Tužba podnesena 20. siječnja 2014. – HTTS i Bateni protiv Vijeća
(Predmet T-45/14)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelji: HTTS Hanseatic Trade Trust & Shipping GmbH (Hamburg, Njemačka); i Naser Bateni (Hamburg) (zastupnici: M. Schlingmann i F. Lautenschlager, odvjetnici)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
Prvi tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
poništi Odluku Vijeća 2013/661/ZVSP od 15. studenoga 2013. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnosi na njega;
poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1154/2013 od 15. studenoga 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnosi na njega;
naloži Vijeću snošenje troškova postupka, posebice onih koje je izložio prvi tužitelj.
Drugi tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
poništi Odluku Vijeća 2013/661/ZVSP od 15. studenoga 2013. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnosi na njega;
poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1154/2013 od 15. studenoga 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnosi na njega;
naloži Vijeću snošenje troškova postupka, posebice onih koje je izložio drugi tužitelj.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
Prvi tužbeni razlog temelji se na nezakonitosti i neprimjenjivosti izmijenjene verzije Odluke 2010/413/ZVSP i Uredbe (EU) br. 267/20121 u skladu s člankom 277. UFEU-a.
U tom pogledu, tužitelji između ostalog ističu da je Vijeće izmijenilo pravni temelj upisa tužitelja na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja kako bi im mogao nametnuti navedene mjere. Stoga je Vijeće izmijenivši pravni temelj očito zlorabilo svoju diskrecijsku ovlast.
Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi prava na učinkovitu sudsku zaštitu i obvezu obrazlaganja.
Tužitelji u biti smatraju da Vijeće nije dovoljno obrazložilo njihovo uvrštavanje na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja. Bitni elementi na kojima Vijeće temelji svoju odluku nisu ničime obrazloženi.
Treći tužbeni razlog temelji se na nepostojanju temelja za uvrštavanje tužitelja na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja.
Ovim tužbenim razlogom tužitelji ističu da obrazloženje koje je dalo Vijeće u biti ne opravdava njihovo ponovno uvrštavanje na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja.
Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi prava vlasništva, prava na poduzetničku slobodu, prava na poštivanje obiteljskog života kao i načela proporcionalnosti.
Zaključno, tužitelji ističu da je njihovo ponovno uvrštavanje na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja povrijedilo njihovo pravo vlasništva i pravo na poduzetničku slobodu kao i pravo na poštivanje obiteljskog života drugog tužitelja. Smatraju da je njihovo uvrštavanje na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja neproporcionalno interveniranje očito neprikladno za ostvarenje ciljeva osporavanih akata i koje u svakom slučaju izlazi iz okvira onoga što je nužno za postizanje navedenih ciljeva.
____________1 Uredba Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanja izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.).