Language of document :

Žalba koju je 29. srpnja 2022. podnijela Tirrenia di navigazione SpA protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 18. svibnja 2022. u predmetu T-593/20, Tirrenia di navigazione SpA/Europska komisija

(predmet C-514/22 P)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Tirrenia di navigazione SpA (zastupnici: B. Nascimbene, F. Rossi Dal Pozzo, A. Moriconi, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda od 18. svibnja 2022., u predmetu T-593/20;

proglasi članke 2., 3. i 4., i podredno članke 6. i 7., Odluke Komisije (EU) 2020/1412 od 2. ožujka 2020. ništavima, kojima se nalaže povrat navodnih potpora, tako da proglasi da taj povrat odmah stupa na snagu i proizvodi učinak;

podredno drugoj točki: uputi predmet na ponovno odlučivanje nekom drugom vijeću Općeg suda;

naloži tuženiku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj pobija presudu Općeg suda u predmetu T-593/20, Tirrenia di navigazione SpA /Komisija, kojom je Opći sud odbio zahtjev za poništenje članaka 2., 3. i 4. Odluke (EU) 2020/1412 od 2. ožujka 2020., i podredno, članaka 6. i 7. te odluke kojom je Komisija zaključila da su neke mjere koje se odnose na žalitelja državne potpore koje su nezakonite i nespojive s tržištem.

Svojim prvim žalbenim razlogom žalitelj ističe povredu članka 107. stavka 1. i članka 108. stavka 2. UFEU-a, kao i Smjernica o sanaciji i rekonstruiranju iz 2004.

Žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i da je prilikom donošenja odluke počinio pogrešku u obrazloženju u dijelu u kojem tvrdi da žalitelj nije osigurao poštovanje uvjeta iz točke 25. točke (c) Smjernica iz 2004.

Žalitelj, naprotiv, ističe da je talijanska vlada: a) propisno obavijestila Komisiju o planu privatizacije podružnice tvrtke, b) potvrdila namjeru povrata potpore za sanaciju prije isteka roka od šest mjeseci koristeći prihode od privatizacije, c) objavila plan likvidacije na svojoj web stranici. Stoga, omogućila je Komisiji potpunu informiranost o njezinim planovima da provede privatizaciju, u okviru plana likvidacije, te da zatim vrati potporu za sanaciju.

Prema žaliteljevu mišljenju, formalistički pristup koji je usvojila Komisija te koji s njom dijeli Opći sud protivan je načelu dobre uprave utvrđenom u članku 41. Povelje o temeljnim pravima, kao i načelu korisnog učinka.

Svojim drugim žalbenim razlogom žalitelj ističe povredu članka 107. stavka 1. UFEU-a i članka 108. stavka 2. UFEU-a u vezi s izuzećima od plaćanja određenih poreza.

Žalitelj navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i da je prilikom donošenja odluke počinio pogrešku u obrazloženju u dijelu u kojem je, kada je riječ o „neizravnim porezima”, smatrao osnovanim prigovor nedopuštenosti koji je Komisija istaknula u svojem odgovoru na tužbu.

Opći sud je, nadalje, počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene primjenjivosti članka 107. stavka 1. UFEU-a na mjeru koja se žalitelju prigovara, a koja se odnosi na izuzeće od plaćanja određenih poreza, te ocjene Općeg suda u tom pogledu nisu obrazložene.

Takvo izuzeće od poreza na dobit je, zapravo, u potpunosti uvjetovano ostvarenjem budućih i neizvjesnih događaja, što je do sada spriječilo da žalitelju nastane bilo kakva prednost i učinilo mogućim, kako je navedeno u odluci, da se bilo kakva prednost može ostvariti u budućnosti.

Žalitelj zatim smatra da, osim toga što ne postoji nikakva prednost, nedostaju i drugi sastavni elementi pojma potpora; utjecaj mjere na trgovinu unutar Unije i narušavanje tržišnog natjecanja.

Stoga navedeno izuzeće nije obuhvaćeno pojmom državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i, stoga, nije državna potpora.

Svojim trećim žalbenim razlogom žalitelj ističe povredu načela pravne sigurnosti i dobre uprave vezano za trajanje postupka, kao i načela zaštite legitimnih očekivanja i povredu načela proporcionalnosti.

Žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava te da njegova presuda nije dostatno obrazložena u dijelu u kojem tvrdi da postupak koji je doveo do donošenja Odluke (EU) br. 2020/1412 u cijelosti nije predugo trajao i da, stoga, nisu povrijeđena načela pravne sigurnosti, dobre uprave i proporcionalnosti. Kada je riječ o povredi načela proporcionalnosti, Opći sud smatra prigovor nedopuštenosti koji je Komisija istaknula u svojem odgovoru na tužbu osnovanim te je, na taj način, počinio pogrešku koja se tiče prava.

Žalitelj osim toga smatra da Odlukom (EU) 2020/1412, u skladu s načelom zaštite legitimnih očekivanja i člancima 16. i 17. Povelje o temeljnim pravima, nije mogao biti naložen povrat sporne mjere potpore društvu Tirrenia in AS.

Prema žaliteljevu mišljenju, Opći sud je, time što nije utvrdio da je Komisija povrijedila spomenuta opća načela i Povelju o temeljnim pravima, počinio pogrešku koja se tiče prava.

Svojim četvrtim žalbenim razlogom žalitelj ističe da je Opći sud počinio pogrešku time što nije uvrstio dokazni element u spis.

Žalitelj ističe da nije mogao priložiti spisu predmeta, u smislu članka 85. stavka 3. Poslovnika Općeg suda, Odluku Komisije od 30. rujna 2021. o mjerama SA.32014, SA.32015, SA.32016 (2011/C) (ex 2011/NN), koje su Italija i Regija Sardinija provele u korist Saremara (C(2021) 6990 def.), koju je žalitelju podnijela Komisija na temelju zahtjeva za pristup dokumentima.

Prema žaliteljevu mišljenju, s obzirom na odluku Saremar, to što takvi dodatni dokazni elementi nisu priloženi spisu dovelo je do pogrešaka u presudi Općeg suda, kako zbog činjenice da je došlo do povrede Poslovnika istog Općeg suda i obveze obrazlaganja koju ima svaka institucija Unije, tako i zbog toga što je došlo do očitih povreda žaliteljevih prava na obranu.

____________