PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)

15. srpnja 2015. (*)

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Jedinstvena, složena i trajna povreda – Ugovor o trgovinskom zastupanju – Pripisivost protupravnog ponašanja zastupnika nalogodavcu – Nalogodavčev manjak saznanja o protupravnom ponašanju zastupnika – Sudjelovanje u dijelu povrede i poznavanje ukupnog plana – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Proporcionalnost – Načelo individualizacije kazni i sankcija – Neograničena nadležnost“

U predmetu T‑418/10,

voestalpine AG, sa sjedištem u Linzu (Austrija),

voestalpine Wire Rod Austria GmbH, prije voestalpine Austria Draht GmbH, sa sjedištem u Sankt Peter‑Freiensteinu (Austrija),

koje zastupaju A. Ablasser‑Neuhuber, G. Fussenegger, U. Denzel i M. Mayer, odvjetnici,

tužitelji,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju R. Sauer, V. Bottka i C. Hödlmayr, u svojstvu agenata, uz asistenciju R. Van der Houta, odvjetnika,

tuženika,

povodom zahtjeva za poništenje i preinaku Odluke Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. u vezi s postupkom primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje), izmijenjene Odlukom Komisije C (2010) 6676 final od 30. rujna 2010. i Odlukom Komisije C (2011) 2269 final od 4. travnja 2011.,

OPĆI SUD (šesto vijeće),

u sastavu: S. Frimodt Nielsen (izvjestitelj), predsjednik, F. Dehousse i A. M. Collins, suci,

tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 2. listopada 2014.,

donosi sljedeću

Presudu

 Predmet spora

1        Ova tužba podnesena je protiv Odluke Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. u vezi s postupkom primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje) (u daljnjem tekstu: prvotna odluka), kojom je sankcioniran zabranjeni sporazum između dobavljača čelika za prednapinjanje (u daljnjem tekstu: čelik za prednapinjanje) koji su sudjelovali u utvrđivanju kvota, podjeli kupaca, utvrđivanju cijena i razmjeni osjetljivih poslovnih informacija o cijeni, količini prometa i kupcima na europskoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

2        Komisija je prvotnu odluku uputila:

–        društvu ArcelorMittal SA,

–        društvu ArcelorMittal Wire France SA,

–        društvu ArcelorMittal Fontaine SA,

–        društvu ArcelorMittal Verderio Srl,

–        društvu Emesa‑Trefilería, SA (u daljnjem tekstu: Emesa),

–        društvu Industrias Galycas, SA (u daljnjem tekstu: Galycas),

–        društvu ArcelorMittal España, SA,

–        društvu Trenzas y Cables de Acero PSC, SL (u daljnjem tekstu: Tycsa),

–        društvu Trefilerías Quijano, SA (u daljnjem tekstu: TQ),

–        društvu Moreda‑Riviere Trefilerías, SA (u daljnjem tekstu: MRT),

–        društvu Global Steel Wire, SA (u daljnjem tekstu: GSW),

–        društvu Socitrel – Sociedade Industrial de Trefilaria, SA (u daljnjem tekstu: Socitrel)

–        društvu Companhia Previdente – Sociedade de Controle de Participações Financeiras, SA (u daljnjem tekstu: Companhia Previdente),

–        društvu voestalpine Austria Draht GmbH, koje je postalo voestalpine Wire Rod Austria GmbH, drugom tužitelju (u daljnjem tekstu: Austria Draht),

–        društvu voestalpine AG, prvom tužitelju,

–        društvu Fapricela Indústria de Trefilaria SA (u daljnjem tekstu: Fapricela),

–        društvu Proderac – Productos Derivados del Acero, SA (u daljnjem tekstu: Proderac),

–        društvu Westfälische Drahtindustrie GmbH (u daljnjem tekstu: WDI),

–        društvu Westfälische Drahtindustrie Verwaltungsgesellschaft mbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: WDV),

–        društvu Pampus Industriebeteiligungen GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: Pampus),

–        društvu Nedri Spanstaal BV (u daljnjem tekstu: Nedri),

–        društvu Hit Groep BV,

–        društvima DWK Drahtwerk Köln GmbH i Saarstahl AG (u daljnjem tekstu zajedno: DWK),

–        društvu Ovako Hjulsbro AB,

–        društvu Ovako Dalwire Oy Ab,

–        društvu Ovako Bright Bar AB,

–        društvu Rautaruukki Oyj,

–        društvu Italcables SpA (u daljnjem tekstu: ITC),

–        društvu Antonini SpA,

–        društvu Redaelli Tecna SpA (u daljnjem tekstu: Redaelli),

–        društvu CB Trafilati Acciai SpA (u daljnjem tekstu: CB),

–        društvu ITAS – Industria Trafileria Applicazioni Speciali SpA (u daljnjem tekstu: Itas),

–        društvu Siderurgica Latina Martin SpA (u daljnjem tekstu: SLM),

–        društvu Ori Martin SA,

–        društvu Emme Holding SpA, prijašnjeg naziva zatim ponovno nazvanog Trafileria Meridionali SpA, (u daljnjem tekstu: Trame).

3        Komisija je dvaput izmijenila prvotnu odluku.

4        Kao prvo, Komisija je 30. rujna 2010. donijela Odluku C (2010) 6676 final o izmjeni prvotne odluke (u daljnjem tekstu: prva odluka o izmjeni). Prvom odlukom o izmjeni u biti je smanjen iznos novčanih kazni izrečenih sljedećim društvima: ArcelorMittal Verderio, ArcelorMittal Fontaine i ArcelorMittal Wire France, ArcelorMittal España, WDI i WDV.

5        Prva odluka o izmjeni bila je upućena svim adresatima prvotne odluke.

6        Kao drugo, Komisija je 4. travnja 2011. donijela Odluku C (2011) 2269 final o izmjeni prvotne odluke (u daljnjem tekstu: druga odluka o izmjeni). Drugom odlukom o izmjeni u biti je, među ostalim, smanjen iznos novčanih kazni izrečenih sljedećim društvima: s jedne strane, društvima ArcelorMittal, ArcelorMittal Verderio, ArcelorMittal Fontaine i ArcelorMittal Wire France te, s druge strane, društvima SLM i Ori Martin. Samo su ta društva bila adresati druge odluke o izmjeni.

7        Ovisno o slučaju, na inicijativu Općeg suda, svim društvima koja su podnijela tužbu protiv prvotne odluke dostavljene su dvije odluke o izmjeni.

8        Opći sud je ispitivao društva voestalpine i Austria Draht o mogućim posljedicama tih izmjena prvotne odluke na sadržaj njihove argumentacije te su ta društva mogla preinačiti svoje tužbene zahtjeve radi uzimanja u obzir eventualnih posljedica.

9        Stoga prvotna odluka, kako je izmijenjena prvotnom i drugom odlukom o izmjeni, za potrebe ove tužbe predstavlja „pobijanu odluku“.

10      Protiv prvotne odluke, prve odluke o izmjeni, druge odluke o izmjeni ili dopisa koje je Komisija uputila nakon zahtjeva koje su podnijeli neki od adresata prvotne odluke radi ponovne ocjene svoje sposobnosti plaćanja podneseno je dvadeset i osam tužbi (predmeti T‑385/10, ArcelorMittal Wire France i dr./Komisija, T‑388/10, Productos Derivados del Acero/Komisija, T‑389/10, SLM/Komisija, T‑391/10, Nedri Spanstaal/Komisija, T‑393/10, Westfälische Drahtindustrie i dr./Komisija, T‑398/10, Fapricela/Komisija, T‑399/10, ArcelorMittal España/Komisija, T‑406/10, Emesa‑Trefilería i Industrias Galycas/Komisija, T‑413/10, Socitrel/Komisija, T‑414/10, Companhia Previdente/Komisija, T‑418/10, voestalpine i voestalpine Wire Rod Austria/Komisija, T‑419/10, Ori Martin/Komisija, T‑422/10, Trafilerie Meridionali/Komisija, T‑423/10, Redaelli Tecna/Komisija, T‑426/10, Moreda‑Riviere Trefilerías/Komisija, T‑427/10, Trefilerías Quijano/Komisija, T‑428/10, Trenzas y Cables de Acero/Komisija, T‑429/10, Global Steel Wire/Komisija, T‑436/10, Hit Groep/Komisija, T‑575/10, Moreda‑Riviere Trefilerías/Komisija, T‑576/10, Trefilerías Quijano/Komisija, T‑577/10, Trenzas y Cables de Acero/Komisija, T‑578/10, Global Steel Wire/Komisija, T‑438/12, Global Steel Wire/Komisija, T‑439/12, Trefilerías Quijano/Komisija, T‑440/12, Moreda‑Riviere Trefilerías/Komisija, T‑441/12, Trenzas y Cables de Acero/Komisija, T‑409/13, Companhia Previdente i Socitrel/Komisija).

 Okolnosti spora

I –  Sektor obuhvaćen postupkom

A –  Proizvod

11      Zabranjeni sporazum koji je Komisija sankcionirala odnosio se na čelik za prednapinjanje. Taj izraz označava metalne žice i užad od valjane žice i, osobito, s jedne strane, čelik za prednapeti beton, koji se koristi za izradu balkona, stupova za temelje ili vodova i, s druge strane, čelik za naknadno prednapinjanje betona, koji se koristi u niskogradnji, u podzemnoj gradnji ili za izgradnju mostova. (pobijana odluka, uvodna izjava 2.).

12      Asortiman proizvoda od čelika za prednapinjanje uključuje više vrsta jednožilne žice (na primjer glatke, svijetle ili pocinčane, nazupčane, rebraste) kao i više vrsta užadi (na primjer svijetlu užad, nazupčanu užad, užad obloženu polietilenom ili metalnu užad). Užad čelika za prednapinjanje sastoji se od triju ili sedam žica. Čelik za prednapinjanje prodaje se u nekoliko različitih promjera. Komisija nije, međutim, uzela u obzir specijalnu užad, to jest pocinčanu ili obloženu – premazanu ili obloženu voskom – i nosivu užad, to jest pocinčanu premazanu užad i pocinčane žice koji se koriste u izgradnji mostova (pobijana odluka, uvodne izjave 3. i 4.).

13      U pobijanoj odluci također je navedeno da je u mnogim zemljama obvezno tehničko odobrenje koje izdaju nacionalna tijela. Postupci izdavanja potvrda traju otprilike šest mjeseci (pobijana odluka, uvodna izjava 5.).

B –  Struktura ponude

14      Prema pobijanoj odluci, članovi zabranjenog sporazuma zajednički su kontrolirali oko 80 % prodaje unutar Europskoga gospodarskog prostora (EGP). U većini zemalja, nekoliko većih proizvođača bilo je prisutno uz nekoliko domaćih proizvođača. Većina tih velikih proizvođača bila je dio metalurških grupacija koje također proizvode valjanu žicu, koja je sirovina za čelik za prednapinjanje i koja čini glavni udio u njegovoj cijeni. Dok su poduzetnici koji nisu integrirani morali kupovati svoju sirovinu na tržištu, integrirani poduzetnici uglavnom su se oslanjali na opskrbu koja je dolazila iz njihove grupacije. Tijekom čitavog razdoblja zabranjenog sporazuma utvrđenog u pobijanoj odluci, industrija je zabilježila znatnu i trajnu prekapacitiranost čelikom za prednapinjanje (pobijana odluka, uvodne izjave 98. i 99.).

15      U 2001. vrijednost prodaje čelika za prednapinjanje unutar EGP‑a bila je 365 milijuna eura za ukupnu količinu prometa od otprilike 600.000 tona u cijeloj toj godini. Omjer te prodaje bio je od 20 do 25 % za žicu od čelika za prednapinjanje i od 75 do 80 % za užad od čelika za prednapinjanje, s tim da su ti prosjeci varirali ovisno o pojedinoj zemlji. Italija je bila zemlja s najvećom potrošnjom čelika za prednapinjanje (otprilike 28 % prodaje čelika za prednapinjanje unutar EGP‑a). Ostale zemlje veliki potrošači bile su Španjolska (16 %) kao i Nizozemska, Francuska, Njemačka i Portugal (svaka od 8 do 10 %) (pobijana odluka, uvodna izjava 100.).

C –  Struktura potražnje

16      Prema pobijanoj odluci, struktura potražnje za čelikom za prednapinjanje bila je vrlo heterogena. Proizvođači predgotovljenoga građevinskog materijala i specijalizirana građevinska poduzeća koristili su čelik za prednapinjanje, na primjer kod konstrukcija za stabiliziranje zgrada ili mostova. Klijentelu je činio vrlo malen broj velikih kupaca – na primjer, društvo Addtek International Oy AB (u daljnjem tekstu: Addtek), koje je kasnije postalo društvo Consolis Oy AB, koje je predstavljalo između 5 i 10 % potrošnje čelika za prednapinjanje unutar Europske unije – i velik broj manjih kupaca (pobijana odluka, uvodne izjave 101. i 102.).

17      Trgovinska praksa razlikovala se među državama. Proizvođači čelika za prednapinjanje i njegovi kupci često su sklapali okvirne ugovore u trajanju od šest ili dvanaest mjeseci. Potom su, ovisno o potražnji, kupci naručivali tonažu unutar raspona ugovorene količine po ugovorenoj cijeni. Ugovori su se redovito produljivali nakon dodatnih pregovora (pobijana odluka, uvodna izjava 103.).

D –  Trgovina unutar Unije i EGP‑a

18      Prema onome što je navedeno u pobijanoj odluci, količina prodaje čelika za prednapinjanje tijekom razdoblja na koje se odnosi zabranjeni sporazum pokazuje da je trgovina među državama članicama bila intenzivna. Čelik za prednapinjanje proizvodio se i njime se trgovalo na čitavom EGP‑u, uključujući u Norveškoj (pobijana odluka, uvodna izjava 104.).

II –  Društva voestalpine i Austria Draht

19      Društvo Austria Draht austrijski je proizvođač užadi. Od 24. veljače 1988. do 3. prosinca 2002. društvo Voest‑Alpine Stahl Gesellschaft GmbH bilo je vlasnik 95 % njegova kapitala, a društvo Donauländische Baugesellschaft GmbH 5 % njegova kapitala. Nakon unutarnjeg restrukturiranja, 3. prosinca 2002., društvo voestalpine Bahnsysteme GmbH, sveopći pravni sljednik društva Voest‑Alpine Stahl Gesellschaft, steklo je 99,95 % udjela u kapitalu društva Austria Draht. I društvo Voest‑Alpine Stahl Gesellschaft i društvo voestalpine Bahnsysteme društvo je kći u 100 %-tnom vlasništvu austrijskog društva voestalpine (pobijana odluka, uvodne izjave 44. i 45.).

20      U Italiji, društvo Austria Draht povjerilo je prodaju čelika za prednapinjanje zastupniku, talijanskom društvu Studio Crema CAP Srl (u daljnjem tekstu: Studio Crema), kojim je upravljao i koje je zastupao G. Ta osoba nije bila ovlaštena potpisivati ugovore s kupcima društva Austria Draht, koje je uvijek izravno sklapalo društvo Austria Draht (pobijana odluka, uvodna izjava 46.).

21      U poslovnoj godini od 1. travnja 2001. do 31. ožujka 2002. društvo voestalpine ostvarilo je prihod od otprilike 18,27 milijuna eura unutar EGP‑a u sektoru čelika za prednapinjanje koji je Komisija uzela u obzir. Taj je prihod isključivo rezultat prodaje koju je ostvarilo društvo Austria Draht. U poslovnoj godini od 1. travnja 2009. do 31. ožujka 2010. konsolidirani prihod na svjetskoj razini društva voestalpine bio je 8,55 milijarda eura (pobijana odluka, uvodna izjava 47.).

III –  Upravni postupak

22      Dana 9. siječnja 2002. Bundeskartellamt (njemačko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja) Komisiji je dostavio dokumente o predmetu koji je u tijeku pred njemačkim mjesnim sudom za radne sporove u vezi s otpuštanjem bivšeg zaposlenika društva WDI. Taj je zaposlenik potvrdio da je bio uključen u povredu članka 101. UFEU‑a u vezi s čelikom za prednapinjanje. U tom kontekstu, naveo je koji su poduzetnici bili uključeni i pružio prve podatke o povredi (pobijana odluka, uvodna izjava 105.).

A –  Prvi zahtjev za smanjenje kazni odnosno oslobađanje od kazni odobren društvu DWK

23      Dana 18. lipnja 2002. DWK je Komisiji dostavio memorandum o povredi članka 101. UFEU‑a u vezi s čelikom za prednapinjanje, u kojoj su sudjelovali kako on sam tako i drugi poduzetnici. U tom kontekstu, društvo DWK izrazilo je nadu da će se na njega primijeniti pogodnosti na temelju Obavijesti Komisije od 19. veljače 2002. o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela (SL C 45, str. 3.; u daljnjem tekstu: Obavijest o oslobađanju odnosno smanjenju kazni) [neslužbeni prijevod] (pobijana odluka, uvodna izjava 106.).

24      Dana 3. srpnja 2002. predstavnici društva DWK sastali su se s Komisijom i raspravili o postupku oslobađanja odnosno smanjenja kazni. Dana 19. srpnja 2002. Komisija je društvu DWK odobrila uvjetno oslobađanje od kazni na temelju točke 8. podtočke (b) Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni, s obzirom na to da je bilo prvo koje je dostavilo dokaze koji su Komisiji omogućili utvrđivanje povrede članka 101. UFEU‑a u vezi s navodnim zabranjenim sporazumom između proizvođača čelika za prednapinjanje u čitavoj Uniji (pobijana odluka, uvodna izjava 107.).

B –  Pretrage i zahtjevi za pružanje informacija

25      Dana 19. i 20. rujna 2002. Komisija je provela pretrage u prostorijama, između ostalog, društava, DWK, WDI, Nedri, Tréfileurope, Tycsa, Redaelli, CB, Itas, ITC, SLM i Edilsider (društva u vlasništvu prodajnog zastupnika društva Tréfileurope Italia Srl, koje je postalo društvo ArcelorMittal Verderio) kao i njihovih društava kćeri ili povezanih poduzetnika, u skladu s člankom 14. stavcima 2. i 3. Uredbe Vijeća br. 17 od 6. veljače 1962., Prve uredbe o provedbi članaka [101. UFEU‑a] i [102. UFEU‑a] (SL 13, 21.2.1962., 204/62) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 3.) (pobijana odluka, uvodna izjava 108.).

26      Počevši od 19. rujna 2002. Komisija je poduzetnicima adresatima prvotne odluke, njihovim društvima majkama, drugim poduzetnicima, nekim osobama (umirovljenom zaposleniku društva Redaelli i kasnije trgovačkom savjetniku te prodajnom zastupniku društva Tréfileurope Italia posredstvom društva Edilsider) i nekim strukovnim udrugama uputila nekoliko zahtjeva za pružanje informacija u skladu s člankom 11. Uredbe br. 17 i člankom 18. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101. UFEU‑a] i [102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.) (pobijana odluka, uvodna izjava 109.).

27      Dana 7. i 8. lipnja 2006. Komisija je u prostorijama („studio“) člana obitelji bivšeg zaposlenika društva Redaelli provela pretragu u skladu s člankom 20. Uredbe br. 1/2003 (pobijana odluka, uvodna izjava 114.).

C –  Ostali zahtjevi za oslobađanje od kazni odnosno smanjenje kazni i odgovori Komisije

28      Među adresatima pobijane odluke, neka društva, kao što su ITC, Nedri, SLM, Redaelli i WDI, podnijela su službene zahtjeve za oslobađanje od kazni odnosno smanjenje kazni na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni. Društvo Tycsa potvrdilo je postojanje dogovora protutržišne naravi , ali nije podnijelo zahtjev za oslobađanje od kazni odnosno smanjenje kazni (pobijana odluka, uvodna izjava 110.).

29      Društvo ITC podnijelo je zahtjev za oslobađanje od kazni odnosno smanjenje kazni 21. rujna 2002. dostavivši onodobne dokaze o sastancima koje su proizvođači čelika za prednapinjanje održali između 1979. i 2002. Dana 11. studenoga 2002. ono je također dostavilo izjavu poduzetnika. Dana 10. siječnja 2003. Komisija je društvu ITC odobrila privremeno smanjenje kazni od 30 do 50 %, pod uvjetom da nastavi poštovati uvjete predviđene točkom 21. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni (pobijana odluka, uvodna izjava 111.).

30      Dana 17. listopada 2002. društvo Tycsa odgovorilo je na zahtjev za pružanje informacija, priznavši činjenice i dostavivši dokaze koji ga terete. Dana 21. listopada 2002., odgovarajući na zahtjev za pružanje informacija, društvo Redaelli dostavilo je dokaze koji ga terete i, 20. ožujka 2003., službeno podnijelo zahtjev za primjenu Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni. Dana 23. listopada 2002., odgovarajući na zahtjev za pružanje informacija, društvo Nedri dostavilo je dokaze, istodobno zahtijevajući da se na njega primijeni Obavijest o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni. Dana 30. listopada 2002, odgovarajući na zahtjev za pružanje informacija, društvo SLM zatražilo je smanjenje iznosa novčanih kazni. Dana 4. studenoga 2002. i zatim 6. ožujka 2003. i 11. lipnja 2003., društvo Tréfileurope je u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija dostavilo informacije koje ga terete kao i izjavu poduzetnika u kojoj je zatražilo primjenu Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni. Dana 17. ožujka 2004. društvo Galycas odgovorilo je na zahtjev za pružanje informacija priznajući činjenice i dajući neke inkriminirajuće izjave. Dana 19. svibnja 2004. društvo WDI dostavilo je izjavu poduzetnika u kojoj je zatražilo primjenu Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni. Dana 28. lipnja 2007., između ostalih kontakata s Komisijom, društvo ArcelorMittal podnijelo je zahtjev za oslobađanje od kazne odnosno njezino smanjenje koji je uglavnom sadržavao onodobne bilješke pisane rukom bivšeg zaposlenika društva Emesa koje se odnose na razdoblje od 1992. do 2002. (u daljnjem tekstu: bilješke društva Emesa) (pobijana odluka, uvodna izjava 112.).

31      Nakon podnesenih zahtjeva za oslobađanje od kazni odnosno smanjenje kazni, Komisija je društvu Nedri i društvu WDI uputila dopis od 19. rujna 2008. kojim ih je izvijestila da ne postoji mogućnost oslobađanja od kazni te o njezinoj namjeri da, na temelju točke 26. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni, izvrši smanjenje kazni u granicama predviđenima točkom 23. podtočkom (b) te obavijesti. Tog istog dana Komisija je također uputila dopis društvima Redaelli i SLM, odbivši njihov zahtjev za oslobađanje od kazne odnosno njezino smanjenje. (pobijana odluka, uvodna izjava 113.).

D –  Pokretanje postupka i obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama

32      Dana 30. rujna 2008. Komisija je donijela obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u pogledu nekoliko društava, među kojima su i društva voestalpine i Austria Draht.

33      Svi adresati obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama su kao odgovor na činjenice koje je utvrdila Komisija podnijeli pisane primjedbe.

E –  Uvid u spis, saslušanje i sposobnost plaćanja

34      Adresati obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama mogli su steći uvid u Komisijin spis u obliku primjerka na DVD‑u. Usporedno s tim, društva su također zaprimila popis u kojemu se navode dokumenti sadržani u spisu istrage i navodi stupanj dostupnosti svakog dokumenta. Ti su adresati također bili obaviješteni da im DVD pruža potpuni uvid u sve dokumente koje je Komisija prikupila tijekom istrage osim dokumenata ili dijelova dokumenata koji sadržavaju poslovne tajne i druge povjerljive podatke. Uvid u dokumente u vezi s oslobađanjem odnosno smanjenjem kazni omogućen je u Komisijinim prostorijama.

35      Dana 11. i 12. veljače 2009. održano je saslušanje. U njemu su sudjelovali svi poduzetnici adresati obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama osim društava HIT Groep, Emesa i Galycas.

36      Četrnaest poduzetnika također se pozvalo na nesposobnost za plaćanje u smislu točke 35. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 (SL 2006., C 210, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58., u daljnjem tekstu: Smjernice iz 2006.). Oni su također pružili obrazloženja u potporu tom zahtjevu.

F –  Dodatni zahtjevi za pružanje informacija

37      Komisija je zatim uputila zahtjeve za pružanje informacija društvima GSW, MRT, Tycsa, TQ, Companhia Previdente i Socitrel kako bi razjasnila neka pitanja u vezi s, osobito, njihovom strukturom poduzetnika. Ta su društva odgovorila između 6. ožujka i 15. travnja 2009.

38      Komisija je također uputila zahtjeve za pružanje informacija svim adresatima prvotne odluke kako bi utvrdila vrijednost prodaje relevantnih proizvoda kao i prihod grupacija. Svi su adresati odgovorili na te zahtjeve.

IV –  Pobijana odluka

39      Pobijana odluka odnosi se na zabranjeni sporazum između dobavljača čelika za prednapinjanje koji su sudjelovali u utvrđivanju kvota, podjeli kupaca, utvrđivanju cijena i razmjeni osjetljivih poslovnih informacija o cijeni, količini prometa i kupcima na europskoj (ciriški klub, klub Europa, …), regionalnoj i nacionalnoj razini (klub Italia, klub España). Prema uvodnoj izjavi 1. pobijane odluke, ti su poduzetnici tako počinili jedinstvenu i trajnu povredu članka 101. stavka 1. UFEU‑a i, od 1. siječnja 1994., članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP‑u. Nezakonito postupanje odvijalo se barem od početka 1984. i nastavilo do 19. rujna 2002.

40      Istragom je bilo obuhvaćeno 18 poduzetnika. U uvodnim izjavama 122. do 133. pobijane odluke općenito su opisani dogovori iz zabranjenog sporazuma koji su predmet postupkakao što je navedeno u daljnjem tekstu u točki 67. i sljedećima.

41      I društvo voestalpine i društvo Austria Draht proglašeni su odgovornima za sudjelovanje u zabranjenom sporazumu u razdoblju od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002. (pobijana odluka, članak 1.).

42      Za tu povredu društva voestalpine i Austria Draht kažnjena su novčanom kaznom u iznosu od 22 milijuna eura za čije plaćanje su solidarno odgovorna (pobijana odluka, članak 2.).

 Postupak i zahtjevi stranaka

43      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 15. rujna 2010. društva voestalpine i Austria Draht pokrenula su ovaj postupak.

44      Odlukom od 29. listopada 2010. Opći sud (prvo vijeće) obavijestio je tužitelje da mogu preinačiti tužbene razloge i zahtjeve kako bi uzeli u obzir izmjene prouzročene prvotnom odlukom o izmjeni.

45      Društva voestalpine i Austria Draht nisu podnijela očitovanja o prvotnoj odluci o izmjeni u okviru svoje replike podnesene 1. lipnja 2011.

46      Odlukom od 6. lipnja 2011. Opći sud je zahtijevao od Komisije da mu dostavi dokumente.

47      Dana 29. lipnja 2011. Komisija je dostavila drugu odluku o izmjeni.

48      Dana 1. kolovoza 2011. društva voestalpine i Austria Draht podnijela su očitovanja o drugoj odluci o izmjeni.

49      Dana 14. listopada 2011. društva voestalpine i Austria Draht podnijela su dopis koji je umetnut u spis 8. studenoga 2011., kojem su priložili, pozivajući se na članak 66. stavak 2. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991., dokumente koji sadrže dopunu postojećih dokaznih prijedloga u potporu objašnjenja pruženih u tužbi.

50      Radi se, osobito, o izjavama koje su sastavljene i koje su dostavljene tek nakon podnošenja replike, u kojima odgovorne osobe društava Redaelli, SLM i ITC navode da G. nije zastupao tužitelje na sastancima kluba Italia.

51      U gore navedenom dopisu od 14. listopada 2011. društva voestalpine i Austria Draht također zahtijevaju određivanje mjere izvođenja dokaza u smislu članka 68. stavka 1. Poslovnika od 2. svibnja 1991., s ciljem da se gore navedene odgovorne osobe društava Redaelli i SLM sasluša kao svjedoke.

52      Pisani postupak prvotno je zaključen 20. listopada 2011. Komisijinim podnošenjem odgovora na repliku na jeziku postupka kao i njezinih primjedaba na očitovanja društava voestalpine i Austria Draht o drugoj odluci o izmjeni.

53      Dana 24. studenoga 2011. Komisija je podnijela očitovanje na dopis društava voestalpine i Austria Draht od 14. listopada 2011., umetnut u spis 8. studenoga 2011., što je dovelo do ponovnog otvaranja pisanog dijela postupka.

54      Dana 24. veljače 2012. Komisija je podnijela ispravak odgovora na repliku.

55      S obzirom na to da je sastav vijeća Općeg suda bio izmijenjen počevši od 23. rujna 2013., sudac izvjestitelj bio je raspoređen u šesto vijeće, kojemu je ovaj predmet posljedično dodijeljen.

56      Prethodni izvještaj iz članka 52. stavka 2. Poslovnika od 2. svibnja 1991. dostavljen je šestom vijeću 19. ožujka 2014.

57      Dana 28. travnja 2014. u okviru mjera upravljanja postupkom donesenih na temelju članka 64. njegova Poslovnika od 2. svibnja 1991., Opći sud je zahtijevao od stranaka da odgovore na niz pitanja, a od Komisije da podnese dokumente, među kojima je i primjerak spisa dostavljen tužiteljima tijekom upravnog postupka.

58      Dana 13. lipnja 2014. stranke su dostavile odgovore na te zahtjeve.

59      Dana 16. srpnja 2014., u okviru mjera izvođenja dokaza donesenih na temelju članka 65. njegova Poslovnika od 2. svibnja 1991., Opći sud je naložio Komisiji da podnese dokumente koje je ona odbila podnijeti kao odgovor na mjere upravljanja postupkom donesene 28. travnja 2014.

60      Dana 23. srpnja 2014. Komisija je podnijela zahtijevane dokumente, u koje su tužitelji izvršili uvid prije rasprave.

61      Na raspravi održanoj 2. listopada 2014. saslušana su izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pisana i usmena pitanja koja je postavio Opći sud.

62      Društva voestalpine i Austria Draht od Općeg suda zahtijevaju da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        podredno, smanji iznos novčane kazne koja im je izrečena i koja je određena u članku 2. pobijane odluke;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

63      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        u cijelosti odbije tužbu;

–        tužiteljima naloži snošenje troškova.

 Pravo

64      U biti, društva voestalpine i Austria Draht prigovaraju Komisiji zato što ih je kaznila novčanom kaznom od 22 milijuna eura zbog sudjelovanja u jedinstvenoj, složenoj i trajnoj povredi, to jest u „skupu sporazuma i usklađenih djelovanja u sektoru [čelika za prednapinjanje] na unutarnjem tržištu“ (u daljnjem tekstu: zabranjeni sporazum ili jedinstvena povreda), koje se, kad je o njima riječ, sastoji od:

–        s jedne strane, i osobito, sudjelovanja društva Austria Draht u klubu Italia, jednom od regionalnih sporazuma zabranjenog sporazuma, posredstvom svojeg zastupnika u Italiji, G.-a, koji je također radio za račun jednog drugog člana zabranjenog sporazuma (CB);

–        s druge strane, povremene uključenosti, dokazane jasnim indicijima, društva Austria Draht u razgovorima protutržišne naravi na europskoj razini, koji su mu omogućili da se upozna s tom razinom zabranjenog sporazuma u ranoj fazi.

65      U tom kontekstu, tužitelji u prvom tužbenom razlogu kritiziraju pripisivanje nalogodavcu kažnjivog ponašanja zastupnika za Italiju društva Austria Draht, zato što se takvim pripisivanjem krši članak 101. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u, i, u drugom tužbenom razlogu, tvrdnju da je društvo Austria Draht sudjelovalo u jedinstvenoj povredi. Osim što društvo Austria Draht nije nikada imalo saznanja o protupravnom ponašanju svojeg zastupnika unutar kluba Italia, to društvo nikada nije bilo svjesno sveeuropske dimenzije zabranjenog sporazuma. Društvo Austria Draht nikada se nije pridružilo sveeuropskim dogovorima zabranjenog sporazuma od kojih se, u svakom slučaju, uvijek ograđivalo.

66      Ta očitovanja o jedinstvenoj povredi navode tužitelje da, u trećem tužbenom razlogu, osporavaju novčanu kaznu i njezin iznos. Tužitelji osobito tvrde da je novčana kazna neproporcionalna s obzirom na to da nisu imali saznanja o kažnjivom ponašanju zastupnika društva Austria Draht za Italiju (klub Italia) i da nisu sudjelovali u drugim dijelovima zabranjenog sporazuma (ciriški klub, klub Europa, klub España, podjela kupca Addtek, …). U svakom slučaju, vrijednost prodaje koju treba uzeti u obzir radi utvrđivanja iznosa novčane kazne stoga ne može biti vrijednost europske prodaje čelika za prednapinjanje tužitelja.

A –  Uvodna razmatranja

1.     Sadržaj pobijane odluke

67      Iz članka 1. pobijane odluke proizlazi da su društva voestalpine i Austria Draht povrijedila članak 101. UFEU‑a i, počevši od 1. siječnja 1994., članak 53. Sporazuma o EGP‑u sudjelovanjem, od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002., u „skupu sporazuma i usklađenih djelovanja u sektoru čelika za prednapinjanje na unutarnjem tržištu i, počevši od 1. siječnja 1994., unutar EGP‑a“.

a)     Dijelovi zabranjenog sporazuma i kvalifikacija jedinstvenom povredom

68      U uvodnoj izjavi 122. pobijane odluke, zabranjeni sporazum opisan je kao „sveeuropski dogovor koji se sastoji od takozvane ciriške i europske faze i/ili, ovisno o slučaju, nacionalnih/regionalnih dogovora“. U uvodnim izjavama 123. do 135. pobijane odluke ukratko se navode različiti sporazumi i usklađena djelovanja, koji su zatim podrobnije izloženi i ocijenjeni s obzirom na članak 101. stavak 1. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u.

69      Pojednostavnjeno govoreći, zabranjeni sporazum sastoji se od sljedećih dogovora:

–        ciriškoga kluba, koji je prva faza sveeuropskog sporazuma. Taj je sporazum trajao od 1. siječnja 1984. do 9. siječnja 1996. i odnosio se na utvrđivanje kvota za svaku zemlju (Njemačku, Austriju, Benelux, Francusku, Italiju i Španjolsku), podjelu kupaca, cijene i razmjenu osjetljivih poslovnih informacija. Njegovi članovi bili su društva Tréfileurope, Nedri, WDI, DWK i Redaelli, koja je zastupalo nekoliko talijanskih poduzetnika barem počevši od 1993. i 1995, kojima su se zatim pridružila društva Emesa 1992. i Tycsa 1993.;

–        kluba Italia, nacionalnog dogovora koji je trajao od 5. prosinca 1995. do 19. rujna 2002. Taj se sporazum odnosio na utvrđivanje kvota za Italiju kao i na izvoz iz te zemlje u ostatak Europe. Njegovi članovi bili su talijanski poduzetnici društva Redaelli, ITC, CB i Itas, kojima su se zatim pridružila društva Tréfileurope i Tréfileurope Italia (3. travnja 1995.), SLM (10. veljače 1997.), Trame (4. ožujka 1997.), Tycsa (17. prosinca 1996.), DWK (24. veljače 1997.) i Austria Draht (15. travnja 1997.);

–        južnog sporazuma, regionalnog sporazuma koji su 1996. dogovorili i sklopili talijanski poduzetnici društva Redaelli, ITC, CB i Itas s društvima Tycsa i Tréfileurope kako bi utvrdili stopu penetracije svakog od sudionika u južnim zemljama (Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Belgiji i Luksemburgu) i kako bi se obvezali da zajednički pregovaraju o kvotama s drugim proizvođačima iz sjeverne Europe;

–        kluba Europa, koji je druga faza sveeuropskog sporazuma. Taj su sporazum u svibnju 1997. sklopila društva Tréfileurope, Nedri, WDI, DWK, Tycsa i Emesa (nazvani „stalni članovi“ ili „šest proizvođača“) te je prestao vrijediti u rujnu 2002. Sporazum je za cilj imao prevladavanje krize ciriškoga kluba, podjelu novih kvota (izračunatih za razdoblje od četvrtog tromjesečja 1995. do prvog tromjesečja 1997.), podjelu kupaca i utvrđivanje cijena. Šest proizvođača dogovorilo je pravila o koordinaciji uključujući imenovanje koordinatora odgovornih za provedbu dogovora u nekoliko zemalja i koordinaciju s drugim zainteresiranim poduzetnicima, aktivnima u predmetnim zemljama ili u vezi s istim kupcima. Njihovi predstavnici redovito su se sastajali na različitim razinama kako bi nadzirali provedbu dogovora. Oni su razmijenili osjetljive poslovne informacije. U slučaju odstupanja u odnosu na dogovoreno trgovinsko postupanje, primijenjen je sustav obeštećenja;

–        koordinacije u vezi s kupcem Addtek. U okviru tog sveeuropskog dogovora, šest proizvođača, kojima su se povremeno pridružili talijanski proizvođači i društvo Fundia, također je održavalo bilateralne (ili multilateralne) kontakte i sudjelovalo u utvrđivanju cijena i podjeli kupaca na ad hoc osnovi, ako su za to imali interes. Na primjer, društva Tréfileurope, Nedri, WDI, Tycsa, Emesa, CB i Fundia zajednički su koordinirala cijene i količinu prometa za kupca Addtek. Ti su se planovi uglavnom odnosili na Finsku, Švedsku i Norvešku, ali i na Nizozemsku, Njemačku, baltičke države i središnju i istočnu Europu;

–        razgovora između kluba Europa i kluba Italia. U razdoblju barem od rujna 2000. do rujna 2002., šest proizvođača, društvo ITC kao i društva CB, Redaelli, Itas i SLM redovito su se sastajali s ciljem uključivanja talijanskih poduzetnika u klub Europa kao stalnih članova. Talijanski poduzetnici željeli su povećati talijansku kvotu u Europi, dok je klub Europa podržavao postojeće stanje. U tu su svrhu održani sastanci unutar kluba Italia radi zauzimanja zajedničkog stajališta, sastanci unutar kluba Europa radi razmatranja tog stajališta i zauzimanja vlastitog stajališta te sastanci između sudionika kluba Europa i talijanskih predstavnika radi postizanja sporazuma o podjeli talijanske kvote na specifičnom tržištu. Uključeni poduzetnici razmjenjivali su osjetljive poslovne informacije. Za potrebe preraspodjele europske kvote s ciljem uključivanja talijanskih proizvođača, ti su poduzetnici postigli dogovor o korištenju novog referentnog razdoblja (30. lipanj 2000. – 30. lipanj 2001.). Ti su se poduzetnici također sporazumjeli o ukupnoj količini izvoza talijanskih poduzetnika koju su oni podijelili po svakoj zemlji. Usporedno s time, oni su raspravljali o cijenama, pri čemu su članovi kluba Europa željeli da se, na europskoj razini, usvoji mehanizam utvrđivanja cijena koji je primijenjen unutar kluba Italia;

–        kluba España. Usporedno sa sveeuropskim dogovorom i klubom Italia, pet španjolskih poduzetnika (društva Trefilerías Quijano, Tycsa, Emesa, Galycas i Proderac, pri čemu potonji počevši od svibnja 1994.) i dva portugalska poduzetnika (Socitrel, počevši od travnja 1994. i Fapricela, počevši od prosinca 1998.) sporazumjeli su se, u pogledu Španjolske i Portugala i barem za razdoblje od prosinca 1992. do rujna 2002., da održe stabilnim svoj tržišni udio i utvrde kvote, podijele kupce, uključujući za javnu nabavu radova, te utvrde cijene i uvjete plaćanja. Osim toga, razmjenjivali su osjetljive poslovne informacije.

70      Prema mišljenju Komisije, svi dogovori opisani u gornjoj točki 69. imaju značajke jedinstvene povrede članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (pobijana odluka, uvodne izjave 135. i 609. kao i odjeljak 12.2.2).

71      Komisija je osobito smatrala da su gore navedeni dogovori bili dio sveukupnog plana kojim se utvrđuju pravci djelovanja članova zabranjenog sporazuma u svim zemljopisnim područjima i da su „ti poduzetnici ograničili svoje pojedinačno poslovno ponašanje radi postizanja jedinstvenog protutržišnog cilja i jednog jedinstvenog protutržišnog poslovnog cilja, to jest narušavanja ili ukidanja uobičajenih uvjeta tržišnog natjecanja na tržištu čelika za prednapinjanje u EGP‑u i uspostave globalne ravnoteže, osobito utvrđivanjem cijena i kvota, međusobnom podjelom kupaca i razmjenom osjetljivih poslovnih informacija“ (pobijana odluka, uvodna izjava 610. i odjeljak 9.3).

72      Komisija je s tim u vezi navela:

„Plan, u kojem su sudjelovala društva DWK, WDI, Tréfileurope, Tycsa, Emesa, Fundia, Austria Draht, Redaelli, CB, ITC, Itas, SLM, Trame, Proderac, Fapricela, Socitrel, Galycas i Trefilerías Quijano (ne sva istodobno), razvijao se i provodio tijekom razdoblja od najmanje osamnaest godina, upotrebom niza tajnih dogovora, posebnih sporazuma i/ili usklađenih djelovanja. Njegov jedinstveni i zajednički cilj sastojao se od ograničavanja tržišnog natjecanja između sudionika upotrebom sličnih mehanizama radi postizanja navedenog cilja (vidjeti odjeljak 9.3.1). Čak i kad se neki dogovor nije provodio bez poteškoća, drugi dogovori su se i dalje normalno provodili.“ (pobijana odluka, uvodna izjava 612.)

b)     Elementi utvrđeni u vezi s društvima Austria Draht i voestalpine

73      Sudjelovanje društava Austria Draht i voestalpine u zabranjenom sporazumu navedenom u članku 1. pobijane odluke utvrđeno je za razdoblje od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002.

74      Glavni elementi koji omogućuju da se utvrdi to sudjelovanje su sljedeći.

 Ugovor s G.-om

75      Iz pobijane odluke proizlazi da je, počevši od 1984., društvo Austria Draht svoju marketinšku i prodajnu djelatnost u Italiji povjerilo zastupniku, Studiju Crema, kojim je upravljao i koje je zastupao G. Ta osoba nije bila ovlaštena potpisivati ugovore koji su se uvijek izravno sklapali između društva Austria Draht i kupca izričitom potvrdom G‑a svake narudžbe. (pobijana odluka, uvodna izjava 46.).

 Klub Italia (od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002.)

76      Komisija je smatrala da je društvo Austria Draht sudjelovalo u klubu Italia od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002. (pobijana odluka, uvodne izjave 124. i 385. i sljedeće kao i uvodne izjave 479. do 483. odjeljka 9.2.1.8, pod naslovom „Pojedinačno sudjelovanje u klubu Italia“).

77      Iz pobijane odluke posebice proizlazi da „[b]rojni onodobni dokumenti i potvrdne izjave društava ITC, Redaelli, Itas, CB, SLM, Tréfileurope i DWK pokazuju da su, između barem početka 1995. i datumâ kada je Komisija provodila svoje pretrage, to jest 19. i 20. rujna 2002. […], društva CB, ITC, Itas, Redaelli, Tréfileurope i Tréfileurope Italia, Tycsa, SLM, Trame i sveeuropski proizvođači društva DWK i Austria Draht sudjelovali u sastancima protivnima pravu tržišnog natjecanja na kojima su se obvezali da će: (1) otkrivati i razmjenjivati osjetljive poslovne informacije, osobito u vezi s kupcima, formiranjem cijena i količinom prodaje, (2) podijeliti tržište utvrđivanjem kvota na talijanskom tržištu i u vezi s izvozom iz Italije u ostatak Europe […], (3) utvrđivati cijene kao odgovor na razvoj situacije u pogledu troškova sirovina, uključujući najniže cijene/povećanja cijena u Italiji i drugim europskim zemljama (po kupcu) i nadoplatu (,dodatak’) […] i (4) dijeliti kupce […]“. Nadalje, „[č]vrsto su, osim toga, bili uspostavljeni sustav nadzora posredstvom neovisne treće osobe […], kao i mehanizam obeštećenja […]“ (pobijana odluka, uvodna izjava 385.).

78      Kako bi utvrdila njegovo sudjelovanje u klubu Italia, Komisija je navela da raspolaže dokazima da je društvo Austria Draht „sustavno sudjelovalo u više od četrdeset sastanaka kluba Italia između 15. travnja 1997. i 19. rujna 2002. i da je u nekoliko navrata njegov izostanak izričito spomenut, što sugerira da se od njega očekivalo da prisustvuje sastancima“ (pobijana odluka, uvodna izjava 479.).

79      U bilješci umetnutoj u pobijanu odluku, Komisija je osobito spomenula dvije skupine sastanaka: s jedne strane, „najmanje“ 14 sastanaka kojima je prisustvovao G. i na kojima se raspravljalo o slučaju društva Austria Draht i, s druge strane, „šesnaest drugih sastanaka“ na kojima se raspravljalo o slučaju društva Austria Draht u odsustvu G.-a. U tom pogledu Komisija je utvrdila sljedeće:

„Prilog 3. Odluci: [G.] prisustvuje na najmanje četrnaest sastanaka te se raspravljalo o slučaju društva Austria Draht, osobito 15. 4. 1997. (podjela kvota/kupaca i utvrđivanje cijena), 24. 6. 1997. (traženje „tržišne ravnoteže“ i razmjena informacija o cijenama), 11. 3. 1998. (razgovori o podjeli kvota i utvrđivanju cijena, društvo Austria Draht je spomenuto, ali bez unosa), 30. 3. 1998. (razgovori o podjeli kvota), 18. 5. 1998. (razgovori o podjeli kvota i utvrđivanju cijena), 19. 10. 1998. (podjela kupaca), 18. 1. 1999. (razgovori o podjeli kvota i utvrđivanju cijena), 14. 12. 1999. (razgovori o podjeli kvota), 12. 1. 2000. (razgovori o podjeli kvota), 19. 9. 2000. (razgovori o podjeli kvota), 10. 6. 2001. (podjela kvota), 23. 10. 2001. (društvo Austria Draht je spomenuto, ali bez unosa), 11. 1. 2002. (razmjena informacija o prethodnoj godini i pokušaj podjele kvota za 2002.), 30. 4. 2002. (izričito je navedeno da [G.] mora jamčiti količinu ili će u protivnom [društvo Austria Draht] biti ,izbačeno’ do ljeta); u dokazima o šesnaest drugih sastanaka nije spomenuta nazočnost [G.-a] (na nekim sastancima izričito je navedeno da je odsutan), ali se unatoč tome raspravljalo o podacima u vezi s društvom Austria Draht: 7. 4. 1997. (podjela kvota, razmjena informacija); 13. 5. 1997. (razmjena informacija, to jest da je [G.] ponudio konkretnu cijenu kupcu (koji se navodi poimence) nakon izričitog naloga društva Austria Draht), 14. 10. 1997. (razgovori o podjeli kvota), 16. 12. 1997. (razgovori o podjeli kvota, razmjena informacija), 22. 12. 1997. i 14. 1. 1998. (tablice s detaljnim podacima o društvu Austria Draht, kvotama i kupcima […]); 16. 7. 1998. (spominje se društvo Austria Draht, ali bez konkretnog unosa), 6. 5. 1999. (telefaks u vezi s podjelom kupaca i kvotom za društvo Austria Draht, između ostalog), 13. 5. 1999. (razmjena informacija), 31. 5. 1999. (razgovori o podjeli kvota), 10. 7. 2000. (razgovori o podjeli kvota), 27. 9. 2000. (razmjena informacija), 13. 7. 2001. (poruka elektroničke pošte s detaljnim popisom podjele kvota i kupaca po poduzetniku za užad u 2001.) i 4.2.2002. (poruka elektroničke pošte s detaljnim popisom podjele kvota i kupaca po poduzetniku za užad u 2002. izrađenim u računalnom programu Excel), 23. 7. 2001. (razgovori o podjeli kvota), 25. 7. 2001. (razgovori o podjeli kvota/razmjena informacija).“

80      U toj se bilješci također navodi treći skup sastanaka ili internih bilježaka:

„Na devet sastanaka (ili u internim bilješkama) [G.] se izričito spominje kao predstavnik društva Austria Draht: 15. 4. 1997., 12. 5. 1997., 13. 5. 1997., 24. 6. 1997., 22. 10. 1997., 11. 3. 1998., 18. 5. 1998., 29. 11. 1999. i 17. 1. 2000. Za društvo Austria Draht ponovno se izričito navodi da je odsutno, što pokazuje da se očekivala njegova prisutnost na sastancima 7. 9. 1998 i 12. 7. 1999; na sastanku od 14. 10. 1997. odsutnost [G.-a] ocijenjena je neopravdanom i na sastanku od 15. 5. 2002. posebno je zatraženo od [G.-a] da prisustvuje sastanku od 5.‑6. 6. 2002. Također ističemo sastanke na kojima je navedeno da treba stupiti u kontakt s društvom Austria draht: 20. 9. 1999. i ljeto 2002.“

81      Kad je riječ o početku pojedinačnog sudjelovanja društva Austria Draht u klubu Italia, Komisija je iznijela sljedeće:

„U 1996. i prije društvo Austria Draht nije, prema zapisniku sa sastanka od 13. veljače 1996. […], sudjelovalo u talijanskom dogovoru. Komisija međutim raspolaže jasnim dokazima da je društvo Austria Draht počelo sudjelovati u klubu Italia od 1997., a najkasnije 15. travnja 1997., kada je izričito navedeno da je prisutno posredstvom svojeg prodajnog zastupnika, [ G.-a] […] Na tom sastanku dodijeljena je kvota društvu Austria Draht i izričito je navedeno da društvo Austria Draht neće isporučivati određenoj skupini kupaca (poimence navedenih) […] Taj sastanak treba sagledati u kontekstu sastanaka koji su se održali neposredno prije i poslije: (1) na sastanku od 17. prosinca 1996. podijeljena je tablica u kojoj se navodi podjela tona po kupcu i imenuju glavni dobavljači za nekoliko kupaca na talijanskom tržištu za 1997. Iako su stupci u vezi s društvom Austria Draht ostali prazni, uzimanje u obzir društva Austria Draht u tablici naznaka je da su se barem planirali razgovori između stranaka; (2) to je potvrđeno sastankom od 4. ožujka 1997. na kojem su razmijenjene informacije o količini prodaje društva Austria Draht na talijanskom tržištu; (3) iako nije navedeno da je društvo Austria Draht prisustvovalo 7. travnja 1997., Komisija utvrđuje da je društvu Austria Draht dodijeljena konkretna količina prodaje; (4) zapisnik o posjetu društva Tréfileurope društvu CB 24. lipnja 1997. potvrđuje da su razgovori protutržišne naravi s društvom Austria Draht bili u tijeku i da je društvo Austria Draht zastupao ,[ G.]’. U tom kontekstu, Komisija smatra da je 15. travnja 1997. datum početka sudjelovanja društva Austria Draht u klubu Italia“ (pobijana odluka, uvodna izjava 480.).

82      Kad je riječ o pripisivanju ponašanja G.-a društvu Austria Draht, Komisija je pojasnila sljedeće u uvodnim izjavama 481. do 483. pobijane odluke:

„(481) Činjenica da je društvo Austria Draht sudjelovalo na sastancima kluba Italia posredstvom svojeg predstavnika, [G.-a], potvrđena je izjavama društava DWK i ITC i onodobnim dokumentima dobivenima od društava ITC i Tréfileurope. Sudionici u zabranjenom sporazumu su također doživljavali društvo Austria Draht kao sastavni dio zabranjenog sporazuma posredstvom [G.-a] […]

(482) Društvo Austria Draht priznaje da je čitavu svoju trgovinsku politiku na talijanskom tržištu povjerilo društvu Studio Crema (koje je zastupao njegov generalni direktor, [G.]) počevši od 1984. [G.] je prema društvu Austria Draht imao čvrstu obvezu izvješćivanja i nije snosio nikakve financijske rizike za obavljene transakcije i djelovanja, s obzirom na to da je društvo Austria Draht bilo isključivo odgovorno za sve rizike u vezi s, između ostalog, neisporukom, manjkavom isporukom i insolventnošću kupca i [G.-u] isplaćivalo naknadu na osnovi fiksnog postotka s obzirom na količinu (po kupcu) koju je prodao. [G.] je imao obvezu podnositi mjesečno pisano izvješće društvu Austria Draht o svojim djelovanjima i osobito o djelatnostima svojih konkurenata i ,prodaji i odnosima na tržištu’ u svojem području zastupanja (Italiji). Svi gore spomenuti elementi jasno pokazuju potpunu kontrolu društva Austria Draht nad djelovanjem svojeg zastupnika, [G.-a] […].

(483) S obzirom na stroge odnose zastupanja i redovito sudjelovanje [G.-a] na sastancima kluba Italia o kvotama, cijenama i kupcima […], jasno je da je [G.] davao osjetljive poslovne informacije o položaju društva Austria Draht drugim sudionicima kluba Italia i dobivao informacije u korist društva Austria Draht na sastancima. Komisija stoga smatra da je društvo Austria Draht sudjelovalo u klubu Italia od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002.“

 Klub Europa i sveeuropski sustav

83      Kako bi došla do zaključka o jedinstvenoj i trajnoj povredi u pogledu društava voestalpine i Austria Draht te osobito „pojedinačnoj svijesti o sudjelovanju u širem sustavu“ (vidjeti naslov odjeljka 12.2.2.4 pobijane odluke), Komisija je istaknula sljedeće:

„(652) Društvo Austria Draht priznaje da je sudjelovalo na nekoliko sastanaka kluba Europa, ali tvrdi da na tim sastancima nije bilo nikakvih razgovora protutržišne naravi. Komisija ističe da društvo Austria Draht ne smatra odgovornim za izravno sudjelovanje u ciriškom klubu ili klubu Europa […]. Međutim, postoje jasni indiciji koji upućuju na to da je društvo Austria Draht bilo povremeno uključeno u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini i da je stoga, u ranoj fazi, znalo za sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma.

(653) Kao prvo, već 1995.‑1996., mnogo prije datuma koji je Komisija utvrdila kao datum početka sudjelovanja društva Austria Draht u povredi (15. travnja 1997.), to je društvo sudjelovalo na sastancima ciriškoga kluba na kojima se između ostalog raspravljalo o mogućem uređenju novog europskog dogovora o kvotama. Štoviše, na sastanku kluba Italia održanom 16. prosinca 1997., spomenuto je da društvo Austria Draht ,nije bilo dio toga kluba (Europa), ali da je željelo biti u toku’. Na drugim kasnijim sastancima kluba Italia kojima je prisustvovao [G.], predstavnik društva Austria Draht, sudionici su bili obaviješteni o razgovorima i sporazumima unutar kluba Europa […] Osim toga, društvo Austria Draht priznaje da je sudjelovalo u nekoliko sastanaka kluba Europa […] na kojima se, barem na sastanku od 28. veljače 2000., raspravljalo o količini prodaje i cijenama. Na sastanku od 27. rujna 2001. društvo Austria Draht bilo je pozvano pridružiti se proširenom klubu Europa. Više indicija upućuje na to da je, tijekom razdoblja sveeuropskog širenja […], društvo Austria Draht bilo uključeno u razgovore o podjeli kvota i kupaca u nekim zemljama i da je sudjelovalo, posredstvom [G.-a], na najmanje šest sastanaka o širenju kluba Europa, uključujući onome od 6. studenoga 2001., na kojem je [G.] osim toga bio naveden kao mogući nacionalni koordinator za Italiju, zajedno s [A.-om] (Itas) i [C.-om] (CB).

(654) Komisija iz toga izvodi zaključak da je društvo Austria Draht, sudjelujući u klubu Italia, znalo ili trebalo znati da je koluzija unutar toga kluba bila dio sveukupnog plana za stabilizaciju tržišta čelika za prednapinjanje i izbjegavanje pada cijena, plana koji je klub Italia dijelio sa sveeuropskim dogovorima.“

c)     Adresati pobijane odluke i pojedinačno trajanje odgovornosti

84      Kako bi utvrdila odgovornost predmetnih društava, Komisija u uvodnim izjavama 769. do 789. pobijane odluke pravi razliku između položaja društva Austria Draht i položaja društva voestalpine, pri čemu nije razmatrala položaj društva Studio Crema.

 Situacija društva Austria Draht

85      Kako bi utvrdila odgovornost društva Austria Draht, Komisija je smatrala da je to društvo izravno sudjelovalo u klubu Italia od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002. posredstvom svojeg zastupnika u Italiji (pobijana odluka, uvodna izjava 769.).

86      Kako bi dokazala tu tvrdnju, Komisija je najprije odbila argumentaciju društva Austria Draht, prema kojoj ju G., njezin zastupnik u Italiji, nije zastupao na sastancima zabranjenog sporazuma. Društvo Austria Draht ovdje se pozivalo na jednu izjavu tog zastupnika koji poriče da je zastupao društvo Austria Draht na sastancima kluba Italia kao i na izjavu zastupnika društva Tréfileurope Italia, V.-a, koji smatra da društvo Austria Draht nije bilo član toga kluba i da na sastancima na kojima je sudjelovao V., G. nije sudjelovao u zabranjenim sporazumima u ime društva Austria Draht, što je bilo jasno drugim sudionicima. Društvo Austria Draht također je istaknulo da je, za samo pet od 60 sastanaka kluba Italia koje navodi Komisija, bilo navedeno da je G. djelovao u ime društva Austria Draht i da je na drugim sastancima G. bio naveden kao predstavnik društva CB (bez navođenja društva Austria Draht) ili bez pojašnjenja o tome kojeg poduzetnika zastupa (pobijana odluka, uvodna izjava 770.).

87      Kao odgovor na tu argumentaciju, Komisija je navela da je, međutim, „uključenost društva Austria Draht u razgovore protutržišne naravi posredstvom svojeg prodajnog zastupnika, G.-a, bila dovoljno dokazana: kao prvo, dvije izjave koje je priložilo društvo Austria Draht nisu vjerodostojne: izjava G.-a dana je post‑factum te je u biti pripremljena u kontekstu odgovora društva Austria Draht na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama; kad je riječ o izjavi V.-a, ta je izjava samo izraz njegova osobnog mišljenja, koje je ograničeno samo na sastanke na kojima je sudjelovao. Dokazi, nadalje, govore suprotno od tih dviju izjava.“ (pobijana odluka, uvodna izjava 771.)

88      Prema mišljenju Komisije, navedeni dokazi su sljedeći (pobijana odluka, uvodna izjava 772.):

–        dva podnositelja zahtjeva za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni (društva DWK i ITC) potvrđuju da je društvo Austria Draht sudjelovalo na sastancima zabranjenog sporazuma posredstvom svojeg prodajnog zastupnika, G.-a;

–        velik broj onodobnih dokaza to potvrđuje;

–        o slučaju društva Austria Draht redovito se raspravljalo i dodjeljivane su mu kvote i kupci tijekom čitavog razdoblja povrede do dana pretraga. Tako je G. prisustvovao na najmanje četrnaest sastanaka na kojima se razgovaralo o slučaju društva Austria Draht; G. je bio odsutan sa šesnaest drugih sastanaka, ali su podaci društva Austria Draht svejedno razmotreni i, naposljetku, na devet sastanaka G. je izričito naveden kao sudionik u ime društva Austria Draht;

–        drugi sudionici u zabranjenom sporazumu također su jasno doživljavali društvo Austria Draht kao sudionika zabranjenog sporazuma posredstvom G.-a i inzistirali na nužnosti da društvo Austria Draht „poštuje“ zabranjeni sporazum;

–        činjenica da je G. također zastupao društvo CB na nekim sastancima ili na nekoliko sastanaka navedenih u Prilogu 3. pobijanoj odluci nipošto ne utječe na dokaze da je također predstavljao društvo Austria Draht. Treba primijetiti da je na većini sastanaka društvo CB sudjelovalo s vlastitim zaposlenicima tako da se uloga G.-a kao predstavnika društva CB može smatrati manje važnom od njegove uloge predstavnika društva Austria Draht, koje nije izravno sudjelovalo, već je čitavu svoju trgovinsku djelatnost u Italiji povjerilo G.-u.

89      Kako bi odbila argumentaciju društva Austria Draht koje je zatim tvrdilo da ga se ne može smatrati odgovornim za ponašanje G.-a jer oni nisu činili gospodarski subjekt, s obzirom na činjenicu da je G. samostalni i neeksluzivni prodajni zastupnik u pogledu kojega društvo Austria Draht nije imalo nikakvu mogućnost nadzora, Komisija je u odluci navela sljedeće (pobijana odluka, uvodna izjava 774.):

–        iz ugovora o trgovinskom zastupanju i izjave društva Austria Draht proizlazi da je G. bio stvarni zastupnik potonjeg društva;

–        financijski rizici za G.-a bili su vrlo ograničeni. Kao prvo, ugovori su sklapani samo između društva Austria Draht i njegova kupca, pri čemu je društvo Austria Draht moglo prihvatiti ili odbiti narudžbe koje je dogovorio zastupnik. Kao drugo, društvo Austria Draht bilo je jedino odgovorno za rizike u vezi s, između ostalog, neisporukom, manjkavom isporukom i insolventnošću kupca. Kao treće, naknada se isplaćivala na osnovi fiksnog postotka s obzirom na količinu prodanu svakom kupcu (u vezi s tim se upućuje na točku 133. presude od 11. prosinca 2003., Minoan Lines/Komisija, T‑66/99, Zb., u daljnjem tekstu: presuda Minoan Lines, EU:T:2003:337);

–        u nedostatku financijskog ili trgovinskog rizika ili kada postoje ograničeni rizici G.-a ili društvo Studio Crema treba smatrati pomoćnim tijelom koje je sastavni dio poduzetnika Austria Draht. Kao i trgovinski zaposlenik, oni tvore gospodarski subjekt s tim poduzetnikom (tu vezi s tim upućuje se na točku 480. presude od 16. prosinca 1975., Suiker Unie i dr./Komisija, 40/73 do 48/73, 50/73, 54/73 do 56/73, 111/73, 113/73 i 114/73, Zb., u daljnjem tekstu: presuda Suiker Unie, EU:C:1975:174);

–        to je u skladu s Obaviješću Komisije od 13. listopada 2000. „Smjernice za vertikalna ograničenja“ (SL C 291, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 44.; u daljnjem tekstu: Smjernice za vertikalna ograničenja);

–        posljedično, društvo Austria Draht treba smatrati odgovornim za sudjelovanje G.-a na sastancima zabranjenog sporazuma.

90      Što se tiče činjenice da je G. također djelovao u ime drugog sudionika u zabranjenom sporazumu, društva CB, i da trgovinsko zastupanje nije bilo ekskluzivno u strogom smislu riječi, Komisija je smatrala da to ne mijenja njezin zaključak, već ga, upravo suprotno, učvršćuje (pobijana odluka, uvodna izjava 775.).

91      Komisija je u vezi s tim navela sljedeće:

„(775) Prema ustaljenoj sudskoj praksi, činjenica da posrednik ,sudjeluje, kao samostalni trgovac, u transakcijama znatnog obujma na tržištu proizvoda ili usluge o kojoj je riječ’ ne govori u prilog takvoj ekskluzivnosti i dakle ni u prilog ideje o gospodarskom jedinstvu s nalogodavcem [u vezi s tim upućuje se na točku 544. presude Suiker Unie]. O tome nije riječ u ovom slučaju. [G.] nije bio osobno aktivan na tržištu o kojem je riječ i stoga nije sudjelovao u transakcijama znatnog obujma za vlastiti račun kao samostalni trgovac [nije preuzimao znatne financijske rizike], već je zapravo istodobno zastupao dva konkurenta na sastancima zabranjenog sporazuma.“

(776) Prema mišljenju Komisije, činjenica da su se dva konkurenta koristila istim predstavnikom na sastancima zabranjenog sporazuma predstavlja čimbenik poboljšanja koordinacije kojim se olakšava djelovanje zabranjenog sporazuma, a ne oslobađa nalogodavce njihove odgovornosti. Drukčiji zaključak omogućio bi poduzetnicima koji sudjeluju u zabranjenom sporazumu posredstvom zastupnika da na svojem raspolaganju imaju jednostavan način izbjegavanja svoje odgovornosti zajedničkim korištenjem svojeg zastupnika s drugim sudionikom u zabranjenom sporazumu. U svakom slučaju, ovdje također treba primijetiti da je društvo CB uglavnom osobno prisustvovalo sastancima zabranjenog sporazuma i da je [G.]/[društvo Studio Crema] stoga općenito djelovao kao zastupnik društva Austria Draht.“

92      Naposljetku, Komisija je istaknula da „nepostojanje nadzora, neznanje ili izostanak (retroaktivnog) odobrenja zastupnikovog sudjelovanja u zabranjenom sporazumu, na što se poziva društvo Austria Draht, ne mogu biti valjani argumenti za izbjegavanje odgovornosti“ (pobijana odluka, uvodna izjava 777.).

93      Komisija se s tim u vezi pozvala na sljedeće argumente:

–        društvo Austria Draht tvori gospodarsku jedinicu sa svojim zastupnikom (pobijana odluka, uvodne izjave 697., 480. i 481.) te je stoga odgovorno za sudjelovanje potonjeg u zabranjenom sporazumu neovisno o znanju, nadzoru ili odobrenju društva Austria Draht (ili njihovu izostanku) [u vezi s tim upućuje se na točku 54. presude od 15. lipnja 2005., Tokai Carbon i dr./Komisija, T‑71/03, T‑74/03, T‑87/03 i T‑91/03, EU:T:2005:220 i na presudu od 10. rujna 2009., Akzo Nobel i dr./Komisija, C‑97/08 P, Zb., EU:C:2009:536] (pobijana odluka, uvodna izjava 777.);

–        štoviše, ako poduzetnik odluči delegirati svoju trgovinsku djelatnost u nekoj zemlji ili na nekom tržištu stvarnom zastupniku, on mora uspostaviti potrebne mehanizme radi osiguranja svojega nadzora (pobijana odluka, uvodna izjava 777.);

–        osim toga, „iako ne postoji izravan dokaz uputa/izvješća u vezi sa sastancima protutržišne naravi između društva Austria Draht i [G.-a], na ponašanje društva Austria Draht utjecalo je sudjelovanje njegova zastupnika na sastancima protivnima pravu tržišnog natjecanja“. Komisija smatra da je, „[d]oista, [G.] redovito sudjelovao na sastancima zabranjenog sporazuma kluba Italia na kojima je konkurentima pružao, između ostalog, osjetljive poslovne informacije o kvotama, cijenama i kupcima društva Austria Draht i dobivao jednako osjetljive poslovne informacije od svojih konkurenata i na kojima je s konkurentima postizao dogovore o cijenama, podjeli kupaca i podjeli kvota […]“ Komisija dodaje da su „[te] informacije morale imati utjecaj na poslovnu aktivnost društva Austria Draht u Italiji (posredstvom [G.-a])“ i da „[osim toga] iz ugovora o trgovinskom zastupanju i internih izvješća koje je dostavilo društvo Austria Draht jasno proizlazi da je [G.] redovito izvješćivao društvo Austria Draht o stanju na talijanskom tržištu, osobito kad je riječ o konkurentima i prodaji i odnosima na tržištu u Italiji […]“. Komisija naposljetku ističe da se „stoga može očekivati da je [G.] društvu Austria Draht proslijedio barem relevantne osjetljive poslovne informacije dobivene tijekom sastanaka zabranjenog sporazuma“ (pobijana odluka, uvodna izjava 778.).

94      Posljedično, Komisija je smatrala da „[G.-a] i društvo Austria Draht treba smatrati jedinstvenim gospodarskim subjektom i društvo Austria Draht treba smatrati odgovornim za sudjelovanje [G.-a] u zabranjenom sporazumu“ (pobijana odluka, uvodna izjava 779.).

95      Nadalje, u odgovoru društvu Austria Draht koje je općenito osporavalo da je sudjelovalo na sastancima zabranjenog sporazuma, Komisija je naglasila da raspoloživi dokazi dovoljno pokazuju da je društvo Austria Draht bilo kontinuirano i neprekinuto uključeno u klub Italia, kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 772. i u Prilogu 3. pobijanoj odluci (pobijana odluka, uvodna izjava 780.).

96      Tako je Komisija istaknula da je, između rujna 1998. i ljeta 2002., za društvo Austria Draht bilo izričito navedeno da je nekoliko puta bilo odsutno, što podrazumijeva da su ostali sudionici u zabranjenom sporazumu očekivali da će biti prisutno (pobijana odluka, uvodna izjava 780.).

97      Jednako tako, Komisija je navela da su, na sastanku od 30. travnja 2002., sudionici u zabranjenom sporazumu zaprijetili da će „izbaciti“ društvo Austria Draht iz zabranjenog sporazuma ako ne osigura količinu prodaje „do ljeta (2002.)“, što jasno pokazuje da je društvo Austria Draht još uvijek sudjelovalo u zabranjenom sporazumu (pobijana odluka, uvodna izjava 780.).

98      Osim toga, u odgovoru društvu Austria Draht, koje je, kao prvo, primijetilo da se u većini onodobnih dokumenata koji se odnose na kvote, cijene ili kupce u okviru kluba Italia spominju glavni talijanski subjekti, ali ne i to društvo, te da se onim dokumentima u kojima se ono i spominje ne dokazuje nepobitno njegova uključenost; kao drugo, da je moguće da je spominjanje njegovih isporuka u dokumentima koji se nalaze u spisu predstavljalo obične procjene drugih stranaka, informacije koje se odnose na prijašnje isporuke, informacije koje su dali kupci i podatke koji proizlaze iz informacija dostupnih javnosti, osobito stoga što je transparentnost tržišta bila navodno visoka i što su se brojke o Austriji mogle odnositi samo na njega jer je bio jedini austrijski proizvođač i, kao treće, da ne postoji dokaz da je P. nadzirao brojke društva Austria Draht, Komisija je „[priznala] da ne pokazuju svi dokumenti u vezi s klubom Italia uključenost društva Austria Draht“. Prema mišljenju Komisije, „to se lako može objasniti činjenicom da društvo Austria Draht nije bilo ključni član toga kluba kao društva Redaelli, ITC, CB i Itas […] te je posljedično manje redovito sudjelovao na sastancima kluba Italia nego ključni sudionici“. Komisija je međutim smatrala da „sudjelovanje društva Austria Draht u zabrajenom sporazumu nikada nije bilo prekinuto između 15. travnja 1997. i 19. rujna 2002.“ (pobijana odluka, uvodne izjave 781. i 782.).

99      Nadalje, Komisija je navela da nije bilo vjerodostojno tvrditi da su razmijenjene informacije o društvu Austria Draht bile dostupne javnosti ili da su bile obične procjene s obzirom na preciznost, povjerljivost i svježinu tih informacija razmijenjenih tijekom čitavog razdoblja sudjelovanja društva Austria Draht u zabranjenom sporazumu. Prema mišljenju Komisije, „[t]akve su informacije stoga mogle potjecati samo izravno od društva Austria Draht ili posredstvom njegova prodajnog zastupnika, [G.-a]“ (pobijana odluka, uvodna izjava 782.).

100    Naposljetku, Komisija je smatrala da se „izostanak nadzora [P.-a (umirovljenog zaposlenika društva Redaelli, a zatim trgovačkog savjetnika, vidjeti gornju točku 26.)] ne može smatrati važnim čimbenikom, ili čak odlučujućim, za osporavanje sudjelovanja društva Austria Draht na sastancima s obzirom na sve raspoložive dokaze protiv društva Austria Draht i činjenicu da se nije smatralo da je društvo Austria Draht ključni član kluba Italia tako da se nadzor [P.-a] mogao smatrati manje važnim za njega“ (pobijana odluka, uvodna izjava 782.).

101    Zaključno, Komisija je odlučila da „društvo Austria Draht treba smatrati odgovornim za svoje aktivnosti u zabranjenom sporazumu i osobito za svoje sudjelovanje u klubu Italia od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002.“ (pobijana odluka, uvodna izjava 783.).

 Situacija društva voestalpine

102    Kad je riječ o društvu voestalpine, Komisija je smatrala da je to društvo solidarno odgovorno s društvom Austria Draht za razdoblje povrede od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002. zato što je izvršavalo odlučujući utjecaj na svoje društvo kćer (pobijana odluka, uvodne izjave 784. do 789.), što nisu osporile stranke u ovom predmetu.

d)     Izračun novčane kazne izrečene društvima voestalpine i Austria Draht

103    Komisija najprije podsjeća da je izračun novčane kazne izvršen s obzirom na Smjernice iz 2006. (pobijana odluka, uvodne izjave 918. i sljedeće). Kad je riječ o društvima voestalpine i Austria Draht, novčana kazna od 22 milijuna eura izračunata je na sljedeći način.

104    Kao prvo, utvrđeno je da su društva voestalpine i Austria Draht odgovorna za sveukupni zabranjeni sporazum na tržištu čelika za prednapinjanje unutar EGP‑a. Stoga je radi utvrđivanja osnovnog iznosa novčane kazne Komisija navela da je uzela u obzir, u skladu s točkom 13. Smjernica iz 2006, „vrijednost poduzetnikove prodaje robe i usluga na koju se odnosi povreda u predmetnom zemljopisnom području unutar EGP‑a“ tijekom posljednje pune poslovne godine svojega sudjelovanja u povredi (pobijana odluka, uvodna izjava 929. i sljedeće).

105    Za društvo Austria Draht, vrijednost prodaje koja je uzeta u obzir bila je 18.207,306 eura (prvotna odluka o izmjeni, t. 5.). Radi se o vrijednosti prodaje čelika za prednapinjanje u vezi sa zemljopisnim područjem na koje se odnosi povreda, to jest za razdoblje uzeto u obzir kad je riječ o društvima voestalpine i Austria Draht: Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Španjolska, Austrija, Portugal, Danska, Švedska, Finska i Norveška (pobijana odluka, uvodne izjave 931. i 932.).

106    Kao drugo, postotak koji treba primijeniti na tako izračunatu vrijednost prodaje ovisi o težini same povrede. U tom pogledu, Komisija je uzela u obzir nekoliko relevantnih okolnosti slučaja kao što su narav povrede, ukupni tržišni udio svih predmetnih poduzetnika, zemljopisnu rasprostranjenost povrede i je li povreda bila provedena (pobijana odluka, uvodna izjava 936. i sljedeće).

107    Kad je riječ o naravi povrede, Komisija je uzela u obzir činjenicu da je čitav zabranjeni sporazum predviđao podjelu tržišta, kupaca i horizontalne sporazume o cijenama (pobijana odluka, uvodna izjava 939.).

108    Komisija je također uzela u obzir činjenicu da su poduzetnici uključeni u povredu imali ukupni tržišni udio od otprilike 80 % (pobijana odluka, uvodna izjava 946.) i da je povreda bila rasprostranjena na znatnom dijelu EGP‑a. U vezi s tim, Komisija je navela da, suprotno onome što je tvrdilo društvo Austria Draht, njegov prihod u Portugalu i u Španjolskoj nije trebalo isključiti iz vrijednosti prodaje zato što to društvo nije bilo aktivno unutar kluba España, s obzirom na to da su te dvije zemlje bile dio zemljopisnog dosega kluba Italia, u kojemu je sudjelovalo društvo Austria Draht (pobijana odluka, uvodne izjave 947. i 948.). Međutim, za društva Socitrel, Proderac, Fapricela i Fundia, poduzetnike koji su sudjelovali samo u klubu España (koji je isključivo obuhvaćao Španjolsku i Portugal) ili, u slučaju posljednjeg poduzetnika, u koordinaciji u vezi s društvom Addtek, i za koje se znanje o jedinstvenoj i trajnoj povredi moglo utvrditi tek u vrlo kasnoj fazi povrede (17. svibnja 2001. za društva Socitrel, Proderac i Fapricela i 14. svibnja 2001. za društvo Fundia), Komisija je uzela u obzir ograničeniji zemljopisni doseg prilikom utvrđivanja udjela vrijednosti prodaje. Prema mišljenju Komisije, situacija je bila drukčija za ostale sudionike u klubu España (Emesa/Galycas, Tycsa/Trefilerías Quijano) koji su istodobno sudjelovali u različitim razinama zabranjenog sporazuma ili za koje se znanje o jedinstvenoj i trajnoj povredi moglo utvrditi u znatno ranijoj fazi. Jednako tako, za sudionike kluba Italia situacija se razlikovala od one društava Socitrel, Proderac i Fapricela s obzirom na činjenicu da se zemljopisni doseg kluba Italia u velikoj mjeri preklapao sa sveeuropskim sporazumima te je tako bio znatno širi od zemljopisnog dosega kluba España (Španjolska i Portugal) (pobijana odluka, uvodna izjava 949.).

109    Kad je riječ o provedbi dogovora, Komisija je smatrala da iako nisu uvijek bili u potpunosti uspješni, dogovori su se doista provodili (pobijana odluka, uvodna izjava 950.).

110    S obzirom na posebne okolnosti ovog slučaja i gore navedene kriterije, Komisija je smatrala da je udio vrijednosti prodaje koji treba uzeti u obzir 16 % za društvo Fundia, 18 % za društva Socitrel, Fapricela i Proderac i 19 % za sve ostale poduzetnike, među kojima su i tužitelji (pobijana odluka, uvodna izjava 953.).

111    Kao treće, trajanje povrede utvrđeno je u duljini od pet godina i pet mjeseci, to jest od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002., kad je riječ o društvima voestalpine i Austria Draht (pobijana odluka, uvodna izjava 956.).

112    Kao četvrto, kad je riječ o postotku koji treba uključiti u osnovni iznos neovisno o trajanju sudjelovanja poduzetnika u povredi, Komisija je zaključila da je iznos od 16 % za društvo Fundia, 18 % za društva Socitrel, Fapricela i Proderac i 19 % za sve ostale poduzetnike, među kojima su i tužitelji, primjeren (pobijana odluka, uvodna izjava 962.).

113    U odgovoru društvu Austria Draht koje je tvrdilo da, s obzirom na to da nije znalo za opći sveeuropski dogovor, Komisija u njegovu slučaju nije trebala primijeniti dodatni iznos ili, ako je to i učinila, samo je trebala primijeniti koeficijent množitelj utvrđen na donjem pragu (15 %), Komisija je istaknula da je to društvo znalo za opći sveeuropski dogovor (pobijana odluka, uvodne izjave 652. do 654.) i da je također sudjelovalo u klubu Italia na sastancima na kojima su se utvrđivale cijene, dijelili kupci i kvote (pobijana odluka, uvodne izjave 478. i sljedeće), tako da se postotak primjenjiv na društvo Austria Draht nije trebao razlikovati od onoga primjenjivog na ostale poduzetnike koji sudjeluju u sličnim praksama (pobijana odluka, uvodne izjave 958. i 959.).

114    Kao peto, Komisija je odbila olakotne okolnosti na koje su se tijekom upravnog postupka pozvala društva voestalpine i Austria Draht. Radilo se, između ostalog, o argumentima u vezi s nepažnjom (pobijana odluka, uvodna izjava 976.), manje važnom ulogom tužiteljâ u zabranjenom sporazumu (pobijana odluka, uvodne izjave 982. i sljedeće), s njihovim sudjelovanjem u samo jednom dijelu zabranjenog sporazuma (pobijana odluka, uvodne izjave 996. do 998.), izostankom provedbe sporazuma (pobijana odluka, uvodne izjave 1013. i sljedeće, osobito uvodne izjave 1016. i 1018. do 1022.) i u vezi s činjenicom da je samo nalogodavcu pripisana odgovornost za radnje zastupnika, a da pritom nije utvrđena odgovornost potonjeg (pobijana odluka, uvodna izjava 1034.).

115    U izostanku olakotne okolnosti, Komisija je smatrala da nema razloga odstupiti od osnovnog iznosa izračunatog na osnovi metodologije definirane u Smjernicama iz 2006, koja je dovela do novčane kazne u iznosu od 22 milijuna eura (pobijana odluka, uvodna izjava 1057. kao i uvodna izjava 1072. kad je riječ o primjeni granice od 10 %).

2.     Pregled načela

a)     Dokaz o postojanju i trajanju povrede

116    Kao prvo, valja podsjetiti da iz sudske prakse proizlazi da je Komisija dužna dokazati ne samo postojanje zabranjenog sporazuma već i njegovo trajanje. Konkretnije, kad je riječ o izvođenju dokaza o povredi članka 101. stavka 1. UFEU‑a, Komisija mora pružiti dokaze za povrede koje utvrdi i izvesti dokaze kojima se može, u dovoljnoj mjeri, dokazati postojanje činjenica koje tvore povredu. Svaka sumnja suda mora ići u prilog poduzetniku adresatu odluke kojom se utvrđuje povreda. Sud stoga ne može zaključiti da je Komisija u dovoljnoj mjeri utvrdila postojanje povrede o kojoj je riječ ako i dalje gaji sumnje o tom pitanju, osobito u okviru tužbe za poništenje ili preinaku odluke kojom se izriče novčana kazna. U potonjoj je situaciji potrebno uzeti u obzir načelo pretpostavke nedužnosti, koje je dio temeljnih prava zaštićenih u pravnom poretku Unije te je potvrđeno člankom 48. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. S obzirom na narav povreda o kojima je riječ kao i na narav i strogost s tim povezanih sankcija, načelo pretpostavke nedužnosti primjenjuje se osobito na postupke u vezi s povredama pravila tržišnog natjecanja primjenjivih na poduzetnike koji mogu dovesti do izricanja novčanih kazni ili periodičnih penala. Stoga je potrebno da Komisija pruži precizne i dosljedne dokaze radi podupiranja čvrstog uvjerenja da je navodna povreda počinjena (vidjeti presudu od 17. svibnja 2013., Trelleborg Industrie i Trelleborg/Komisija, T‑147/09 i T‑148/09, Zb., EU:T:2013:259, t. 50. i navedenu sudsku praksu).

117    Nadalje, uobičajeno je da se aktivnosti koje su dio sporazuma protutržišne naravi odvijaju potajno, da se sastanci održavaju u tajnosti i da je dokumentacija s tim u vezi svedena na minimum. Iz toga slijedi da, čak i ako Komisija pronađe dokaze kojima se izričito potvrđuje nezakonit kontakt između subjekata, kao što su zapisnici sa sastanaka, ti će zapisnici obično biti nepotpuni i rijetki, tako da je često potrebno rekonstruirati neke pojedinosti izvođenjem zaključaka. Stoga se, u većini slučajeva, zaključak o postojanju prakse ili sporazuma protutržišne naravi mora izvesti iz nekoliko podudarnosti i indicija koje, promatrane kao cjelina, mogu predstavljati, ako ne postoji drugo suvislo objašnjenje, dokaz o povredi pravila tržišnog natjecanja (vidjeti presudu Trelleborg Industrie i Trelleborg/Komisija, t. 116. supra, EU:T:2013:259, t. 52. i navedenu sudsku praksu).

118    Osim toga, u skladu sa sudskom praksom, ako ne postoje dokazi kojima se može izravno utvrditi trajanje povrede, Komisija mora pružiti barem dokaze o činjenicima koje su vremenski dovoljno blizu da se na temelju njih može razumno zaključiti da se ta povreda neprekinuto odvijala između dva konkretna datuma (presuda Trelleborg Industrie i Trelleborg/Komisija, t. 116. supra, EU:T:2013:259, t. 53. i navedena sudska praksa).

b)     Pojam jedinstvene povrede, u smislu složene povrede

119    Kao drugo, također prema ustaljenoj sudskoj praksi, povreda članka 101. stavka 1. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u može biti posljedica ne samo izoliranog akta već također skupa akata ili neprekidnog ponašanja, čak i ako bi jedan ili više elemenata tog skupa akata ili tog neprekidnog ponašanja također mogli sami po sebi i uzeti pojedinačno predstavljati povredu navedene odredbe. Stoga, kada su različita djelovanja dio „sveukupnog plana“ jer njihov zajednički cilj narušava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, Komisija može pripisati odgovornost za ta djelovanja na osnovi sudjelovanja u povredi uzetoj u cjelini (presude od 8. srpnja 1999., Komisija/Anic Partecipazioni, C‑49/92 P, Zb., EU:C:1999:356, t. 81.; od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, Zb., EU:C:2004:6, t. 258. i od 6. prosinca 2012., Komisija/Verhuizingen Coppens, C‑441/11 P, Zb., EU:C:2012:778, t. 41.).

120    Poduzetnik koji je sudjelovao u jednoj takvoj jedinstvenoj i složenoj povredi vlastitim ponašanjem, koje je obuhvaćeno pojmom sporazuma ili usklađenog djelovanja s ciljem protutržišne naravi, u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a, i kojim se namjeravalo pridonijeti ostvarivanju povrede u cjelini, tako može također biti odgovoran za ponašanje drugih poduzetnika u okviru iste povrede za čitavo razdoblje svojeg sudjelovanja u navedenoj povredi. O tome je riječ kad je utvrđeno da je navedeni poduzetnik namjeravao vlastitim ponašanjem pridonijeti zajedničkim ciljevima svih sudionika i da je znao za protupravna ponašanja koja su planirali ili proveli ostali poduzetnici radi postizanja istih ciljeva, ili da ih je mogao razumno predvidjeti i da je za to bio spreman preuzeti rizik (presude Komisija/Anic Partecipazioni, t. 119. supra, EU:C:1999:356, t. 83., 87. i 203.; Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 119. supra, EU:C:2004:6, t. 83. i Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 119. supra, EU:C:2012:778, t. 42.).

121    Tako je poduzetnik mogao izravno sudjelovati u svim ponašanjima protutržišne naravi koja čine jedinstvenu i trajnu povredu te mu u tom slučaju Komisija može pripisati odgovornost za sva ta ponašanja i, stoga, za povredu u cjelini. Također, poduzetnik je mogao sudjelovati samo u jednom dijelu ponašanja protutržišne naravi koja čine jedinstvenu i trajnu povredu, ali znati za sva ostala protupravna ponašanja koja su planirali ili proveli ostali sudionici u zabranjenom sporazumu radi postizanja istih ciljeva, ili ih je mogao razumno predvidjeti i za to je bio spreman preuzeti rizik. U takvom slučaju, Komisija tom poduzetniku također može pripisati odgovornost za sva protupravna ponašanja koja čine takvu povredu i, stoga, za povredu u cjelini (presuda Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 119. supra, EU:C:2012:778, t. 43.).

122    S druge strane, ako je poduzetnik izravno sudjelovao u jednom ili više ponašanja protutržišne naravi koja čine jedinstvenu i trajnu povredu, ali nije utvrđeno da je vlastitim ponašanjem namjeravao pridonijeti svim zajedničkim ciljevima ostalih sudionika u zabranjenom sporazumu i da je znao za sva ostala protupravna ponašanja koja su planirali ili proveli navedeni sudionici radi postizanja istih ciljeva ili da ih je mogao razumno predvidjeti i za to bio spreman preuzeti rizik, Komisija mu može pripisati odgovornost samo za ponašanja u kojima je izravno sudjelovao i ponašanja koja su planirali ili proveli ostali sudionici radi postizanja istih ciljeva kao što su oni koje je on želio postići i za koja je dokazano da je za njih znao ili ih je mogao razumno predvidjeti i da je za to bio spreman preuzeti rizik (presuda Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 119. supra, EU:C:2012:778, t. 44.).

123    To, međutim, ne može izuzeti od odgovornosti tog poduzetnika za ponašanja za koja je nesporno da je u njima sudjelovao ili za ponašanja za koja se stvarno može smatrati odgovornim. Međutim, Komisijinu odluku kojom se sveukupni zabranjeni sporazum kvalificira kao jedinstvena i trajna povreda može se tako razdijeliti samo ako je, s jedne strane, navedeni poduzetnik tijekom upravnog postupka bio u mogućnosti shvatiti da ga se također teretilo za svako od ponašanja koja ju čine te stoga u vezi s tim iznijeti svoju obranu i ako je, s druge strane, navedena odluka dovoljno jasna u tom pogledu (presuda Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 119. supra, EU:C:2012:778, t. 45. i 46.).

124    Naposljetku, činjenicu da poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je imao manje važnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao treba uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja težine povrede i, prema potrebi, utvrđivanja novčane kazne (presude Komisija/Anic Partecipazioni, t. 119. supra, EU:C:1999:356, t. 90.; Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 119. supra, EU:C:2004:6, t. 86. i Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 119. supra, EU:C:2012:778, t. 45.).

c)     Pojam ograđivanja u slučaju sudjelovanja na sastanku

125    Kao treće, iz ustaljene sudske prakse također proizlazi da je dovoljno da Komisija dokaže da je predmetni poduzetnik sudjelovao na sastancima na kojima su sklapani sporazumi protutržišne naravi a da im se nije očito protivio kako bi u dovoljnoj mjeri dokazala sudjelovanje navedenog poduzetnika u zabranjenom sporazumu. Ako je utvrđeno sudjelovanje na takvim sastancima, na tom je poduzetniku da istakne indicije kojima se može utvrditi da je njegovo sudjelovanje na tim sastancima bilo lišeno svake protutržišne namjere i da dokaže da je svoje konkurente uputio u to da će na tim sastancima sudjelovati s drukčijim ciljevima od njihovih (vidjeti presudu Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 119. supra, EU:C:2004:6, t. 81. i navedenu sudsku praksu).

126    Razlog na kojem se temelji to pravno načelo jest taj da je poduzetnik koji je sudjelovao na navedenom sastanku a da se pritom nije javno distancirao od njegova sadržaja drugim sudionicima dao do znanja da se slaže s njegovim ishodom i da će u skladu s njim postupiti. U tom pogledu, prešutna potvrda nezakonite inicijative, bez javnog distanciranja od njezina sadržaja ili njezine prijave upravnim subjektima, ima za učinak poticanje nastavljanja povrede i ugrožava njezino otkrivanje. To sudioništvo predstavlja pasivno sudjelovanje u povredi koje može dovesti do odgovornosti poduzetnika u okviru jedinstvenog sporazuma (presuda Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 119. supra, EU:C:2004:6, t. 82. i 84.).

127    Štoviše, okolnost da poduzetnik ne postupa u skladu s ishodima sastanka koji ima protutržišnu svrhu ne isključuje njegovu odgovornost za sudjelovanje u zabranjenom sporazumu, osim ako se javno distancira od njegova sadržaja. Činjenica da poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je igrao manje važnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao nije relevantna za utvrđivanje povrede s njegove strane. Ti se elementi trebaju uzeti u obzir samo prilikom ocjenjivanja težine povrede i, prema potrebi, određivanja novčane kazne (presuda Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 119. supra, EU:C:2004:6, t. 85. i 86.).

128    Kada odgovornost poduzetnikâ za ponašanja protutržišne naravi proizlazi, prema mišljenju Komisije, iz njihova sudjelovanja na sastancima koji za svrhu imaju takva ponašanja, na Općem sudu je da provjeri jesu li ti poduzetnici imali priliku, kako tijekom upravnog postupka tako i u postupku pred njim, pobiti takve zaključke i, prema potrebi, dokazati okolnosti koje bacaju drukčije svjetlo na činjenice koje je Komisija utvrdila i koje omogućuju da drukčije objašnjenje činjenica zamijeni ono koje je usvojila ta institucija (presuda Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 119. supra, EU:C:2004:6, t. 87.).

129    Argumente stranaka, koji su podrobnije izloženi u izvještaju za raspravu koji je dostavio Opći sud, treba ocijeniti s obzirom na sadržaj pobijane odluke i uzimajući u obzir gore izložena načela.

B –  Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da je Komisija pogrešno smatrala da su tužitelji sudjelovali u dijelu jedinstvene povrede posredstvom svojeg zastupnika u Italiji

130    U prvom tužbenom razlogu društva voestalpine i Austria Draht tvrde da, iako nisu sudjelovala u zabranjenom sporazumu koji je opisala Komisija, izrečena im je novčana kazna u visini od 22 milijuna eura s obrazloženjem da je njihov zastupnik u Italiji, G., prisustvovao nekim sastancima kluba Italia. Prema njihovu mišljenju, sama ta činjenica ne omogućuje Komisiji da utvrdi da su, posredstvom tog zastupnika, ta društva povrijedila članak 101. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u.

131    Na temelju tog tužbenog razloga, tužitelji se, kao prvo, pozivaju na ulogu G.-a, koji je većinu svojih djelatnosti obavljao za račun društva CB; kao drugo, na izjave G.-a, V.-a (Tréfileurope) i nekoliko društava uključenih u povredu, koje omogućuju da se utvrdi da društvo Austria Draht nije sudjelovalo u klubu Italia; kao treće, na različite elemente istaknute radi dokazivanja sudjelovanja društva Austria Draht u klubu Italia posredstvom G.-a, koji nisu od odlučujućeg značaja; kao četvrto, na pripisivanje ponašanja G.-a društvu Austria Draht, iako nisu tvorili gospodarsku jedinicu i nijedan dokaz ne omogućuje da se utvrdi da je društvo Austria Draht znalo za nezakonite akte koje je počinio njegov zastupnik i, kao peto, podredno, na trajanje povrede koje je utvrdila Komisija s obzirom na to da u svakom slučaju nije moguće dokazati sudjelovanje tužiteljâ u klubu Italia prije siječnja 2000.

1.     Pripisivanje ponašanja zastupnika nalogodavcu

132    Kako bi utvrdila odgovornost društva Austria Draht, Komisija je smatrala da je to društvo od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002. izravno sudjelovalo u klubu Italia posredstvom svojeg zastupnika u Italiji. U tom smislu, Komisija je u pobijanoj odluci osporila očitovanja tužiteljâ o nepostojanju gospodarske jedinice između zastupnika i nalogodavca, zastupnikovom preuzimanju gospodarskog rizika, nepostojanju ekskluzivnosti zastupnika u strogom smislu i o tome da nalogodavac nije znao za protupravno ponašanje zastupnika. Na kraju svoje analize Komisija je u uvodnoj izjavi 779. pobijane odluke utvrdila da „[G.-a] i društvo Austria Draht treba smatrati jedinstvenim gospodarskim subjektom i društvo Austria Draht treba smatrati odgovornim za sudjelovanje [G.-a] u zabranjenom sporazumu“ (vidjeti gornje točke 85. do 94.).

133    Stoga s obzirom na taj zaključak treba ispitati je li Komisija osnovano mogla zaključiti, za potrebe primjene članka 101. UFEU‑a ili članka 53. Sporazuma o EGP‑u, da društvo Austria Draht treba preuzeti odgovornost za ponašanje svojeg zastupnika u Italiji.

a)     Pretpostavke za pripisivost zastupnikovog ponašanja nalogodavcu

134    Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se pojam poduzetnika, u kontekstu prava tržišnog natjecanja, treba razumjeti na način da se njime označava gospodarska jedinica s gledišta predmeta sporazuma o kojem je riječ iako, s pravnoga gledišta, tu gospodarsku jedinicu tvori nekoliko fizičkih ili pravnih osoba (presude od 12. srpnja 1984., Hydrotherm Gerätebau, 170/83, Zb., EU:C:1984:271, t. 11. i Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 121.).

135    Takva gospodarska jedinica sastoji se od jedinstvene organizacije osobnih, materijalnih i nematerijalnih elemenata kojom se trajno želi postići konkretni gospodarski cilj i kojom se može pridonijeti počinjenju povrede iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a ili članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP‑u. Kada skupina društava tvori jednog te istog poduzetnika, Komisija osnovano može pripisati odgovornost za povredu koju je počinio navedeni poduzetnik i izreći novčanu kaznu društvu odgovornom za djelovanje skupine u okviru povrede (vidjeti, u tom smislu, presudu Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 122.).

136    Za potrebe primjene pravila tržišnog natjecanja, formalna odvojenost dvaju društava, koja proizlazi iz njihove zasebne pravne osobnosti, nije od odlučujuće važnosti, s obzirom na to da je ono što je bitno jedinstvo njihova ponašanja na tržištu (presuda Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 123.).

137    Stoga se može pokazati potrebnim utvrditi tvore li dva društva koja imaju zasebne pravne osobnosti ili spadaju u jednog te istog poduzetnika ili gospodarsku jedinicu koja se jedinstveno ponaša na tržištu (presuda Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 124.).

138    Sudska praksa pokazuje da takva situacija nije ograničena na slučajeve u kojima je odnos između društava odnos društva majke i društva kćeri, već se također odnosi, u nekim okolnostima, na odnose između društva i njegova zastupnika ili posrednika. Kad je riječ o primjeni članka 101. UFEU‑a ili članka 53. Sporazuma o EGP‑u, pitanje tvore li nalogodavac i njegov zastupnik ili posrednik jednu gospodarsku jedinicu, s obzirom na to da je drugonavedeni pomoćno tijelo uključeno u prvonavedenog poduzetnika, važno je za potrebe utvrđivanja ulazi li ponašanje u područje primjene tih članaka. Tako je bilo presuđeno da ako posrednik obavlja djelatnost u korist svojega nalogodavca, u načelu ga se može smatrati pomoćnim tijelom uključenim u poduzetnika potonjeg, koji je dužan slijediti upute nalogodavca i stoga s tim poduzetnikom, isto kao i trgovinski zaposlenik, tvori gospodarsku jedinicu (vidjeti u tom smislu presudu Suiker Unie i dr./Komisija, t. 89. supra, EU:C:1975:174, t. 480. i presudu Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 125.).

139    Kad je riječ o društvima u vertikalnom odnosu, kao što je onaj između nalogodavca i njegova zastupnika ili posrednika, dva su elementa utvrđena kao glavni referentni parametri za utvrđivanje postojanja gospodarske jedinice: s jedne strane, preuzima li posrednik gospodarski rizik i, s druge strane, jesu li usluge koje je posrednik pružio ekskluzivne (presuda Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 126.).

140    Što se tiče preuzimanja gospodarskog rizika, presuđeno je da se posrednik ne može smatrati pomoćnim tijelom uključenim u nalogodavčevog poduzetnika kada mu sporazum sklopljen s potonjim dodjeljuje ili ostavlja zadaće koje su s gospodarskog stajališta slične onima samostalnog trgovca, zato što se njime predviđa posrednikovo preuzimanje financijskih rizika u vezi s prodajom ili izvršenjem ugovora sklopljenih s trećima (presuda Suiker Unie, t. 89. supra, EU:C:1975:174, t. 482. i presuda Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 127.).

141    Kad je riječ o ekskluzivnosti usluga koje je pružio posrednik, također je presuđeno da u prilog ideji o gospodarskoj jedinici ne govori činjenica da, usporedno s djelatnostima koje obavlja za račun nalogodavca, posrednik poduzima, kao samostalni trgovac, transakcije znatnog obujma na tržištu proizvoda ili usluge o kojoj je riječ (presuda Suiker Unie, t. 89. supra, EU:C:1975:174, t. 544. i presuda Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 128.).

b)     Ugovor o trgovinskom zastupanju i preuzimanje gospodarskog rizika

142    Tužtelji uglavnom ističu činjenicu da, s obzirom na to da je G. istodobno zastupao društva CB i Austria Draht i da su djelatnosti obavljane za račun društva CB bile važnije u smislu prihoda od onih obavljanih za račun društva Austria Draht, element u vezi s ekskluzivnošću usluga koje je zastupnik pružio nije bio ispunjen. Zbog toga, u nedostatku drugog elementa navedenog u presudi Minoan Lines, t. 89. supra (EU:T:2003:337), nije se moglo zaključiti da postoji gospodarska jedinica.

143    Međutim, radi utvrđivanja postojanja gospodarske jedinice između G.-a i društva Austria Draht te kao što proizlazi iz gore navedene sudske prakse, prije svega važno je znati u kojoj mjeri zastupnik snosi financijske rizike u vezi s prodajom ili izvršenjem ugovora sklopljenih s trećima u pogledu djelatnosti za koje ga je odredio nalogodavac. Prvi element koji se navodi u presudi Minoan Lines, t. 89. supra (EU:T:2003:337), ne može se zanemariti.

144    U tom pogledu, treba podsjetiti da je ugovorom sklopljenim između društva Austria Draht i društva Studio Crema određeno da je, u skladu s uputama društva Austria Draht, G. zadužen za prodaju čelika za prednapinjanje društva Austria Draht u Italiji „u njegovo ime i za njegov račun“. Taj ugovor između ostalog od G.-a zahtijeva da ne sklapa poslove „za vlastiti račun“ i da „strogo poštuje smjernice, zahtjeve u vezi s cijenama kao i uvjete plaćanja, prodaje i isporuke“ društva Austria Draht. Ugovorom je također određeno da „robu isporučuje i fakturira“ društvo Austria Draht. U skladu s odredbama tog ugovora, prodaja se ugovara samo između društva Austria Draht i kupca, a ne između G.-a i toga kupca (pobijana odluka, uvodna izjava 774. i ugovor o trgovinskom zastupanju, članak 2.).

145    Taj se ugovor pravilno smatra ugovorom o trgovinskom zastupanju. Odnosi se na slučaj u kojemu je „fizičkoj ili pravnoj osobi (zastupniku) dana ovlast pregovaranja o sklapanju ugovora i/ili sklapanja ugovora za račun druge osobe (nalogodavca), bilo u vlastito ime bilo u ime nalogodavca, radi […] kupnje nalogodavčeve robe ili usluga“ (vidjeti u tom smislu definiciju ugovora o trgovinskom zastupanju iz točke 12. Smjernica o vertikalnim ograničenjima, kad se radi o ocjeni vertikalnih sporazuma s obzirom na članak 101. UFEU‑a).

146    Štoviše, kao što je Komisija istaknula u uvodnoj izjavi 774. pobijane odluke, iz ugovora ne proizlazi da G. snosi „rizike u vezi s, između ostalog, neisporukom, manjkavom isporukom i insolventnošću kupca“ kad je riječ o djelatnostima koje mu je povjerilo društvo Austria Draht. Također se ni iz jedne odredbe ugovora ne može zaključiti da G. snosi troškove financiranja zaliha i da mora izvršiti posebna ulaganja kako bi zastupao društvo Austria Draht u Italiji. Većinu gospodarskog rizika u vezi s prodajama koje je ugovorio G. i sklopljenima s društvom Austria Draht u Italiji stoga snosi nalogodavac, a ne njegov zastupnik.

147    Tužitelji pred Općim sudom ne osporavaju takvu ocjenu gospodarskog rizika. Oni samo ističu da je G. preuzeo neke troškove (troškove savjetovanja i putne troškove, troškove u vezi sa sporednim obvezama povezanima sa sklapanjem ugovora, troškove prevođenja…), koji se mogu smatrati sporednima u odnosu na povjerene djelatnosti ili obuhvaćenima paušalnom naknadom koju je društvo Austria Draht isplaćivalo u obliku provizije. Na temelju takvih troškova može se zaključiti da G. snosi samo zanemariv ili ograničen rizik na temelju djelatnosti koje mu je povjerilo društvo Austria Draht. 

148    U ovom slučaju, Komisija može osnovano smatrati da, u skladu s onim što proizlazi iz gore navedene sudske prakse, kada je G. djelovao za račun društva Austria Draht u Italiji, on je to činio bez preuzimanja gospodarskog rizika jer mu je ugovor kojim je bio povezan s tim društvom dodjeljivao ili ostavljao zadaće koje su s gospodarskog stajališta slične onima samostalnog trgovca.

c)     Učinak zastupnikovog dvostrukog zastupanja

149    Što se tiče drugog elementa navedenog u presudi Minoan Lines, t. 89. supra (EU:T:2003:337), Komisija u uvodnoj izjavi 775. pobijane odluke priznaje da je činjenica da je G. također djelovao u ime drugog sudionika u zabranjenom sporazumu, društva CB, za posljedicu imala to da trgovinsko zastupanje nije bilo ekskluzivno u strogom smislu te riječi.

150    Ipak, kao što ističe Komisija i suprotno onome što navode tužitelji, specifičnosti ovog predmeta ne mogu unaprijed voditi do odbijanja svake mogućnosti utvrđivanja postojanja gospodarske jedinice između G.-a i društva Austria Draht u vezi s djelatnostima koje su mu bile povjerene na temelju ugovora o trgovinskom zastupanju.

151    U tom pogledu, iako je točno da je, usporedno s djelatnostima koje je obavljao za račun društva Austria Draht, G. također obavljao djelatnosti za račun društva CB, Komisija je pravilno istaknula da, u ovom predmetu, „ [G.] nije djelovao u vlastito ime na tržištu o kojem je riječ i stoga nije sudjelovao u transakcijama znatnog obujma za vlastiti račun kao samostalni trgovac“ (pobijana odluka, uvodna izjava 775.) (vidjeti po analogiji presudu Suiker Unie, t. 89. supra, EU:C:1975:174, t. 544. i presudu Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 128.).

152    Umjesto trgovinskog zastupanja jednog nalogodavca, G. je zastupao njih dvojicu, to jest uglavnom društvo CB, koje je generiralo većinu prihoda društva Studio Crema (otprilike 75 % tijekom trajanja povrede za koju se terete tužitelji), ali i društvo Austria Draht, koje je također generiralo nezanemariv dio tih prihoda (otprilike 25 % u istom razdoblju).

153    U takvoj situaciji, kako bi se utvrdilo da postoji gospodarska jedinica između zastupnika i jednog od njegovih nalogodavaca, važno je znati može li se taj zastupnik, kad je riječ o djelatnostima koje mu je povjerio taj nalogodavac, ponašati kao samostalni trgovac koji slobodno određuje vlastitu poslovnu strategiju. Ako se zastupnik ne može tako ponašati, zadaće koje on obavlja za račun navedenog nalogodavca sastavni su dio nalogodavčevih djelatnosti.

154    Stoga, kao što Komisija navodi u uvodnoj izjavi 774. pobijane odluke, ključni element za utvrđivanje postojanja gospodarske jedinice između G.-a i društva Austria Draht leži u ocjeni financijskih rizika povezanih s prodajom ili s izvršenjem ugovora sklopljenih s trećima posredstvom G.-a. Ako on djeluje kao emanacija društva Austria Draht, može ga se usporediti s „pomoćnim tijelom koje je dio poduzetnika društva Austria Draht, poput trgovinskog zaposlenika“, što ne bi bio slučaj ako djeluje kao samostalni trgovac.

155    Međutim, u ovom je slučaju već utvrđeno da ugovor o trgovinskom zastupanju koji je G. sklopio s društvom Austria Draht njemu nije davao mogućnost djelovanja, u smislu prava tržišnog natjecanja, kao samostalni trgovac kad je riječ o djelatnostima za koje je bio određen.

156    Nadalje, kad je riječ o naravi odnosa između G.-a i društva CB, iz spisa također proizlazi da ponašanje G.-a nije usporedivo, s obzirom na članak 101. stavak 1. UFEU‑a i članak 53. stavak 1. Sporazuma o EGP‑u, s ponašanjem samostalnog trgovca čelikom za prednapinjanje koji je proizvelo društvo CB. Doista, G. je za račun društva CB obavljao zadaće slične onima direktora prodaje. Iz činjenice da između G.-a i društva CB ne postoji ugovor o zastupanju u pisanom obliku ne može se zaključiti da je djelatnosti koje mu je to društvo povjerilo obavljao kao samostalni trgovac, a ne za račun i na rizik društva CB. Upravo suprotno, može se smatrati da je stoga djelovao kao pomoćno tijelo, uključeno u tog poduzetnika. Kao dokaz i kako su to istaknuli tužitelji, G. se povodom saslušanja pred Komisijom pojavio kao član tima koji zastupa društvo CB.

157    Iz prethodno navedenoga proizlazi da, iako se ovaj predmet razlikuje od situacija prethodno ocijenjenih u sudskoj praksi, posebno u presudi Minoan Lines, t. 89. supra (EU:T:2003:337), u kojoj je ekskluzivnost zastupnikovog zastupanja nalogodavca proizlazila iz njegova ugovora i provedbe potonjeg (t. 131. i 132. te presude), dvostruko zastupanje koje je G. obavljao vis-à-vis, s jedne strane, društva CB i, s druge strane, društva Austria Draht, nije takvo da bi dovelo u pitanje zaključak prema kojemu, kad je riječ o djelatnostima koje je G.-u povjerilo društvo Austria Draht, on nije mogao obavljati zadaće gospodarski slične onima samostalnog trgovca.

158    Zaključno, kao što je navedeno u pobijanoj odluci, G., ili društvo Studio Crema koje on zastupa, gubi svoje svojstvo samostalnoga gospodarskog subjekta kad se radi o ocjeni opsega ugovora o trgovinskom zastupanju sklopljenog s društvom Austria Draht s obzirom na pravo tržišnog natjecanja, s obzirom na to da G. ne snosi ili snosi vrlo mali dio financijskih rizika koji su posljedica ugovora o prodaji sklopljenih njegovim posredovanjem s društvom Austria Draht i s obzirom na to da de facto djeluje kao pomoćno tijelo koje je dio tog društva.

159    Nijedan argument koji su tužitelji iznijeli s tim u vezi ne može dovesti u pitanje takav zaključak. Velik dio te argumentacije odnosi se na navođenje sadržaja presuda Suiker Unie, t. 89. supra (EU:C:1975:174), i Minoan Lines, t. 89. supra (EU:T:2003:337), koje se jednostavno ne mogu primijeniti na ovaj slučaj kako bi se utvrdilo da, samo zato što ne postoji isključiva veza u strogom smislu riječi između G.-a i društva Austria Draht, između njih ne može postojati gospodarska jedinica.

160    Jednako tako, činjenica da G. također radi za društvo CB i da djelatnosti koje obavlja za društvo CB predstavljaju većinu prihoda društva Studio Crema u usporedbi s onima generiranima s društvom Austria Draht nije dovoljna da bi se dokazala poslovna samostalnost G.-a. Kao što je već bilo navedeno, za G.-a se moglo smatrati da istodobno tvori gospodarsku jedinicu s društvom CB i gospodarsku jedinicu s društvom Austria Draht. To recipročno vrijedi za društva CB i Austria Draht, samo za djelatnosti koje mu je povjerilo i jedno i drugo od tih društava.

161    Zbog toga, međutim, Komisija ne može smatrati da „u svakom slučaju, ovdje također treba primijetiti da je društvo CB uglavnom osobno prisustvovalo sastancima zabranjenog sporazuma i da je [G.]/[društvo Studio Crema] stoga općenito djelovao kao zastupnik društva Austria Draht.“ (pobijana odluka, kraj uvodne izjave 776.). U nedostatku dokaza za takvu tvrdnju, nazočnost G.-a na sastanku kluba Italia ne može značiti drugo osim činjenice da je tom sastanku prisustvovala osoba koja je, s jedne strane, obavljala zadaće slične onima direktora prodaje za društvo CB i, s druge strane, također bila zastupnik društva Austria Draht u Italiji. S obzirom na dvostruko zastupanje G.-a, koje mu je omogućavalo pristup poslovno osjetljivim informacijama iz dvaju izvora, Komisija je, međutim, ispravno istaknula da je ta posebnost predstavljala čimbenik poboljšanja koordinacije u okviru zabranjenog sporazuma (pobijana odluka, početak uvodne izjave 776.).

162    Kad je riječ o praksi odlučivanja na koju su se tužitelji pozvali upućivanjem na Odluku Komisije C (2006) 5700 final od 29. studenoga 2006. u vezi s postupkom primjene članka [101. UFEU‑a] i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/F/38.638 – Butadienski i stiren‑butadienski kaučuk proizveden emulzijskom polimerizacijom) i na Odluku Komisije C (2008) 5476 final od 1. listopada 2008. u vezi s postupkom primjene članka [101. UFEU‑a] i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/39.181 – Vosak za svijeće), na temelju takve prakse također se ne može zaključiti da ne može postojati gospodarska jedinica između G.-a i društva Austria Draht u ovom predmetu. Upravo suprotno, podaci iz tih predmeta dio su prethodno izložene logike presude Minoan Lines, t. 89. supra, (EU:T:2003:337), u kojoj je Opći sud, kao što je to bio slučaj u tim predmetima, istaknuo ekskluzivnost zastupanja o kojem je riječ a da to međutim ne sprečava da se uzme u obzir, kao što to čini Komisija u ovom predmetu, situacija dvostrukog zastupanja svojstvena G.-u.

163    Posljedično, Komisija je u ovom predmetu pravilno smatrala, uglavnom s obzirom na ugovor o trgovinskom zastupanju, da je G. djelovao za račun društva Austria Draht, koje je preuzimalo gospodarski rizik tog zastupanja. U ovom slučaju, G.-a zapravo treba smatrati pomoćnim tijelom koje je dio poduzetnika društva Austria Draht (odnosno društava Austria Draht/voestalpine zajedno) i, poput trgovinskog zaposlenik, s tim poduzetnikom tvori jedinstveni gospodarski subjekt. 

d)     Izostanak znanja, nadzora i potvrde

164    U ovoj fazi, tužitelji tvrde da objektivna situacija koja je upravo definirana nije dovoljna da se protupravno ponašanje zastupnika može pripisati nalogodavcu. Također bi trebalo utvrditi u kojoj je mjeri nalogodavac bio ili mogao biti upoznat s tim ponašanjem.

165    U tom pogledu i kao prvo, Komisija je smatrala da nije bilo potrebno da se izjasni o „nepostojanju nadzora, neznanju ili izostanku (retroaktivnog) odobrenja zastupnikovog sudjelovanja u zabranjenom sporazumu“ jer takvi argumenti „ne mogu biti valjani argumenti za izbjegavanje odgovornosti“ (pobijana odluka, uvodna izjava 777.). Komisija je također navela da, s obzirom na to da „društvo Austria Draht tvori gospodarsku jedinicu sa svojim zastupnikom“, ono je „stoga odgovorno za sudjelovanje potonjeg u zabranjenom sporazumu neovisno o znanju, nadzoru ili odobrenju društva Austria Draht (ili njihovu izostanku)“ (pobijana odluka, uvodna izjava 777.).

166    Kao drugo, Komisija je zaključila prethodnu analizu primijetivši da „iako ne postoji izravan dokaz uputa/izvješća u vezi sa sastancima protutržišne naravi“ između G.-a i društva Austria Draht, „iz ugovora o trgovinskom zastupanju i internih izvješća koje je dostavilo društvo Austria Draht [kao odgovor na Komisijin zahtjev za pružanje informacija] jasno proizlazi da je [G.] redovito izvješćivao društvo Austria Draht o stanju na talijanskom tržištu“ i da se, stoga, moglo „očekivati da je [G.] društvu Austria Draht proslijedio barem relevantne osjetljive poslovne informacije dobivene tijekom sastanaka zabranjenog sporazuma“ (pobijana odluka, uvodna izjava 778.).

167    Kad je riječ o ovom pitanju, tužitelji se pozivaju na rješenje koje proizlazi iz presude Minoan Lines, t. 89. supra (EU:T:2003:337). Doista, u toj se presudi ne odbija odmah, već se podrobno i temeljito odgovara na argumentaciju sličnu onoj tužiteljâ u ovom predmetu; nalogodavac se pred sudom pozivao na navodno neznanje o radnjama koje je poduzeo zastupnik kao i na izostanak odobrenja ili potvrde takvih djelatnosti (presuda Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 139.).

168    U toj je presudi Opći sud provjerio, kao prvo, jesu li protupravni akti za koje se tereti zastupnik spadali u djelatnosti koje je povjerio nalogodavac; kao drugo, je li nalogodavac redovito izvješćivan o djelatnostima povjerenima zastupniku, uključujući i o protupravnim aktima za koje se tereti taj zastupnik i, kao treće, je li nalogodavac zabranio da njegov zastupnik poduzme takve akte (presuda Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 140. do 146.).

169    Kao odgovor na nalogodavčevu argumentaciju u vezi s izostankom znanja ili odobrenja akata njegova zastupnika, Opći sud je u točki 147. presude Minoan Lines, t. 89. supra (EU:T:2003:337) zaključio da iz razmatranja u tom predmetu proizlazi da je određivanje cijena i uvjeta koji se primjenjuju na nalogodavčeve brodove na međunarodnim linijama spadalo u područje djelatnosti njegova zastupnika, da je nalogodavac redovito izvješćivan o djelatnostima koje je poduzimao njegov zastupnik, uključujući kontakte koje je održavao s drugim društvima za koje je njegov zastupnik tražio prethodno ili naknadno odobrenje i, naposljetku, da je nalogodavac imao mogućnost i ovlast zabraniti da njegov zastupnik poduzme konkretne radnje, iako se tim pravom koristio tek nakon Komisijine istrage.

170    Također treba istaknuti da, u svojem općem zaključku u vezi s prigovorima povezanima s pogrešnom primjenom članka 101. stavka 1. UFEU‑a (tada članka 81. stavka 1. UEZ‑a) jer su radnje zastupnika bile pogrešno pripisane nalogodavcu, Opći sud je povezao utvrđenje o postojanju gospodarske jedinice s rezultatom prethodnog ispitivanja (presuda Minoan Lines, t. 89. supra, EU:T:2003:337, t. 148.), utvrdivši da iz ispitivanja poruka teleksa razmijenjenih između zastupnika i nalogodavca i zastupnika i drugih društava koja su sudjelovala u povredi, odgovorâ nalogodavca na Komisijine zahtjeve za pružanje informacija i iz ostalih okolnosti koje je ispitao u presudi proizlazi da je zastupnik djelovao na tržištu vis-à-vis trećih, kupaca, podzastupnika i konkurenata nalogodavca kao njegovo pomoćno tijelo i da su ta dva društva stoga tvorila jednu te istu gospodarsku jedinicu ili jednog te istog poduzetnika za potrebe primjene članka 81. UEZ‑a. Opći sud je iz toga izvukao zaključak da je, u tim okolnostima, Komisija mogla osnovano pripisati nalogodavcu ponašanja suprotna članku 81. UEZ‑a sankcionirana spornom odlukom i u kojima je zastupnik igrao važnu ulogu.

171    S obzirom na tu analizu, Komisija ne može navesti, s jedne strane, da „ne postoji izravan dokaz uputa/izvješća u vezi sa sastancima protivnima pravu tržišnog natjecanja“ između G.-a i društva Austria Draht i utvrditi, s druge strane, da „iz ugovora o trgovinskom zastupanju i internih izvješća koje je dostavilo društvo Austria Draht [u odgovoru na zahtjev za pružanje informacija] jasno proizlazi da je [G.] redovito izvješćivao društvo Austria Draht o stanju na talijanskom tržištu“ kako bi zaključila da se može „očekivati da je [G.] društvu Austria Draht proslijedio barem relevantne osjetljive poslovne informacije dobivene tijekom sastanaka zabranjenog sporazuma“ (vidjeti gore navedenu točku 166.).

172    U načelu, Komisiji je moralo biti moguće utvrditi među mjesečnim pisanim izvješćima koje je G. dostavio društvu Austria Draht u pogledu općih tržišnih uvjeta i uvjeta prodaje, uključujući djelatnosti konkurenata u području zastupanja, koje je društvo Austria Draht dostavilo Komisiji kao odgovor na zahtjev za pružanje informacija, s jedne strane, različite poslovno osjetljive informacije koje je G. mogao dostaviti društvu Austria Draht, ali također, s druge strane, naznake koje društvu Austria Draht omogućuju da shvati da je G. sudjelovao u svoje ime i za svoj račun u praksama protutržišne naravi o kvotama, cijenama i kupcima povodom različitih sastanaka na kojima je sudjelovao.

173    U nedostatku takvih dokaza i iako zabranjeni sporazum još uvijek nije bio prijavljen i iako su postojali brojni onodobni dokumenti unutar kluba Italia kojima se objašnjava njegovo funkcioniranje, nije moguće pretpostaviti, kao što je to učinila Komisija, da je G. društvu Austria Draht prijavio sadržaj svega onoga što je mogao znati i učiniti unutar kluba Italia. Kako bi se došlo do takvog zaključka, potrebno je da mjesečna pisana izvješća zastupnika sadrže naznake u tom smislu. Stoga, ako nakon što je ispitala te dokumente Komisija zaključi, kao što je učinila u pobijanoj odluci, da „ne postoji izravan dokaz uputa/izvješća u vezi sa sastancima protivnima pravu tržišnog natjecanja“, Komisija ne može odbiti da iz takve tvrdnje izvuče zaključak navodeći da je i dalje moguć suprotan zaključak.

174    U tom kontekstu, mora se utvrditi da nijedan dokaz ne upućuje na zaključak da je društvo Austria Draht moglo, posredstvom G.-a, imati bilo kakve informacije o protupravnom ponašanju svojega zastupnika povodom različitih sastanaka kluba Italia na kojima je sudjelovao. To je osim toga priznala i Komisija na raspravi. Stoga Komisija ne može pretpostaviti postojanje saznanja koje nije utvrdila.

175    Međutim, u okolnostima kao što su to one ovog slučaja, u kojima zastupnik djeluje u ime i za račun nalogodavca bez preuzimanja gospodarskog rizika djelatnosti koje su mu povjerene, ponašanje tog zastupnika protutržišne naravi u okviru tih djelatnosti može se pripisati nalogodavcu, kao što se poslodavcu mogu pripisati protupravni akti jednog od njegovih zaposlenika, čak i bez dokaza da je nalogodavac znao za ponašanje zastupnika protutržišne naravi.

176    Doista, kako je prethodno navedeno, iz ugovora o trgovinskom zastupanju proizlazi da je društvo Austria Draht svjesno povjerilo plasman svojih proizvoda u Italiji G.-u, koji je već djelovao kao posrednik za društvo CB, jednog od glavnih talijanskih tržišnih sudionika. Društvo Austria Draht također je osiguralo kontrolu razultata koje je postigao G., zato što se njega nije moglo smatrati samostalnim trgovcem i zato što je, u svakom slučaju, ugovore o prodaji koje je dogovorio moglo sklopiti samo društvo Austria Draht.

177    U takvim okolnostima, čak i u odsustvu bilo kakvog znanja o protupravnim aktima koje je počinio G. u okviru djelatnosti koje su mu bile povjerene, društvo Austria Draht je od njih uživalo najveću korist, kao što su tužitelji priznali na raspravi.

178    Iz prethodno navedenoga proizlazi da je, u ovom slučaju, Komisija, s jedne strane, ovlaštena zaključiti da postoji gospodarska jedinica između zastupnika i nalogodavca kad je riječ o djelatnostima koje je G.-u povjerilo društvo Austria Draht i, s druge strane, smatrati da se, zbog te gospodarske jedinice, nalogodavcu mogu pripisati protupravni akti koje je počinio G. za račun društva Austria Draht u okviru djelatnosti koje su mu bile povjerene a da nije potrebno dokazati da je nalogodavac za to znao.

179    Stoga treba utvrditi sadržaj protupravnih akata koje je počinio G. za račun društva Austria Draht u okviru djelatnosti koje su mu bile povjerene.

2.     Dokazi o protupravnom ponašanju zastupnika

180    Najprije treba ograničiti ocjenu sadržaja protupravnih akata koji se mogu pripisati društvu Austria Draht samo na dokaze u vezi s klubom Italia, jedinim dijelom jedinstvene povrede za koji je sudjelovanje društva Austria Draht izričito utvrđeno u pobijanoj odluci, i to posredstvom G.-a (pobijana odluka, uvodne izjave 769. do 783.). Dokazi u vezi s drugim sastavnicama zabranjenog sporazuma, i osobito u vezi s klubom Europa, od kojih je neke navela Komisija u okviru ovog tužbenog razloga, uglavnom će biti ispitani unutar drugog tužbenog razloga, kad je riječ o kvalifikaciji jedinstvene povrede utvrđene u pogledu tužitelja.

181    Kako bi dokazala da društvo Austria Draht sudjeluje u klubu Italia, Komisija navodi da raspolaže dokazima da je to društvo „sustavno sudjelovalo u više od četrdeset sastanaka kluba Italia između 15. travnja 1997. i 19. rujna 2002. i da je u nekoliko navrata njegov izostanak izričito spomenut, što upućuje na to da se od njega očekivalo da prisustvuje sastancima“ (pobijana odluka, uvodna izjava 479.). Ti su dokazi spomenuti u pobijanoj odluci (vidjeti gore navedene točke 78. do 81.) kao i Komisijino pobijanje argumenata koje su tužitelji iznijeli u upravnom postupku radi osporavanja činjenice da ih je G. zastupao na tim sastancima (vidjeti gore navedene točke 86. do 88.) ili radi općenite tvrdnje da društvo Austria Draht nije sudjelovalo na tim sastancima (vidjeti gore navedene točke 95. do 100.).

182    Pred Općim sudom tužitelji u biti tvrde da navodi u pobijanoj odluci da je društvo Austria Draht sudjelovalo na sastancima kluba Italia ne omogućuju da se dođe do zaključka da je ono sudjelovalo u zabranjenom sporazumu. Tužitelji posebice tvrde, s jedne strane, da činjenica raspravljanja o slučaju društva Austria Draht povodom četrnaest sastanaka u nazočnosti G.-a i drugih osoba ne predstavlja dokaz o sudjelovanju društva Austria Draht u zabranjenom sporazumu, s obzirom na to da sudjelovanje G.-a ne znači isto što i sudjelovanje društva Austria Draht i, s druge strane, da se općenito govoreći ne može znati za što se tereti društvo Austria Draht. 

183    Kao odgovor na tu argumentaciju, najprije treba podsjetiti da iz prethodno navedenoga proizlazi da, u ovom slučaju, Komisija osnovano može pripisati društvu Austria Draht protupravne akte koje je počinio G. u okviru djelatnosti koje su mu bile povjerene.

184    Stoga treba utvrditi po čemu se ponašanje G.-a povodom različitih sastanaka kluba Italia na kojima je sudjelovao može smatrati suprotnim članku 101. stavku 1. UFEU‑a i članku 53. Sporazuma o EGP‑u. U tom pogledu i kako ističu tužitelji, taj je zadatak otežan činjenicom da je G. također zastupao društvo CB, jedno od glavnih čimbenika kluba Italia. S tim u vezi, Komisija se međutim pobrinula utvrditi da su se, na četrnaest sastanaka najkarakterističnijih za sudjelovanje G.-a u zabranjenom sporazumu za račun društva Austria Draht, razgovori odvijali ne samo u nazočnosti G.-a već da je na njima također spomenut „slučaj društva Austria Draht“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.).

185    S obzirom na to da tužitelji tvrde da je u pogledu četrnaest predmetnih sastanaka Komisija povrijedila svoju obvezu dokazivanja i obrazlaganja osobito kad je riječ o onome za što se društvo Austria Draht tereti s tim u vezi, treba redom ispitati različite dokaze navedene u pobijanoj odluci radi utvrđivanja protpuravnog ponašanja G.-a u okviru djelatnosti koje mu je povjerilo društvo Austra Draht. 

a)     Sastanak od 15. travnja 1997.

186    Prvi od četrnaest sastanaka koje je Komisija navela u pobijanoj odluci onaj je od 15. travnja 1997., koji se odnosio na „podjelu kvota/kupaca i utvrđivanje cijena“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope, SLM, Tycsa, DWK i Austria Draht (posredstvom G.-a).

187    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se odnosio sastanak od 15. travnja 1997.:

–        „[utvrđivanje] cijena sirovina i prodajnih cijena u Francuskoj, Španjolskoj i Njemačkoj“;

–        „razgovori o prodaji koju je društvo Redaelli ostvarilo prema nekolicini kupaca i o ponudama koje su kupcima dala društva SLM i CB, kupcima i prodajnim kvotama“;

–        „također je navedeno da društvo Austria Draht neće isporučivati određenoj skupini kupaca [i] [došlo je do] razmjene informacija o cijenama koje je zaračunavao [G.] nekim kupcima“;

–        „detaljni pregled prodaje koju su ostvarili poduzetnici Redaelli, Itas, CB, ITC, Tréfileurope, Tycsa, Trame, SLM, DWK, Austria Draht [i] razgovor o podjeli kvota (s navođenjem konkretnog postotka) za te iste poduzetnike“;

–        „[r]azgovor o mogućnosti primjene nadoplata, uvozne studije i pitanje o izvozu“.

188    Te informacije, uglavnom, potječu od društva ITC, koje je dostavilo onodoban zapisnik sa sastanka od 15. travnja 1997., osim posljednje informacije koja potječe od društva Tréfileurope i kojom se preuzima sadržaj kratke izjave dane u vezi s tim sastankom u zahtjevu za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni (vidjeti Prilog G.3 odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom za društvo ITC, Prilog H.1 odgovoru Komisije na mjeru izvođenja dokaza za društvo Tréfileurope).

189    Uzete zajedno, informacije koje potječu iz zapisnika društva ITC, koji je posebice relevantan zato što je sastavljen u trenutku u kojem zabranjeni sporazum još nije bio otkriven, kao i izjava društva Tréfileurope kojom mu se potvrđuje smisao zaista omogućuju da se utvrdi početak sudjelovanja društva Austria Draht u klubu Italia posredstvom G.-a.

190    Kao prvo, općenito govoreći, sudjelovanje G.-a na tom sastanku omogućilo mu je sudjelovanje u razgovorima čiji sadržaj protutržišne naravi jasno proizlazi iz ispitivanja zapisnika društva ITC. O tomu je riječ kad se radi o informacijama u vezi s „[utvrđivanjem] cijena sirovina i prodajnih cijena u Francuskoj, Španjolskoj i Njemačkoj“ (vidjeti prvu alineju gore navedene točke 187.) i o „razgovori[ma] o prodaji koju je društvo Redaelli ostvarilo prema nekolicini kupaca i o ponudama koje su kupcima dala društva SLM i CB, kupcima i prodajnim kvotama“ (vidjeti drugu alineju gore navedene točke 187.). Takve su informacije mogle omogućiti G.-u da koordinira svoje djelatnosti, osobito one koje mu je povjerilo društvo Austria Draht u Italiji, s onima poduzetnika koji su bili zastupljeni na sastanku od 15. travnja 1997.

191    Kao drugo, kad je riječ o, osobito, društvu Austria Draht, na temelju zapisnika društva ITC prije svega se može zaključiti da su zastupnici društva ITC smatrali da je G. tu sudjelovao za račun društva Austria Draht, a ne za račun društva CB, koje je zastupao [C].

192    Kao treće, iz tog zapisnika također proizlazi da su sudionici sastanka raspravljali o količinama u vezi s različitim poduzetnicima spomenutima na tom sastanku, uključujući društvo Austria Draht (vidjeti četvrtu alineju gore navedene točke 187.). Točno je da stupanj preciznosti u odnosu na pojedinačnog poduzetnika u tablici iz zapisnika društva ITC nije isti, zato što su podaci dostavljeni za prvu skupinu sudionika (društva Redaelli, CB, Itas i ITC) i drugu skupinu sudionika koja je bila dodana (društva Tréfileurope i Tycsa) precizni, dok su za treću skupinu poduzetnika (društvo Trame, odsutno s tog sastanka, društva SLM, DWK i Austria Draht) podaci zaokruženi. Ostaje činjenica da iz te tablice proizlazi da je slučaj društva Austria Draht bio spomenut s obzirom na to da je, s 2000 tona, društvo Austria Draht predstavljalo 2,6 % od 78.000 tona o kojima se razgovaralo na tom sastanku.

193    Kao četvrto, u zapisniku društva ITC navodi se činjenica da se na sastanku od 15. travnja 1997. vodio razgovor o posebnoj situaciji društva Austria Draht (vidjeti treću alineju gore navedene točke 187.). U tom pogledu, opravdano je smatrati da je G., kao zastupnik društva Austria Draht u Italiji, sudjelovao u tom razgovoru.

194    Kad je riječ o navodu da društvo Austria Draht nije isporučivalo robu određenoj skupini kupaca, može se smatrati, kao što to tvrde tužitelji, da je to zbog njihova manjka solventnosti. Bilo koji subjekt koji izvršava ocjenu ili koji od specijaliziranih tijela zahtijeva ocjenu raspoloživih računovodstvenih podataka mogao je to uvidjeti. Takvo objašnjenje, koje tužitelji iznose, ali ne dokazuju, čini se jednako mogućim kao i ono koje navodi Komisija, prema kojemu je ta neisporuka pokazatelj protupravnog ponašanja, što ne proizlazi jasno iz zapisnika, koji ne navodi razlog neisporuke navedenim kupcima.

195    Sumnja u tom pogledu mora ići u prilog tužiteljima.

196    S druge strane, kad je riječ o navodu da je došlo do razmjene informacija o cijenama koje je G. zaračunavao nekim kupcima, mora se utvrditi da zapisnik društva ITC doista navodi ime G.-a, koji je zastupao društvo Austria Draht na tom sastanku prema društvu ITC, iznad imena nekoliko kupaca (među kojima je i kupac „PAMA“), uz brojčane napomene koje vjerojatno odgovaraju cijeni zaračunatoj svakom od tih kupaca. Takve informacije omogućuju da se utvrdi izravno sudjelovanje G.-a u aktivnostima protutržišne naravi na tom sastanku.

197    Zaključno, iz dokaza u vezi sa sastankom kluba Italia od 15. travnja 1997. proizlazi, s jedne strane, da se G. opravdano može smatrati osobom koja je sudionicima tog sastanka otkrila informacije o cijenama zaračunatima nekim od svojih kupaca i, s druge strane, da je samom svojom nazočnošću na tom sastanku G. mogao dobiti informacije o glavnim sudionicima na tržištu koji djeluju u Italiji, koje su se između ostalog odnosile na podjelu kvota i utvrđivanje cijena.

198    Ti dokazi omogućuju da se s dovoljnom sigurnošću utvrdi početak sudjelovanja društva Austria Draht u klubu Italia posredstvom G.-a.

b)     Sastanak od 24. lipnja 1997.

199    Drugi je sastanak onaj od 24. lipnja 1997., koji se odnosio na „traženje ,tržišne ravnoteže’ i razmjen[u] informacija o cijenama“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su gospoda Corti, otac i sin, prisustvovali za društvo CB kao i dva zastupnika društva Tréfileurope i da se G. pridružio sudionicima na završetku sastanka.

200    O sadržaju tog sastanka društvo Tréfileurope izvijestilo je na sljedeći način u dokumentu sastavljenom 2. srpnja 1997. radi izvješćivanja o posjetu društvu CB (vidjeti Prilog B.6 odgovoru na tužbu):

„Izvješće o posjetu [Th.-a (iz društva Tréfileurope)] društvu CB: ,[…] [C.-u (iz društva CB)] nije se svidjela mjera s početka godine koja je izazvala smanjenje prihoda njegova poduzeća i povećanje prihoda društva ITC, kojem je zatim objavio rat. Od svojeg je zastupnika zahtijevao da posjeti sve kupce, što je izazvalo osjetno smanjenje cijena, te je naš cilj stoga pao na 1100 lira. On vjeruje da je još uvijek moguće pronaći ravnotežu na talijanskom tržištu te u tom smislu radi s društvima Itas, SLM i Austria (putem [G.-a]) i želi isključiti društvo ITC. Od nas je zatražio da im se pridružimo. Odgovorio sam da bismo se mi složili s tim, ali da odluku treba donijeti naša uprava. [G.] (prodajni zastupnik za [C.-a + Austria) nam se pridružio na završetku sastanka. Cijene [društva CB] su između 1000 i 1050 lira. [C.] ih želi povećati za 50 lira radi pokrivanja povećanja cijene valjane žice. Danas mu se 1050 lira čini kao primjerena cijena. Cilj društva CB je francusko tržište. Prije šest mjeseci je dobilo odobrenje za veleprodaju užadi ali još nije prodavalo. zato što su dobili odobrenje prije šest mjeseci. Započeo je postupak za dobivanje odobrenja za nazubljenu žicu i manju užad u T 5.2 ‑2060 - Smatra da njegov tržišni udio treba biti 2000 [tona] […]’“.

201    Na temelju tog dokumenta, sastavljenog u trenutku u kojem zabranjeni sporazum još nije bio otkriven, može se utvrditi priroda odnosa G.-a i društva CB. Tako iz ovog dokumenta jasno proizlazi da je društvu Tréfileurope te odnose istaknuo C. iz društva CB kako bi pokazao da društvo CB može koordinirati ponašanje nekoliko tržišnih sudionika, među kojima i ono društva Austria Draht, za koje je također djelovao G. Iako se razgovor u vezi s cijenama odnosio samo na cijene društva CB, a ne na cijene društva Austria Draht, također je spomenuta mogućnost pronalaženja ravnoteže na talijanskom tržištu na određenoj razini i to s društvom Austria Draht, posredstvom G.-a, unatoč cjenovnom ratu koji je pokrenulo društvo ITC.

202    S obzirom na taj dokument, može se zaključiti da je G. bio spreman ili da se u svakom slučaju nije protivio tome da radi zajedno s C.-om iz društva CB unutar kluba Italia i to i kao zastupnik društva CB i kao zastupnik društva Austria Draht. 

c)     Sastanak od 11. ožujka 1998.

203    Treći sastanak je onaj od 11. ožujka 1998. Taj se sastanak odnosio na „razgovor[e] o podjeli kvota i utvrđivanju cijena“, pri čemu je pojašnjeno sljedeće: „društvo Austria Draht je spomenuto, ali bez unosa“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, CB (posredstvom G.-a), Itas, ITC (tri osobe) i Austria Draht (posredstvom G.-a).

204    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se odnosio sastanak od 11. ožujka 1998.:

–        „[s]udionici ponovno raspravljaju o cijeni za drugo tromjesečje, koja bi trebala porasti na 1150 lira za kilu“;

–        „[o]cjena potreba nekih kupaca“;

–        „[r]azmjena informacija o tonaži koju su u siječnju i veljači isporučila društva ITC, Redaelli, AFT, Itas, CB, Austria Draht, SLM, Trame i Tycsa“

205    Te informacije potječu iz dokumenta zaplijenjenoga kod društva ITC kao i iz dokumenta koji je dostavilo društvo ITC. Radi se o dva različita zapisnika sa sastanka od 11. ožujka 1998. (vidjeti priloge tužbi A.19 i A.20).

206    S obzirom na te dokumente, prije svega se pokazuje da je, jednom prigodom, izraz „Austria“ spomenut uz ime kupca za kojeg se navodi isporuka društva SLM, koje nije bilo zastupano na tom sastanku. Ta je napomena popraćena upitnikom. Zbog toga takva napomena ne može sama po sebi biti odlučujuća s obzirom na to da je G. sigurno mogao otkloniti bilo kakvu sumnju kad je riječ o pitanju je li društvo Austria Draht tom društvu izvršilo isporuku.

207    Jednako tako, kad je riječ o raspravi o „podjeli kvota i utvrđivanju cijena“, podaci u vezi s tim aspektom sastanka nisu vrlo uvjerljivi u pogledu društva Austria Draht. Doista, kako je Komisija već istaknula, u relevantnom izvješću društva ITC u retku posvećenom društvu Austria Draht nije naveden nijedan podatak. Isto vrijedi i za ostale tržišne sudionike, kao što su društva Tréfileurope, Itas i CB, za koja je u odgovarajućim retcima stavljena oznaka „bez unosa“. To daje za naslutiti da je situacija društva Austria Draht bila spomenuta na sastanku od 11. ožujka 1998. a da nijedan sudionik tog sastanka, uključujući stoga G.-a, nije mogao ili želio dati podatke s tim u vezi.

208    Međutim, općenito govoreći, ispitivanje zapisnika društva ITC dovodi do zaključka da su sudionici sastanka od 11. ožujka 1998. raspravljali o izvršenim isporukama i o cijeni predloženoj nekim kupcima i da su spomenuli željenu cijenu za drugo tromjesečje 1998. Sudjelovanje G.-a na tom sastanku, koji je između ostalog zastupao društvo Austria Draht u Italiji, omogućilo mu je da sazna te informacije iz čega se može zaključiti, u odsustvu drugih dokaza koji bi mogli dovesti u pitanje takvu ocjenu, da je on zatim mogao djelovati s obzirom na takve informacije o kupcima i cijenama u korist poduzetnika koje zastupa.

d)     Sastanak od 30. ožujka 1998.

209    Četvrti sastanak je onaj od 30. ožujka 1998. Taj se sastanak odnosio na „razgovor[e] o podjeli kvota“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, CB (posredstvom C.-a i G.-a), Itas, ITC, Tréfileurope i Tycsa. U uvodu tog priloga Komisija je međutim pojasnila da se navođenje G.-a u vezi s klubom Italia treba shvatiti s obzirom na činjenicu da je istodobno zastupao društva CB i Austria Draht. 

210    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se odnosio sastanak od 30. ožujka 1998.:

–        „sudionici ponovno raspravljaju o povećanju cijene s 1100 na 1150 lira za kilu“;

–        „sljedeći sastanak s društvom SLM ([Ch.]) zakazan za 17. travnja. Rasprava o podjeli količine (u tonama) društvima CB, ITC, Tréfileurope, Itas, Redaelli, Tycsa, SLM i A(ustria Draht). Zabilježeno je da društvo Tycsa povećava svoju cijenu“;

–        „[s]astanak u vezi s talijanskim tržištem“.

211    Te informacije potječu, za ono što je spomenuto u prvoj alineji gore navedene točke 210., iz zapisnika koji je sastavilo društvo ITC u vremenu nastanka činjenica, za ono što je spomenuto u drugoj alineji iste točke, iz izvješća koje je sastavilo društvo Itas u vremenu nastanka činjenica i, za ono što je spomenuto u trećoj alineji iste točke, iz tablice u kojoj se spominju sastanci priložene zahtjevu za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni društva Tréfileurope, kojom se ovdje samo kratko i šturo iznosi tvrdnja u vezi sa sastankom od 30. ožujka 1998. (vidjeti priloge G.2 i G.3 odgovora Komisije na mjere upravljanja postupkom, za društvo ITC, Prilog H.3 odgovora Komisije na mjere izvođenja dokaza, za društvo Tréfileurope).

212    S obzirom na zapisnike koje su sastavila društva ITC i Itas, valja utvrditi da su se na tom sastanku rasprave doista vodile o cijeni predloženoj nekim kupcima, o sporazumu o cijenama kao i o količinama u vezi s različitim kupcima. Cijena od 1150 lira za kilu također je predviđena kao cilj za mjesec travanj 1998.

213    Nadalje, iz zapisnika društva ITC proizlazi da je bio predviđen popis kupaca s jednom utvrđenom količinom ili više utvrđenih količina s obzirom na broj dobavljača.

214    Na tom popisu izrazi „+ Austria“, kojima se vjerojatno upućuje na društvo Austria Draht, navedeni su uz ime kupca „PAMA“, za kojeg su navedene količine „350/+350“.

215    Iako je riječ o jedinom spominjanju uključenosti društva Austria Draht u te razgovore, to je spominjanje dio općenitijeg okvira u kojem su se razmijenile brojne informacije u vezi s kupcima i cijenama, što upućuje na zaključak da je G., koji je između ostalog zastupao društvo Austria Draht u Italiji, na sastanku od 30. ožujka 1998. sudjelovao u razgovorima čiji sadržaj krši članak 101. stavak 1. UFEU‑a kao i članak 53. Sporazuma o EGP‑u.

e)     Sastanak od 18. svibnja 1998.

216    Peti sastanak je onaj od 18. svibnja 1998. Taj se sastanak odnosio na „razgovor[e] o podjeli kvota i utvrđivanju cijena“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, CB (posredstvom G.-a), Itas, ITC, Tréfileurope, Tycsa i Austria Draht (posredstvom G.-a).

217    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se odnosio sastanak od 18. svibnja 1998.:

–        „[r]azmjena informacija o isporukama deset glavnih kupaca svakog proizvođača“;

–        „sudionici raspravljaju o zaračunatim cijenama i cijenama koje treba zaračunati (ne ispod 1100 za kilo) i o cijeni koju je društvo DWK ponudilo kupcu“;

–        „[r]asprava o podjeli kvota između društava Tréfileurope, Tycsa, ITC, Itas, CB, Redaelli i Austria Draht (dodana konkretna tonaža)“;

–        „[s]astavljena je tablica u kojoj se navodi 20 kupaca podijeljenih između društava CB, Itas, Redaelli, ITC, Tycsa i Tréfileurope“. 

218    Te informacije potječu iz triju izvora: zapisnika društva ITC sastavljenog u vremenu nastanka činjenica, zapisnika društva Itas sastavljenog u istom trenutku i tablice u kojoj se navode sastanci priložene zahtjevu za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni društva Tréfileurope, kojom se samo kratko i šturo iznosi tvrdnja u vezi sa sastankom od 18. svibnja 1998. (vidjeti priloge G.4 i G.5 odgovora Komisije na mjere upravljanja postupkom, za društva ITC i Itas, Prilog H.3 odgovora Komisije na mjeru izvođenja dokaza, za društvo Tréfileurope).

219    S obzirom na zapisnike društava ITC i Itas, valja utvrditi da su se, na tom sastanku, rasprave doista vodile o cijenama i isporukama u vezi s različitim kupcima. U zapisniku društva ITC spominje se detaljna tablica u pogledu kupaca s preciznim naznakama u vezi s društvima CB, Itas, Redaelli, ITC, Tycsa i Tréfileurope. Nema nikakve napomene u tom pogledu u vezi s društvom Austria Draht, osobito kad je riječ o spominjanju situacije kupca „PAMA“.

220    U izvješću društva Itas se, povodom izlaganja o prodanim količinama u travnju, navode precizni podaci u vezi s društvima Tréfileurope, Tycsa, ITC, Itas, CB i Redaelli, koja, sveukupno, predstavljaju 5456 tona. Uz to izlaganje se, na samom početku i izdvojeno, nalazi napomena „Austr 100“ i, zatim, različiti zaokruženi podaci u vezi s gore navedenih šest poduzetnika, koji sveukupno predstavljaju 5600 tona. Napomena o društvu Austria Draht u tom izvješću stoga nije iste prirode kao one koje su, na primjer, dane u vezi društva CB.

221    Unatoč nepreciznosti i jedinstvenosti raspoloživog podatka u vezi s društvom Austria Draht, ostaje činjenica da je, svojom nazočnošću na sastanku od 18. svibnja 1998., G. mogao pribaviti informacije protutržišne naravi o cijenama i kupcima koje su dostavili glavni proizvođači koji djeluju u Italiji.

f)     Sastanak od 19. listopada 1998.

222    Šesti sastanak je onaj od 19. listopada 1998. Taj se sastanak odnosio na „podjelu kupaca“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, Itas, ITC, Tréfileurope i „[G.]“. Kao što je već bilo navedeno, u uvodu tog priloga Komisija je pojasnila da navođenje G.-a treba shvatiti s obzirom na činjenicu da je istodobno zastupao društva CB i Austria Draht.

223    Prema dokazima na koje se pozvala Komisija, sastanak od 19. listopada 1998. doveo je do „[r]asprav[e] o kupcima i njihovim dobavljačima (navedenima za svakoga kupca ponaosob među društvima Redaelli, SLM, CB, Itas, SLM, Trame, AFT, ,TY’ (Tycsa), ,AD’ (Austria Draht)“. Informacije u tom pogledu potječu iz izvješća društva ITC, sastavljenog u vremenu nastanka činjenica (vidjeti priloge B.10 odgovoru na tužbu, str. 201. i sljedeće).

224    Iz prve stranice tog izvješća proizlazi da su na popisu brojnih kupaca inicijali „AD“, vjerojatno za društvo Austria Draht, uneseni pokraj naziva kupca „RDB centro“ popraćeni napomenom „ukupno1005“ ili „ukupno 1095“, pri čemu sljedeća stranica sadrži naznaku „RDB centro Itas 1100 B“.

225    Bilo da se radi o navođenjima isporučenih količina ili, vjerojatnije, zaračunatim cijenama, napomena u vezi s društvom Austria Draht logično potječe od G.-a.

226    U svakom slučaju, sudjelujući na sastanku od 19. listopada 1998. G. je mogao imati pristup detaljnim informacijama o nekim kupcima kojima je isporučivana roba i cijeni koju su zaračunali konkurenti društava koje on zastupa, čime se krši članak 101. stavak 1. UFEU‑a kao i članak 53. Sporazuma o EGP‑u.

g)     Sastanak od 18. siječnja 1999.

227    Sedmi sastanak je onaj od 18. siječnja 1999. Taj se sastanak odnosio na „rasprav[u] o podjeli kvota i utvrđivanju cijena“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, CB (posredstvom G.-a), Itas, ITC, Tréfileurope, Tycsa i Trame. Kao što je već bilo navedeno, u uvodu tog priloga Komisija je međutim pojasnila da navođenje G.-a treba shvatiti s obzirom na činjenicu da je istodobno zastupao društva CB i Austria Draht.

228    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se odnosio sastanak od 18. siječnja 1999.:

–        „[r]azgovor o kupcima i cijenama (uključujući dodatke) za 1. polugodište. Sudionici naglašavaju potrebu utvrđivanja cijene za 1999. na 1130 lira za kilo, plus nadoplata prema promjeru“;

–        „[r]azgovor o kvotama (izraženima u postotku): razmijenjena je detaljna tablica od 18. siječnja 1999. (koja potječe od društva Redaelli Tecna), u kojoj se navode kvote i delta za društva Redaelli, Itas, CB, ITC ,N’, ITC ,S’, TE (=Tréfileurope)“;

–        „[k]oličina (izražena u tonama) također je dostavljena za društva A(ustria) D(raht), Tycsa, Trame, DWK, SLM“.

229    Te informacije potječu, s jedne strane, iz izvješća društva ITC sastavljenog u vremenu nastanka činjenica i, s druge strane, iz dvaju dokumenata otkrivenih kod društva Redaelli (vidjeti prilog C.1 str. 35. replike, za društvo ITC, i Prilog G.13 odgovoru Komisije na mjere izvođenja dokaza, za društvo Redaelli).

230    Kad je riječ o izvješću društva ITC, njegovo ispitivanje ne dopušta da se utvrdi izravna veza s društvom Austria Draht zato što nema nikakvog upućivanja na to društvo. Ipak, podaci uključeni u izvješće, kao što je, na primjer, naznaka u vezi s cijenom „1130 + extra“ za prvo polugodište, dovoljni su da se može zaključiti da je G.-ova nazočnost na tom sastanku njemu omogućila pribavljanje informacija protutržišne naravi koje su mogle biti korisne društvu Austria Draht koje je on zastupao u Italiji.

231    Nakon analize dvaju dokumenata otkrivenih kod društva Redaelli najprije se može utvrditi da su glavni subjekti koji djeluju na talijanskom tržištu, to jest društva Redaelli, CB, Itas, ITC i Tréfileurope, međusobno podijelili „kvotu“ od 100 % koja predstavlja 64.713 tona. Izraz „kvota“ se zapravo odnosi na ukupnu prodaju u 1998., kako to proizlazi iz prvog od tih dokumenata te se potvrđuje pojašnjenjem podataka izloženih u tablici podjele tih 100 %.

232    Ta dva dokumenta također omogućuju da se utvrdi da su, ispod te podjele 100 %, unesene rukom pisane bilješke radi dodavanja drugih tržišnih sudionika, pod nazivom „outsiders“, u prvom od tih dokumenata. Prvotno se radilo o društvima Austria Draht i Tycsa, a zatim, nakon rukom pisanih ispravaka, društvima Tycsa, Austria Draht, Trame, SLM i DKW. Dodane količine omogućuju prelazak s 64.713 tona na 84.000 tona. U tom pogledu, treba istaknuti da je količina dodijeljena društvu Austria Draht prilikom tog postupka, jednako kao i količina dodijeljena društvu Tycsa, precizna i nije zaokružena kao što je slučaj kod društava Trame, SLM i DKW. Brojka navedena za društvo Austria Draht je tako prešla s početnih „607“ na, nakon rukom pisanog ispravka, „1812“.

233    S obzirom na nazočnost G.-a na tom sastanku, razumno je pretpostaviti da je on izvršio izmjene količine koju je isporučilo društvo Austria Draht u 1998.

h)     Sastanak od 14. prosinca 1999.

234    Osmi sastanak je onaj od 14. prosinca 1999. Taj se sastanak odnosio na „razgovor[e] o podjeli kvota“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odljeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, CB (posredstvom F.-a i G.-a), Itas, ITC, Tréfileurope i SLM. Kao što je već bilo navedeno u uvodu tog priloga, Komisija je međutim pojasnila da navođenje G.-a treba shvatiti s obzirom na činjenicu da je istodobno zastupao društva CB i Austria Draht. 

235    Prema dokazima na koje se pozvala Komisija, sastanak od 14. prosinca 1999. sastojao se od „[s]astan[ka] na kojemu se raspravlja o kupcima i podjeli tona [društvima] ,Red(aelli)’, ,Italc(ables)’, ,CB’, ,Itas’, ,SLM’ i ,A(ustria) D(raht)’“.

236    Te informacije potječu, s jedne strane, iz izvješća društva SLM sastavljenog u vremenu nastanka činjenica i, s druge strane, iz izvješća društva ITC sastavljenog u istom trenutku, koje osim utvrđivanja poduzetnika i njihovih zastupnika ne pruža dodatne informacije (vidjeti Prilog B.10 str. 215. odgovora na tužbu, za društvo SLM, i Prilog C.1 str. 41. Replici, za društvo ITC).

237    Kad je riječ o društvu Austria Draht, ispitivanje dokumenta društva SLM omogućuje da se utvrdi da sadrži napomenu „AD 400“ među tri druge napomene „RE 4 000“, „SLM 300“ i „Itas 300“. Na temelju te napomene može se utvrditi da je, za konkretnoga kupca, spomenuta gore navedena podjela, što potvrđuje postojanje razgovora o podjeli kvota kad je riječ o, između ostalog, društvu Austria Draht. Postoje druge napomene te vrste u dokumentu društva SLM, ali bez navođenja društva Austria Draht, što također svjedoči o razgovoru između nazočnih osoba u vezi s nekim od njihovih kupaca.

i)     Sastanak od 12. siječnja 2000.

238    Deveti sastanak je onaj od 12. siječnja 2000. Taj se sastanak odnosio na „razgovor[e] o podjeli kvota“ (pobijana odluka, napomena u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva ITC, Itas, Tréfileurope i G.Kao što je već navedeno, u uvodu tog priloga, Komisija je navela da spominjanje G.-a treba razumjeti s obzirom na činjenicu da je istobodno predstavljao društva CB i Austria Draht. 

239    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se odnosio sastanak od 12. siječnja 2000.:

–        „[d]etaljna tablica prodaje koju su ostvarila [društva] ,Red(aelli)’, ,ITC’, ,CB’, ,Itas’, ,TE’ (Tréfileurope), ,SLM’, ,TM’ (Trame), ,TY’ (Tycsa), ,DWK’ i ,AD’ (Austria Draht)“

–        „[r]azgovor između nazočnih proizvođača o pravilima međusobne podjele kupaca i kvota. Pravila su se također trebala primijeniti na [društva] SLM, Trame, Tycsa, DWK i A(ustria) D(raht). Kupca koji nije dodijeljen nekom poduzetniku ne može kontaktirati taj poduzetnik, osim ako je prethodno zatraženo mišljenje poduzetnika kojem je kupac bio dodijeljen. Pravila također navode da će se svakom proizvođaču koji je premašio svoju kvotu tijekom konkretnog tromjesečja njegova kvota smanjiti u sljedećem tromjesečju. Kao o mogućnosti, također se razgovaralo o kaznama zbog nepoštovanja kvota“;

–        „[društvo] CB potvrđuje da su predmet sastanka bili podjela i uravnoteženje kvota“;

–        „[društvo] Tréfileurope potvrđuje sastanak o talijanskom tržištu“.

240    Te informacije uglavnom potječu iz rukom pisanih bilješki društva ITC sastavljenih u vremenu nastanka činjenica te iz izjava društava CB i Tréfileurope danih nakon pretraga (vidjeti Prilog B.10 str. 216.‑217. odgovoru na tužbu, za društvo ITC).

241    Ispitivanje rukom pisanih bilješki društva ITC u vezi s tim sastankom zapravo omogućuje da se utvrdi da je u njima na prvoj stranici navedena tablica u kojoj se za različite subjekte koji djeluju u Italiji izlažu brojčani podaci u vezi s trima napomenama („1“, „2“ i „3“), pri čemu se u posljednjem retku navodi ukupni iznos. Za stupac koji odgovara društvu Austria Draht tako je navedeno „300“ za napomenu „1“, „=“ za napomenu „2“ i „600“ za napomenu „3“. Ti su podaci manje precizni od onih koji se odnose na ostale subjekte, ali su stavljeni na istu razinu u ovoj tablici, a ne na neko drugo mjesto koje bi moglo upućivati na razliku ili odvojenost. 

242    Ispod tablice su četiri imena, među kojima je ono G.-ovo. Tu je također i naznaka „RDB 1080 Base!“ kojom se možda upućuje na cijenu koju treba zaračunati. Na drugoj stranici tog dokumenta navode se pravila koja je spomenula Komisija (druga alineja gore navedene točke 239.). Također se izričito spominje AD.

243    Taj dokument stoga omogućuje potvrđivanje Komisijinih utvrđenja u pobijanoj odluci u pogledu sastanka od 12. siječnja 2000., to jest kad je riječ o društvu Austria Draht i osim razmjene osjetljivih poslovnih informacija, stvarnog sudjelovanja, posredstvom G.-a, u utvrđivanju određenih pravila u vezi s podjelom kupaca i možda čak s utvrđivanjem cijene u pogledu jednoga kupca.

j)     Sastanak od 19. rujna 2000.

244    Deseti sastanak je onaj od 19. rujna 2000. Taj se sastanak odnosio na „razgovor[e] o podjeli kvota“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, CB (C. i G.), ITC, Itas, Tréfileurope i SLM. Kao što je već bilo navedeno, u uvodu tog priloga Komisija je pojasnila da navođenje G.-a treba shvatiti s obzirom na činjenicu da je istodobno zastupao društva CB i Austria Draht. 

245    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se odnosio sastanak od 19. rujna 2000.:

–        „[k]ontrola zakazana za 2. do 7. listopada“;

–        „[r]azmjena informacija o izvozu. [Društvo] SLM želi ostati izvan kluba Europa. Odobrenje u Francuskoj za mjesec dana, a u Europi za 6 mjeseci. Njemačka odmah“;

–        „[p]opis koji je predložio [V.] [Tréfileurope]: detaljna podjela kvota prodaje (izraženih u tonama i postotku) društvima Redaelli, ITC, Itas, CB, AFT, SLM, Trame, Tycsa, DK, A(ustria) D(raht) i TE (Tréfileurope)“;

–        „[Društvo] CB potvrđuje sastanak: podjela kupaca na talijanskom tržištu“;

–        „[Društvo] Tréfileurope također potvrđuje“.

246    Te informacije, uglavnom, potječu iz izvješća društva ITC, sastavljenog u vremenu nastanka činjenica, i iz izjava društava CB i Tréfileurope, danih nakon pretraga (vidjeti Prilog B.10 str. 218. odgovoru na tužbu, za društvo ITC i upravni spis, str. 16113.‑16.).

247    S obzirom na to izvješće, zapravo se pokazuje da su se, osim razgovora o poslovnom razvoju društva SLM, razgovori na tom sastanku osobito vodili o prijedlogu V.-a o podjeli 120.000 tona, iz kojega proizlazi da je predviđeni dio za društvo Austria Draht bio 2400 tona, to jest 2 % od te količine. Taj dokument stoga potvrđuje ono što je navedeno u pobijanoj odluci (vidjeti treću alineju gore navedene točke 245.).

k)     Sastanak od 10. lipnja 2001.

248    Jedanaesti sastanak je onaj od 10. lipnja 2001. Taj se sastanak odnosio na „podjel[u] kvota“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, ITC, Itas, Tréfileurope, SLM i G. Kako je već bilo navedeno, to navođenje G.-a treba shvatiti s obzirom na činjenicu da je istodobno zastupao društva CB i Austria Draht.

249    Prema dokazima na koje se oslanja Komisija, sastanak od 10. lipnja 2001. odnosio se na „[t]ablicu koja pokazuje tržišni udio u tonama i postotku društava ITC, Redaelli, CB, SLM, Itas, [Tréfileurope], s jedne strane ([to jest] 89 % ili 106.800 tona), i društava Trame, [Tycsa], DWK i Austria [Draht], s druge strane ([to jest] 13.200 tona = 11 %)“.

250    Te informacije potječu iz dokumenta otkrivenoga kod društva ITC, u kojem se zapravo izlažu gore navedeni podaci. Napomena „Austria“, vjerojatno za društvo „Austria Draht“, pojavljuje se u ovoj tablici s napomenom „1920“ tona (ili „2000“ u drugom slučaju), što predstavlja 1,6 % navedene količine (120.000 tona). Taj dokument potvrđuje ono što je navedeno u pobijanoj odluci (vidjeti Prilog B.10 str. 220. odgovoru na tužbu).

l)     Sastanak od 23. listopada 2001.

251    Dvanaesti sastanak je onaj od 23. listopada 2001. Tim povodom, „[Društvo] Austria Draht je spomenut[o], ali bez unosa“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, CB, ITC, Itas, Tréfileurope, SLM i G. Kako je već bilo navedeno, to navođenje G.-a treba shvatiti s obzirom na činjenicu da je istodobno zastupao društva CB i Austria Draht.

252    Prema dokazima na koje se pozvala Komisija, sastanak od 23. listopada 2001. odnosio se na „[p]rodajne kvote utvrđene za talijanske proizvođače“ i na „[u]sporedb[u] sa stvarnom prodajom na 30. rujna 2001. (74.814 tona)“, pri čemu je ta informacija popraćena „[u]pitnik[om] za [društva] Trame, Spagnia, Austria i DWK“. Te informacije potječu iz dokumenta otkrivenoga kod društva ITC (vidjeti upravni spis, str. 5106.‑7.).

253    S obzirom na taj dokument, pokazuje se da je napomena „Austria“, vjerojatno za društvo „Austria Draht“, u tablici u kojoj se navodi prodaja na 30. rujna 2001., u ukupnoj količini od 74.814 tona, i provodi usporedba između onoga što bi moglo biti planirana prodaja i ostvarena prodaja, popraćena upitnikom, kao i za društva Trame, DWK i Spagnia.

254    Na taj se sastanak stoga može pozivati samo kako bi se utvrdila činjenica da je, svojom nazočnošću, G., koji je zastupao, između ostalog, društvo Austria Draht u Italiji, imao pristup informacijama protutržišne naravi, među kojima su one prethodno navedene o stanju prodaje koju su ostvarila društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM, kao i drugim informacijama o cijeni koju su zaračunavali neki tržišni sudionici u Italiji, koje se također nalaze u izvješću društva ITC, koje su mogle utjecati na njegovo ponašanje na tržištu.

m)     Sastanak od 11. siječnja 2002.

255    Trinaesti sastanak je onaj od 11. siječnja 2002., koji se odnosio na „razmjen[u] informacija o prethodnoj godini i pokušaj podjele kvota za 2002.“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.).

256    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva CB, ITC, Itas, Tréfileurope, SLM i G. Kao što je već bilo navedeno, to spominjanje G.-a treba razumjeti s obzirom na činjenicu da je istodobno zastupao društva CB i Austria Draht.

257    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se odnosio sastanak od 11. siječnja 2002.:

–        „[r]azgovori o kupcima“;

–        „[r]azmjena detaljnih informacija o količinama koje su prodali proizvođači (talijanski proizvođači: [društva] Red, Itas, CB, ITC, SLM, [Tréfileurope (AFT)] i stranci, [društva] Austria [Draht], DWK i Tycsa) u Italiji u 2001.“;

–        „[r]azgovor o [društvu] Trame“;

–        „[k]ad je riječ o proizvođačima, planirane i stvarne količine, razlike između njih za [društva] ITC, Redaelli, CB, SLM, Itas, AFT. Sljedeći sastanak 22. siječnja, konkretan prijedlog: što je više moguće smanjiti broj zajedničkih kupaca“.

258    Te informacije potječu iz izvješća društva ITC, sastavljenog u vremenu nastanka činjenica, i iz izvješća društva SLM, sastavljenog u istom trenutku (vidjeti priloge G.8 i G.9 odgovora Komisije na mjere upravljanja postupkom, za društva ITC i SLM).

259    Nakon završetka ispitivanja tih dokumenata moguće je doći do dvije skupine zaključaka.

260    Kao prvo, s obzirom na izvješće društva ITC jasno je da se sastanak odnosio na prodane količine u 2001., to jest ukupno 112.522 tona (vidjeti drugu alineju gore navedene točke 257.). U tom pogledu, može se utvrditi da su količine koje se odnose na neke subjekte smještene u lijevom stupcu tablice iz ovog izvješća, to jest društva Redealli, Itas, CB, ITC, Tréfileurope (AFT) i SLM, precizno navedene, za razliku od onih koje se odnose na druge subjekte smještene u desnom stupcu iste tablice, to jest društva Trame, Austria (vjerojatno Austria Draht s 1300 tona) i DWK, za koje su količine zaokružene i popraćene upitnikom. Kad je riječ o društvu Tycsa, njegovo ime, koje je prvotno bilo smješteno na desnoj strani, prekriženo je i smješteno na lijevu stranu iste tablice, i dalje s istom količinom (4200 tona). Ta razlika između prvih šest subjekata i ostalih potvrđuje se činjenicom da se u izvješću društva ITC također nalazi tablica u vezi s količinama u tri godine (1999., 2000. i 2001.) u kojoj su samo društva Itas, CB, ITC, Tréfileurope (AFT), SLM (bez podataka za 1999.) i Redaelli (vidjeti četvrtu alineju gore navedene točke 257.). Prethodna zapažanja mogu se također dati nakon analize izvješća društva SLM.

261    S obzirom na te dokumente, može se stoga utvrditi da su subjekti o čijoj se situaciji raspravljalo unutar kluba Italia bili podijeljeni u dvije kategorije. S jedne strane, glavnu kategoriju činila su društva Redaelli, CB, Itas i ITC kao i Tréfileurope i, barem počevši od 2000., društva SLM. Za subjekte koji su ulazili u tu kategoriju sudionici sastanka od 11. siječnja 2002. mogli su imati precizne podatke za tri godine. S druge strane, sporednu kategoriju činila su društva Trame, Austria Draht i DWK, za koja su navedeni podaci očito procijenjeni i čini se da su bili navedeni samo radi ocjene ukupne količine prodane u 2001. jednom kada budu navedeni podaci u vezi s glavnim subjektima.

262    Kao drugo, analizom sadržaja razgovora u vezi s kupcima izloženog u izvješćima društava ITC i SLM (vidjeti prvu alineju gore navedene točke 257.) mogu se utvrditi upućivanja na zapažanja društava SLM i Redaelli. Jednako tako, ime G.-a nalazi se u izvješćima u vezi s tim razgovorom, osobito kad je riječ o kupcu „FIORONI x Alžir“ za kojeg je navedena cijena („1115“ lira). Iako je moguće da se radi o kupcu društva CB, a ne društva Austria Draht, svejedno ostaje činjenica da je, svojom nazočnošću na sastanku od 11. siječnja 2002. i svojim intervencijama, G. sudjelovao u razgovorima protutržišne naravi koji mogu koristiti subjektima koje zastupa.

263    Uzeti zajedno, dokazi na koje se oslanja Komisija doista omogućuju da se utvrdi ono što je navedeno u pobijanoj odluci, pri čemu je, međutim, pojašnjeno da stupanj preciznosti informacija razmijenjenih na tom sastanku nije bio isti s obzirom na predmetnu kategoriju subjekata; informacije u vezi s društvima Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i SLM bile su preciznije i brojnije od onih koje se odnose na, barem, društva Trame, Austria Draht i DWK.

n)     Sastanak od 30. travnja 2002.

264    Četrnaesti sastanak je onaj od 30. travnja 2002. Tom je prigodom „izričito navedeno da G. mora jamčiti količinu ili će u protivnom [društvo Austria Draht] biti ,izbačeno’ do ljeta“ (pobijana odluka, bilješka u vezi s uvodnom izjavom 479.). U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Redaelli, ITC, Itas, Tréfileurope, SLM i G. Kao što je već bilo navedeno, pri navođenju G.-a treba uzeti u obzir činjenicu da je istodobno zastupao društva CB i Austria Draht.

265    Prema dokazima na koje se oslanja Komisija, sastanak od 30. travnja 2002. odnosio se na „situacij[u] uvoza u Italiju (opis ,opasnosti’) i na odlazak društva SLM iz kluba“; na sastanku je iznesena „prijetnja izbacivanjem društva Austria Draht iz zabranjenog sporazuma u slučaju da to društvo ne bi moglo zajamčiti količinu ,za ljeto (2002.)’“.

266    Te informacije potječu iz izvješća društva ITC, sastavljenog u vremenu nastanka činjenica. Iz njega proizlazi da je, u pogledu „Austrije“, to jest vjerojatno društva Austria Draht, navedeno: „[G.] deve garantire quantità altrimenti entro l’estate lo liquidano“. Ta se naznaka nalazi u okviru nabrajanja različitih opasnosti („pericolo“) (vidjeti Prilog A.16 tužbi).

267    Gore navedeni izrazi dovode do spora između stranaka.

268    Za tužitelje, koji navode da nisu imali priliku izjasniti se prije donošenja pobijane odluke o činjenicama koje je utvrdila Komisija, kontekst nije uzet u obzir. Tužitelji se tako pitaju zašto bi jedan član zabranjenog sporazuma trebao biti isključen kad ne uveze dogovorenu količinu. Naznaka u vezi s društvom Austria Draht ne omogućuje da se dođe do zaključka o prijetnji njegovim isključenjem, s obzirom na to da se izraz „lo“ odnosi na „[G.-a] i s obzirom na to da je prijevod izraza „liquidare“ rječju „izbaciti“ netočan. Za sudionike tog sastanka „Austria“ je bila „opasnost“ i nije se mogla smatrati članom kluba Italia.

269    Za Komisiju, interes sudionika sastanka za stabilizaciju kvota i razine cijena izbjegavanjem prevelike ponude u Italiji je očit. U ovom slučaju, razumno je smatrati da je, kad je riječ o G.-ovom zastupanju društva Austria Draht, on morao poštovati kvotu koja mu je bila dodijeljena.

270    U ovom slučaju, opravdano je smatrati da su sudionici sastanka zahtijevali od G.-a, kao zastupnika društva Austria Draht u Italiji, da osigura poštovanje kvote koja mu je bila dodijeljena. Općenito govoreći, taj se sastanak također može navesti kako bi se dokazalo da je, svojom nazočnošću, G. mogao saznati za opasnosti kojih su bili svjesni glavni subjekti koji su djelovali u Italiji, što mu je moglo omogućiti da u skladu s tim djeluje.

271    Ukratko, kao prvo, iz prethodno navedenog proizlazi da se, iz ispitivanja dokumenata u vezi s četrnaest sastanaka kluba Italia navedenih u pobijanoj odluci, za koje je utvrđena nazočnost G.-a, može utvrditi sudjelovanje te osobe u protutržišnim sporazumima u ime i za račun društva Austria Draht, uključujući u pogledu razgovora o količini i cijenama.

272    Kao drugo, također treba istaknuti da iz tih dokumenata proizlazi da se društvo Austria Draht doživljavalo kao sporedni subjekt čije je ponašanje trebalo ocjenjivati, što je ponekad dovodilo do procjena prodanih količina ili do ispitivanja u tom pogledu, a da to društvo nije bilo, kao takvo, uključeno u koordinaciju koju su uspostavili glavni subjekti koji djeluju na talijanskom tržištu. Uloga koju je igralo društvo Austria Draht unutar kluba Italia stoga nije strogo usporediva s ulogom koju su igrali glavni subjekti koji djeluju na tom tržištu, kao što su društva Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope i, zatim, SLM.

273    Kao treće, unatoč sporednoj ulozi koju je igralo društvo Austria Draht kao subjekt koji djeluje na talijanskom tržištu, na kojem ga se doživljavalo kao sporednog subjekta, pokazuje se da su, u više navrata, unutar razdoblja povrede, glavni subjekti koji djeluju na tom tržištu uzeli na znanje ili naglasili činjenicu da je društvo Austria Draht zastupao G., koji je također zastupao društvo CB unutar kluba Italia. To dvostruko zastupanje je stoga predstavljalo prednost i za subjekte, koji su mogli utjecati na dio konkurenata, i za G.-a, koji je mogao djelovati s obzirom na podrobne informacije koje je dobivao prilikom svojega sudjelovanja na sastancima kluba Italia.

o)     Ostali sastanci i dokumenti navedeni u pobijanoj odluci

274    Prethodne zaključke potvrđuje ispitivanje dokumenata u vezi s drugim sastancima navedenima u pobijanoj odluci, to jest onima na kojima se raspravljalo o slučaju društva Austria Draht, a da nije navedeno da je G. nazočan, i onima na kojima je navedeno da je G. nazočan i na kojima je čak pojašnjeno da predstavlja društvo Austria Draht a da se razgovori ipak nisu specifično odnosili na situaciju društva Austria Draht. 

275    Primjera radi, valja istaknuti da je, prigodom sastanka od 22. prosinca 1997., na kojem je društvo ITC barem bilo prisutno prema onome što je navedeno u odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 3. pobijanoj odluci, dostavljen niz tablica u vezi s količinama „attrib“ (vjerojatno „attribuées“, dodijeljenim) različitim kupcima od različitih dobavljača, među kojima je „Austria“ (vjerojatno društvo Austria Draht). Tablica izrađena prigodom tog sastanka odnosi se na kupce koje su opskrbljivala društva Redaelli, ITC, Itas, Tréfileurope, SLM, Trame i Austria Draht. 

276    U tablici koja se odnosi na društvo Austria Draht može se vidjeti koju je količinu isporučio taj subjekt kao i ostali subjekti o kojima je riječ devetorici utvrđenih kupaca, pri čemu su imena drugih dvaju kupaca dodana rukom, s napomenom za jednog ili drugog („PAMA“ i „RDB“) količine koju je isporučilo društvo Austria Draht („200“ tona). Te različite tablice pokazuju da su članovi kluba Italia raspolagali vrlo preciznim informacijama o isporučenim količinama i subjektima koje su, od najvećeg do najmanjeg, angažirali različiti talijanski kupci (vidjeti Prilog B.10 odgovoru na tužbu, str. 179. i 180., i upravni spis, str. 5333., 40.‑46.).

277    Jednako tako, nekoliko dokumenata iz spisa objašnjava činjenicu da su članovi kluba Italia imali precizne informacije o prodanim količinama društva Austria Draht i ostalih njihovim talijanskim kupcima (vidjeti, na primjer, Prilog 3. odluci i Prilog 10. odgovoru na tužbu, str. 188. do 197., tablice „Trefolo 2001“, također preuzete na str. 221. do 229.). Te su informacije omogućile različitim članovima kluba Italia da znaju koji dio dati društvu Austria Draht. 

278    Gledano u cjelini, tim se dokumentima potvrđuje trajno prenošenje preciznih informacija o količinama koje su i jedni i drugi prodali različitim kupcima, osobito u pogledu društva Austria Draht. 

279    Posljedično, iz svih gore navedenih dokumenata proizlazi da je dovoljno dokazano da je društvo Austria Draht, posredstvom G.-a i u pogledu djelatnosti koje su mu bile povjerene, sudjelovalo u različitim praksama koje su bile dogovorene unutar kluba Italia.

3.     Različite izjave na koje su se pozvale stranke

280    Izjave na koje su se pozvali tužitelji, bilo da se radi o izjavama danima nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama ili u okviru zahtjeva za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni, ne mogu biti dostatne da dovedu u pitanje zaključak iz gore navedene točke 279., koji se uglavnom temelji na podacima iz vremena spornog zabranjenog sporazuma koji proistječu iz zapisnika s različitih sastanaka kojima su prisustvovali sudionici u tom zabranjenom sporazumu.

281    Ti onodobni podaci omogućuju zaključak da su G.-a ostali članovi kluba Italia doživljavali kao osobu koja zastupa društvo Austria Draht u Italiji. Ti podaci također omogućuju da se utvrdi da je, kao zastupnik društva Austria Draht za Italiju, G. članovima kluba Italia prenosio informacije u vezi sa svojim djelatnostima i da je, u svakom slučaju, pribavio detaljne informacije o djelatnosti konkurenata društva Austria Draht na talijanskom tržištu.

282    Štoviše, kao što navodi Komisija, te podatke potvrđuju izjave društava ITC i DWK dane u okviru njihova zahtjeva za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni. Tako je društvo ITC, koje je dostavilo mnogo dokumenata u vezi s klubom Italia, jasno istaknulo činjenicu da je G. sudjelovao na tim sastancima u ime društva CB, ali također kao „zastupnik društva Austria Draht u Italiji“. Jednako tako, kada spominje G.-a, društvo DWK pojašnjava da je on „zastupnik [društava] [CB] i Austria Draht u Italiji“ (vidjeti priloge B.4. i B.5 odgovoru na tužbu).

283    Sadržaj G.-ove izjave, u kojoj se u biti navodi da je on za društvo CB sudjelovao na sastancima kluba Italia i da nije nikada obavljao protutržišne djelatnosti za račun društva Austria Draht ili njemu dostavljao informacije dobivene prilikom sastanaka kluba Italia, i izjava podnesena u V.-ovo (Tréfileurope) ime, iz koje proizlazi da G. nikada nije sudjelovao u dogovorima iz zabranjenog sporazuma u ime društva Austria Draht, nisu stoga dovoljni da dovedu u pitanje ono što se može zaključiti iz gore navedenih dokaza, koji su većinom iz razdoblja nastanka činjenica. Nasuprot tim dokazima, te su izjave, same po sebi, nedovoljne za osporavanje onoga što se može zaključiti iz ostalih dokaza u spisu. U vezi s tim pitanjem valja osobito uputiti na ono što proizlazi iz raspoloživih dokaza u pogledu sastanka od 24. lipnja 1997. (vidjeti gore navedene točke 199. do 202.), koji pokazuju da je društvo CB predstavilo G.-a društvu Tréfileurope spomenuvši mu da G. zastupa društvo Austria Draht i da bi se, osobito njegovim posredovanjem, mogla pronaći ravnoteža na talijanskom tržištu (vidjeti priloge A.2 i A.3 tužbi i Prilog B.6 odgovoru na tužbu).

284    Isto vrijedi i za sadržaj triju izjava koje su tužitelji dostavili 14. listopada 2011., to jest izjave rukovoditelja društva ITC i menadžera društva Redaelli od 27. srpnja 2011.te izjava rukovoditelja društva SLM od 18. srpnja 2011., kojima se u biti potvrđuje da je G. na sastancima zabranjenog sporazuma djelovao samo u ime i za račun društva CB i da, iako su te tri osobe znale da on također zastupa društvo Austria Draht, on nikada nije pružio informacije o tom društvu. Te izjave dane u fazi sudskog postupka nisu dovoljne da dovedu u pitanje ono što se može zaključiti iz ostalih dokaza u spisu. Iako te izjave također upućuju na zaključak da su zastupnici tih triju poduzetnika znali za činjenicu da je G. zastupnik društva Austria Draht u Italiji, u njima sadržane tvrdnje kojima se želi istaknuti da je G. djelovao samo za račun društva CB ne utječu na činjenicu da je sama nazočnost te osobe na sastancima kluba Italia njoj omogućila da sazna informacije protutržišne naravi o kupcima i cijenama. Osim toga, iz spisa proizlazi da se, u više navrata i u izostanku svakog drugog racionalnog objašnjenja, može smatrati da je G. osoba koja je dostavila informaciju u vezi sa specifičnom situacijom društva Austria Draht. 

285    Što se tiče izjava danih u ime drugih poduzetnika koji su sudjelovali u klubu Italia, koje su navele stranke, pokazuje se da iako društvo CB nije istaknulo društvo Austria Draht kao člana kluba Italia, to se može objasniti činjenicom da je G. uglavnom zastupao društvo CB, a ne društvo Austria Draht, i da se smatralo da je on dio društva CB (vidjeti, na primjer, njegovu nazočnost na saslušanju pred Komisijom u redovima delegacije koja zastupa društvo CB). Iz činjenica međutim proizlazi, a osobito iz zapisnika koji je sastavilo društvo Tréfileurope o sastanku s društvom CB od 24. lipnja 1997., da je društvo CB predstavilo G.-a kao osobu koja zastupa društvo CB, ali i društvo Austria Draht, iz čega je on mogao crpiti korist. Kad je riječ o društvima SLM, Redaelli i Trame, činjenica da ti poduzetnici ne spominju izričito društvo Austria Draht među različitim članovima kluba Italia ne može također biti dovoljna da dovede u pitanje ono što se može zaključiti iz ostalih dokaza u spisu. Taj izostanak spominjanja međutim osnažuje opći dojam koji proizlazi iz prethodno izloženih dokaza, prema kojemu se, u svakom slučaju, za društvo Austria Draht smatralo da je sporedni subjekt u pogledu talijanskog tržišta.

4.     Trajanje povrede za koju se tereti društvo Austria Draht

286    Što se tiče kluba Italia, iz spisa proizlazi da je dovoljno dokazano da je sudjelovanje društva Austria Draht u zabranjenom sporazumu započelo prilikom sastanka od 15. travnja 1997. i prestalo 19. rujna 2002., kad je Komisija provela pretrage u prostorijama, između ostalog, društava Redaelli, CB, Itas, ITC i Tréfileurope.

287    Posljedično, iz spisa proizlazi da je dovoljno dokazano da su društvo Austria Draht i, slijedom toga, društvo voestalpine, sudjelovali u klubu Italia posredstvom G.-a, kojemu je društvo Austria Draht povjerilo plasman svojega čelika za prednapinjanje u Italiji, od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002.

5.     Zaključak o prvom tužbenom razlogu

288    Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija u dovoljnoj mjeri dokazala razloge zbog kojih se ponašanje G.-a unutar kluba Italia može pripisati društvima Austria Draht i voestalpine u pogledu djelatnosti koje su mu bile povjerene u Italiji.

289    Prvi tužbeni razlog stoga treba odbiti.

C –  Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da je Komisija pogrešno smatrala da su tužitelji sudjelovali u jedinstvenoj povredi koja između ostalog uključuje klub Italia i klub Europa

290    U drugom tužbenom razlogu društva voestalpine i Austria Draht ističu da, čak i u slučaju da Komisija može društvu Austria Draht pripisati protupravno ponašanje unutar kluba Italia njegova zastupnika u Italiji, ona mu ipak ne može pripisati sudjelovanje u jedinstvenoj povredi koja obuhvaća klub Italiju i druge protutržišne dogovore, kao što je to učinila u pobijanoj odluci. Tužitelji, osobito, ističu da društvo Austria Draht nije sudjelovalo u sveeuropskim sporazumima i da nije znalo niti je moglo znati za sveukupni plan.

291    Najprije valja odbiti argument tužitelja u skladu s kojim bi činjenica da društvo Austria Draht nije sudjelovalo u ciriškom klubu, južnom sporazumu ili klubu Europa trebala biti dostatna da se zaključi da oni nisu sudjelovali u jedinstvenoj povredi. Doista, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se poduzetnika može smatrati odgovornim za takvu povredu ako je utvrđeno da je namjeravao vlastitim ponašanjem pridonijeti zajedničkim ciljevima svih sudionika i da je znao za protupravna ponašanja koja su planirali ili proveli ostali poduzetnici radi postizanja istih ciljeva, ili da ih je mogao razumno predvidjeti i da je za to bio spreman preuzeti rizik. Tako je poduzetnik mogao izravno sudjelovati samo u jednom dijelu protutržišnih ponašanja koja čine jedinstvenu i trajnu povredu, ali također znati za sva ostala protupravna ponašanja ili ih je mogao razumno predvidjeti i za to je bio spreman preuzeti rizik, i u tom slučaju Komisija tom poduzetniku može pripisati odgovornost za sva protupravna ponašanja koja čine takvu povredu (vidjeti u tom smislu gore navedene t. 119. do 124.).

292    U ovom slučaju, takav je pristup zauzela Komisija, koja društvo Austria Draht tereti za sudjelovanje u jedinstvenoj povredi zbog, s jedne strane i osobito, njegova sudjelovanja u klubu Italia posredstvom G.-a, njegova zastupnika u Italiji, i, s druge strane, jasnih indicija koji upućuju na to da je društvo Austria Draht bilo povremeno uključeno u protutržišne razgovore na europskoj razini, koji su mu omogućili da se upozna s tom razinom zabranjenog sporazuma u ranoj fazi (vidjeti gore navedenu t. 64.).

293    U tom pogledu, čak i ako se pokaže da se ciljevi kluba Italia i kluba Europa nisu podudarali i da su čak mogli biti suprotni jer su glavni subjekti kluba Europa, između ostalog, nastojali koordinirati njihova djelovanja radi suzbijanja izvoza na sjever Europe od strane glavnih subjekata kluba Italia, koji su sa svoje strane nastojali olakšati taj izvoz radi prodaje svojeg asortimana, svejedno ostaje činjenica da, kako je pravilno utvrđeno u pobijanoj odluci, sveukupni plan koji obilježava povredu koju je utvrdila Komisija leži u nastojanju postizanja cilja koji je zajednički svim subjektima, a koji se sastoji od ograničavanja tržišnog natjecanja na tržištu čelika za prednapinjanje, bilo da je donesen na europskoj ili na nacionalnoj razini. Tim se sveukupnim planom namjeravalo ostvariti i poštovati opću ravnotežu između različitih dogovora koji su tvorili jedinstvenu povredu, među kojima su oni o kojima se razgovaralo unutar kluba Europa i oni o kojima se razgovaralo unutar kluba Italia (pobijana odluka, uvodne izjave 610. do 621.).

294    Nakon tog zapažanja, valja ispitati argumente stranaka u vezi s različitim elementima koje je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci radi kvalificiranja sudjelovanja tužiteljâ u jedinstvenoj povredi.

1.     Sudjelovanje u sastavnici jedinstvene povrede

295    Kako bi utvrdila sudjelovanje tužitelja u jedinstvenoj povredi, Komisija je najprije navela da je društvo Austria Draht „izravno sudjelovalo u klubu Italia, posredstvom svojeg prodajnog zastupnika u Italiji, […], [G.-a], od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002.“ (pobijana odluka, uvodna izjava 769.) (vidjeti gore navedene t. 76. do 82.).

296    Iz ispitivanja izvršenog na temelju prvog tužbenog razloga proizlazi da, čak i ako Komisija u ovom predmetu ne bi raspolagala dokazima koji joj omogućuju da zaključi da je društvo Austria Draht moglo imati bilo kakve informacije o protutržišnom ponašanju svojeg zastupnika povodom raznih sastanaka kluba Italia na kojima je sudjelovao, Komisija bi unatoč tome mogla, zbog razloga koji su s tim u vezi navedeni u pobijanoj odluci, zaključiti da postoji gospodarska jedinica između zastupnika i nalogodavca kad je riječ o djelatnostima koje je G.-u povjerilo društvo Austria Draht (vidjeti gore navedene t. 167. do 178.).

297    To neznanje društva Austria Draht o ponašanju svojeg zastupnika koje je suprotno pravu tržišnog natjecanja nije međutim važno ni za kvalifikaciju sudjelovanja društva Austria Draht u klubu Italia ni za ispunjenje pretpostavke u vezi sa sudjelovanjem u sastavnici jedinstvene povrede kad se radi o utvrđivanju sudjelovanja navedenog poduzetnika u takvoj povredi. U oba slučaja, valja smatrati da je, kada su G. i društvo Austria Draht sjedinjeni unutar gospodarske jedinice, s obzirom na pravo tržišnog natjecanja, nalogodavac odgovoran za protupravno ponašanje zastupnika počinjeno u okviru djelatnosti koje su mu bile povjerene.

298    Kad je G. unutar kluba Italia djelovao za račun društva Austria Draht, to jest u okviru djelatnosti koje su mu bile povjerene, smatra se da je djelovao u ime društva Austria Draht i time doveo odgovornosti svojeg nalogodavca.

2.     Znanje o sveeuropskoj razini zabranjenog sporazuma

299    Treba istaknuti da Komisija u odluci izričito navodi da „društvo Austria Draht ne smatra odgovornim za izravno sudjelovanje u ciriškom klubu ili klubu Europa“ (pobijana odluka, uvodna izjava 652.).

300    Ispitivanje činjenica osim toga potvrđuje osnovanost takve ocjene zato što iz spisa ne proizlazi da je Komisija za područja osim Italije, gdje je društvo Austria Draht plasiralo na tržište čelik za prednapinjanje, mogla teretiti tužitelje za ponašanja iste vrste kao što su ona koja Komisija može pripisati društvu Austria Draht, posredstvom G.-a, u pogledu kluba Italia. Stoga, iako je moguće, s obzirom na dokaze navedene u prvom tužbenom razlogu, utvrditi nazive talijanskih kupaca društva Austria Draht i vidjeti naziv društva Austria Draht (ili barem inicijale „AD“) u tablicama podjele kvota za Italiju, takvi se podaci pojavljuju samo u pogledu talijanskog državnog područja.

301    Međutim, iako je navela da se društvo Austria Draht ne smatra odgovornim za izravno sudjelovanje u ciriškom klubu (koji je prestao djelovati prije 15. travnja 1997.) ili u klubu Europa, Komisija također navodi „jasn[e] indicij[e] koji upućuju na to da je društvo Austria Draht bilo povremeno uključeno u protutržišne razgovore na sveeuropskoj razini i da je stoga, u ranoj fazi, znalo za sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma“ (pobijana odluka, uvodna izjava 652.) (vidjeti gore navedenu t. 83.).

a)     Dokazi na koje se pozvalo u pobijanoj odluci

302    Kako bi dokazala „pojedinačnu svijest o sudjelovanju u širem sustavu“, Komisija je iznijela nekoliko dokaza u pogledu društva Austria Draht (vidjeti gore navedenu t. 83.).

303    Kao prvo, Komisija je navela da je već 1995.‑1996., to jest mnogo prije datuma 15. travnja 1997. utvrđenoga kao početak sudjelovanja društva Austria Draht u povredi, to društvo prisustvovalo sastancima ciriškoga kluba na kojima se spominjao eventualni novi sporazum o kvotama. Komisija je ovdje navela, primjera radi, zapisnik sa sastanaka od 28. svibnja 1995. i od 9. siječnja 1996. (pobijana odluka, uvodna izjava 653.).

304    Kao drugo, prema mišljenju Komisije, društvo Austria Draht je priznalo da je sudjelovalo u nekoliko sastanaka kluba Europe, za koje je ono tvrdilo da nisu bili protutržišne naravi. Riječ je o sastancima od 14. listopada 1998., 9. studenoga 1998., 28. veljače 2000. i 27. rujna 2001. U tom pogledu, Komisija je smatrala da se, barem na sastanku od 28. veljače 2000., raspravljalo o pitanju količine i cijena. Jednako tako, u pobijanoj odluci je navedeno da je, na sastanku od 27. rujna 2001., zaposlenik društva DWK pozvao rukovovitelja društva Austria Draht da sudjeluje u proširenom klubu Europa (pobijana odluka, uvodne izjave 652. i 653.).

305    Kao treće, Komisija je istaknula da je na sastanku kluba Italia od 16. prosinca 1997. (kojemu G. nije prisustvovao) bilo spomenuto da društvo Austria Draht „nije član kluba [Europa] ali je željelo biti u tijeku“. Komisija je zatim istaknula da su na kasnijim sastancima kluba Italia, kojima je G. prisustvovao za društvo Austria Draht, sudionici bili izviješćeni o razgovorima i sporazumima unutar kluba Europa. Naposljetku, Komisija je navela da je nekoliko indicija upućivalo na to da je, tijekom razdoblja sveeuropskog širenja, društvo Austria Draht bilo uključeno u razgovore o podjeli kvota i kupaca u nekim zemljama te je prisustvovalo, posredstvom svojeg zastupnika u Italiji G.-a, barem šest sastanaka posvećenih širenju kluba Europa [sastanci od 27. rujna 2001., 10. i 11. listopada 2001., 6. studenoga 2001., na kojemu je G. osim toga određen kao mogući nacionalni koordinator za Italiju, zajedno s A.-om (Itas) i C.-om (CB), 5. i 6. lipnja 2002., 1. srpnja 2002. i 2. srpnja 2002.] (pobijana odluka, uvodna izjava 653.).

306    S obzirom na te dokaze, Komisija je zaključila da je „društvo Austria Draht, sudjelujući u klubu Italia, znalo ili trebalo znati da je tajno dogovaranje unutar toga kluba bilo dio sveukupnog plana za stabiliziranje tržišta čelika za prednapinjanje i izbjegavanje smanjenja cijena, plana koji je klub Italia dijelio sa sveeuropskim dogovorima“ (pobijana odluka, uvodna izjava 654.).

b)     Analiza dokaza na koje se pozvalo u pobijanoj odluci

 Dokazi koji se odnose na ciriški klub

307    Kad je riječ o dokazima navedenima u pogledu dvaju sastanaka ciriškoga kluba na kojima je sudjelovalo društvo Austria Draht, treba podsjetiti na sadržaj navedenih dokaza.

–       Sastanak od 28. svibnja 1995.

308    Sadržaj sastanka ciriškoga kluba od 28. svibnja 1995. izložen je u Prilogu 2. pobijanoj odluci. Riječ je o sastanku koji se održao u Barceloni na marginama sastanka Eurostress Information Service (ESIS), glavnog strukovnog udruženja proizvođača čelika za prednapinjanje u Europi, čiji je član bilo društvo Austria Draht. 

309    U tom pogledu, treba podsjetiti da je, općenito govoreći, Komisija navela da se sastanci ESIS‑a, sa sjedištem u Düsseldorfu (Njemačka), ne smatraju, sami po sebi, protutržišnima. Komisija je međutim utvrdila da su se sudionici zabranjenog sporazuma ponekad neslužbeno sastali, na marginama tih sastanaka ESIS‑a, kako bi razgovarali i sporazumjeli se o kvotama, cijenama i dogovorima s kupcima. Kako bi potkrijepila tu tvrdnju, Komisija se poziva na dokumente koje joj je dostavio Bundeskartellamt iz kojih proizlazi sljedeće:

„To je međutim bilo uobičajeno za sve sastanke ESIS‑a koji traju nekoliko dana. Sudionici su jutro prvoga dana [tih sastanaka ESIS‑a] zapravo iskoristili za održavanje neslužbenih razgovora.. Cilj tih neslužbenih sastanaka bio je zaključiti dogovore za unutarnje tržište […]“ (pobijana odluka, uvodna izjava 97.).

310    U odjeljku u vezi sa sastankom ciriškoga kluba od 28. svibnja 1995. iz Priloga 2. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Tréfileurope, Nedri, WDI, DWK, Tycsa i Emesa, to jest stalni članovi, kao i „Austria“. Prema mišljenju Komisije, ta napomena označava društvo Austria Draht, s obzirom na to da je to društvo potvrdilo sudjelovanje na tom sastanku u svojem odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama.

311    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 2. pobijanoj odluci Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se odnosio sastanak ciriškoga kluba od 28. svibnja 1995.:

–        „[i]zjava (vjerojatno priopćena [zastupniku društva Redaelli]) prema kojoj klub prihvaća smanjiti izvoz [u Italiju] i povećati uvoz (u Europu) iz Italije. Dodaje se da se ,Aldé’ ,smatra uvozom’“;

–        „[i]spravak brojki za Austriju i Španjolsku“;

–        „[r]azgovor o Italiji. Postavlja se pitanje kako poštovati izvozne kvote koje zahtijevaju talijanski proizvođači. [Zastupnik društva Redaelli] prijeti da će blokirati tržišta. On ne želi povećati cijene niti ih nametnuti ostalima“;

–        „društvo Tycsa […] pita jesu li ostali članovi kluba spremni popustiti. Odgovor je nitko“;

–        „[s]lijedi novi pokušaj utvrđivanja kvota na osnovi prodaje, pri čemu se navode količine koje su prodala društva A[ustria]D[raht], WDI, Köln [DWK], Tréfil[europe], Nedri, Tycsa, Eme[sa]. Talijanski se proizvođači zasebno spominju: [Redaelli] + [ITC] + [C.] (CB) + Itas“;

–        „[s]astanak je zaključen sa 1) stajalištem talijanskih proizvođača ([zastupnik društva Redaelli] nudi najviše 20000 [tona] [i] pita kada će društva CB i Itas prihvatiti?) 2) zakazivanjem novog sastanka u Amsterdamu 8. lipnja“.

312    Te informacije potječu iz, s jedne strane, odgovora društva Emesa od 25. listopada 2002. na Komisijin zahtjev za pružanje informacija, u kojem je društvo Emesa navelo nekoliko „neslužbenih sastanaka s članovima ESIS‑a“, čija je svrha bila „razgovor o cijenama, kvotama i prijedlozima ugovora s velikim kupcima“ i, s druge strane, iz bilješki društva Emesa, koje je izložilo društvo ArcelorMittal 28. lipnja 2007., koje sadrže zapisnik s tog sastanka koji je sastavio P., zastupnik društva Emesa (vidjeti prilog A.41 tužbi i upravni spis, str. 11491. i 11500., i Prilog B.11 odgovoru na tužbu).

313    Iako ispitivanje gore navedenih dokumenata doista omogućuje utvrđenje da zapisnik sa sastanka ciriškoga kluba od 28. svibnja 1995. koji je sastavio P. u biti sadrži navode koje je Komisija preuzela u pobijanoj odluci, to utvrđenje ne može biti dovoljno za opravdanje zaključaka koji se na njemu temelje u pogledu društva Austria Draht. 

314    Kao prvo, iz odgovora društva Emesa na Komisijin zahtjev za pružanje informacija proizlazi da su sudionici sastanka ciriškoga kluba od 28. svibnja 1995. bila društva Tréfileurope, Nedri, WDI, DWK, Tycsa i Emesa, kojima odgovaraju imena osoba citirana u tom odgovoru u pogledu tog sastanka. Iz tog odgovora također proizlazi da ni za jedan od 21-og „neslužbenog sastanka s članovima ESIS‑a“, koje je društvo Emesa navelo za razdoblje od 9. lipnja 1994. do 27. rujna 2001., ime društva Austria Draht ili jednog od njegovih zastupnika nije bilo navedeno među sudionicima.

315    Kao drugo, iz odgovora tužitelja na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama proizlazi da je, suprotno onome što tvrdi Komisija, društvo Austria Draht samo potvrdilo svoju prisutnost na sastanku ESIS‑a koji je održan u svibnju 1995., a nikako ne na „neslužben[om] sastan[ku] s članovima ESIS‑a“ na koji se poziva društvo Emesa. Tužitelji su također iznijeli relevantne dokaze kojima se dokazuje da je zastupnik društva Austria Draht na sastanku ESIS‑a stigao u Barcelonu tek 29. svibnja, a ne 28. svibnja, datum kada je održan neslužbeni sastanak na koji se poziva društvo Emesa (Prilog A.7 tužbi, str. tužbe od 835. do 837.).

316    U vezi s tim, Komisija tvrdi da se ne može isključiti da je zastupnik društva Austria Draht prisustvovao „drugoj sjednici“ navedenoj u bilješkama društva Emesa počevši od svojeg dolaska u Barcelonu. Ta tvrdnja nije međutim potkrijepljena uvjerljivim dokazima, osobito s obzirom na to da se ta osoba ne spominje u zapisniku koji je sastavio P. Štoviše, iz pobijane odluke proizlazi da se Komisija slaže da su se neslužbeni sastanci koji su se održavali na marginama sastanaka ESIS‑a općenito održavali „ujutro prvoga dana“ (vidjeti gore navedenu t. 299.).

317    Kao treće, kad je riječ o sadržaju navoda iz zapisnika sa sastanka od 28. svibnja 1995. koji je sastavio P., koji su uglavnom preuzeti u pobijanoj odluci (vidjeti gore navedenu t. 311.), valja istaknuti da se jedino navođenje koje može inkriminirati društvo Austria Draht odnosi na činjenicu da je, na „prvoj sjednici“, sastavljen popis količina koje su prodali određeni subjekti i da su, tom prilikom, inicijali „AD“ popraćeni brojem „947“, zatim brojem „1500“ i napomenom „final 1500“ (potonja napomena je netočno preuzeta kao „500“ u prepisanoj i prevedenoj verziji uz izvorne bilješke P.-a). U zapisniku koji je sastavio P. također se spominju takve napomene za društva WDI, DWK, Tréfileurope, Tycsa, Emesa i Nedri.

318    Upitani o značenju takvog navođenja, tužitelji su tvrdili da osim odsustva zastupnika društva Austria Draht s tog neslužbenog sastanka valja istaknuti da se u zapisniku koji je sastavio P. upućuje, kad se u njemu navode izvozne kvote za ostatak Europe koje zahtijevaju proizvođači smješteni u Italiji, na udio procijenjen na 1,5 za „Austriu“, što odgovara količini od „1500“, koju su prodali ili zahtijevali ne društvo Austria Draht već proizvođači smješteni u Italiji. Komisija nije uspjela dovesti u pitanje to tumačenje, koje se čini zamislivo s obzirom na zapisnik.

319    Kad je riječ o napomeni „T. [zastupnik društva DWK] + Austria“, koja se nalazi u zapisniku koji je sastavio P., ne postoji poseban razlog da se smatra da se taj izraz jednostavno ne može odnositi na Austriju, već ga treba tumačiti kao upućivanje na društvo Austria Draht. U načelu, takvo bi tumačenje također trebalo proizlaziti iz popisa sudionika neslužbenih sastanaka ESIS‑a koji je podnijela Emesa. Osim toga, iz spisa proizlazi da je zastupnik društva DWK često djelovao kao koordinator sudionika u zabranjenom sporazumu u pogledu Austrije (vidjeti, na primjer, informacije u vezi sa sastankom kluba Europa od 27. rujna 2001.).

320    Zaključno, nijedan dokaz koji je navela Komisija ne dopušta da se nepobitno utvrdi da je zastupnik društva Austria Draht sudjelovao na sastanku ciriškoga kluba od 28. svibnja 1995., čiji sadržaj nadalje ne omogućuje da se nepobitno smatra da je društvo Austria Draht moglo sudjelovati ili čak znati za razgovore ciriškoga kluba u vezi s kvotom koju treba dodijeliti talijanskim proizvođačima radi smanjenja konkurentskog pritiska koji su izvršavali izvan Italije.

–       Sastanak od 9. siječnja 1996.

321    Sadržaj sastanka ciriškoga kluba od 9. siječnja 1996. izložen je u Prilogu 2. pobijanoj odluci. Riječ je o sastanku održanom u Bruxellesu (Belgija), na marginama sastanka ESIS‑a.

322    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 2. pobijanoj odluci Komisija je navela da su bila zastupljena društva Tréfileurope, Nedri, WDI, DWK, Tycsa i Emesa kao i Redaelli i Austria Draht. Tužitelji priznaju nazočnost Ro.-a, jednog od rukovoditelja društva Austria Draht, na sastanku ESIS‑a (vidjeti Prilog A.7 tužbi, str. 54.).

323    U odjeljku u vezi s tim sastankom iz Priloga 2. pobijanoj odluci Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se odnosio sastanak ciriškoga kluba od 9. siječnja 1996.:

–        „[r]azgovor u vezi s Italijom. Zabilježeno je da su na sastanku od 19. rujna talijanski proizvođači postigli dogovor (unutarnji). Podsjetnik da je vrijeme da se pronađe zajedničko rješenje o sustavu kvota, prema mišljenju [T.-a] [iz društva DWK] ,što god to značilo’.“;

–        „[r]azgovor između članova kluba o budućnosti kluba. – Društvo Tréfileurope ([Pe]) izjavljuje da se sve ruši bez sustava kvota. Po njemu to nije ,ludi rat’. On primjećuje da su ugovori za 1996. sklopljeni i predlaže da se pričekaju ,prijedlozi’“;

–        „[društva] NDI, WDI, Austria Draht i Emesa izražavaju sumnju u vezi s ponovnim stupanjem na snagu [sustava kvota] i [društvo] Tycsa preporučuje da se postupi profesionalno“;

–        „[č]ini se da su za novi sustav kvota: [društva] Tycsa, Emesa, Nedri (NDI), Austria Draht i WDI. Francuzi nisu za. Društvo WDI je također izjavilo da ne vidi razlog da bude u klubu u ovom trenutku“;

–        „[u]natoč tome, održan je razgovor s ciljem privremene podjele kvote. Razgovaralo se o tablici (izraženoj u postocima) po svakoj zemlji i isključivo u informativne svrhe, [za] društvo DWK + Trefd[Tréfilarbed], FU[Fontainunion], STCO [Sainte Colombe], WDI, NDI, I [Italija], AU [Austria Draht], SP [Španjolska, to jest grupe Emesa i Tycsa] na osnovi tržišta iz 1994. Zemlje na koje se to odnosi su ,D‑F-I‑NL‑UBL‑SP‑AUS’“.

324    Te informacije potječu iz, s jedne strane, odgovora društva Emesa od 25. listopada 2002. na Komisijin zahtjev za pružanje informacija, u kojem je društvo Emesa navelo nekoliko „neslužbenih sastanaka s članovima ESIS‑a“, čija je svrha bila „razgovor o cijenama, kvotama i prijedlozima ugovora s velikim kupcima“ i, s druge strane, iz bilješki društva Emesa, koje je izložilo društvo ArcelorMittal 28. lipnja 2007., koje sadrže zapisnik s tog sastanka koji je sastavio P., zastupnik društva Emesa (vidjeti Prilog A.41 tužbi, priloge B.9, B.11 i B.13 odgovoru na tužbu, Prilog G.14 odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom).

325    S obzirom na te elemente, mogu se dati tri zapažanja u pogledu društva Austria Draht. 

326    Kao prvo, sudjelovanje društva Austria Draht na tom sastanku nije osporeno. To je bitno zato što se ime društva Austria Draht ne nalazi na popisu sudionika neslužbenih sastanaka ESIS‑a koji je dostavilo društvo Emesa. Štoviše, za razliku od popisa sudionika sastanka koji je sastavio P. u svojem zapisniku sa sastanka od 28. svibnja 1995., zapisnik koji je sastavio o sastanku od 9. siječnja 1996. istodobno navodi imena predstavnika poduzetnika koji sudjeluju i zemlje koje zastupaju. Tako se spominju Austrija, Nizozemska, Belgija i Francuska, ali i „AD“, „NDI“ ili „[P.] [iz društva Tréfileurope]“.

327    Stoga upućivanje na Austriju više nije prikazano kao odstupanje ili kao dodatak T.-u, predstavniku društva DWK (vidjeti gore navedenu t. 319.) i, u svakom slučaju, sudjelovanje društva Austria Draht na sastanku nije osporeno.

328    Kao drugo, kao što tvrdi Komisija, može se smatrati da je, prilikom sastanka od 9. siječnja 1996., predstavnik društva Austria Draht znao za poteškoće s kojima se susreo klub Europa kako bi se uskladio s klubom Italia. Ovdje treba istaknuti da je jedan od poduzetnika nazočnih na tom sastanku bilo društvo Redaelli, koje je, u tom razdoblju zabranjenog sporazum, zastupalo glavne subjekte kluba Italia u njihovim razgovorima s ciriškim klubom. Iz sadržaja tog sastanka, koji je prenesen u zapisniku pisanom rukom i sastavljenom u vremenu nastanka činjenica, proizlazi da je, s obzirom na gore navedene poteškoće, bilo predviđeno da se uspostavi novi sustav kvota koje treba dodijeliti talijanskim proizvođačima radi smanjenja konkurentskog pritiska koji su izvršavali izvan Italije.

329    Ta je izvozna kvota jedan od ključnih elemenata sveukupnog plana koji obilježava jedinstvenu povredu s obzirom na to da se njome želi koordinirati subjekte iz ciriškoga kluba s konkurentskim subjektima iz kluba Italia.

330    Kao treće, kao što navode tužitelji, može se također istaknuti da je društvo Austria Draht, kao i drugi poduzetnici, izrazilo sumnju kad je riječ o uvođenju sustava kvota. Te se sumnje međutim mogu ublažiti činjenicom da je društvo Austria Draht također bilo za novi sustav u tom pogledu.

331    U svakom slučaju, tužitelji tvrde da je, odmah nakon sastanka ciriškoga kluba od 9. siječnja 1996., prilikom jednog sastanka kluba Italia od 13. veljače 1996. kojemu su prisustvovali predstavnici društava Redaelli (ista osoba koja je prisustvovala sastanku od 9. siječnja 1996.), CB (C.), ITC i Itas i na kojemu se razgovoralo o pristupu u pogledu stranaca, bilo navedeno da „[društvo] Austria Draht nije željelo ući“ (vidjeti odjeljak koji se odnosi na taj sastanak iz Priloga 3. pobijanoj odluci, Prilog A.42 tužbi). Ta tvrdnja proizlazi iz zapisnika pisanog rukom koji je sastavio zastupnik društva ITC na tom sastanku.

332    Takav podatak upućuje na zaključak da bi, barem za zastupnika društva Redaelli, koji je glavni koordinator između ciriškoga kluba i kluba Italia, „sumnje“ koje je bio izrazio zastupnik društva Austria Draht prilikom sastanka ciriškoga kluba od 9. siječnja 1996., prema onom što je zabilježio zastupnik društva Emesa na tom sastanku, više sličile stvarnom ograđivanju kad je riječ o sadržaju razgovora protutržišne naravi do kojih je moglo doći na tom sastanku.

333    Jednako tako, kad je riječ o tablici koja je spomenuta u zapisniku sa sastanka od 9. siječnja 1996. koji je sastavio P. (vidjeti Prilog B.13 odgovoru na tužbu), valja istaknuti da se u toj tablici, za koju on navodi da je predstavljena „isključivo u informativne svrhe“, samo ponavljaju, kad je riječ o stupcu „Aus“, podaci istovjetni onima navedenima u uvodnoj izjavi 149. pobijane odluke za 1994. i u pogledu kojih je Komisija istaknula, preuzevši informacije koje je dostavio podnositelj zahtjeva za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni, društvo DWK, da „društvo Austria Draht nije sudjelovalo u ciriškom klubu, već je u tablicu bilo uključeno samo radi ,potpunosti’“.

334    Osim toga, tužitelji tvrde da, osim iz gore navedenih elemenata, i iz spisa proizlazi da društvo Austria Draht nije sudjelovalo u brojnom sastancima ciriškoga kluba ili kluba Europa koji su slijedili nakon sastanka od 9. siječnja 1996.

335    U tom kontekstu, može se smatrati, kao što tvrde tužitelji, da, iako je predstavnik društva Austria Draht na sastanku ESIS‑a prisustvovao sastanku ciriškoga kluba od 9. siječnja 1996. čiji je sadržaj prenesen u zapisniku koji je sastavio P., taj predstavnik nije dao nikakve informacije u pogledu društva Austria Draht. Također se može smatrati da, čak i da je predstavnik društva Austria Draht mogao znati za razgovore u vezi s kvotama koje treba dodijeliti talijanskim proizvođačima radi smanjenja konkurentskog pritiska koji su izvršavali izvan Italije, što ne proizlazi jasno iz dokumenata u spisu, on bi naveo da društvo Austria Draht neće sudjelovati u tom sporazumu.

336    Zaključno, iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija mogla smatrati da je predstavnik društva Austria Draht prisustvovao sastanku ciriškoga kluba od 9. siječnja 1996. i da je, tom prilikom, bio obaviješten o jednom od ključnih elemenata sveukupnog plana koji obilježava jedinstvenu povredu, to jest postojanje razgovora između stalnih članova i glavnih talijanskih proizvođača, koje je zastupalo društvo Redaelli, radi dodjeljivanja kvote potonjima kako bi se smanjio konkurentski pritisak koji su izvršavali izvan Italije.

337    Iako se Komisija ne može osloniti na gore navedene dokaze kako bi utvrdila da je društvo Austria Draht sudjelovalo u ciriškom klubu, što, osim toga, nije učinila, može se na njih pozvati, kao što je to učinila u uvodnoj izjavi 652. pobijane odluke, kao „indicij koji upućuj[e] na to da je društvo Austria Draht bilo povremeno uključeno u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini i da je stoga, u ranoj fazi, znalo za sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma“.

338    Činjenica da to saznanje prethodi početku razdoblja povrede koje je utvrdila Komisija u pogledu tužitelja u tom je pogledu nebitna.

 Dokazi koji se odnose na klub Europa

339    Kad je riječ o dokazima na koje se oslonila Komisija u vezi sa sastancima kluba Europa na kojima je društvo Austria Draht izravno sudjelovalo, putem svojih zaposlenika, a ne posredstvom G.-a, svojeg trgovinskog zastupnika za Italiju, treba podsjetiti na sadržaj navedenih dokaza.

340    Prije svega, valja istaknuti da iako se Komisija u pobijanoj odluci poziva na najmanje četiri sastanka kluba Europa, to jest sastanke od 14. listopada 1998., 9. studenoga 1998., 28. veljače 2000. i od 27. rujna 2001., Komisija u svojim podnescima također navodi sastanak od 25. rujna 1997. kojemu je prisustvovao predstavnik društva Austria Draht i na kojemu su se vodili razgovori o sporazumu o cijenama, prema onome što je navelo društvo Nedri u okviru svojeg zahtjeva za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni. Međutim, pokazuje se da tužitelji uvjerljivo dokazuju da, suprotno onome što je tvrdilo društvo Nedri bez dokaza kojim bi se mogla poduprijeti ta tvrdnja, predstavnik društva Austria Draht nije mogao biti u Düsseldorfu kako bi prisustvovao tom sastanku s obzirom na to da je taj dan bio u Salzburgu (Austrija) (Prilog A.7 tužbi, str. 46. i str. 815. i 816.). Također se pokazuje da, u odjeljku Priloga 2. pobijanoj odluci posvećenom sastanku kluba Europa od 25. rujna 1997., Komisija nije navela nazočnost predstavnika društva Austria Draht među sudionicima.

341    U tom kontekstu, ničim se nepobitno ne dokazuje da je društvo Austria Draht moglo sudjelovati u razgovorima ili znati za razgovore kluba Europa u vezi sa sporazumom o cijenama koji su se odvijali na sastanku od 25. rujna 1997. Također se općenitije mora utvrditi da, s obzirom na dokaze koje je u vezi s tim iznijela Komisija, izjave koje je društvo Nedri dalo u svojem zahtjevu za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni u pogledu društva Austria Draht nisu ni samooptužujuće ni potkrijepljene drugim dokazima koje je pružio taj poduzetnik.

–       Sastanak od 14. listopada 1998.

342    Sadržaj tog sastanka, koji je održan u Düsseldorfu, izložen je u Prilogu 2. pobijanoj odluci, gdje je u odgovarajućem odjeljku navedeno da se odnosio na „opći razvoj tržišta EU‑a u 1999.“ i da „društvo Nedri i Tréfileurope potvrđuju prisutnost društva Austria Draht“.

343    Poduzetnici zastupljeni na tom sastanku bili su stalni članovi i društvo Austria Draht. 

344    Te informacije uglavnom potječu iz onih koje je u okviru svojeg zahtjeva za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni dostavilo društvo Nedri, koje je spomenulo ime predstavnika društva Austria Draht kao nazočne osobe, i, nadalje, iz onih koje je u okviru takvog zahtjeva dostavilo društvo Tréfileurope, koje je spomenulo nazočnost „Austrijanaca“ na tom sastanku (Prilog B.7 odgovoru na tužbu, prilozi H.8 do H.10 odgovoru Komisije na mjere izvođenja dokaza).

345    S obzirom na dokumente koje je Komisija pružila u vezi s tim pitanjem, mora se, ipak, utvrditi da gore navedene informacije, koje su pružili poduzetnici koji traže smanjenje svoje kazne nakon što je Komisija u pogledu njih provela pretragu, strogo govoreći, ne dokazuju elemente koji bi se mogli kvalificirati kao sporazumi protutržišne naravi.

346    Prema Komisiji, navođenje „razgovor[a] o razvoju europskog tržišta“ jest „eufemizam“ kojim se koristilo društvo Nedri u svojem zahtjevu za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni. Ta tvrdnja iz 2002. u pogledu sastanka koji je održan 1998. nema, međutim, stupanj preciznosti koji je potreban kako bi se iz nje moglo zaključiti da je društvo Austria Draht moglo znati za sveukupni plan koji obilježava jedinstvenu povredu.

347    Jednako tako, pokazuje se da su tvrdnje društva Tréfileurope preopćenite. Spominjanje nazočnosti „Austrijanaca“ u Düsseldorfu u vezi sa sastankom od 14. listopada 1998. nije dovoljno da bi se dokazalo da je, tom prilikom, društvo Austria Draht sudjelovalo na sastanku koji je imao protutržišnu svrhu zato što je, prema društvu Tréfileurope, navedeni sastanak bio dio skupa sastanaka na kojima su se vodili razgovori protutržišne naravi.

348    Prisutnost društva Austria Draht na sastanku od 14. listopada 1998. nije, kao takva, odlučujuća i na nju se Komisija ne može oslanjati kako bi u dovoljnoj mjeri dokazala da je tu riječ o „indicij[u] koji upućuj[e] na to da je društvo Austria Draht bilo povremeno uključeno u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini i da je stoga, u ranoj fazi, znalo za sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma“. Kako bi to učinila, Komisija je također trebala dokazati protutržišnu narav predmetnih razgovora s preciznijim dokazima od općenitih, nejasnih ili nedovoljno preciznih tvrdnji podnositelja zahtjeva za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni.

–       Sastanak od 9. studenoga 1998.

349    Sadržaj tog sastanka, koji je održan u Düsseldorfu, iznesen je u Prilogu 2. pobijanoj odluci, gdje je u odgovarajućem odjeljku navedeno da je taj „polugodišnji sastanak ESIS‑a“, prema društvu Tréfileurope, za cilj imao „razgovor o razvoju tržišta EU‑a u 1999.“, prema društvu Nedri.

350    Jednako kao i prethodno navedene informacije, te informacije uglavnom potječu iz zahtjeva za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni društva Nedri, koji navodi iste osobe kao što su one koje su prisustvovale sastanku od 14. listopada 1998. (Prilog B.7 odgovoru na tužbu, Prilog H.10 odgovora Komisije na mjere izvođenja dokaza).

351    U svojem zahtjevu za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni društvo Tréfileurope je samo spomenulo polugodišnji sastanak ESIS‑a, bez navođenja osoba nazočnih na tom sastanku (Prilog H.9 odgovoru Komisije na mjere izvođenja dokaza).

352    Ovdje se također mora utvrditi da sama nazočnost predstavnika društva Austria Draht na jednom sastanku ESIS‑a ne može biti dostatna da bi se u dovoljnoj mjeri dokazalo da je ovdje riječ o „indicij[u] koji upućuj[e] na to da je društvo Austria Draht bilo povremeno uključeno u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini i da je stoga, u ranoj fazi, znalo za sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma“. Taj sastanak stoga nije odlučujući.

–       Sastanak od 28. veljače 2000.

353    Sadržaj tog sastanka, koji je održan u Düsseldorfu, iznesen je u Prilogu 2. pobijanoj odluci, gdje je u odgovarajućem odjeljku navedeno da se taj sastanak odnosio na „provedb[u] sporazuma iz svibnja 1997.“ i na „razgovor o ostvarenoj prodaji“.

354    Poduzetnici zastupljeni na tom sastanku bili su društva Tréfileurope, Nedri, WDI, DWK i Tycsa kao i Redaelli, Austria Draht, ITC i Socitrel.

355    Te informacije potječu iz zahtjeva za oslobađanje od kazni i smanjenje kazni društva Nedri od 23. listopada 2002. (vidjeti upravni spis, str. 7593.).

356    U odjeljku iz Priloga 2. pobijanoj odluci u vezi sa sastankom kluba od 28. veljače 2000. također se navodi zapisnik sa sastanka ESIS‑a, koji je to udruženje sastavilo s datumom „29. veljače 2000.“ i koji je Komisiji dostavilo društvo Austria Draht (vidjeti Prilog A.44 tužbi), čiji je citirani sadržaj sljedeći:

„[T.] [iz društva DWK] primijetio je da se unatoč porastu količine na europskom tržištu ne može postići nikakvo povećanje cijena čelika za prednapinjanje. Budući da postoji opasnost da će se taj trend nastaviti, apsolutno je nužno suzbiti ga. Čini se, međutim, da je nemoguće postići taj cilj“.

357    Ti dokumenti koje navodi Komisija također nisu vrlo uvjerljivi u pogledu društva Austria Draht. 

358    S jedne strane, kad je riječ o „provedb[i] sporazuma iz 1997.“ i o „razgovor[u] o ostvarenoj prodaji“ koje navodi društvo Nedri, iz tablice u vezi s tim pitanjem koja je navedena u Prilogu 2. pobijanoj odluci proizlazi da je predmetna prodaja bila prodaja koju su po tromjesečju u 1999. ostvarili stalni članovi, to jest društva Tréfileurope, Nedri, WDI, DWK, Tycsa i Emesa. Društvo Austria Draht nije spomenuto u toj tablici.

359    Kad je riječ o „sporazum[u] iz svibnja 1997.“, iz Priloga 2. pobijanoj odluci proizlazi da je 12. i 13. svibnja 1997. u Lyonu (Francuska) postignut „sporazum o kvotama“ između stalnih članova, koji su svi prisustvovali tom sastanku. U skladu s tim sporazumom, šest proizvođača je trebalo svaka tri mjeseca razmjenjivati informacije o svojoj prodaji. Nije navedeno da je društvo Austria Draht prisustvovalo tom sastanku, za koji Komisija raspolaže informacijama koje potječu od društava Nedri, Tréfileurope, Emesa i Arcelor España (za potonje društvo, putem bilješki društva Emesa dostavljenih 2007.).

360    Pod pretpostavkom da je predstavnik društva Austria Draht doista sudjelovao na sastanku koji navodi društvo Nedri, njegova bi nazočnost omogućila društvu Austria Draht da bude upoznato s postojanjem „sporazum[a] iz svibnja 1997.“ i sa sadržajem prodaje koju je u 1999. ostvario svaki stalni član kluba Europa. U takvom slučaju, sastanak kluba Europa od 28. veljače 2000. doista bi predstavljao „indicij koji upućuj[e] na to da je društvo Austria Draht bilo povremeno uključeno u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini i da je stoga, u ranoj fazi, znalo za sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma“.

361    Budući da, međutim, prisutnost društva Austria Draht na tom sastanku navodi samo jedan od njegovih sudionika, to jest društvo Nedri, valja smatrati da, sama po sebi, ta tvrdnja ne može biti dostatna za dokazivanje prisutnosti društva Austria Draht na razgovoru do kojeg je došlo između stalnih članova o njihovom sporazumu sklopljenom u svibnju 1997. Jednako tako, valja se zapitati zbog čega se o informacijama koje navodi društvo Nedri moglo razgovarati pred osobom koja predstavlja društvo koje nije stranka sporazuma o kojem je riječ. Čini se vjerojatnijim da je razgovor o kojem je riječ održan izvan službenog okvira ESIS‑a prilikom neslužbenog sastanka između šest proizvođača kluba Europa.

362    S druge strane, zapisnik sa sastanka ESIS‑a koji je sastavilo to udruženje i koji su predočili tužitelji pokazuje da se popis osoba nazočnih na sastanku od 28. veljače 2000. (sastanak koji navodi društvo Nedri) i na sastanku od 29. veljače 2000. (sastanak koji navodi društvo ESIS) ne podudaraju. Prema društvu Nedri, čiju je izjavu preuzela Komisija, osobe koje predstavljaju društva Tréfileurope, Nedri, WDI, DWK i Tycsa kao i Redaelli, Austria Draht, ITC i Socitrel prisustvovale su sastanku kluba Europa od 28. veljače 2000. Prema tužiteljima, koji u tom pogledu navode zapisnik ESIS‑a o sastanku od 29. veljače 2000., osobe koje navodi društvo Nedri prisustvovale su tom sastanku, ali i pet drugih osoba koje nije navelo društvo Nedri. Također se pokazuje da se K., iz društva Tréfileurope, koji je, prema društvu Nedri, prisustvovao sastanku kluba Europa od 28. veljače 2000., ne nalazi na popisu osoba koje su, prema ESIS‑u, nazočile sastanku od 29. veljače 2000.

363    Te razlike također omogućuju da se zamisli slučaj da su održana dva odvojena sastanka, onaj neslužbeni kluba Europa i onaj službeni i nakon ESIS‑a.

364    U tom pogledu, također se može istaknuti, kao što tvrde tužitelji, da, za razliku od drugih sastanaka, predstavnik društva Austria Draht na tom sastanku ESIS‑a nije bio jedan od njegovih uobičajenih predstavnika, to jest jedan od njegovih rukovoditelja, već zaposlenik tog društva. To se, prema tužiteljima, objašnjava činjenicom da je predmetni sastanak ESIS‑a između ostalog trebao biti posvećen tehničkoj normi (norma EN 10138). U tom kontekstu, čini se još manje vjerojatnim da predstavnici stalnih članova odlučuju u svoje razgovore uključiti ne jednog od rukovoditelja društva Austria Draht, već jednog od njegovih zaposlenika kojeg nisu nikada sreli.

365    Zaključno, Komisija ne može uvjerljivo dokazati sudjelovanje predstavnika društva Austria Draht na sastanku kluba Europa od 28. veljače 2000.

–       Sastanak od 27. rujna 2001.

366    Sadržaj tog sastanka, koji je održan u Düsseldorfu, iznesen je u Prilogu 2. pobijanoj odluci. U odjeljku tog priloga u vezi s tim sastankom Komisija na sljedeći način navodi pitanja na koja se sastanak odnosio:

–        „društvo Nedri […]: neslužbeni sastanak na marginama službenog sastanka ESIS‑a; razgovor o stanju na tržištu, isporukama (kvotama) talijanskih proizvođača u Europi i minimalnim cijenama […]“;

–        „društvo Emesa: […] [z]akazivanje sastanaka s koordinatorima (,kapetanima’) u Italiji 12., u Francuskoj 18., u Nizozemskoj 14., u Njemačkoj 10. i u Španjolskoj 2. [Također je naveden popis koordinatora]: „[predstavnik društva WDI] – Njemačka; [predstavnik društva Tréfileurope] – Belgija + Francuska; [predstavnik društva Nédri] – društvo Addtek; [predstavnik društva DWK] – Austrija; društvo Tycsa – „ne!“;

–        „[r]azgovor o stvarnoj prodaji u odnosu na predloženu prodaju (,estable v propuestas’) po zemlji (Nizozemska, Njemačka, Austrija, Švicarska, Belgija, Francuska)“;

–        „[predstavnik društva Nedri] izvješćuje o razgovorima koji su održani s Italijom, osobito 4. listopada kako bi pokušao privoliti talijanske proizvođače na suradnju. U slučaju neuspjeha, društvo Nedri i drugi proizvođači bi ušli u Italiju“;

–        „[r]azmjena informacija o stanju na tržištu u Europi, osobito u Njemačkoj. [Predstavnik društva Nedri] navodi da bi trebalo razmotriti druga tržišta prije snižavanja cijena i upozorava da je cijena talijanskih proizvođača 11.000 lira (što ,subvencionira’ njihov izvoz po niskoj cijeni) i da oni pokušavaju prodati 60.000 tona u Europi (14.000 u Nizozemskoj, 10.000 u Njemačkoj, 18.000 u Francuskoj, 2.000 u Španjolskoj itd.)“;

–        „[b]ilješke pronađene kod društava Emesa i Tycsa: Sastanak konkurenata radi pokušaja kontrole tržišta Srednje Europe; (sastanak kluba Europa): Razgovor o stanju na njemačkom i europskom tržištu. Podrobno se razgovaralo o cijenama više vrsta proizvoda u nekoliko europskih zemalja te su utvrđene minimalne cijene (u eurima) za 2002. za Nizozemsku, Belgiju, Francusku, Austriju, Švicarsku, Njemačku, Španjolsku i Portugal po proizvodu (ovisno o promjeru) s nadoplatom u Francuskoj i u Belgiji za male kupce. Objašnjenje za povećanje cijena koje treba dati kupcima jest povećanje cijena valjane žice i troškova energije. Društva Emesa i Tycsa su međutim primijetila da stvarna primjena cijena dogovorenih za 2002. i dalje ovisi o pregovorima koje Nedri treba obaviti s talijanskim i mađarskim proizvođačima na tu temu“;

–        „društvo Tycsa: [predstavnik društva Nedri] je u kontaktu s talijanskim i mađarskim proizvođačima u pogledu cijena koje treba poštovati i [predstavnik društva Nedri] će o tome obavješćivati ostale članove kluba. Primijećeno je da će cijene za (sljedeću) godinu ovisiti o ishodu tih razgovora. Svi se sudionici slažu da je sve u redu u Južnoj Europi (Španjolska, Portugal, Italija i Grčka), da je loša situacija u Srednjoj Europi (Njemačka, Nizozemska, Belgija) i da se održava razina cijena u Skandinaviji“;

–        „društvo Tycsa: sudionici su također razgovarali o svojoj koordinaciji u pogledu kupca Addtek: ,društvo Addtek razgovaralo je [s drugim konkurentom] kako bi se požalilo o niskim cijenama, zato što je [drugi konkurent] prodavao ispod svoje cijene te je reklo da ako on nastavi s tom cjenovnom politikom sljedeće godine, više neće dobiti ni jednu kilu od grupacije Addtek’“;

–        „[društvo] DWK („listopad 2001.“): sastanak s drugim koordinatorima po zemljama radi podrobnog razgovora o cijenama“.

367    Poduzetnici zastupljeni na tom sastanku bili su stalni članovi i društvo Austria Draht. 

368    Te informacije potječu iz nekoliko izvora, društava Nedri, DWK, Tycsa, Emesa i Arcelor España (za potonje, putem bilješki društva Emesa dostavljenih u 2007.) (vidjeti Prilog A.45 tužbi, za zapisnik društva Tycsa pronađen prilikom pretrage, upravni spis, str. 240. do 242. za rukom pisane bilješke društva DWK, Prilog B.15 odgovoru na tužbu i upravni spis, str. 11660., 28554. i 28555. za zapisnik i bilješke društva Emesa).

369    Svi ti elementi pokazuju da je sastanak kluba Europa od 27. rujna 2001. očito bio protutržišne naravi. Iz zapisnikâ sa sastanka od 27. rujna 2001. koje su u vremenu nastanka činjenica sastavili predstavnici društva Emesa i Tycsa proizlazi da se, tom prilikom, razgovaralo o izvoznim kvotama koje treba dodijeliti talijanskim proizvođačima, prodaji kao i prodaji koju treba ostvariti u 2002.

370    Također se pokazuje da je u jednom od zapisnika koji je sastavilo društvo Emesa kao i u zapisniku koji je sastavilo društvo Tycsa navedena prisutnost društva Austria Draht na tom sastanku. U tom pogledu, zapisnik koji je sastavilo društvo Tycsa, koji je pronađen prilikom pretrage, bitan je jer su u njemu navedeni ne samo ime i funkcije predstavnika društva Austria Draht, jednog od njegovih rukovoditelja, već su tom prilikom također neke osobe predstavile svoje zamjenike ili navele da zamjenjuju svoje prethodnike. U tom se zapisniku navodi da je „društvo Austria Draht također tu bilo prvi put“ („Austria Draht tambien ha estado la primera vez alli“), čime se još više potvrđuje nepouzdanost tvrdnji društva Nedri, spomenutih u gore navedenim točkama 340., 344. i 350. i preuzetih u pobijanoj odluci kad je riječ o nazočnosti tog predstavnika društva Austria Draht na sastancima kluba Europa od 25. rujna 1997., 14. listopada 1998. i 9. studenoga 1998.

371    U odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama i ponovno pred Općim sudom, tužitelji su međutim tvrdili da bi, iako priznaju nazočnost predstavnika društva Austria Draht, Ro.-a na tom sastanku, također trebalo uzeti u obzir činjenicu da kad je T., predstavnik društva DWK, pozvao Ro.-a da sudjeluje u sporazumima protutržišne naravi, on to odbio.

372    Mora se međutim utvrditi da to odbijanje ne proizlazi iz raspoloživih dokaza, za razliku, primjerice, od odbijanja koje proizlazi iz zapisnika koji je sastavio P. iz društva Emesa, kad je društvo Tycsa odgovorilo „NE!“ na popis koordinatora predviđenih za različite zemlje (Prilog B.15 odgovoru na tužbu, str. 257.).

373    Jednako tako, tužitelji tvrde da je Ro. sudjelovao samo u jednom dijelu sastanka od 27. rujna 2001. s obzirom na to da je letjeo iz Graza (Austrija) u Düsseldorf na dan tog sastanka i da je morao s njega otići u 13.45 (polazak povratnog leta u 14.50). Tužitelji stoga osporavaju da su teme o kojima se razgovaralo u nazočnosti Ro.-a njemu mogle dati informacije o zabranjenom sporazumu i sveukupnom sustavu.

374    Iz dokaza koje su tužitelji dostavili proizlazi, međutim, da oni priznaju da je Ro. mogao biti nazočan u prostorijama sastanka (Drahthaus, u Düsseldorfu) 27. rujna 2001. od 9.35 do 13.45. To razdoblje je dovoljno da mu omogući sudjelovanje na sastanku za koji je njegova nazočnost izričito navedena u zapisniku koji je sastavilo društvo Tycsa (vidjeti Prilog 7. tužbi, str. 51., i upravni spis str. 841. do 845.).

375    Nadalje, treba istaknuti da je ovdje važno pitanje može li Komisija smatrati, s obzirom na dokaze iz spisa, da postoje „indiciji koji upućuju na to da je društvo Austria Draht bilo povremeno uključeno u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini i da je stoga znalo, […], za sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma“.

376    To je posrijedi kad je riječ o sastanku kluba Europa od 27. rujna 2001.

377    Opći sud međutim ne smatra, kao što smatra Komisija, da postoji dovoljan broja dokaza kako bi se utvrdilo da je društvo Austria Draht sudjelovalo u klubu Europa.

378    Doista, osim gore navedene tvrdnje društva Tycsa, jednog od stalnih članova, koja upućuje na to da prvi put predstavnik društva Austria Draht prisustvuje sastanku kluba Europa (vidjeti gore navedenu točku 371.), iz raspoloživih dokaza također proizlazi da društvo Austria Draht nije predviđeno kao koordinator za Austriju i da, prema podacima koje su u vezi s tim pružili tužitelji, minimalne prodajne cijene koje je trebalo primjenjivati u 2002. u različitim zemljama spomenutima na sastanku ne odgovaraju prodajnim cijenama koje je primjenjivalo društvo Austria Draht ove godine, koje su bile mnogo niže.

379    Također se pokazuje da se, kao što navode tužitelji, ni na jednom kasnijem sastanku kluba Europa ne spominje prisutnost društva Austria Draht. To se mora istaknuti zato što je, za nekoliko tih sastanaka, navedena nazočnost C.-a iz društva CB kao i G.-a, koji je radio između ostalog i uglavnom za društvo CB tijekom razdoblja povrede za koju se tereti društvo Austria Draht. 

380    Tako je, 10. ili 11. listopada 2001., u Malpensi (Italija) četvero stalnih članova kluba Europa (društva Tréfileurope, Nedri, DWK i Tycsa) održalo sastanak s članovima kluba Italia (društvima Redaelli, CB, Itas, ITC, Tréfileurope Italia i SLM), za koji Komisija navodi nekoliko izvora informacija i čija je svrha bila „integracija s talijanskim proizvođačima“.

381    Jednako tako, 6. studenoga 2001. u Düsseldorfu stalni članovi kluba Europa održali su sastanak s članovima kluba Italia (društvima Redaelli, CB, Itas, ITC, i Tréfileurope Italia), za koji Komisija navodi nekoliko izvora informacija i čija su svrha bili „pregovori o kvotama s talijanskim proizvođačima“ i „podjela kupaca“. Koordinator za Austriju spomenut na tim sastancima isti je kao onaj spomenut na sastanku od 27. rujna 2001., to jest predstavnik društva DWK.

382    Ponovno, 5. i 6. lipnja 2002. u Düsseldorfu četvero stalnih članova kluba Europa (društva Tréfileurope, Nedri, WDI i Tycsa) održalo je sastanak s članovima kluba Italia (društvima Redaelli, CB i Tréfileurope Italia), za koji Komisija navodi nekoliko izvora informacija i čija su svrha bili „pregovori o kvotama s talijanskim proizvođačima“. Slični su sastanci održani 1. srpnja 2002. u Düsseldorfu i 2. srpnja 2002. u Milanu (Italija), u nazočnosti C.-a iz društva CB kao i G.-a.

383    Nijedna informacija koju je Komisija navela u odjeljcima u vezi s tim sastancima u Prilogu 2. pobijanoj odluci ne tereti društvo Austria Draht. Da je društvo Austria Draht sudjelovalo u klubu Europa počevši od njezina sudjelovanja na sastanku koji je održan u Düsseldorfu 27. rujna 2001., bilo koji od šest proizvođača koji su bili stalni članovi kluba Europa i koji su svi surađivali s Komisijom u upravnom postupku sigurno bi mogao dokazati takvo sudjelovanje, što ovdje nije slučaj.

384    Štoviše, ne može se smatrati da je G. također tvorio gospodarsku jedinicu s društvom Austria Draht kad je prisustvovao sastanku kluba Europa zajedno s C.-om iz društva CB, radi razgovora o izvoznoj kvoti koju treba dodijeliti glavnim talijanskim proizvođačima kako bi se smanjio konkurentski pritisak koji su izvršavali izvan Italije. Doista, takvo pitanje ne ulazi u zadaću zastupanja koju je društvo Austria Draht povjerilo svojem zastupniku u Italiji kao što je to bilo potvrđeno na raspravi s obzirom na odgovore stranaka na pitanja koja je Opći sud u tom pogledu postavio.

385    Osim toga, nijedan dokaz iz spisa ne upućuje na zaključak da je G. prenio društvu Austria Draht ikakve informacije o sadržaju razgovora na kojima je sudjelovao za račun društva CB (vidjeti gore navedene t. 171. i sljedeće).

386    Stoga je Komisija u uvodnoj izjavi 653. pobijane odluke pogrešno navela da je društvo „Austria Draht prisustvovalo, posredstvom G.-a, na barem šest sastanaka posvećenih širenju kluba Europa“ to jest sastanku od 27. rujna 2001., za koji nije navedena nazočnost G.-a kao ni nazočnost C.-a iz društva CB, dok je nazočnost rukovoditelja društva Austria Draht potvrđena (vidjeti gore navedenu t. 370.), sastancima od 10. i 11. listopada 2001., od 6. studenoga 2001., na kojemu je G. određen za mogućega nacionalnoga koordinatora za Italiju, zajednički s A.-om (Itas) i C.-om (CB), od 5. i 6. lipnja 2002., od 1. srpnja 2002. i od 2. srpnja 2002. (vidjeti gore navedenu t. 305.).

387    Zaključno, iz prethodno navedenog proizlazi da se Komisija može osloniti na dokaze kojima raspolaže u pogledu, s jedne strane, sastanka ciriškoga kluba od 9. siječnja 1996. i, s druge strane, sastanka kluba Europa od 27. rujna 2001, ne kako bi utvrdila da je društvo Austria Draht sudjelovalo u klubu Europa – što Komisija uostalom i nije utvrdila zbog vjerojatno previše ograničene i izolirane prirode tih dokaza – već kao „indicij[e] koji upućuju na to da je društvo Austria Draht bilo povremeno uključeno u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini i da je stoga bilo svjesno, […], sveeuropske razine zabranjenog sporazuma“.

388    Iako ti indiciji omogućuju da se utvrdi da je društvo Austria Draht znalo za sveukupni plan i stoga za sveeuropsku dimenziju jedinstvene povrede, pokazuje se, međutim, da oni nisu tako „jasni“ kao što je to utvrdila Komisija u pobijanoj odluci.

 Dokazi koji upućuju na zaključak da je zastupnik znao za zabranjeni sporazum

389    Konačno, tužitelji ističu da, ako bi Opći sud smatrao da se ponašanje zastupnika društva Austria Draht u Italiji može njima pripisati, znanje o sveukupnom sustavu ne može se uzeti u obzir na taj način kako bi se utvrdilo sudjelovanje društva Austria Draht u jedinstvenoj povredi.

390    U vezi s tim, valja podsjetiti da je Komisija u pobijanoj odluci zapravo pogrešno smatrala da se znanje o sveukupnom planu može pripisati društvu Austria Draht zbog nazočnosti G.-a zajedno s C.-om iz društva CB na nekoliko sastanaka kluba Europa za koje ne može smatrati, zbog nedostatka ovlasti na temelju ugovora u tom smislu, da G. djeluje za račun društva Austria Draht (vidjeti gore navedene t. 379. do 386.).

391    Kad je riječ o sastancima kluba Italia na kojima se razgovaralo o klubu Europa, valja također istaknuti da, za velik dio tih sastanaka i osobito one na kojima su društva Redaelli ili Tréfileurope Italija članovima kluba Italia predstavila smjernice kluba Europe (kao što su sastanci od 16. prosinca 1997., od 26. i 27. rujna 2000. ili od 12. srpnja 2001.), nije navedena nazočnost G.-a. To se može objasniti činjenicom da se G.-a više doživljavalo kao subjekta koji djeluje na poslovnoj, a ne na najvišoj razini odlučivanja.

392    Međutim, kao što to tvrdi Komisija, također se pokazuje da se, prilikom nekoliko sastanaka kluba Italia na kojima je G. djelovao kao zastupnik u Italiji za račun društva Austria Draht, razgovaralo ne samo o unutarnjim aspektima kluba Italia već i o njegovom vanjskom aspektu, čiji je cilj za talijanske proizvođače bio međusobna podjela izvozne kvote u druge europske zemlje.

393    Na primjer, iz dokaza u vezi sa sastankom kluba Italia od 19. rujna 2000., ispitanih u okviru prvog tužbenog razloga, proizlazi da, iako se taj sastanak odnosio na podjelu kupaca na talijanskom tržištu, što je potencijalno zanimalo društvo Austria Draht, zbog nazočnosti njegova zastupnika u Italiji na tom sastanku, također je spomenut izvoz i činjenica da je društvo SLM željelo ostati izvan kluba Europa (vidjeti gore navedenu t. 245.). U tom kontekstu, društvu Austria Draht se također može pripisati znanje koje je stekao njegov zastupnik u Italiji kad se to stavi u okvir gospodarske jedinice koju oni zajedno tvore.

394    U takvom slučaju, Komisija ne mora dokazati da je nalogodavac znao za zastupnikovo protutržišno ponašanje. Uzimajući u obzir ugovor i kao u slučaju društva kćeri u 100 %-tnom ili gotovo 100 %-tnom vlasništvu društva majke ili zaposlenika koji djeluje za račun svojega poslodavca, smatra se da zastupnik ovdje djeluje za račun nalogodavca i da s njim tvori jedinstveni subjekt. 

395    S obzirom na prethodno navedeno, treba razlikovati:

–        s jedne strane, sastanke kluba Italia kojima je prisustvovao G. na kojima se razgovaralo ne samo o unutarnjim aspektima kluba Italia već i o sveeuropskim aspektima kluba Italia, na kojima je G. djelovao i kao predstavnik društva CB i „za račun“ društva Austria Draht u Italiji,

–        s druge strane, sastanke kluba Europa, kao takve, na kojima G. nije djelovao kao zastupnik društva Austria Draht u Italiji, već obavezno kao predstavnik društva CB, a da to ne omogućuje da se donese zaključak o postojanju jedinstvenoga gospodarskog subjekta između G.-a i društva Austria Draht.

3.     Zaključak o drugom tužbenom razlogu

396    Zaključno, Komisija može ispravno smatrati da je, u smislu sudske prakse spomenute u gore navedenim točkama 116. do 128., osobito u točkama 120. i 124., društvo Austria Draht sudjelovalo u jedinstvenoj povredi, u ovom slučaju složenoj, zbog sljedećih razloga:

–        s jedne strane, društvo Austria Draht je „sudjelovalo […] u klubu Italia, posredstvom svojeg prodajnog zastupnika u Italiji, […],G.-a, od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002.“ (pobijana odluka, uvodna izjava 769.);

–        s druge strane, iako društvo Austria Draht nije odgovorno za izravno sudjelovanje u ciriškom klubu ili klubu Europa, postoje određeni indiciji „koji upućuju na to da je društvo Austria Draht bilo povremeno uključeno u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini i da je stoga, u ranoj fazi, znalo za sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma“ (pobijana odluka, uvodna izjava 652.).

397    Zaključak o uključenosti društva Austria Draht u sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma može se izvesti kako iz sudjelovanja jednog od njegovih predstavnika na sastanku ciriškoga kluba od 9. siječnja 1996. i na sastanku kluba Europa od 27. rujna 2001. tako i iz saznanja koje je G. stekao prilikom sastanaka kluba Italia koji su se istodobno odnosili na unutarnje aspekte talijanskog tržišta kao i na neke sveeuropske aspekte sektora čelika za prednapinjanje iz perspektive subjekata na tom tržištu.

398    Iako se svi indiciji koje je Komisija navela kako bi dokazala da postoji znanje o sveeuropskoj dimenziji zabranjenog sporazuma ne mogu, uzeti pojedinačno, smatrati dovoljno uvjerljivim dokazima, ti indiciji, uzeti zajedno, dovoljni su međutim kako bi se dokazalo da je društvo Austria Draht znalo za sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma u smislu koji je tom pojmu dala gore navedena sudska praksa.

399    Drugi tužbeni razlog stoga treba odbiti.

D –  Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na elemente koje treba uzeti u obzir radi ocjene sankcije

400    Podredno, ako se pokaže da se mogu teretiti za jedinstvenu povredu na način kako je to definirala Komisija, društva voestalpine i Austria Draht tvrde da je Komisija počinila ozbiljne pogreške prilikom izračuna novčane kazne koja im je izrečena, osobito zato što nije uzela u obzir sporednost sudjelovanja društva Austria Draht u zabranjenom sporazumu.

401    Unutar tog tužbenog razloga, tužitelji ističu tri skupine prigovora koji se temelje, kao prvo, na povredi načela proporcionalnosti i jednakog postupanja, kao drugo, povredi nekih odredbi Smjernica iz 2006., to jest pogrešnom utvrđenju dodatnog iznosa i neuzimanju u obzir olakotnih okolnosti povezanih s nepažnjom ili znatno ograničenim sudjelovanjem u povredi i, kao treće, povredi prava na obranu i prava na pravično suđenje.

402    Treću skupinu prigovora odmah se mora odbiti. U tom pogledu, tužitelji tvrde da je, time što je dvaput izmijenila prvotnu odluku nakon isteka roka za podnošenje tužbe, Komisija povrijedila njihovo pravo na obranu i pravo na pravično suđenje. Osim toga, tužitelji navode da je u pobijanoj odluci Komisija prvi put istaknula prigovor u vezi sa sastankom od 30. travnja 2002. u pogledu kojeg više nisu mogli podnijeti svoja prethodna očitovanja.

403    S jedne strane, pokazuje se da su, u postupku pred Općim sudom, tužitelji mogli dobiti primjerak odluka o izmjeni te su u pogledu njih mogli iznijeti svoja očitovanja kao što proizlazi iz gore navedenih točaka 44. do 48. Tužitelji se stoga više ne mogu pozivati na povredu svojeg prava na obranu i prava na pravično suđenje kad je riječ o izmjenama prvotne odluke na temelju prvotne odluke o izmjeni i druge odluke o izmjeni.

404    S druge strane, kad je riječ o ocjeni koju je Komisija konačno iznijela u pobijanoj odluci u pogledu sadržaja sastanka od 30. travnja 2002., najprije se mora utvrditi da se ovdje ne radi, u strogom smislu, o novom prigovoru, već o novom tumačenju dokaza s kojim su tužitelji već bili upoznati. Štoviše, izmjena analize koju je u tom pogledu usvojila Komisija također je odgovor na očitovanja tužitelja na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama. Osim toga, treba istknuti da su oni mogli podnijeti svoja očitovanja na tu novu analizu u ovoj tužbi i da se Opći sud može, ako je to potrebno, izjasniti o dokaznoj vrijednosti koju treba dati dokazima koji se odnose na taj sastanak. Stoga u vezi s tim pitanjem treba uputiti na gore navedene točke 264. do 270., u kojima se Opći sud izjašnjava o argumentima tužitelja u vezi sa sastankom od 30. travnja 2002.

1.     Povreda načela proporcionalnosti

405    Tužitelji tvrde da je novčana kazna od 22 milijuna eura neproporcionalna s obzirom na ono za što se oni terete. Kazna je izrečena zbog ponašanja neeksluzivnog zastupnika unutar kluba Italia, o kojemu društvo Austria Draht nije ništa znalo, i unatoč činjenici da se ono ne tereti za sudjelovanje u ostalim dogovorima protutržišne naravi. Štoviše, taj zastupnik, kao i ostali sudionici kluba Italia, osporava činjenicu da je društvo Austria Draht bilo zastupljeno u navedenom klubu i navodi da se društvo Austria Draht u svakom slučaju ne može smatrati važnim članom kluba Italia. Uzimajući u obzir situaciju, tužitelje bi trebalo kazniti samo simboličnom novčanom kaznom. U slučaju da simbolična novčana kazna ne bi bila primjerena, iznos novčane kazne trebao bi uzeti u obzir samo prodaju čelika za prednapinjanje društva Austria Draht u Italiji, a ne prodaju čelika za prednapinjanje u čitavom EGP‑u. U ovom slučaju, dio novčane kazne povezan s činjenicom da je to društvo znalo za sporazume na europskoj razini, izolirano i da čak nije odobrilo te sporazume, bio bi oko 19 milijuna eura. Na temelju prodaje u Italiji i prema Komisijinoj metodi, novčana kazna trebala bi biti tek 3,1 milijuna eura. Osim toga, Komisija ne može opravdati proporcionalnost novčane kazne na način da utvrdi da se, s jedne strane, ocjena težine odnosi na povredu kao takvu i, s druge strane, da stanje tužitelja ne predstavlja olakotnu okolnost u smislu Smjernica iz 2006. Komisija bi trebala uzeti u obzir ponašanje svakog poduzetnika o kojemu je riječ i ulogu u uspostavi usklađenih djelovanja. Ako se tužitelje tereti samo za sudjelovanje u klubu Italia, jedino relevantno tržište za izračun novčane kazne je, u najgorem slučaju, Italija (tužba, t. 219. do 233., replika, t. 79. do 87., 99. i 100.).

406    Prema mišljenju Komisije, iako je točno da je jedini prigovor protiv društva Austria Draht onaj da je „član“ kluba Italia i da je, stoga, sudjelovalo u sporazumima sklopljenima unutar toga kluba, društvo Austria Draht također je sudjelovalo u nizu sastanaka kluba Europa. S obzirom na zemljopisnu raširenost sporazuma kluba Italia i njihovu usku povezanost sa sveeuropskim sporazumima, društvo Austria Draht „sudjelovalo“ je u sveukupnom zabranjenom sporazumu. Stoga nije neproporcionalno temeljiti određivanje iznosa novčane kazne na prodaji čelika za prednapinjanje ostvarenoj na europskoj razini s obzirom na to da nije postojalo sudjelovanje ograničeno na Italiju (odgovor na tužbu, t. 93. i 98.; odgovor na repliku, t. 51. do 54.).

407    Kako bi se ispitalo te argumente, primjereno je podsjetiti na načela koja se primjenjuju na određivanje iznosa novčane kazne koju treba izreći radi kažnjavanja pojedinačnog sudjelovanja poduzetnika u povredi prava tržišnog natjecanja.

a)     Proporcionalnost kazne s obzirom na sveukupne okolnosti

408    Iz članka 49. stavka 3. Povelje o temeljnim pravima proizlazi da strogost kazne ne smije biti nerazmjerna kaznenom djelu.

409    U tom pogledu, člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a i člankom 53. stavkom 1. Sporazuma o EGP‑u proglašavaju se izričito nespojivima s unutarnjim tržištem sporazumi i usklađena djelovanja kojima se neposredno ili posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene ili drugi trgovinski uvjeti ili ograničuje ili nadzire proizvodnja ili tržišta. Povrede te vrste, osobito kad je riječ o horizontalnim zabranjenim sporazumima, u sudskoj su praksi kvalificirane kao osobito teške zato što imaju izravan utjecaj na temeljne parametre tržišnog natjecanja na predmetnom tržištu (presuda od 11. ožujka 1999., Thyssen Stahl/Komisija, T‑141/94, Zb., EU:T:1999:48, t. 675.).

410    U skladu s člankom 23. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003, Komisija može izreći novčanu kaznu poduzetnicima koji sudjeluju u takvoj povredi, pod uvjetom da, za svakog poduzetnika koji sudjeluje u povredi, novčana kazna ne prelazi 10 % njegova ukupnog prihoda u prethodnoj poslovnoj godini. Člankom 23. stavkom 3. navedene uredbe također se navodi da će se pri određivanju iznosa novčane kazne uzeti u obzir težina i trajanje povrede.

411    S tim u vezi, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da prilikom određivanja iznosa novčanih kazni valja uzeti u obzir sve elemente koji mogu biti dio ocjene težine prethodno navedenih povreda, kao što su, osobito, uloga svake od stranaka u povredi i opasnost koju povrede te vrste predstavljaju za ciljeve Unije (vidjeti presudu od 15. ožujka 2000., Cimenteries CBR i dr./Komisija, T‑25/95, T‑26/95, T‑30/95 do T‑32/95, T‑34/95 do T‑39/95, T‑42/95 do T‑46/95, T‑48/95, T‑50/95 do T‑65/95, T‑68/95 do T‑71/95, T‑87/95, T‑88/95, T‑103/95 i T‑104/95, Zb., EU:T:2000:77, t. 4949. i navedenu sudsku praksu). Kada je povredu počinilo nekoliko poduzetnika, valja ispitati težinu sudjelovanja svakog od njih (vidjeti presudu od 8. srpnja 1999., Hercules Chemicals/Komisija, C‑51/92 P, Zb., EU:C:1999:357, t. 110. i navedenu sudsku praksu).

412    Jednako tako, činjenica da jedan poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je imao manje bitnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao mora se uzeti u obzir prilikom ocjene težine povrede i, ovisno o slučaju, određivanja novčane kazne (presude Komisija/Anic Partecipazioni, t. 119. supra, EU:C:1999:356, t. 90. i Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 119. supra, EU:C:2004:6, t. 86.) (vidjeti gore navedenu t. 124.).

413    U slučaju, osobito, jedinstvene povrede, u smislu složene povrede, koja se sastoji od skupa sporazuma i usklađenih djelovanja na različitim tržištima na kojima nisu prisutni svi prijestupnici ili na kojima prijestupnici mogu raspolagati samo djelomičnim znanjem o sveukupnom planu, sankcije moraju biti individualizirane, u smislu da se moraju odnositi na ponašanja i na značajke svojstene predmetnim poduzetnicima (vidjeti, po analogiji, presudu od 7. lipnja 2007., Britannia Alloys & Chemicals/Komisija, C‑76/06 P, Zb., EU:C:2007:326, t. 44.).

414    U ovom kontekstu, načelo proporcionalnosti nalaže da se novčana kazna odredi proporcionalno elementima koje treba uzeti u obzir i za ocjenu objektivne težine povrede kao takve i za ocjenu težine sudjelovanja u povredi kažnjenog poduzetnika (vidjeti u tom smislu i s obzirom na razliku između objektivne težine povrede, u smislu t. 22. i 23. Smjernica iz 2006., i relativne težine sudjelovanja u povredi kažnjenog poduzetnika, ocijenjenu s obzirom na okolnosti svojstvene tom poduzetniku u smislu t. 27. i sljedećih tih smjernica, presudu od 27. rujna 2006., Jungbunzlauer/Komisija, T‑43/02, Zb., EU:T:2006:270, t. 226. do 228. i navedenu sudsku praksu).

415    Stoga, kad je riječ o sankciji izrečenoj zbog povrede prava tržišnog natjecanja u vezi sa zabranjenim sporazumima, Komisija mora osigurati individualizaciju kazni u odnosu na povredu uzimajući u obzir konkretnu situaciju svakog prijestupnika (vidjeti u tom smislu presude od 15. rujna 2011., Lucite International i Lucite International UK/Komisija, T‑216/06, EU:T:2011:475, t. 87. i 88., od 16. rujna 2013., Hansa Metallwerke i dr./Komisija, T‑375/10, EU:T:2013:475, t. 80. i od 14. svibnja 2014., Donau Chemie/Komisija, T‑406/09, Zb., EU:T:2014:254, t. 92.). Stoga prijestupnik koji nije proglašen odgovornim za neke dijelove jedinstvene povrede nije mogao imati ulogu u provedbi navedenih dijelova. Zbog ograničenog opsega povrede koja je utvrđena u pogledu njega povreda prava tržišnog natjecanja je nužno manje teška od one pripisane prijestupnicima koji su sudjelovali u svim dijelovima povrede.

416    U praksi, individualizacija kazne s obzirom na povredu može se izvršiti u različitim fazama određivanja iznosa novčane kazne, kao što je slučaj u pobijanoj odluci.

417    Kao prvo, Komisija može priznati posebnost sudjelovanja poduzetnika u povredi u fazi ocjene objektivne težine jedinstvene povrede. U ovom slučaju elementi koje je uzela u obzir u toj fazi bili su, s jedne strane, materijalna ograničenost (slučaj društva Fundia, koje je samo sudjelovalo u koordinaciji u vezi s društvom Addtek) ili zemljopisna ograničenost (slučaj društava Socitrel, Fapricela i Proderac, koja su samo sudjelovala u klubu España, koji je imao utjecaj samo na Španjolsku i Portugal) sudjelovanja u jedinstvenoj povredi i, s druge strane, kasno saznanje o njezinoj sveeuropskoj dimenziji (svibanj 2001. za gore navedene poduzetnike).

418    Kad je riječ o društvu Austria Draht, iz uvodnih izjava 947. do 949. pobijane odluke proizlazi da je, kada je ocijenila zemljopisni opseg jedinstvene povrede, Komisija odbila zahtjev tužitelja da se ne uzme u obzir vrijednost prodaje čelika za prednapinjanje ostvarene u Španjolskoj i u Portugalu zato što društvo Austria Draht nije bilo aktivno unutar kluba España, s obzirom na to da su te dvije zemlje također bile dio zemljopisnog opsega kluba Italia.

419    Obrazloženje Komisije u tom pogledu se, kad je riječ o tužiteljima, temelji na, kao što tvrdi u svojim podnescima, ocjeni težine povrede kao takve, to jest na nekoliko čimbenika kao što su narav jedinstvene povrede, zajednički tržišni udio svih dotičnih stranaka, zemljopisni opseg te je li povreda u potpunosti izvršena ili ne (vidjeti t. 22. Smjernica iz 2006.) a ne na ocjeni pojedinačnog sudjelovanja konkretnog poduzetnika u povredi.

420    Kao drugo, Komisija može priznati posebnost sudjelovanja poduzetnika u povredi u fazi ocjene olakotnih okolnosti navedenih u točki 29. Smjernica iz 2006. na temelju ukupne ocjene svih bitnih okolnosti (vidjeti t. 27. Smjernica iz 2006.). Iako nijedan poduzetnik, uključujući tužitelje, nije mogao pružiti dokaz koji je zahtijevala Komisija da je povreda počinjena nepažnjom, Komisija je priznala da je uloga društava Proderac i Trame (Emme) bila znatno ograničenija od one ostalih sudionika u zabranjenom sporazumu i da im je stoga trebalo odobriti smanjenje novčane kazne (u ovom slučaju 5 %).

421    S druge strane, Komisija je smatrala da tužitelji nisu pružili dokaz da je sudjelovanje društva Austria Draht u jedinstvenoj povredi bilo znatno ograničenije od sudjelovanja ostalih. Razina dokaza koju Komisija zahtijeva radi ispunjavanja toga kriterija osobito je visoka s obzirom na to da poduzetnik koji zahtijeva povlasticu na temelju takve okolnosti mora dokazati da je „tijekom razdoblja u kojemu je sudjelovao u sporazumu koji predstavlja povredu zapravo izbjegavao provoditi takav sporazum opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu“.

422    S tim u vezi, Komisija je smatrala da podaci o prodaji za razdoblje 1998.‑2001. (aspekt kvotâ) i za razdoblje 2001.‑2002. (aspekt cijena) koje je dostavilo društvo Austria Draht nisu bili dovoljni jer ih je potvrdilo samo društvo Austria Draht i da, u svakom slučaju, povremeno varanje u vezi s utvrđenim cijenama ili podijeljenim kvotama ili kupcima ne dokazuje, samo po sebi, da jedna stranka nije provela tajne sporazume (pobijana odluka, uvodne izjave 1016. i 1018.).

423    Kao treće, Komisija može priznati posebnost sudjelovanja poduzetnika u povredi u fazi koja slijedi nakon ocjene objektivne težine povrede ili olakotnih okolnosti na koje se pozivaju predmetni poduzetnici. U točki 36. Smjernica iz 2006. tako se navodi da Komisija u određenim slučajevima može izreći simboličnu kaznu i da također može, kao što se navodi u točki 37. tih smjernica, odstupiti od opće metodologije za utvrđivanje novčanih kazni, s obzirom na, između ostalog, posebnost konkretnog predmeta.

424    U ovom slučaju, ni u početnoj fazi ocjene težine povrede kao takve ni u kasnijoj fazi rasprave o olakotnim okolnostima ili u bilo kojoj drugoj fazi Komisija nije pristala uzeti u obzir posebnu situaciju na koju su se pozivali tužitelji kada je određivala iznos novčane kazne.

425    Posljedično, u nedostatku ikakve olakotne ili posebne okolnosti, Komisija je na tužitelje primijenila istu formulu kao onu korištenu za kažnjavanje poduzetnika koji su sudjelovali u svim sastavnim dijelovima sveukupnog zabranjenog sporazuma, a ne samo u nekima od njih. Ta je formula sljedeća: 19 % vrijednosti prodaje čelika za prednapinjanje predmetnog poduzetnika u EGP‑u (na ime težine povrede kao takve) pomnoženo s brojem godina i mjeseci sudjelovanja u povredi (trajanje pojedinačnog sudjelovanja društva Austria Draht u povredi), čemu se dodaje 19 % vrijednosti prodaje čelika za prednapinjanje predmetnog poduzetnika u EGP‑u na ime dodatnog iznosa (dodatni iznos).

426    U slučaju tužiteljâ, s obzirom na to da je rezultat te formule, to jest 22 milijuna eura novčane kazne, bio niži od 10 % prihoda koji je predmetni poduzetnik ostvario u relevantnoj poslovnoj godini koja prethodi kazni, Komisija je u pobijanoj odluci izrekla tu kaznu.

b)     Uzimanje u obzir posebne situacije tužiteljâ

427    U ovom predmetu Opći sud treba ispitati je li, kaznivši tužitelje novčanom kaznom u iznosu od 22 milijuna eura izračunatom, između ostalog, s obzirom na ukupnu prodaju čelika za prednapinjanje koju je u EGP‑u ostvarilo društvo Austria Draht, objektivnu težinu povrede kao takve, trajanje sudjelovanja društva Austria Draht u klubu Italia posredstvom G.-a i bez utvrđivanja ikakve olakotne okolnosti (vidjeti gore navedene t. 103. do 115.), Komisija primjereno ocijenila okolnosti slučaja i na taj način odredila proporcionalnu kaznu u odnosu na jedinstvenu povredu za koju se tereti društvo Austria Draht. 

 Načini sudjelovanja u klubu Italia

428    Kad je riječ o sudjelovanju u klubu Italia, mogu se zapaziti tri stvari u pogledu ocjene kazne koju treba izreći društvu Austria Draht s obzirom na ono što je navedeno u prvom tužbenom razlogu.

429    Kao prvo, kao što osim toga tvrdi Komisija, sporazumi sklopljeni unutar kluba Italia doista su imali zemljopisni doseg koji premašuje Italiju. Osim talijanskog aspekta toga kluba, taj je klub također omogućio nekolicini poduzetnika, jezgri koju su činila društva Redaelli, CB, ITC i Itas (prisutna u Italiji) kao i Tréfileurope (prisutno u Italiji i u ostatku Europe), ali i drugim manjim talijanskim poduzetnicima (kao što je društvo SLM), da koordiniraju izvozna nastojanja talijanskih proizvođača i, jednako tako, da utvrde zajedničku politiku kao odgovor na pokušaje proizvođača iz drugih europskih zemalja (kao što su društva Tycsa, Nedri i DWK, koja su ponekad djelovala u klubu Italia) da ograniče ta nastojanja predlaganjem talijanskim proizvođačima izvozne kvote u ostatak Europe.

430    Međutim, mora se utvrditi da društvo Austria Draht, koje nije bilo talijanski proizvođač koji je izvozio u ostatak Europe, nije bilo niti je moglo biti uključeno u djelatnosti članova kluba Italia čiji je cilj bio koordiniranje njihovih izvoznih nastojanja. Taj se element mora uzeti u obzir kad je riječ o ocjeni iznosa kazne koju treba izreći tužiteljima.

431    Kao drugo, treba istaknuti da, u svakom slučaju, predstavnik društva Austria Draht unutar kluba Italia nije mogao djelovati za račun društva Austria Draht izvan djelatnosti koja mu je bila povjerena, to jest „ekskluzivnog zastupanja za Italiju“ kad je riječ o čeliku za prednapinjanje. Iz spisa nadalje proizlazi da su sudionici kluba Italia odlično poznavali prirodu djelatnosti koju je društvo Austria Draht povjerilo G.-u (tako, na primjer, društvima Tréfileurope, ITC ili CB).

432    Ništa ne upućuje na zaključak da se za G.-a smatralo da može obvezivati društvo Austria Draht izvan Italije.

433    Takvo ograničenje se također treba uzeti u obzir kad je riječ o ocjeni iznosa kazne koju treba izreći tužiteljima zato što taj element također može ograničiti zemljopisni opseg ponašanja G.-a unutar kluba Italia. Nadalje treba primijetiti da je Komisija svjesna te granice s obzirom na to da ne pripisuje društvu Austria Draht ponašanje G.-a unutar kluba Europa, već samo društvu CB. Tako u dijelu o „sveeuropski[m] dogovori[ma]: klub Europa (1997.‑2002.)“ Priloga 1.1. pobijanoj odluci „imena zaposlenika uključenih“ u te dogovore su ona Ra.-a i Ro.-a za društvo Austria Draht i, upućivanjem, ono G.-a, među ostalim osobama, za društvo CB. Isto vrijedi za Prilog 2. pobijanoj odluci koji se odnosi na klub Europa. S druge strane, ime G.-a navedeno je u dijelu koji se odnosi na „Klub Italia“ iz Priloga 1.2. pobijanoj odluci i za društvo Austria Draht (radi se o njegovom „prodajnom zastupniku za Italiju“) i za društvo CB (putem društva Studio Crema).

434    Kao treće, također treba istaknuti da, štogod je G. mogao raditi unutar kluba Italia (za ili ne za račun društva Austria Draht), Komisija nije dokazala da je društvo Austria Draht za to znalo. Ništa iz spisa i osobito, kao što priznaje Komisija, nijedan od dokumenata koji su razmijenili G. i društvo Austria Draht predočenih kao odgovor na Komisijin zahtjev za pružanje informacija ne omogućuje da se dokaže da je postojalo takvo znanje.

435    Iako se društvu Austria Draht može izravno pripisati ponašanje G.-a unutar kluba Italia, s obzirom na to da je ono dio djelatnosti koje je za račun društva Austria Draht obavio zastupnik, neovisno o tome je li društvo Austria Draht za njih znalo ili nije, taj se zastupnik može smatrati samo pomoćnim tijelom društva CB kada ne djeluje za račun društva Austria Draht. 

436    U tom kontekstu, valja smatrati da, na činjeničnom planu i za potrebe određivanja iznosa kazne, zemljopisni doseg ponašanja G.-a unutar kluba Italia nije mogao premašiti Italiju s obzirom na, s jedne strane, ograničenje njegova ugovora o trgovinskom zastupanju i, s druge strane, izostanak bilo kakvog dokaza činjenice da je, kada G. nije djelovao za račun društva Austria Draht radi plasmana njegovih proizvoda u Italiji, on tom društvu svejedno dostavljao informacije koje je mogao pribaviti unutar kluba Italia kad je riječ o aspektima toga kluba koji su nadilazili Italiju. Da je to bilo posrijedi, a nije, društvo Austria Draht bi bilo moglo prilagoditi svoje ponašanje na tržištima na kojima je bilo prisutno (na primjer, austrijskom tržištu ili belgijskom i nizozemskom tržištu).

 Nesudjelovanje u klubu Europa i u ostalim dogovorima

437    Kad je riječ o zaključcima koje treba izvući iz povremene uključenosti društva Austria Draht u klub Europa, iz ispitivanja drugog tužbenog razloga proizlazi da sama činjenica da je društvo Austria Draht moglo znati za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma ne može biti dovoljna da se utvrdi da se stoga može uzeti u obzir vrijednost prodaja ostvarenih na tim tržištima, u pogledu kojih nipošto nije dokazano protutržišno ponašanje društva Austria Draht. 

438    Iz pobijane odluke doista jasno proizlazi da Komisija nije smatrala da je društvo Austria Draht sudjelovalo u klubu Europa, uostalom, ne više nego što je to činilo kad je riječ o drugim dijelovima sveukupnog zabranjenog sporazuma (vidjeti gore navedene t. 460. do 462.). „Povremena uključenost“, koja proizlazi iz „indicija“, osim toga manje brojnima nego što to smatra Komisija i koja dovodi do zaključka da je društvo Austria Draht „stoga, u ranoj fazi, znalo za sveeuropsku razinu zabranjenog sporazuma“, ne može biti jednaka stvarnom i trajnom sudjelovanju u klubu Europa. U ovom slučaju, treba ostati pri tvrdnji iz odluke da društvo Austria Draht nije sudjelovalo u klubu Europa, a kamoli u ciriškom klubu, klubu España ili u južnom sporazumu.

439    Ta se tvrdnja osim toga može potkrijepiti s nekoliko dokumenata iz spisa kojima se dokazuje volja društva Austria Draht, na tržištima različitima od tržišta Italije na kojima se ne koristi uslugama G.-a, da se drži podalje od bilo kakve koordinacije ponašanja o cijenama, količinama ili kupcima.

440    U tom pogledu, može se uputiti, među ostalim dokazima, na poslovne podatke koje su tužitelji dostavili u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama kako bi dokazali svoje konkurentno ponašanje. U ovom slučaju, te je podatke Komisija odmah odbacila u pobijanoj odluci s obrazloženjem da ih je potvrdilo samo društvo Austria Draht (pobijana odluka, uvodna izjava 1018.). Ipak, u slučaju njezine sumnje u istinitost informacija koje je dostavio optuženi kako bi se obranio od optužbi koje je protiv njega iznijelo upravno tijelo, Komisija je mogla lako provjeriti te informacije na način da zainteresiranim strankama uputi zahtjev za pružanje informacija. Općenito govoreći, Komisija je također podsjetila da „povremeno varanje u vezi s utvrđenim cijenama i/ili podijeljenim kvotama ili kupcima ne dokazuje, samo po sebi, da jedna stranka nije provela tajne sporazume“ (pobijana odluka, uvodne izjave 1016. i 1018.). Takav razlog ne može međutim biti dostatan za poricanje bilo kakve relevantnosti podataka, preciznih i podrobnih, koji se odnose na bitna razdoblja. Takvi su podaci relevantni kao dokazi koje treba uzeti u obzir kako bi se utvrdilo da navedeno ponašanje ne predstavlja koluziju.

441    Komisijina tvrdnja da tužitelji nisu sudjelovali u sveukupnom sporazumu kad je riječ o ne samo i izričito klubu Europa, već također implicitno i nužno u ostalim sastavnim dijelovima tog zabranjenog sporazuma (ciriškom klubu, klubu España, južnom sporazumu…), predstavlja element koji je Komisija trebala uzeti u obzir prilikom ocjene kazne koju treba izreći tužiteljima.

2.     Zaključak o povredi načela proporcionalnosti

442    Posljedično, iz prethodno navedenog proizlazi da je kazna koja je izrečena tužiteljima neproporcionalna zato što Komisija nije uzela u obzir posebnost situacije društva Austria Draht kada je tužitelje kaznila novčanom kaznom u iznosu od 22 milijuna eura, izračunatom, između ostalog, s obzirom na ukupnu prodaju čelika za prednapinjanje koju je društvo Austria Draht ostvarilo u EGP‑u, objektivnu težinu povrede kao takve, trajanje sudjelovanja društva Austria Draht u klubu Italia posredstvom G.-a, a da nije utvrdila nikakvu olakotnu okolnost. 

443    Kazna koju je Komisija izrekla tužiteljima nikako ne uzima u obzir činjenicu da je društvo Austria Draht sudjelovalo samo u jednom dijelu jedinstvene povrede (klubu Italia i to posredstvom G.-a) i da se, za taj dio, zato što ne postoje dokazi u tom pogledu, ne može smatrati da su i svrha i učinci tog sudjelovanja mogli premašiti talijansko državno područje.

444    Kao što to izričito navode tužitelji, činjenica priznata u pobijanoj odluci, da društvo Austria Draht nije sudjelovalo u svim sporazumima koje je sankcionirala Komisija, nema za posljedicu blažu kaznu. Upravo suprotno, iako je priznala da društvo Austria Draht nije sudjelovalo u europskoj razini zabranjenog sporazuma i u nedostatku dokaza o ponašanju protutržišne naravi društva Austria Draht izvan talijanskog državnog područja, Komisija mu je izrekla novčanu kaznu izračunatu na osnovi njegove prodaje na europskoj razini uz posljedicu da je tužiteljima izrečena novčana kazna istovjetna onoj koju bi trebali platiti da im je bilo pripisano sudjelovanje društva Austria Draht u svim dijelovima jedinstvene povrede.

445    U ovom slučaju, načelo proporcionalnosti nalagalo je Komisiji da prilikom izračuna iznosa novčane kazne izrečene tužiteljima uzme u obzir neke posebnosti svojstvene situaciji društva Austria Draht kao što su, kao prvo, teritorijalna ograničenost G.-ovog ugovora o trgovinskom zastupanju kojim ga se ovlašćuje da djeluje za račun tužitelja samo kad je riječ o prodaji u Italiji i, kao drugo, nedostatak bilo kakvog dokaza koji upućuje na zaključak da, čak i da je G. mogao raspolagati drugim podacima osim onima koji se odnose na prodaju u Italiji, on ih je proslijedio društvu Austria Draht koje je zatim posljedično moglo prilagoditi svoje ponašanje na tržištima čelika za prednapinjanje različitim od talijanskog tržišta.

446    Doista, poduzetnik čije je sudjelovanje u povredi utvrđeno kad je riječ o nekoliko dijelova tog zabranjenog sporazuma više doprinosi njegovoj učinkovitosti i težini nego prijestupnik koji je sudjelovao samo u jednom od njegovih dijelova. Stoga prvi poduzetnik čini povredu težu od one koju je počinio drugi poduzetnik, što treba uzeti u obzir prilikom određivanja kazne.

447    Članak 2. točka 5. pobijane odluke poništava se u dijelu u kojem je njime izrečena neproporcionalna kazna društvima voestalpine AG i voestalpine Wire Rod Austria Draht GmbH.

448    Posljedice koje treba izvući iz prethodno navedenog bit će ispitane u nastavku na temelju neograničene nadležnosti dodijeljene Općem sudu, čije je izvršavanje zatraženo u ovom slučaju.

449    U tim okolnostima, više nije potrebno ispitati argumente stranaka u vezi s prigovorom koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja ili s prigovorima koji se temelje na povredi nekih odredbi Smjernica iz 2006., kojima se, u ovom slučaju, ne može dovesti u pitanje rezultat prethodno navedene ocjene.

E –  Izvršavanje neograničene nadležnosti Općeg suda i određivanje iznosa novčane kazne

450    Nadležnost dodijeljena Općem sudu, na temelju članka 229. UEZ‑a, člankom 31. Uredbe br. 1/2003 ovlašćuje potonjeg da, osim običnog nadzora zakonitosti sankcije na temelju kojeg se samo može odbiti tužba za poništenje ili poništiti pobijani akt, svojom ocjenom zamijeni ocjenu Komisije i, posljedično, izmijeni pobijani akt čak i bez njegova poništenja, uzimajući u obzir sve činjenične okolnosti, izmjenom osobito izrečene novčane kazne kada mu je radi ocjene upućeno pitanje o njezinu iznosu (vidjeti u tom smislu presude od 8. veljače 2007., Groupe Danone/Komisija, C‑3/06 P, Zb., EU:C:2007:88, t. 61. i 62. i od 3. rujna 2009., Prym i Prym Consumer/Komisija, C‑534/07 P, Zb., EU:C:2009:505, t. 86. i navedenu sudsku praksu).

451    U tom pogledu, treba istaknuti da, po prirodi stvari, određivanje novčane kazne od strane Općeg suda nije precizni računski postupak. Nadalje, Opći sud ne obvezuju ni izračuni Komisije ni njezine smjernice kada odlučuje na temelju svoje neograničene nadležnosti, već on mora izvršiti vlastitu ocjenu, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja (vidjeti presudu od 5. listopada 2011., Romana Tabacchi/Komisija, T‑11/06, Zb., EU:T:2011:560, t. 266. i navedenu sudsku praksu).

452    U ovom slučaju, kako bi odredio iznos novčane kazne namijenjene kažnjavanju sudjelovanja društva Austria Draht u jedinstvenoj povredi, Opći sud treba uzeti u obzir sljedeće okolnosti.

453    Kao prvo, iz spisa proizlazi da je dovoljno dokazano da je, posredstvom G.-a, svojeg zastupnika u Italiji, društvo Austria Draht sudjelovalo na nekoliko sastanaka kluba Italia koji su se odnosili na podjelu kvota i utvrđivanje cijena na talijanskom tržištu. Takvi dogovori po svojoj prirodi ubrajaju se u najteža ograničenja tržišnog natjecanja. To je sudjelovanje započelo 15. travnja 1997. te je trajalo, bez znatnijeg prekida, do dana kada je Komisija provela pretrage u prostorijama društva CB, drugog poduzetnika za kojeg je G. obavljao zadaće.

454    Sudjelovanje društva Austria Draht u klubu Italia posredstvom G.-a, kojem je društvo Austria Draht povjerilo ovlast ugovaranja prodaje svojeg čelika za prednapinjanje u Italiji, ključni je element za ocjenu kazne.

455    Kao drugo, s pravom se može smatrati da je društvo Austria Draht bilo „povremeno uključeno“ u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini. To proizlazi i iz izravnog sudjelovanja predstavnika društva Austria Draht na sastanku ciriškoga kluba od 9. siječnja 1996. i na sastanku kluba Europa od 27. rujna 2001. kao i iz činjenice da je G., zato što je bio prisutan na nekim sastancima kluba Italia na kojima je djelovao na temelju zadaća koje mu je povjerilo društvo Austria Draht, mogao raspolagati informacijama koje se ne odnose samo na unutarnje aspekte talijanskog tržišta već i na tržišta na koja su izvozili proizvođači smješteni u Italiji, osobito njemačko, španjolsko i francusko.

456    Za ocjenu kazne također treba, podredno, uzeti u obzir povremenu izravnu i neizravnu uključenost predstavnika društva Austria Draht u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini.

457    Međutim, kao treće, također treba uzeti u obzir da sudjelovanje u jedinstvenoj povredi za koje se tereti društvo Austria Draht obilježava nekoliko posebnosti.

458    Kao prvo, najprije treba istaknuti da Komisija nije utvrdila da je društvo Austria Draht sudjelovalo u ciriškom klubu, klubu Europa ili u klubu España, koji tvore temeljne aspekte jedinstvene povrede. Ta je posebnost tim više bitna zato što, na poslovnom planu, društvo Austria Draht, za razliku od G.-a, nije imalo stvarni interes pridružiti se klubu Italia. Doista, ako se pretpostavi da je društvo Austria Draht samostalno sudjelovalo u jedinstvenoj povredi koju je opisala Komisija, a ne posredstvom G.-a, njegov poslovni interes u većoj bi mjeri bio rad unutar kluba Europa u kojem su bili okupljeni proizvođači koji ne ostvaruju najveći dio svoje prodaje u Italiji kako bi osobito suzbijalo izvoz na područje kluba Europa proizvođača uglavnom prisutnih u Italiji.

459    Međutim, nijedan dokaz ne upućuje na zaključak da su nakon razgovora na kojima je predstavnik društva Austria Draht mogao nazočiti 1996. i 2001. uslijedili drugi sastanci koji upućuju na zaključak, ne više o „povremenoj uključenosti“, već o stvarnom sudjelovanju društva Austria Draht u klubu Europa. Osobito i primjera radi, treba istaknuti da različiti dokazi izneseni pred Općim sudom nipošto ne upućuju na zaključak da se društvo Austria Draht protupravno ponašalo u Austriji. Upravo suprotno, tužitelji tvrde, a da to Komisija nije uvjerljivo osporila, da su članovi zabranjenog sporazuma to društvo doživljavali kao prijetnju i prepreku svojem djelovanju u toj državi članici, kao uostalom i u ostatku EGP‑a.

460    U vezi s tim se zapravo pokazuje, kao što je to Komisija priznala na raspravi, da bi, s obzirom na spis, koji osobito kada je riječ o klubu Europa obilježava suradnja šest proizvođača (vidjeti gore navedenu t. 69.), bilo koji od tih šest proizvođača nužno zabilježio sudjelovanje društva Austria Draht u klubu Europa da je to bio slučaj.

461    Zaključak prema kojemu društvo Austria Draht i, posljedično, društvo voestalpine nisu sudjelovali u klubu Europe također vrijedi u slučaju izravnog sudjelovanja društva Austria Draht u klubu Europa putem njegovih zaposlenika kao i u slučaju sudjelovanja društva Austria Draht u tom dijelu jedinstvene povrede posredstvom G.-a.

462    Doista, osim nedostatka uvjerljivih dokaza o takvom sudjelovanju tijekom trajanja jedinstvene povrede za koju se tereti društvo Austria Draht kao i povlastice načela pretpostavke nedužnosti na koju se tužitelji mogu pozvati, također treba istaknuti, s jedne strane, da je Komisija izričito navela, u uvodnoj izjavi 652. pobijane odluke, da društvo Austria Draht ne smatra odgovornim za izravno sudjelovanje u klubu Europa kao ni, osim toga, u ciriškom klubu koji mu je prethodio. S druge strane, treba istaknuti da je sama Komisija također smatrala u prilozima 1. i 2. pobijanoj odluci, u vezi s klubom Europa, da je protupravno ponašanje za koje se mogao teretiti G. u vezi s tim klubom bilo pripisivo društvu CB, a ne društvu Austria Draht, što se objašnjava teritorijalnom ograničenošću djelatnosti koje je Austria Draht povjerila G.-u.

463    Kao drugo, u svakom slučaju se pokazuje da je tijekom čitavog razdoblja povrede G. obavljao transakcije za račun društva Austria Draht samo za talijansko tržište. Tu značajku sudjelovanja društva Austria Draht u jedinstvenoj povredi koja proizlazi iz ugovora sklopljenog s G.-om su, osim toga, potvrdili tužitelji u odgovoru na pitanja Općeg suda s tim u vezi a da Komisija to nije uvjerljivo osporila u svojim očitovanjima u tom pogledu.

464    Kao treće, treba istaknuti da nijedan dokaz ne upućuje na zaključak da je društvo Austria Draht znalo za protupravno ponašanje G.-a, što također vrijedi u pogledu talijanskog tržišta, na kojemu je G. bio ovlašten djelovati, kao i u pogledu drugih tržišta na kojima nikada nije obavljao transakcije za račun društva Austria Draht. 

465    Sudjelovanje društva Austria Draht u jedinstvenoj povredi stoga se prije svega pokazuje kao djelo posrednika, G.-a, njegova zastupnika u Italiji, kojemu je društvo Austria Draht povjerilo svoje poslovne djelatnosti u toj zemlji i na temelju kojeg se ne može smatrati da je društvu Austria Draht prenio ikakve podatke o saznanjima stečenima na temelju svojeg protupravnog ponašanja. Takva situacija nije nevažna kad je riječ o ocjeni kazne.

466    Posljedično, pri određivanju iznosa novčane kazne koju treba izreći društvu Austria Draht prije svega treba uzeti u obzir G.-ovo ponašanje protutržišne naravi počinjeno za račun društva Austria Draht. Baš kao i Komisija, i Opći sud smatra primjerenim da se u obzir također uzme povremena uključenost društva Austria Draht u razgovore protutržišne naravi na sveeuropskoj razini a da se time međutim ne može potvrditi ideja da je ispravno odrediti iznos novčane kazne s obzirom na ukupnu prodaju čelika za prednapinjanje koju je društvo Austria Draht ostvarilo unutar EGP‑a.

467    S obzirom na te okolnosti, Opći sud smatra da novčana kazna u visini od 7,5 milijuna eura omogućuje učinkovito suzbijanje nezakonitog ponašanja društva Austria Draht na način koji nije zanemariv i koji je i dalje dovoljno odvraćajući. Svaka novčana kazna viša od tog iznosa bila bi neproporcionalna u odnosu na povredu za koju se tužitelji terete ocijenjenu s obzirom na sve okolnosti koje obilježavaju sudjelovanje društva Austria Draht u jedinstvenoj povredi.

468    Zbog razloga navedenih u pobijanoj odluci, koje uostalom tužitelji nisu osporili, valja smatrati da je društvo voestalpine solidarno odgovorno za plaćanje te novčane kazne.

469    S obzirom na sve prethodno navedeno, valja, kao prvo, poništiti članak 2. točku 5. pobijane odluke, u dijelu u kojem se njime tužiteljima izriče novčana kazna neproporcionalna za kažnjavanje sudjelovanja društva Austria Draht u jedinstvenoj povredi od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002., kao drugo, smanjiti iznos novčane kazne izrečene solidarno tužiteljima s 22 milijuna eura na 7,5 milijuna eura i, kao treće, odbiti tužbu u preostalom dijelu.

 Troškovi

470    Sukladno članku 134. stavku 3. Poslovnika, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, ako se to čini opravdanim u danim okolnostima, Opći sud može odlučiti da, osim vlastitih troškova, jedna stranka snosi i dio troškova druge stranke.

471    U ovom slučaju, s obzirom na znatno smanjenje iznosa novčane kazne koju je tužiteljima izrekla Komisija, valja odlučiti da će Komisija snositi vlastite troškove kao i dvije trećine troškova tužitelja, koji će tako snositi trećinu vlastitih troškova.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (šesto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Članak 2. točka 5. Odluke Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. u vezi s postupkom primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje), kako je izmijenjena Odlukom Komisije C (2010) 6676 final od 30. rujna 2010. i Odlukom Komisije C (2011) 2269 final od 4. travnja 2011., poništava se.

2.      Iznos novčane kazne izrečen solidarno društvima voestalpine AG i voestalpine Wire Rod Austria GmbH smanjuje se s 22 milijuna na 7,5 milijuna eura.

3.      U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.      Europska komisija snosit će vlastite troškove i dvije trećine troškova društava voestalpine i voestalpine Wire Rod Austria.

5.      Društva voestalpine i voestalpine Wire Rod Austria snosit će trećinu vlastitih troškova.

Frimodt Nielsen Dehousse Collins

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. srpnja 2015.

Potpisi

Sadržaj

Predmet spora

Okolnosti spora

I –  Sektor obuhvaćen postupkom

A –  Proizvod

B –  Struktura ponude

C –  Struktura potražnje

D –  Trgovina unutar Unije i EGP‑a

II –  Društva voestalpine i Austria Draht

III –  Upravni postupak

A –  Prvi zahtjev za smanjenje kazni odnosno oslobađanje od kazni odobren društvu DWK

B –  Pretrage i zahtjevi za pružanje informacija

C –  Ostali zahtjevi za oslobađanje od kazni odnosno smanjenje kazni i odgovori Komisije

D –  Pokretanje postupka i obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama

E –  Uvid u spis, saslušanje i sposobnost plaćanja

F –  Dodatni zahtjevi za pružanje informacija

IV –  Pobijana odluka

Postupak i zahtjevi stranaka

Pravo

A –  Uvodna razmatranja

1.  Sadržaj pobijane odluke

a)  Dijelovi zabranjenog sporazuma i kvalifikacija jedinstvenom povredom

b)  Elementi utvrđeni u vezi s društvima Austria Draht i voestalpine

Ugovor s G.-om

Klub Italia (od 15. travnja 1997. do 19. rujna 2002.)

Klub Europa i sveeuropski sustav

c)  Adresati pobijane odluke i pojedinačno trajanje odgovornosti

Situacija društva Austria Draht

Situacija društva voestalpine

d)  Izračun novčane kazne izrečene društvima voestalpine i Austria Draht

2.  Pregled načela

a)  Dokaz o postojanju i trajanju povrede

b)  Pojam jedinstvene povrede, u smislu složene povrede

c)  Pojam ograđivanja u slučaju sudjelovanja na sastanku

B –  Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da je Komisija pogrešno smatrala da su tužitelji sudjelovali u dijelu jedinstvene povrede posredstvom svojeg zastupnika u Italiji

1.  Pripisivanje ponašanja zastupnika nalogodavcu

a)  Pretpostavke za pripisivost zastupnikovog ponašanja nalogodavcu

b)  Ugovor o trgovinskom zastupanju i preuzimanje gospodarskog rizika

c)  Učinak zastupnikovog dvostrukog zastupanja

d)  Izostanak znanja, nadzora i potvrde

2.  Dokazi o protupravnom ponašanju zastupnika

a)  Sastanak od 15. travnja 1997.

b)  Sastanak od 24. lipnja 1997.

c)  Sastanak od 11. ožujka 1998.

d)  Sastanak od 30. ožujka 1998.

e)  Sastanak od 18. svibnja 1998.

f)  Sastanak od 19. listopada 1998.

g)  Sastanak od 18. siječnja 1999.

h)  Sastanak od 14. prosinca 1999.

i)  Sastanak od 12. siječnja 2000.

j)  Sastanak od 19. rujna 2000.

k)  Sastanak od 10. lipnja 2001.

l)  Sastanak od 23. listopada 2001.

m)  Sastanak od 11. siječnja 2002.

n)  Sastanak od 30. travnja 2002.

o)  Ostali sastanci i dokumenti navedeni u pobijanoj odluci

3.  Različite izjave na koje su se pozvale stranke

4.  Trajanje povrede za koju se tereti društvo Austria Draht

5.  Zaključak o prvom tužbenom razlogu

C –  Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da je Komisija pogrešno smatrala da su tužitelji sudjelovali u jedinstvenoj povredi koja između ostalog uključuje klub Italia i klub Europa

1.  Sudjelovanje u sastavnici jedinstvene povrede

2.  Znanje o sveeuropskoj razini zabranjenog sporazuma

a)  Dokazi na koje se pozvalo u pobijanoj odluci

b)  Analiza dokaza na koje se pozvalo u pobijanoj odluci

Dokazi koji se odnose na ciriški klub

–  Sastanak od 28. svibnja 1995.

–  Sastanak od 9. siječnja 1996.

Dokazi koji se odnose na klub Europa

–  Sastanak od 14. listopada 1998.

–  Sastanak od 9. studenoga 1998.

–  Sastanak od 28. veljače 2000.

–  Sastanak od 27. rujna 2001.

Dokazi koji upućuju na zaključak da je zastupnik znao za zabranjeni sporazum

3.  Zaključak o drugom tužbenom razlogu

D –  Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na elemente koje treba uzeti u obzir radi ocjene sankcije

1.  Povreda načela proporcionalnosti

a)  Proporcionalnost kazne s obzirom na sveukupne okolnosti

b)  Uzimanje u obzir posebne situacije tužiteljâ

Načini sudjelovanja u klubu Italia

Nesudjelovanje u klubu Europa i u ostalim dogovorima

2.  Zaključak o povredi načela proporcionalnosti

E –  Izvršavanje neograničene nadležnosti Općeg suda i određivanje iznosa novčane kazne

Troškovi

* Jezik postupka: njemački