PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)
14. srpnja 2015.(*)
„Žig Zajednice – Prijava verbalnog žiga Zajednice Lembergerland – Apsolutni razlog za odbijanje – Žig za vino koji sadržava zemljopisne oznake – Članak 7. stavak 1. točka (j) Uredbe (EZ) br. 207/2009“
U predmetu T‑55/14,
Genossenschaftskellerei Rosswag‑Mühlhausen eG, sa sjedištem u Vaihingen‑sur‑l’Enzu (Njemačka), koji zastupa H. Steffan, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa A. Poch, u svojstvu agenta,
tuženik,
povodom tužbe protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM‑a od 14. studenoga 2013. (predmet R 566/2013‑1) koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka Lembergerland kao žiga Zajednice,
OPĆI SUD (prvo vijeće),
u sastavu: H. Kanninen, predsjednik, I. Pelikánová i E. Buttigieg (izvjestitelj), suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 21. siječnja 2014.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 10. travnja 2014.,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od mjesec dana od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, na temelju izvještaja suca izvjestitelja, u skladu s člankom 135.a Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991., da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Dana 22. kolovoza 2012. tužitelj Genossenschaftskellerei Rosswag‑Mühlhausen eG podnio je prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Žig za koji je zatražena registracija je verbalni znak Lembergerland.
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija potpadaju pod razred 33. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: „alkoholna pića (osim piva)“
4 Odlukom od 30. siječnja 2013. ispitivač je odbio prijavu za registraciju za proizvode navedene u točki 3. ove presude, zato što u odnosu na žig za koji je podnesena prijava za registraciju postoji apsolutni razlog za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 207/2009.
5 Dana 25. ožujka 2013. tužitelj je protiv odluke ispitivača podnio žalbu OHIM‑u na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
6 Odlukom od 14. studenoga 2013. prvo žalbeno vijeće OHIM‑a je odbilo žalbu (u daljnjem tekstu: pobijana odluka). Navelo je da žig za koji je podnesena prijava za registraciju sadržava zemljopisnu oznaku Lemberg, koja je zaštićena u Europskoj uniji za vina koja su podrijetlom iz Južne Afrike na temelju članka 8. točke (b) podtočke (ii) Sporazuma između Europske zajednice i Republike Južne Afrike o trgovini vinom (SL 2002., L 28, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 35., str. 18.) (u daljnjem tekstu: Sporazum između Europske zajednice i Republike Južne Afrike) u smislu Priloga II. navedenom sporazumu, a da pritom vino na koje se odnosi žig za koji je podnesena prijava za registraciju nije toga podrijetla. Žalbeno vijeće je smatralo da žig za koji je podnesena prijava za registraciju nije u odnosu na zemljopisnu oznaku Lemberg novi izmišljeni naziv te, kako bi se opravdalo odbijanje njegove registracije zbog razloga iz članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 207/2009, dovoljno je da sadržava ili da je sastavljen od elemenata koji omogućuju da se sa sigurnošću prepozna ta zemljopisna oznaka. Nadalje je smatralo da to što ime „Lemberg” upućuje na „imanje“ (vinograd), a ne na regiju ili područje, ne dovodi u pitanje činjenicu da se radi o zemljopisnoj oznaci koja je zaštićena sukladno Sporazumu između Europske zajednice i Republike Južne Afrike. Vijeće je navelo da upućivanja tužitelja na druge zemljopisne oznake zaštićene na temelju istog sporazuma nisu relevantne za ocjenu konkretne prijave za registraciju. Konačno, žalbeno je vijeće navelo da se članak 6. ter Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva od 20. ožujka 1883., kako je izmijenjena i dopunjena (u daljnjem tekstu: Pariška konvencija), ne primjenjuje u ovom slučaju, s obzirom na to da se njime samo predviđa zabrana registracije žigova u odnosu na državne ambleme, službene znakove za kontrolu i ambleme međuvladinih organizacija.
Zahtjevi stranaka
7 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži OHIM‑u da registrira žig za koji je podnesena prijava za registraciju;
– naloži OHIM‑u snošenje troškova.
8 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
9 U potporu svojoj tužbi, tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 207/2009 te smatra da je žalbeno vijeće pogrešno odbilo registraciju žiga za koji je podnesena prijava za registraciju primjenjujući tu odredbu. S jedne strane, u bitnom ističe da se oznaku Lemberg, koja označava samo jedno vinogradsko područje, ne može smatrati oznakom zemljopisnog podrijetla, osobito ne u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 479/2008 od 29. travnja 2008. o zajedničkoj organizaciji tržišta vina, o izmjeni uredbi (EZ) br. 1493/1999, (EZ) br. 1782/2003, (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 3/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2392/86 i (EZ) br. 1493/1999 (SL L 148, str. 1.). S druge strane, smatra da se žig za koji je podnesena prijava za registraciju sastoji od izmišljenog naziva koji se razlikuje od oznake Lemberg te stoga nije takve naravi da dovodi relevantnu javnost u zabludu o „postojanju veze između korisnika i organizacije“ u smislu Pariške konvencije.
10 OHIM osporava tužiteljeve argumente.
11 Sukladno odredbi članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 207/2009 neće se registrirati žigovi za vina koji sadržavaju ili se sastoje od zemljopisnih oznaka koje služe za označivanje vina, u odnosu na vina koja nisu tog podrijetla.
12 Zaštita zemljopisnih oznaka u odnosu na vina temelji se, s jedne strane, na propisima Unije, osobito onim koji se odnose na zajedničku organizaciju tržišta vina, i, s druge strane, na bilateralnim konvencijama koje su zaključene između Unije i trećih država, a koje se odnose na trgovinu vinom [vidjeti u tom smislu presudu od 11. svibnja 2010., Abadía Retuerta/OHIM (CUVÉE PALOMAR), T‑237/08, Zb. EU:T:2010:185, t. 73. i 104. do 108.].
13 Sukladno odredbama članka 8. točke (b) podtočke (ii) Sporazuma između Europske zajednice i Republike Južne Afrike, zaštićene su u Uniji, u odnosu na vina koja su podrijetlom iz Južne Afrike, oznake zemljopisnog podrijetla navedene u njegovu prilogu II. U Prilogu II. „Popis oznaka zemljopisnog podrijetla“ navedenom sporazumu, točki B „Oznake zemljopisnog podrijetla vina podrijetlom iz Južne Afrike“, točki B 2 „Ime regija, okruga, odjela, imanja Imena regija, okruga, upravnih jedinica, imanja“, točki B 2.3. „Obalna regija“, točki B 2.3.7. „Okrug Tulbagh“, točki B 2.3.7. podtočki (b) „Imanja“ izrijekom se navodi Lemberg.
14 Žalbeno je vijeće na temelju toga zaključilo, u točkama 13. i 18. pobijane odluke, da je Lemberg zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla na temelju navedenog sporazuma. Navodeći da žig za koji je podnesena prijava za registraciju za „alkoholna pića (osim piva)“ iz razreda 33. sadržava tu zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla za vina, a da pritom vino koje označava nije podrijetlom iz mjesta koje je označeno tom oznakom zemljopisnog podrijetla, žalbeno vijeće je potvrdilo odluku ispitivača kojom je, primjenom članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 207/2009, odbijena registracija (koja je zatražena) za proizvode iz razreda 33.
15 Kao prvo, tužitelj osporava tu ocjenu, ističući da naziv „Lemberg“ označava samo jedno vinogradsko područje i da ga se, slijedom toga, ne može smatrati oznakom zemljopisnog podrijetla. Poziva se, u tom pogledu, na definiciju „oznake zemljopisnog podrijetla“ iz članka 34. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 479/2008.
16 U tom pogledu valja, kao i žalbeno vijeće, navesti da Lemberg jest oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićena na području Unije za vina koja su podrijetlom iz Južne Afrike na temelju odredbi Sporazuma između Europske zajednice i Republike Južne Afrike, navedenog u točki 13. ove presude. Suprotno onomu što smatra tužitelj, činjenica da ta oznaka upućuje na imanje (vinogradsko područje), a ne na regiju, općinu ili okrug nije takve naravi da bi dovela u pitanje činjenicu da je ona izričito zaštićena kao oznaka zemljopisnog podrijetla na temelju navedenog sporazuma.
17 Naime, kao što to ističe OHIM, iz sadržaja istog sporazuma ne može se izvesti zaključak da vinogradska područja navedena u njegovu Prilogu II. nemaju, na temelju članka 8. točke (b) podtočke (ii) sporazuma, istu zaštitu kao i regije, okruzi (districts) ili vinske regije (wards) koji su tamo također navedeni.
18 Osim toga, kao što je to OHIM osnovano naveo, u odnosu na definiciju „oznake zemljopisnog podrijetla“, u članku 3. točki (b) Sporazuma između Europske zajednice i Republike Južne Afrike se upućuje na članak 22. stavak 1. Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva u Prilogu 1 C Sporazumu o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO), koji je potpisan u Marrakechu 15. travnja 1994. i potvrđen Odlukom Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.–1994.) (SL L 336, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 3.; u daljnjem tekstu: Sporazum TRIPS). U potonjoj je odredbi predviđeno da se pod pojmom zemljopisne oznake podrazumijevaju „oznake koje identificiraju robu kao podrijetla s teritorija članice, ili regije ili mjesta na tom teritoriju, gdje je određena kakvoća, reputacija ili druga karakteristika robe bitno povezana s njezinim zemljopisnim podrijetlom“. Ništa ne navodi na zaključak da „mjesto na teritoriju“ u smislu te odredbe ne bi mogao biti vinogradsko područje ili da valja ograničiti takvo „mjesto na teritoriju“ na područje određene veličine ili formalnog upravnog uređenja.
19 Etimološko objašnjenje lokaliteta, zemljopisne ili povijesne karakteristike lokaliteta, primjeri različitih lokaliteta koje nose ime Lemberg u Njemačkoj, na koje se poziva tužitelj, te primjedba koja se odnosi na to da podrijetlo imena Lemberg upućuje na grad koji se nalazi u Ukrajini nisu takve naravi da dovedu u pitanje zaključak prema kojemu je Lemberg oznaka zemljopisnog podrijetla koja je zaštićena na temelju Sporazuma između Europske zajednice i Republike Južne Afrike, kao što to proizlazi iz točaka 16. do 18. ove presude.
20 Isto vrijedi i za argument koji tužitelj temelji na definiciji „oznake zemljopisnog podrijetla“ iz članka 34. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 479/2008. Naime, Lemberg nije oznaka zemljopisnog podrijetla koja je zaštićena primjenom članka 36. Uredbe br. 479/208, već na temelju Sporazuma zaključenog između Europske zajednice i Republike Južne Afrike, u kojemu se u odnosu na definiciju „oznake zemljopisnog podrijetla“ upućuje na članak 22. stavak 1. Sporazuma TRIPS, kao što je to navedeno u točki 18. ove presude. Iz toga slijedi da Uredbe br. 479/2008 nije u ovom slučaju relevantna za ocjenu treba li Lemberg smatrati zemljopisnom oznakom u smislu članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 207/2009. U svakom slučaju, definicija „oznake zemljopisnog podrijetla“ iz članka 34. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 479/2008 nije, kako to osnovano ističe OHIM, u suprotnosti s onom iz članka 22. stavka 1. Sporazuma TRIPS.
21 Kao drugo, tužitelj ističe da žig za koji je podnesena prijava za registraciju Lembergerland ne odgovara oznaci zemljopisnog podrijetla Lemberg, koja je navedena u Sporazumu između Europske zajednice i Republike Južne Afrike, već predstavlja novi izmišljeni naziv, koji se sastoji od slučajno izabranih dviju riječi i trinaest slova od kojih se samo sedam podudaraju s navedenom oznakom zemljopisnog podrijetla. Tužitelj ističe da žig za koji je podnesena prijava za registraciju ima vlastito značenje i da označava „zemlju brda i močvara“ te ne želi stvoriti „dojam da potječe iz najmanjeg vinogradskog područja Zapadnog rta, koji se nalazi u Južnoj Africi“.
22 U tom pogledu valja navesti, kao što to učinilo žalbeno vijeće u točki 16. pobijane odluke, da je, prema sudskoj praksi, za primjenu razloga za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 207/2009, dovoljno da žig za koji je podnesena prijava za registraciju sadržava ili da se sastoji od zemljopisne oznake ili elemenata koji omogućuju da se sa sigurnošću identificira predmetna zemljopisna oznaka (vidjeti u tom smislu presudu CUVÉE PALOMAR, t. 12. supra, EU:T:2010:185, t. 125. i 131.).
23 U ovom slučaju, znak za koji je podnesena prijava za registraciju Lembergerland je riječ koja se sastoji osobito od zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla Lemberg, koju se može jasno identificirati u tom znaku, a što, pored toga, tužitelj nije osporio.
24 S druge srane, tužitelj u bitnome tvrdi da žig za koji je podnesena prijava za registraciju, kada se sagleda u njegovoj ukupnosti, nije takve naravi da dovodi u zabludu s predmetnom oznakom zemljopisnog podrijetla, s obzirom na to da on ima drukčije značenje od nje (vidjeti točku 21. ove presude).
25 Međutim, kao što je to osnovano navelo žalbeno vijeće u točki 17. pobijane odluke, pozivajući se na četvrtu uvodnu izjavu Uredbe Vijeća (EZ) br. 3288/94 od 22. prosinca 1994. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice za primjenu sporazuma sklopljenih u okviru Urugvajske runde (SL L 349, str. 83.), kojom je uveden članak 7. stavak 1. točka (j) Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1994. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.) [postao članak 7. stavak 1. točka (j) Uredbe br. 207/2009], mora se odbiti registracija žiga ako on sadržava ili se sastoji od zemljopisne oznake, neovisno o tome može li znak za koji je podnesena prijava za registraciju dovesti potrošača u zabludu u odnosu na podrijetlo vina koje označava.
26 Naime, u četvrtoj uvodnoj izjavi Uredbe br. 3288/94 je pojašnjeno da se člankom 23. stavkom 2. Sporazuma TRIPS određuje odbijanje registracije ili ništavost žiga koji sadržava ili se sastoji od lažnih oznaka zemljopisnog podrijetla za vina i kada njihova priroda nije takva da dovodi javnost u zabludu. Stoga, razlog za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 207/2009 je primjenjiv, i pritom nije potrebno raspraviti pitanje je li žig za koji je podnesena prijava za registraciju takve naravi da može obmanuti javnost ili predstavlja opasnost da se njime dovodi u zabludu u odnosu na podrijetlo proizvoda (presuda CUVÉE PALOMAR, t. 12. supra, EU:T:2010:185, t. 119. i 120.).
27 U tom kontekstu valja također odbiti kao bespredmetan tužiteljev argument prema kojemu se registracija žiga za koji je podnesena prijava za registraciju ne može odbiti, s obzirom na to da „nije takve naravi da bi javnost dovela u zabludu o postojanju veze između korisnika i organizacije“ u smislu članka 6. ter stavka 1. točke (c) Pariške konvencije. Naime, kao što je to navelo žalbeno vijeće u točki 23. pobijane odluke, ta odredba nije primjenjiva u ovom slučaju, s obzirom na to da se članak 6. ter Pariške konvencije odnosi samo na zabranu uporabe kao žiga grbova, zastava i drugih državnih amblema zemalja Unije, službenih znakova i punci za kontrolu i garanciju što su ih one prihvatile, kao i onih međunarodnih međuvladinih organizacija, a ne i na zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla.
28 U svakom slučaju, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, dodatna slova koja sačinjavaju znak za koji je podnesena prijava za registraciju nisu takve naravi da mu daju karakter izmišljenosti u odnosu na zemljopisnu oznaku Lemberg, s obzirom na to da je naziv „lemberger“ u njemačkom jeziku pridjev koji nastaje od naziva „Lemberg“, a ime „Land“ na tom istom jeziku znači „regija, područje“, što omogućuje da se znak za koji je podnesena prijava za registraciju shvati tako da upućuje na „regiju Lemberg“ ili „područje Lemberg“, kao što to osnovano navodi OHIM. Stoga žig za koji je podnesena prijava za registraciju nema vlastito i samostalno značenje koje ga znatno razlikuje od značenja zemljopisne oznake Lemberg.
29 Iz toga slijedi, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, da je žalbeno vijeće osnovano smatralo da žig za koji je podnesena prijava za registraciju Lembergerland sadržava ili se sastoji od zemljopisne oznake Lemberg, koja je zaštićena na temelju Sporazuma između Europske zajednice i Republike Južne Afrike za vina koja su tog podrijetla. Proizvodi na koje se odnosi žig za koji je podnesena prijava za registraciju uključuju vino, iako tužitelj ne tvrdi da je podrijetlom iz Lemberga. Stoga je žalbeno vijeće osnovano smatralo da u odnosu na žig za koji je podnesena prijava za registraciju postoji apsolutni razlog za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 207/2009.
30 Drugi tužiteljevi argumenti ne mogu dovesti u pitanje taj zaključak.
31 Kao prvo, tužitelj ukazuje da žalbeno vijeće nije vodilo računa o registraciji žiga Lembergerland u Njemačkoj.
32 U tom pogledu, valja podsjetiti da je prema ustaljenoj sudskoj praksi pravno uređenje žigova Zajednice samostalni sustav s vlastitim ciljevima i pravilima koji se primjenjuje neovisno o bilo kojem nacionalnom sustavu. OHIM i, ako je potrebno, sud Unije, nisu vezani odlukom donesenom na razini države članice kojom se tom istom znaku dopušta da bude registriran kao nacionalni žig. Već postojeće registracije u državi članici Europske unije predstavljaju samo činjenicu koja se može uzeti u obzir u kontekstu registracije žiga Zajednice, dok se žig za koji je podnesena prijava za registraciju, kao takav, mora cijeniti samo u odnosu na relevantan propis Unije. Iz toga slijedi da OHIM nije dužan registrirati žig za koji je podnesena prijava za registraciju samo zato što postoji odluka o registraciji nacionalnog tijela koje je nadležno u području žigova [vidjeti u tom smislu presude CUVÉE PALOMAR, t. 12. supra, EU:T:2010:185, t. 137. i 138. i navedenu sudsku praksu te od 16. svibnja 2013., Restoin/OHIM (EQUIPMENT), T‑356/11, EU:T:2013:253, t. 74. i navedenu sudsku praksu].
33 Stoga, kao što to navodi OHIM, okolnost da je žig za koji je podnesena prijava za registraciju bio registriran u Njemačkoj ne može dovesti u pitanje zakonitost odluke žalbenog vijeća.
34 Kao drugo, tužitelj ističe da je OHIM prekršio načelo jednakog postupanja. Ističe da je u Sporazumu između Europske zajednice i Republike Južne Afrike navedeno više oznaka zemljopisnog podrijetla koje sadržavaju ili se sastoje od elementa „fisch“ ili „sonne“, iako postoje brojni žigovi koji su registrirani za proizvode iz razreda 33. koji uključuju jedan od ta dva elementa.
35 U tom pogledu, valja podsjetiti da se odluke o registraciji znaka kao žiga Zajednice koje žalbeno vijeće treba donijeti u skladu s Uredbom br. 207/2009 donose na temelju ograničenih ovlaštenja, a ne diskrecijskih ovlasti. Stoga se zakonitost odluka žalbenih vijeća treba ocjenjivati samo na temelju te uredbe, kako je tumače suci u Europskoj uniji, a ne na temelju ranije prakse navedenih vijeća [vidjeti presude od 26. travnja 2007., Alcon/OHIM, C‑412/05 P, Zb. EU:C:2007:252, t. 65. i navedenu sudsku praksu te od 2. svibnja 2012., Universal Display/OHIM (UniversalPHOLED), T‑435/11, EU:T:2012:210, t. 37. i navedenu sudsku praksu].
36 Nadalje, poštovanje načela jednakog postupanja mora biti usklađeno s poštovanjem načela zakonitosti (presuda od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, C‑51/10 P, Zb. EU:C:2011:139, t. 75.). Osim toga, zbog razloga pravne sigurnosti i dobrog sudovanja, ispitivanje svake prijava za registraciju treba biti potpuno i mora se provesti u svakom konkretnom slučaju (presuda Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, ranije navedena, EU:C:2011:139, t. 77.).
37 U ovom slučaju, valja navesti da, s jedne strane, žalbeno vijeće nije pogriješilo kada je smatralo da su ispunjene pretpostavke iz članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 2007/2009, kako to proizlazi iz točke 29. ove presude. S druge srane, žigovi Zajednice na koje se tužitelj poziva, a da pritom ne izlaže konkretne primjere, sadržavaju eventualno zemljopisne oznake ili se sastoje od elementa „fisch“ ili „sonne“, a ne „lemberg“. Međutim, postupak koji se vodi pred žalbenim vijećem ne odnosi se na te zemljopisne oznake, koje sadržavaju ili se sastoje od elementa „fisch“ ili „sonne“, koji su također zaštićeni Sporazumom između Zajednice i Republike Južne Afrike, kako je to osnovano navedeno u točki 20. pobijane odluke. U svakom slučaju, činjenične okolnosti stoga nisu usporedive s onima u ovom postupku.
38 Iz toga slijedi da se tužitelj ne može korisno pozvati, kako bi osporio zaključak do kojeg je došlo žalbeno vijeće u pobijanoj odluci, na ranije odluke OHIM‑a koje se odnose na registraciju kao žigova Zajednice znakova koji sadržavaju elemente „fisch“ ili „sonne“ (vidjeti u tom smislu presude Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, t. 36. supra, EU:C:2011:139, t. 78. 79. te UniversalPHOLED, t. 35. supra, EU:T:2012:210, t. 39.).
39 Kao treće, tužitelj primjećuje da zaštita južnoafričke oznake zemljopisnog podrijetla Lemberg nije spriječila da se austrijski vinograd St. Magdalena am Lemberg također zaštiti kao oznaka zemljopisnog podrijetla na temelju istog Sporazuma između Europske zajednice i Republike Južne Afrike. Zaključio je da mora postojati mogućnost registracije žiga za koji je podnesena prijava za registraciju prema istim načelima koji su omogućili da se dvije navedene oznake ne smatraju suprotstavljenima.
40 U tom je pogledu žalbeno vijeće osnovano navelo, u točki 21. pobijane odluke, da, i kad bi se smatralo da postoji homonimija između navedenih oznaka zemljopisnog podrijetla, valja, sukladno članku 7. stavku 4. točki (a) Sporazuma između Europske zajednice i Republike Južne Afrike, smatrati da su dvije oznake zaštićene zbog njihove tradicionalne i stalne uporabe te zbog činjenice da nisu takve naravi da dovode potrošača u zabludu. Takva se ocjena mora potvrditi. Također, žalbeno je vijeće ispravno ukazalo da, u svakom slučaju, taj navodni pravni problem nije predmet ovog postupka.
41 Na temelju svega navedenog proizlazi da valja odbiti tužbeni razlog i, stoga, tužbu u cijelosti, i pritom nije potrebno odlučiti o prigovoru nedopuštenosti koji je istaknuo OHIM u drugoj točki zahtjeva.
Troškovi
42 Sukladno odredbama članka 134. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, istom valja naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu OHIM‑a.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (prvo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Nalaže se Genossenschaftskellereiju Rosswag‑Mühlhausen eG snošenje troškova.
Kanninen | Pelikánová | Buttigieg |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 14. srpnja 2015.
Potpisi