Predmet C-64/20
UH
protiv
An tAire Talmhaíochta, Bia agus Mara i dr.
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Ard-Chúirt)
Presuda Suda (prvo vijeće) od 17. ožujka 2021.
„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 288. UFEU-a – Direktiva 2001/82/EZ – Zakonik Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima – Članci 58., 59. i 61. – Informacije koje se moraju nalaziti na vanjskim pakiranjima, unutarnjim pakiranjima i uputama o veterinarsko-medicinskom proizvodu – Obveza navođenja informacija na svim službenim jezicima države članice u kojoj se stavljaju na tržište – Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa navođenje informacija samo na jednom ili drugom službenom jeziku države članice – Nacionalni sud pred kojim je podnesena tužba kojom se želi utvrditi da država članica nije pravilno prenijela Direktivu 2001/82/EZ i da nadležna tijela trebaju izmijeniti nacionalno zakonodavstvo”
Akti institucija – Direktive – Izvršenje od strane država članica – Nužnost osiguranja učinkovitosti direktive – Obveza nacionalnih sudova – Nacionalni sud koji je utvrdio neusklađenost s direktivom nacionalnog propisa o jezicima na kojima se navode informacije koje se nalaze na vanjskim pakiranjima, unutarnjim pakiranjima i uputama o veterinarsko-medicinskom proizvodu – Odbijanje tog suda da donese sudsku odluku kojom se utvrđuje pogrešno prenošenje te direktive – Nedopuštenost – Nacionalni propis koji je u skladu s drugim instrumentom prava Unije koji će uskoro zamijeniti navedenu direktivu – Nepostojanje utjecaja
(čl. 288. UFEU-a; Direktiva 2001/82 Europskog parlamenta i Vijeća)
(t. 32.-39. i izreka)
Kratak prikaz
Sud države članice dužan je izvršavati ovlast koja mu je dodijeljena nacionalnim pravom da utvrdi da ta država članica nije pravilno prenijela direktivu Unije i da navedeni propust mora ispraviti.
Navedeni sud ne može zanemariti obvezu te države članice da prenese direktivu zbog navodne neproporcionalnosti tog prenošenja koja bi bila posljedica buduće izmjene zahtjeva koji proizlaze iz prava Unije.
Osoba UH, irski državljanin čiji je materinski jezik irski i koji potječe iz irskog govornog područja regije Galway (Gaeltacht Galway), utvrdio je da su informacije priložene veterinarsko-medicinskim proizvodima isključivo sastavljene na engleskom jeziku. Međutim, on smatra da Direktiva 2001/82(1) nalaže da se te informacije navode na dvama službenim jezicima u Irskoj, odnosno na irskom i engleskom jeziku. Osoba UH zatražila je 14. studenoga 2016., od Ard-Chúirta (Visoki sud, Irska) da utvrdi nepravilno prenošenje te direktive i obvezu Republike Irske da posljedično izmijeni svoje zakonodavstvo.
Ard-Chúirt (Visoki sud) utvrdio je neusklađenost irskog zakonodavstva u vezi s označivanjem i uputama o veterinarsko-medicinskim proizvodima sa zahtjevima određenima direktivom u području jezika i, stoga, povredu članka 288. UFEU-a(2). Unatoč tomu, taj sud je primijetio da Uredba 2019/6(3), čija je primjena predviđena za 28. siječnja 2022., priznaje da informacije koje se trebaju nalaziti na vanjskim pakiranjima, unutarnjim pakiranjima i uputama o veterinarsko-medicinskom proizvodu mogu biti sastavljene na irskom ili engleskom jeziku. On je stoga ocijenio da bi tužitelj imao tek ograničenu i privremenu korist od izmjene irskog prava provedene radi usklađivanja s direktivom, dok bi dobavljači i distributeri veterinarsko-medicinskih proizvoda bili izloženi poteškoćama što bi moglo imati ozbiljne posljedice za zdravlje životinja i gospodarsku i socijalnu situaciju u Irskoj.
Odgovarajući na prethodno pitanje tog istog suda, Sud je presudio da članak 288. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi to da nacionalni sud, koji u okviru postupka predviđenog u tu svrhu nacionalnim pravom utvrdi da država članica kojoj pripada nije ispunila svoju obvezu pravilnog prenošenja Direktive 2001/82, odbije utvrditi, s obrazloženjem da mu se nacionalno zakonodavstvo čini usklađenim s Uredbom 2019/6, koja je donesena u svrhu stavljanja izvan snage te direktive i koja će se primjenjivati od 28. siječnja 2022., da država članica nije pravilno prenijela navedenu direktivu i da navedeni propust mora ispraviti.
Ocjena Suda
Sud podsjeća da se obveza država članica na postizanje rezultata propisanog direktivom, te njihova dužnost da poduzmu sve odgovarajuće mjere, opće ili posebne, odnosi na sva tijela država članica, uključujući i sudove kad je riječ o stvarima koje potpadaju pod njihovu nadležnost(4). Osim toga, Sud je ustanovio da irsko pravo omogućuje pojedincima da sud utvrdi da Irska nije pravilno prenijela direktivu Unije te da ju je dužna prenijeti, ostavljajući mogućnost nacionalnim sudovima da odbiju donošenje takve odluke na temelju razloga koji su utvrđeni tim pravom.
U ovom slučaju, sud koji je uputio zahtjev utvrdio je da je Direktiva 2001/82 nepravilno prenesena. Sud u tom pogledu primjećuje da okolnost da je irsko zakonodavstvo već usklađeno s Uredbom 2019/6 – koja će se početi primjenjivati od 28. siječnja 2022. – ne može dovesti u pitanje utvrđenje neusklađenosti tog zakonodavstva s pravom Unije do tog datuma ni, a fortiori, opravdati takvu neusklađenost. Naime, do trenutka stavljanja Direktive 2001/82 izvan snage tom uredbom, njezine odredbe zadržavaju svoju obvezujuću narav. Samo Sud može, u iznimnim slučajevima i iz posebno važnih razloga pravne sigurnosti, odobriti privremenu suspenziju učinaka koje pravilo prava Unije ima u odnosu na nacionalno pravo koje mu se protivi.
Posljedično, Sud smatra da članak 288. UFEU-a sprečava nacionalni sud da zanemari obvezu – koja se stavlja na teret državi članici kojoj pripada – da prenese direktivu zbog navodne neproporcionalnosti tog prenošenja jer bi se ono moglo pokazati skupim ili nepotrebnim zbog budućeg stavljanja izvan snage te direktive. Stoga sud koji je uputio zahtjev mora poduzeti sve opće ili posebne mjere potrebne da se osigura postizanje rezultata predviđenog tom direktivom i, posljedično donijeti zahtijevanu odluku.