Presuda Suda (sedmo vijeće) od 12. svibnja 2022. – Europska komisija/ Talijanska Republika
(predmet C-573/19)1
„Povreda obveze države članice – Okoliš – Direktiva 2008/50/EZ – Kvaliteta zraka– Članak 13. stavak 1. i Prilog XI. – Sustavno i ustrajno prekoračivanje graničnih vrijednosti za dušikov dioskid (NO2) u određenim talijanskim zonama i aglomeracijama – Članak 23. stavak 1. – Prilog XV. – ‚Što je moguće kraće’ razdoblje prekoračenja – Odgovarajuće mjere”
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara i E. Manhaeve, agenti)
Tuženik: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju G. Palatiello i P. Pucciariello, avvocati dello Stato)
Izreka
Republika Italija je, time što sustavno i kontinuirano nije osigurala poštovanje graničnih vrijednosti za dušikov dioksid (NO2),
– od 2010. do 2018., u zonama IT0118 (aglomeracija Torino), IT0306 (aglomeracija Milano), IT0307 (aglomeracija Bergamo), IT0308 (aglomeracija Brescia), IT0711 (Općina Genova), IT0906 (aglomeracija Firenca) i IT1215 (aglomeracija Rim);
– od 2010. do 2017., u zoni IT0309 IT0309 (zona A – visoravan pojačane urbanizacije);
– od 2010. do 2012. i od 2014. do 2018. uključujući tu godinu, u zoni IT1912 (aglomeracija Catania), kao i
– od 2010. do 2012. i od 2014. do 2017. uključujući tu godinu, u zoni IT1914 (industrijska područja),
povrijedila obveze koje ima na temelju članka 13. stavka 1. u vezi s Prilogom XI. Direktive 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu te time što od 11. lipnja 2010. nije donijela prikladne mjere kako bi osigurala poštovanje graničnih vrijednosti za NO2 u svim navedenim zonama i, konkretno, što nije osigurala da planovi za kvalitetu zraka predviđaju prikladne mjere za osiguravanje što je moguće kraćeg razdoblja prekoračenja te granične vrijednosti, povrijedila je obveze koje ima na temelju samog članka 23. stavka 1. te direktive, i tog članka u vezi s odjeljkom A Priloga XV. toj direktivi.
Republici Italiji nalaže se snošenje troškova.
____________
1 SL C 305, 9. 9. 2019.