Predmet C‑2/15

DHL Express (Austria) GmbH

protiv

Post‑Control‑KommissioniBundesminister für Verkehr, Innovation und Technologie

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 97/67/EZ – Članak 9. – Poštanske usluge u Europskoj uniji – Obveza sufinanciranja operativnog troška regulatornog tijela za poštanski sektor – Opseg”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 16. studenoga 2016.

1.        Pravo Europske unije – Tumačenje – Metode – Doslovno, sustavno i teleološko tumačenje

2.        Sloboda pružanja usluga – Poštanske usluge – Direktiva 97/67 – Uvjeti kojima se uređuje pružanje poštanskih usluga i pristup mreži – Izdavanje ovlaštenja kako bi se osiguralo poštovanje bitnih zahtjeva – Mogućnost podvrgavanja izdavanja obvezi financijskog doprinosa za operativni trošak nacionalnog regulatornog tijela – Nacionalno zakonodavstvo koje obvezuje sve pružatelje usluga u poštanskom sektoru na sufinanciranje tog troška – Dopuštenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 97/67, čl. 9. st. 2.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 19.)

2.      Članak 9. stavak 2. drugi podstavak četvrti odjeljak Direktive 97/67/EZ o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga, kako je izmijenjena Direktivom 2008/6/EZ, treba tumačiti na način da mu nije protivan nacionalni propis, koji sve pružatelje usluga u poštanskom sektoru, uključujući i one koji ne pružaju usluge u okviru univerzalne usluge, obvezuje na sufinanciranje operativnog troška nacionalnog regulatornog tijela nadležnog za poštanski sektor.

Naime, iz analize cjelokupne strukture članka 9. stavka 2. drugog podstavka Direktive 97/67 proizlazi da se obaveze predviđene tom odredbom mogu nametnuti, ovisno o odnosnoj obvezi, ili pružateljima onih usluga koje su obuhvaćene univerzalnom uslugom, ili svim pružateljima poštanskih usluga.

S jedne strane, članak 9. stavak 2. treći podstavak te direktive izričito predviđa da se obveze i zahtjevi iz članka 9. stavka 2. drugog podstavka prve alineje mogu nametnuti samo pružateljima univerzalnih usluga koji su imenovani u smislu članka 4. te direktive.

Osim toga, članak 9. stavak 2. drugi podstavak treći odjeljak Direktive 97/67 dopušta državama članicama podvrgavanje dodjele ovlaštenja obvezi financiranja kompenzacijskog fonda iz članka 7. stavka 4. te direktive. Tako kako je napisana, ta odredba ne obuhvaća sa sigurnošću izričito sve pružatelje univerzalne usluge. Međutim, iz članka 7. stavka 3. navedene direktive proizlazi da je mogućnost uvođenja takvog fonda povezana s mogućnošću uvođenja mehanizma za podjelu neto troška univerzalne usluge kada potonja predstavlja nepravedan teret za pružatelja. Uglavnom, iz uvodne izjave 27. Direktive 2008/6, koja se odnosi na obveze pružatelja poštanskih usluga da doprinose financiranju univerzalne usluge kada je predviđen kompenzacijski fond, proizlazi da bi, kako bi se odredilo od kojeg se poduzeća može zahtijevati da doprinosi kompenzacijskom fondu, države članice trebale razmotriti je li moguće usluge koje nude takva poduzeća sa stajališta korisnika smatrati uslugama koje su u okviru univerzalne usluge.

S druge strane, članak 9. stavak 2. drugi podstavak drugi odjeljak Direktive 97/67 predviđa mogućnost dodjele ovlaštenja za poštovanje zahtjeva koji se odnose na kvalitetu, dostupnost i izvođenje odgovarajućih usluga. Iz pripremnih akata Direktive 2008/6 proizlazi da zakonodavac Unije nije imao namjeru ukinuti samo posljednje prepreke potpunom otvaranju tržišta za određene pružatelje univerzalne usluge, već također i sve druge prepreke za pružanje univerzalnih usluga. U izostanku protivnog navoda i uzimajući u obzir narav odnosne obveze, čini se kao da svi pružatelji poštanskih usluga mogu podlijegati obvezi iz članka 9. stavka 2. drugog podstavka drugog odjeljka Direktive 97/67.

Isto tako, članak 9. stavak 2. drugi podstavak peti odjeljak Direktive 97/67 dopušta državama članicama da podvrgnu dodjelu ovlaštenja obvezi poštovanja uvjeta na radu koji su utvrđeni nacionalnim pravom. Dakle, usko tumačenje te odredbe – koje se odnosi samo na pružatelje univerzalne usluge – ne može se prihvatiti jer članak 9. stavak 1. te direktive podvrgava dodjeljivanje općih ovlaštenja – koja se odnose na usluge koje nisu u okviru univerzalne usluge – poštovanju bitnih zahtjeva iz članka 2. točke 19. navedene direktive, koji uključuju i poštovanje uvjeta na radu koji su utvrđeni nacionalnim pravom.

Kao treće, što se tiče specifične obveze sufinanciranja operativnog troška nacionalnog regulatornog tijela iz članka 9. stavka 2. drugog podstavka četvrtog odjeljka Direktive 97/67, aktivnosti nacionalnog regulatornog tijela odnose se na ukupan poštanski sektor, a ne samo na pružatelje usluga koje su u okviru univerzalne usluge.

Naime, članak 22. stavak 1. te direktive predviđa da države članice određuju jedno ili više nacionalnih regulatornih tijela za poštanski sektor. Sigurno je da stavak 2. tog članka propisuje da ta tijela imaju zadaću osigurati poštovanje obveza koje proizlaze iz spomenute direktive, posebno uspostavljanjem nadzornih i regulatornih postupaka za pružanje univerzalne usluge. Međutim, ta odredba također predviđa da ta ista tijela mogu biti zadužena i za osiguranje poštovanja propisa o tržišnom natjecanju u poštanskom sektoru.

Stoga, s obzirom na to da je zakonodavac Unije osmislio uloge i zadatke prenesene na nacionalna regulatorna tijela kako bi od njega imali koristi svi akteri poštanskog sektora, članak 9. stavak 2. drugi podstavak četvrti odjeljak Direktive 97/67 treba tumačiti na način da svi pružatelji poštanskih usluga mogu, zauzvrat, podlijegati obvezi sufinanciranja aktivnosti tih tijela.

(t. 23., 24.‑27., 29.‑32. i izreka)