Presuda Suda (drugo vijeće) od 21. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio First-tier Tribunal (Tax Chamber) – Ujedinjena Kraljevina) – Dixons Retail plc protiv Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs
(Predmet C-494/12)1
(Direktiva 2006/112/EZ – Porez na dodanu vrijednost – Isporuka robe – Pojam – Zlouporaba bankovne kartice)
Jezik postupka: engleski
Sud koji je uputio zahtjev
First-tier Tribunal (Tax Chamber)
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Dixons Retail plc
Tuženik: Commissioners for Her Majesty's Revenue and Customs
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku – First-tier Tribunal (Tax Chamber) – Tumačenje članka 14. stavka 1. i članka 73. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.). – Pojam „isporuka robe“ – Isporuka po kupnji obavljenoj posredstvom neovlaštenog korištenja i zloporabe kreditne kartice
Izreka
Članak 2. točku 1., članak 5. stavak 1. i članak 11.A stavak 1. točku (a) Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, kao i članak 2. stavak 1. točku (a), članak 14. stavak 1. i članak 73. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, treba tumačiti u smislu da u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku fizički prijenos robe na kupca koji zlouporabi bankovnu karticu kao sredstvo plaćanja predstavlja „isporuku robe“ u smislu već spomenutog članka 2. točke 1., članka 5. stavka 1., članka 2. stavka 1. točke (a) i članka 14. stavka 1., te da plaćanje koje izvrši treća osoba u okviru takvog prijenosa sukladno sporazumu zaključenom između nje i dobavljača navedene robe, kojim se ta treća osoba obvezuje dobavljaču platiti robu koju je on prodao kupcima koristeći takvu karticu kao sredstvo plaćanja predstavlja „naknadu“ u smislu članka 11.A stavka 1. točke (a) i članka 73.