaju pravnu osobnost.
30 Komisija tvrdi da se od svih podnositelja zahtjeva zahtijeva dokaz o financijskoj sposobnosti iz članka 198. stavka 2. Financijske uredbe, bez obzira na to imaju li pravnu osobnost.
31 Komisija smatra da se financijska sposobnost mora provjeravati na temelju podataka i popratne dokumentacije navedenih u članku 196. stavku 1. točki (c) Financijske uredbe. Cilj te provjere je pružanje informacija o stabilnosti i financijskoj solventnosti dotičnog podnositelja zahtjeva.
32 Smatra da u tom pogledu postoji znatnija nesigurnost kad je riječ o financijskoj sposobnosti subjekata bez pravne osobnosti. Ta okolnost naglašava financijski rizik, koji se odnosi na dodjelu bespovratnih sredstava, za opći proračun Unije i njezine financijske interese. Tvrdi da je, u tom kontekstu, cilj članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe, time što zahtijeva dokaze koji su jednakovrijedni onima navedenima u članku 196. stavku 1. točki (c) te uredbe, samo kompenzirati rizike povezane s pravnim statusom tih subjekata, što opravdava mogućnost nametanja zahtjeva koji je viši od onog koji se postavlja u odnosu na pravne osobe.
33 Prema Komisijinu mišljenju, vijeća supodnositelji zahtjeva dužna su pružiti ne samo dokaze usporedive s onima navedenima u članku 196. stavku 1. točki (c) Financijske uredbe, nego i dokaze o njihovoj jednakovrijednosti, u skladu s člankom 197. stavkom 2. točkom (c) te uredbe. Smatra da je dokaz jednakovrijedan ako odgovara onom koji se zahtijeva od pravne osobe i u tom smislu sadržava informacije koje se zahtijevaju člankom 196. stavkom 1. točkom (c) navedene uredbe.
34 Međutim, prema Komisijinu mišljenju, pobijanom se odlukom ne ocjenjuje jednakovrijednost financijske sposobnosti vijećâ supodnositeljâ zahtjeva i financijske sposobnosti pravne osobe, s obzirom na to da navedena vijeća nisu bila u stanju dokazati navedenu sposobnost na temelju članka 198. Financijske uredbe. U tom pogledu, smatra da ona nisu dokazala da imaju financijska sredstva kojima mogu slobodno raspolagati.
35 Valja podsjetiti na to da članak 198. stavak 2. Financijske uredbe predviđa da podnositelj zahtjeva za bespovratna sredstva mora imati „stabilne i dostatne izvore financiranja za obavljanje svoje aktivnosti tijekom cijelog razdoblja za koje se dodjeljuju bespovratna sredstva i za sudjelovanje u financiranju (,financijska sposobnost’)”. Na temelju stavka 4. tog članka, financijska se sposobnost provjerava osobito na temelju analize informacija ili popratne dokumentacije iz članka 196. Financijske uredbe, koji se odnosi na sadržaj zahtjevâ za bespovratna sredstva, uključujući, među ostalim, račun dobiti i gubitka i bilancu stanja za najviše posljednje tri financijske godine.
36 Usto, članak 197. stavak 2. točka (c) Financijske uredbe određuje da su subjekti koji nemaju pravnu osobnost prihvatljivi za sudjelovanje u pozivu za podnošenje prijedlogâ ako nude jamstva za zaštitu financijskih interesa Unije na razini koja je jednakovrijedna onoj koju nude pravne osobe. U tom smislu podnositelj zahtjeva mora imati financijsku sposobnost jednakovrijednu onoj navedenih osoba i dokazati, posredstvom svojih predstavnika, da su ti uvjeti ispunjeni.
37 S obzirom na sadržaj članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe, čiji je cilj omogućiti subjektima koji nemaju pravnu osobnost da, jednako kao i pravne osobe, sudjeluju u Unijinim pozivima za podnošenje prijedlogâ, informacije i popratna dokumentacija iz članka 196. stavka 1. točke (c) te uredbe, koje su potrebne za dokazivanje financijske sposobnosti u okviru zahtjeva za bespovratna sredstva i sastoje se, među ostalim, od računa dobiti i gubitka i bilance stanja za najviše posljednje tri financijske godine, ne mogu se tumačiti na način da se samo na temelju tih elementa može dokazati postojanje te sposobnosti.
38 Štoviše, tumačenje članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe koje bi imalo za posljedicu to da se subjektima koji nemaju pravnu osobnost nameće podnošenje dokaza koji se obično povezuju s posjedovanjem takve osobnosti dovelo bi u pitanje korisni učinak te odredbe stvaranjem prepreka njihovu sudjelovanju u zahtjevima za bespovratna sredstva.
39 Iako se stoga dokaz o financijskoj sposobnosti koja je jednakovrijedna onoj pravne osobe mora moći pružiti sredstvima različitima od onih egzemplifikativno navedenih u članku 196. stavku 1. točki (c) Financijske uredbe, elementi koji su dostavljeni kako bi se dokazalo postojanje takve sposobnosti ipak moraju omogućavati provjeru toga može li subjekt bez pravne osobnosti nuditi jamstva za zaštitu financijskih interesa Unije na razini koja je jednakovrijedna onoj koju nudi pravna osoba, kao što to proizlazi iz članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe.
40 U ovom je slučaju Komisija u pobijanoj odluci smatrala da vijeća supodnositelji zahtjeva ne ispunjavaju uvjete iz članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe i točke 8.1. poziva za podnošenje prijedlogâ na temelju koje podnositelji zahtjeva, glavni podnositelji zahtjeva i supodnositelji zahtjeva moraju imati snažnu financijsku sposobnost za obavljanje svoje aktivnosti tijekom trajanja djelovanja i, ako je potrebno, doprinositi njegovu financiranju, samo zato što navedena vijeća ne raspolažu ni godišnjim financijskim izvještajima (bilanca i/ili račun dobiti i gubitaka) ni bankovnim računom (vidjeti točku 17. ove presude). Stoga iz pobijane odluke proizlazi da, prema Komisijinu mišljenju, dokazivanje snažne financijske sposobnosti zahtijeva podnošenje dokaza u vezi s postojanjem godišnjih financijskih izvještaja (bilanca i/ili račun dobiti i gubitaka) ili bankovnog računa.
41 Međutim, kao što je utvrđeno u točkama 36. do 39. ove presude, članak 197. stavak 2. točka (c), u vezi s člankom 196. stavkom 1. točkom (c) Financijske uredbe, ne predviđa da se elementi kojima se može dokazati financijska sposobnost subjekata koji nemaju pravnu osobnost ograničavaju na dokaze kojima se potvrđuje da oni raspolažu vlastitim godišnjim financijskim izvještajima (bilanca i/ili račun dobiti i gubitaka) ili bankovnim računima.
42 Stoga je pobijana odluka donesena protivno članku 197. stavku 2. točki (c) Financijske uredbe.
43 Osim toga, i unatoč Komisijinim argumentima prema kojima, među ostalim, vijeća supodnositelji zahtjeva nisu bila u stanju dostaviti dokaze o svojoj financijskoj sposobnosti, valja istaknuti da se pobijana odluka ne temelji na toj okolnosti koja se u njoj niti ne spominje i, slijedom toga, da se u njoj ne objašnjavaju razlozi zbog kojih elementi koje je tužitelj eventualno dostavio, u ime konzorcija, ne čine prihvatljive dokaze o financijskoj sposobnosti u smislu članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe.
44 Iz prethodno navedenog proizlazi da tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 197. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe, u vezi s točkom 8.1. poziva za podnošenje prijedlogâ, treba prihvatiti.
45 Prema tome, pobijanu odluku treba poništiti, pri čemu nije potrebno ispitati drugi i treći tužbeni razlog, kao ni pitanje koje je istaknuto na raspravi, a odnosi se na navodnu izmjenu iznosa prvotno podnesenog zahtjeva za bespovratna sredstva.
Troškovi
46 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Komisija nije uspjela u postupku, valja joj, osim vlastitih, naložiti snošenje tužiteljevih troškova, u skladu s njegovim zahtjevima.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deveto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka Europske komisije od 14. travnja 2021. o odbijanju zahtjeva za bespovratna sredstva koji je podnijelo društvo EWC Academy GmbH u okviru poziva za podnošenje prijedlogâ VP/2020/008.
2. Komisiji se nalaže da, osim vlastitih troškova, snosi troškove društva EWC Academy.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 21. prosinca 2022.
Potpisi