Language of document : ECLI:EU:T:2021:194

PRESUDA OPĆEG SUDA (deseto prošireno vijeće)

14. travnja 2021. (*)

„Državne potpore – Dansko tržište zračnog prijevoza – Potpora koju je Danska odobrila zračnom prijevozniku u okviru pandemije bolesti COVID-19 – Jamstvo – Odluka o neospornosti – Obveze kojima se uvjetuje spojivost potpore s unutarnjim tržištem – Potpora namijenjena otklanjanju štete nastale zbog izvanrednog događaja – Sloboda poslovnog nastana – Slobodno pružanje usluga – Jednako postupanje – Obveza obrazlaganja”

U predmetu T‑378/20,

Ryanair DAC, sa sjedištem u Swordsu (Irska), koji zastupaju E. Vahida, F.-C. Laprévote, S. Rating, I.-G. Metaxas‑Maranghidis i V. Blanc, avocats,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju F. Tomat, L. Flynn i S. Noë, u svojstvu agenata,

tuženik,

koju podupiru

Kraljevina Danska, koju zastupaju J. Nymann‑Lindegren i M. Søndahl Wolff, u svojstvu agenata, uz asistenciju R. Holdgaarda, avocat,

Francuska Republika, koju zastupaju E. de Moustier i P. Dodeller, u svojstvu agenata,

i

SAS AB, sa sjedištem u Stockholmu (Švedska), koji zastupa F. Sjövall, avocat,

intervenijenti,

povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a za poništenje Odluke Komisije C(2020) 2416 final od 15. travnja 2020. o državnoj potpori SA.56795 (2020/N) – Danska – Naknada štete koju je društvu SAS uzrokovala pandemija bolesti COVID-19,

OPĆI SUD (deseto prošireno vijeće),

u sastavu: M. van der Woude, predsjednik, A. Kornezov, E. Buttigieg, K. Kowalik‑Bańczyk (izvjestiteljica) i G. Hesse, suci,

tajnik: E. Artemiou, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 27. studenoga 2020.,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Dana 10. travnja 2020. Kraljevina Danska prijavila je Europskoj komisiji, u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a, mjeru potpore (u daljnjem tekstu: predmetna mjera) u obliku jamstva za obnavljajuću kreditnu liniju u najvećem iznosu od 1,5 milijardi švedskih kruna (SEK) u korist društva SAS AB. Cilj te mjere jest djelomično obeštetiti društvo SAS za štetu nastalu zbog otkazivanja letova odnosno promjena u rasporedu njegovih letova nakon uvođenja ograničenja putovanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19.

2        Komisija je 15. travnja 2020. donijela Odluku C(2020) 2416 final o državnoj potpori SA.56795 (2020/N) – Danska – Naknada štete koju je društvu SAS uzrokovala pandemija bolesti COVID-19 (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), kojom je smatrala, s jedne strane, da predmetna mjera predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a i, s druge strane, da je ona spojiva s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a.

 Postupak i zahtjevi stranaka

3        Tužbom podnesenom 19. lipnja 2020. tajništvu Općeg suda tužitelj Ryanair DAC pokrenuo je ovaj postupak.

4        Aktom koji je istog dana podnio tajništvu Općeg suda tužitelj je zatražio da se o podnesenoj tužbi odlučuje u ubrzanom postupku, u skladu s člancima 151. i 152. Poslovnika Općeg suda. Odlukom od 15. srpnja 2020. Opći sud (deseto vijeće) prihvatio je zahtjev za ubrzani postupak.

5        Na prijedlog desetog vijeća, Opći sud odlučio je na temelju članka 28. Poslovnika predmet uputiti proširenom sastavu suda.

6        Komisija je 29. srpnja 2020. podnijela odgovor na tužbu tajništvu Općeg suda.

7        U skladu s člankom 106. stavkom 2. Poslovnika, tužitelj je 12. kolovoza 2020. podnio obrazloženi zahtjev za održavanje rasprave.

8        Aktima podnesenima, redom, 31. kolovoza te 4. i 21. rujna 2020. tajništvu Općeg suda, Kraljevina Danska, društvo SAS i Francuska Republika zatražili su intervenciju u ovom predmetu u potporu zahtjevu Komisije. Aktima podnesenima, redom, 8., 15. i 30. rujna 2020. tajništvu Općeg suda tužitelj je u skladu s člankom 144. stavkom 7. Poslovnika zatražio da se određeni podaci koji su sadržani u tužbi i njezinoj skraćenoj verziji ne priopće Kraljevini Danskoj, društvu SAS i Francuskoj Republici.

9        Rješenjima od, redom, 17. rujna i 7. listopada 2020. predsjednik desetog proširenog vijeća Općeg suda odobrio je intervenciju Kraljevine Danske, Francuske Republike i društva SAS te je privremeno ograničio dostavu tužbe i njezine skraćene verzije samo na tužiteljeve verzije koje nemaju oznaku povjerljivosti, do mogućih njihovih očitovanja o zahtjevu za povjerljivo postupanje.

10      Mjerama upravljanja postupkom, dostavljenima 7. listopada 2020., Kraljevini Danskoj, Republici Francuskoj i društvu SAS odobreno je na temelju članka 154. stavka 3. Poslovnika podnošenje intervencijskog podneska.

11      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku,

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

12      Komisija i društvo SAS od Općeg suda zahtijevaju da:

–        odbije tužbu,

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

13      Francuska Republika i Kraljevina Danska od Općeg suda zahtijevaju da odbije tužbu.

 Pravo

14      Valja podsjetiti da je sud Europske unije ovlašten procijeniti, u skladu s okolnostima svakog slučaja, opravdava li dobro sudovanje odbijanje tužbe kao neosnovane, bez prethodnog odlučivanja o njezinoj dopuštenosti (vidjeti u tom smislu presude od 26. veljače 2002., Vijeće/Boehringer, C‑23/00 P, EU:C:2002:118, t. 51. i 52. i od 14. rujna 2016., Trajektna luka Split/Komisija, T‑57/15, neobjavljenu, EU:T:2016:470, t. 84.). Stoga valja, osobito s obzirom na razmatranja koja su dovela do odobrenja provedbe ubrzanog postupka i važnost koja se pripisuje, kako za tužitelja tako i za Komisiju i Kraljevinu Dansku, brzom odgovoru u pogledu merituma, najprije ispitati osnovanost tužbe, a da se prethodno ne odlučuje o njezinoj dopuštenosti.

15      U prilog tužbi tužitelj ističe pet tužbenih razloga, od kojih se prvi temelji na tome da je Komisija povrijedila zahtjev prema kojem potpore odobrene na temelju članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a nisu namijenjene otklanjanju štete koju je pretrpio samo jedan oštećenik, drugi na tome da je Komisija pogrešno smatrala da je predmetna mjera proporcionalna šteti koja je društvu SAS nastala zbog pandemije bolesti COVID-19, treći na tome da je Komisija povrijedila različite odredbe koje se odnose na liberalizaciju zračnog prijevoza u Uniji, četvrti na tome da je Komisija povrijedila njegova postupovna prava odbijajući pokrenuti službeni istražni postupak unatoč postojanju ozbiljnih poteškoća i peti na tome da je Komisija povrijedila članak 296. drugi stavak UFEU‑a.

 Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila zahtjev prema kojem potpore odobrene na temelju članka 107. stavka 2. točke (b) UFEUa nisu namijenjene otklanjanju štete koju je pretrpio samo jedan oštećenik

16      Tužitelj tvrdi da izvanredni događaji u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a u načelu utječu na cijele regije ili sektore, pa čak na cjelokupno gospodarstvo. Stoga je cilj te odredbe nadoknaditi štetu koju su pretrpjeli svi oštećenici tih događaja, a ne samo neki od njih.

17      Komisija, Kraljevina Danska, Francuska Republika i društvo SAS osporavaju tužiteljevu argumentaciju.

18      U tom pogledu valja podsjetiti da su, u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU‑a, potpore za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih nepogoda ili drugih izvanrednih događaja spojive s unutarnjim tržištem.

19      U ovom slučaju tužitelj ne osporava Komisijinu ocjenu iz pobijane odluke prema kojoj se pandemiju bolesti COVID-19 moralo smatrati „izvanrednim događajem” u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a. Osim toga, iz pobijane odluke proizlazi da je pandemija bolesti COVID-19 dovela do prekida većeg dijela putničkog zračnog prijevoza, osobito s obzirom na zatvaranje granica nekoliko država članica Unije, uključujući Dansku.

20      Iz toga slijedi da tužitelj opravdano ističe da društvo SAS nije ni jedini poduzetnik ni jedini zračni prijevoznik na kojeg utječe predmetni izvanredni događaj.

21      Međutim, kao što to s pravom ističe Komisija u svojem odgovoru na tužbu, države članice uopće nisu obvezne odobriti potpore za otklanjanje štete nastale zbog izvanrednog događaja u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a.

22      Konkretnije, s jedne strane, iako se člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a obvezuje države članice da Komisiju obavijeste o svojim planovima u području državnih potpora prije njihove provedbe, njime ih se, međutim, ne obvezuje na njihovu dodjelu (rješenje od 30. svibnja 2018., Yanchev, C‑481/17, neobjavljeno, EU:C:2018:352, t. 22.).

23      S druge strane, potpora može biti namijenjena otklanjanju štete nastale zbog izvanrednog događaja, u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU‑a, neovisno o činjenici da se njome ona ne nadoknađuje u potpunosti.

24      Slijedom toga, ni iz članka 108. stavka 3. UFEU‑a ni iz članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a ne proizlazi da su države članice obvezne nadoknaditi cjelokupnu štetu nastalu zbog izvanrednog događaja, tako da također ne mogu biti obvezne odobriti potpore svim oštećenicima.

25      U tim okolnostima tužitelj neosnovano tvrdi da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava samo zbog toga što predmetna mjera nije bila u korist svih oštećenika štete nastale zbog pandemije bolesti COVID-19.

26      Stoga prvi tužbeni razlog treba odbiti.

 Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno smatrala da je predmetna mjera proporcionalna šteti koja je društvu SAS nastala zbog pandemije bolesti COVID-19

27      Tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila članak 107. stavak 2. točku (b) UFEU‑a jer je odobrila moguću prekomjernu naknadu štete koju je pretrpjelo društvo SAS.

28      Komisija, Kraljevina Danska, Francuska Republika i društvo SAS osporavaju tužiteljevu argumentaciju.

29      U tom pogledu valja istaknuti da se članak 107. stavak 2. točku (b) UFEU‑a treba tumačiti usko kad je riječ o odstupanju od općeg načela nespojivosti državnih potpora s unutarnjim tržištem iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Stoga se u smislu te odredbe može nadoknaditi samo gospodarska šteta koja je izravno nastala zbog prirodnih nepogoda ili drugih izvanrednih događaja (presuda od 23. veljače 2006., Atzeni i dr., C‑346/03 i C‑529/03, EU:C:2006:130, t. 79.).

30      Iz toga slijedi da potpore koje mogu premašiti gubitke koje su pretrpjeli njihovi korisnici nisu obuhvaćene člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 11. studenoga 2004., Španjolska/Komisija, C‑73/03, neobjavljenu, EU:C:2004:711, t. 40. i 41.).

31      Komisija je u pobijanoj odluci smatrala da je cilj predmetne mjere djelomično otklanjanje štete nastale društvu SAS zbog otkazivanja letova odnosno promjena u rasporedu njegovih letova nakon uvođenja ograničenja putovanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19. Iako je Komisija navela da opseg štete koju je pretrpjelo društvo SAS još nije bio poznat prilikom donošenja te odluke, ona je ipak pojasnila da je bila riječ o „gubitku dodane vrijednosti”, koji se sastoji od razlike između prihoda u razdoblju od ožujka 2019. do veljače 2020. i prihoda od ožujka 2020. do veljače 2021., u što nisu bili uračunani, s jedne strane, izbjegnuti promjenjivi troškovi, koji su izračunani na temelju troškova nastalih između ožujka 2019. i veljače 2020. te, s druge strane, profitna marža koja se odnosi na gubitak prihoda. Iznos štete privremeno je procijenjen uzimajući u obzir smanjenje zračnog prometa između 50 % i 60 % za razdoblje od ožujka 2020. do veljače 2021. u odnosu na razdoblje od ožujka 2019. do veljače 2020., koje odgovara iznosu od 5 do 15 milijardi SEK.

32      U tim okolnostima Komisija je smatrala da čak i u slučaju da iznos potpore koji proizlazi iz predmetne mjere odgovara zajamčenom iznosu, odnosno 1,5 milijardi SEK, taj je iznos manji od štete koju je pretrpjelo društvo SAS. Osim toga, Komisija je pojasnila da se Kraljevina Danska obvezala najkasnije do 30. lipnja 2021. provesti expost procjenu štete koju je stvarno pretrpjelo društvo SAS i zatražiti povrat primljene potpore ako ona premašuje navedenu štetu, uzimajući u obzir sve potpore koje se mogu odobriti društvu SAS zbog pandemije bolesti COVID-19, uključujući i potpore stranih tijela, među ostalim, norveških.

33      Kao prvo, tužitelj na prvom mjestu tvrdi da metoda izračuna koja se odnosi na procjenu štete koju je pretrpjelo društvo SAS, koja je izložena u pobijanoj odluci, nije dovoljno precizna i ne omogućuje pravilnu procjenu štete koju je taj poduzetnik pretrpio. Tužitelj u tim okolnostima navodi da je Komisija u pobijanoj odluci počinila pogrešku koja se tiče prava i pogrešku u ocjeni.

34      Tužitelj na drugom mjestu tvrdi da je Komisija trebala uzeti u obzir štetu koju su pretrpjeli drugi zračni prijevoznici u Danskoj.

35      Kad je riječ o prvoj tvrdnji u pogledu procjene štete koju je pretrpjelo društvo SAS, iz točke 31. ove presude proizlazi da je Komisija u pobijanoj odluci utvrdila elemente koje treba uzeti u obzir radi određivanja visine štete, odnosno gubitka prihoda, izbjegnutih promjenjivih troškova i prilagodbe profitne marže, kao i razdoblje tijekom kojeg bi se ta šteta mogla ostvariti. Osim toga, Komisija je pojasnila da gubitak prihoda treba utvrditi uzimajući u obzir sve prihode društva SAS, a ne samo prihode od putničkog zračnog prijevoza, te je podnijela netaksativan popis troškova tog društva. Usto, kao što to proizlazi iz točaka 34. do 37. pobijane odluke, Komisija je navela obvezu danskih tijela, s jedne strane, da provedu detaljnu i konkretnu expost kvantifikaciju štete koju je pretrpjelo društvo SAS i iznosa potpore koju je konačno primilo i, s druge strane, da osiguraju da će društvo SAS povratiti moguću prekomjernu naknadu navedene štete.

36      Slijedom toga, uzimajući u obzir okolnosti slučaja obilježene izvanrednim događajem u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a, što predstavlja pandemija bolesti COVID-19, njegovu promjenjivu prirodu i nužno pro futuro kvantifikaciju prouzročene štete i iznosa potpore koja je konačno dodijeljena, valja smatrati da je Komisija u pobijanoj odluci dovoljno precizno izložila metodu izračuna čiji je cilj bio procijeniti štetu koju je pretrpjelo društvo SAS.

37      Osim toga, valja utvrditi da tužitelj nije podnio ni jedan element na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da metoda izračuna, kako je definirana u pobijanoj odluci, omogućuje isplatu državne potpore koja je viša od štete koju je stvarno pretrpjelo društvo SAS. U tom pogledu, okolnost na koju se poziva tužitelj da Komisija u dokumentu naslovljenom „Potpore namijenjene otklanjanju štete nastale zbog prirodnih nepogoda [članak 107. stavak 2. točka (b) UFEU‑a] Kontrolni popis za države članice”, poziva države članice da dostave „detaljni program kojim se utvrđuje metoda izračuna za procjenu štete” u slučaju da takva metoda već postoji u nacionalnom pravu dotične države članice, nije takva da bi se u pogledu metode izračuna utvrđenoj u pobijanoj odluci moglo navesti to da pobijanoj odluci nedostaje preciznosti u svrhe primjene članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a.

38      U tim okolnostima, s obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da Komisija nije počinila pogrešku koja se tiče prava ni pogrešku u ocjeni u pogledu procjene štete koju je pretrpjelo društvo SAS.

39      Kad je riječ o drugoj tvrdnji u pogledu štete koju su pretrpjeli drugi zračni prijevoznici u Danskoj, tužitelj ističe, oslanjajući se na svoju argumentaciju iznesenu u okviru prvog tužbenog razloga, da je Komisija trebala uzeti u obzir sve oštećenike predmetnog izvanrednog događaja iz članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a. Međutim, valja podsjetiti, kao što je to navedeno u točki 24. ove presude, da države članice nisu obvezne odobriti potpore svim oštećenicima u pogledu štete nastale zbog izvanrednog događaja. Slijedom toga, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, dodjela potpore samo u korist društva SAS nije ovisila o Komisijinu dokazivanju da je šteta nastala zbog tog događaja utjecala samo na tog poduzetnika.

40      Kao drugo, tužitelj tvrdi da Komisija ne može nadzirati proporcionalnost predmetne mjere prije ožujka 2021. On tvrdi da se društvo SAS koristi cjelokupnom potporom gotovo odmah nakon donošenja pobijane odluke iako je šteta koju je ono pretrpjelo nastajala tek postupno do ožujka 2021., kao i to da je iznos te štete hipotetski, osobito s obzirom na nepostojanje metode za njezin izračun.

41      U tom pogledu, na prvom mjestu, valja istaknuti da je predmetna mjera jamstvo za obnavljajuću kreditnu liniju. Iz toga slijedi da će se najveći iznos potpore, odnosno zajamčeni iznos od 1,5 milijardi SEK, isplatiti samo u slučaju da društvo SAS ne bi moglo vratiti ukupan iznos koji bi mu bio posuđen. Međutim, tužitelj nije podnio ni jedan element na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da je Komisija prilikom donošenja pobijane odluke morala znati da se društvo SAS nužno nalazi u takvoj nemogućnosti.

42      Iz toga slijedi da je, kao što to uostalom proizlazi iz Obavijesti Komisije o primjeni članaka [107.] i [108. UFEU‑a] na državne potpore u obliku jamstava (SL 2008., C 155, str. 10.), iznos potpora u korist društva SAS zapravo odgovarao razlici između stope koja mu je dodijeljena uz predmetnu mjeru i one koja bi mu bila dodijeljena bez nje na dan donošenja pobijane odluke.

43      Komisija je procijenila da bi u odsustvu predmetne mjere najviša kamatna stopa iznosila 10,26 %, a što tužitelj nije osporio. Slijedom toga, iznos potpora isplaćenih društvu SAS ne može biti viši od 153,9 milijuna SEK u prvoj godini, od čega bi usto trebalo oduzeti cijenu te mjere naplaćenu društvu SAS, koja u skladu s pobijanom odlukom iznosi barem 15 milijuna SEK godišnje, kao i kamatnu stopu koju je društvo SAS ugovorilo uzimajući u obzir donošenje navedene mjere.

44      Iz toga slijedi da tužitelj neosnovano tvrdi da je društvo SAS moglo primiti cijelu potporu od donošenja pobijane odluke.

45      Na drugom mjestu, Komisija je u svakom slučaju smatrala da je šteta koju je pretrpjelo društvo SAS, koja je procijenjena na barem 5 milijardi SEK, veća od iznosa zajamčenog predmetnom mjerom, odnosno 1,5 milijardi SEK. Međutim, iako procjena štete ovisi o predviđanjima koja se odnose na smanjenje zračnog prometa, tužitelj nije iznio ni jedan element koji bi mogao dovesti u pitanje tu procjenu. Konkretno, tužitelj ne osporava pretpostavku koju je primijenila Komisija, koja se odnosi na smanjenje zračnog prometa između 50 % i 60 % za razdoblje od ožujka 2020. do veljače 2021. u odnosu na razdoblje od ožujka 2019. do veljače 2020. On ne osporava ni to da šteta koju je pretrpjelo društvo SAS zbog pandemije bolesti COVID-19 iznosi barem 5 milijardi SEK.

46      U tim okolnostima tužitelj neosnovano osporava proporcionalnost predmetne mjere.

47      Kao treće, tužitelj tvrdi da Komisija nije uzela u obzir potpore koje su dodijelile Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska, kao ni moguće potpore prije ožujka 2021.

48      U tom pogledu dovoljno je istaknuti da je, s jedne strane, Komisija u pobijanoj odluci utvrdila da je šteta koju je pretrpjelo društvo SAS, procijenjena na barem 5 milijardi SEK, viša od ukupno zajamčenog iznosa koji proizlazi iz predmetne mjere i programa potpore koji je prethodno donijela Kraljevina Švedska, a u pogledu kojeg je društvo SAS ispunjavalo uvjete, odnosno 3 milijarde SEK. S druge strane, Komisija je izričito uputila na sve potpore koje se mogu dodijeliti društvu SAS slijedom štete nastale zbog pandemije bolesti COVID-19 prije prvog tromjesečja 2021. Ona je uz navedeni švedski program osobito uputila na program potpore koji je donijela Kraljevina Norveška, u pogledu kojeg je društvo SAS ispunjavalo uvjete. Kraljevina Danska se tako obvezala zahtijevati povrat potpore koja proizlazi iz predmetne mjere ako ona, zajedno s drugim potporama, uključujući i one koje su odobrila inozemna tijela, premašuje štetu koju je stvarno pretrpjelo društvo SAS.

49      Slijedom toga, tužitelj neosnovano tvrdi da Komisija nije uzela u obzir potpore koje su dodijelile Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska ni moguće potpore prije ožujka 2021.

50      Kao četvrto, tužitelj tvrdi da Komisija nije uzela u obzir konkurentsku prednost koja proizlazi iz diskriminatornosti predmetne mjere.

51      U tom pogledu valja istaknuti da u svrhu ocjene spojivosti potpore s unutarnjim tržištem prednost koja je tom potporom dodijeljena njezinu korisniku ne uključuje moguću gospodarsku korist koju on ostvari korištenjem te prednosti. Takva korist može biti različita od prednosti koja sačinjava navedenu potporu ili ona može čak izostati, a da se tom okolnošću ne može opravdati različita ocjena spojivosti te potpore s unutarnjim tržištem (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 21. prosinca 2016., Komisija/Aer Lingus i Ryanair Designated Activity, C‑164/15 P i C‑165/15 P, EU:C:2016:990, t. 92.).

52      Slijedom toga, valja utvrditi da je Komisija pravilno uzela u obzir prednost dodijeljenu društvu SAS, poput one koja proistječe iz predmetne mjere, kao što to proizlazi iz točaka 40. do 46. ove presude. S druge strane, Komisiji se ne može prigovoriti da nije utvrdila postojanje moguće gospodarske koristi koja proizlazi iz te prednosti.

53      U tim okolnostima tužitelj neosnovano prigovara Komisiji da nije uzela u obzir moguću konkurentsku prednost koja proizlazi iz diskriminatornosti koju navodi.

54      Stoga valja odbiti drugi tužbeni razlog.

 Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila različite odredbe o liberalizaciji zračnog prijevoza unutar Unije

55      Tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila načelo nediskriminacije, slobodno pružanje usluga i slobodu poslovnog nastana jer se predmetnom mjerom nude povoljniji uvjeti samo poduzetnicima s poslovnim nastanom u Danskoj.

56      Komisija, Kraljevina Danska, Francuska Republika i društvo SAS osporavaju tužiteljevu argumentaciju.

57      Valja podsjetiti da se državnu potporu kojom se povređuju odredbe ili opća načela prava Unije ne može proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem (presuda od 22. rujna 2020., Austrija/Komisija, C‑594/18 P, EU:C:2020:742, t. 44.; vidjeti u tom smislu i presudu od 15. travnja 2008., Nuova Agricast, C‑390/06, EU:C:2008:224, t. 50. i 51.).

 Povreda načela nediskriminacije

58      Načelom nediskriminacije zahtijeva se da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (presuda od 15. travnja 2008., Nuova Agricast, C‑390/06, EU:C:2008:224, t. 66.,; vidjeti u tom smislu i presudu od 5. lipnja 2018., Montero Mateos, C‑677/16, EU:C:2018:393, t. 49.).

59      Elemente koji su svojstveni različitim situacijama i njihovu usporedivost stoga valja utvrđivati i ocijeniti osobito s obzirom na predmet i svrhu akta Unije kojim se uvodi predmetno razlikovanje. Usto, moraju se uzeti u obzir i načela i ciljevi područja na koje se predmetni akt odnosi (presuda od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique et Lorraine i dr., C‑127/07, EU:C:2008:728, t. 26.).

60      Osim toga, valja podsjetiti da načelo proporcionalnosti, koje čini sastavni dio općih načela prava Unije, zahtijeva da akti institucija Unije ne prekoračuju granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje zadanih legitimnih ciljeva predmetnog propisa (presuda od 17. svibnja 1984., Denkavit Nederland, 15/83, EU:C:1984:183, t. 25.), pri čemu, kad je moguće odabrati između više prikladnih mjera, valja primijeniti onu koja je najmanje ograničavajuća, a prouzročeni nepovoljni učinci ne smiju biti nerazmjerni zadanim ciljevima (presuda od 30. travnja 2019., Italija/Vijeće (Ribolovna kvota za sredozemnu sabljarku), C‑611/17, EU:C:2019:332, t. 55.).

61      Tužitelj tvrdi da se pobijanom odlukom odobrava diskriminirajuće postupanje koje nije nužno za postizanje cilja predmetne mjere, odnosno naknadu štete nastale zbog pandemije bolesti COVID-19. On smatra da se ciljem očuvanja povezanosti Danske kao i povezanosti unutar Skandinavije, koja se također spominje u toj odluci, povređuje članak 107. stavak 2. točka (b) UFEU‑a i zahtijeva uzimanje u obzir drugih zračnih prijevoznika, s obzirom na to da oni predstavljaju 68 % ukupnog domaćeg i međunarodnog putničkog zračnog prijevoza u Danskoj. Usto, cilj očuvanja povezanosti unutar Skandinavije predstavlja diskriminaciju na temelju državljanstva. Također, kriterij države članice koja je izdala operativnu licenciju društvu SAS, koji se koristi u pobijanoj odluci, predstavlja diskriminaciju na temelju državljanstva.

62      U tom pogledu valja istaknuti, kao prvo, a suprotno onomu što tvrdi tužitelj, da uz cilj djelomičnog otklanjanja štete nastale društvu SAS zbog pandemije bolesti COVID-19 cilj predmetne mjere nije očuvanje povezanosti Danske ni „dostupnosti unutar Skandinavije”.

63      Naime, s jedne strane, valja istaknuti da tužitelj u tom pogledu upućuje na točke 21. do 26. pobijane odluke. Međutim, te se točke nalaze u točki naslovljenoj „Korisnik”, kojom se samo opisuje korisnika predmetne mjere, odnosno društvo SAS. S druge strane, iz točke te odluke naslovljene „Cilj mjere”, a osobito iz njezine točke 5., proizlazi da je cilj predmetne mjere samo djelomično otklanjanje štete nastale društvu SAS zbog otkazivanja ili promjena u rasporedu njegovih letova nakon uvođenja ograničenja putovanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19.

64      Iz toga slijedi da tužitelj također neosnovano tvrdi da je predmetna mjera odobrena društvu SAS jer je imalo operativnu licenciju u smislu članka 3. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL 2008., L 293, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 164.), koju je izdala Kraljevina Danska. Naime, točno je da je Komisija u pobijanoj odluci, u točki naslovljenoj „Korisnik”, smatrala da je društvo SAS jedini zračni prijevoznik koji je nositelj licencije koju je izdala Kraljevina Danska i koji je „ključan za dostupnost prema [toj državi članici], iz nje i unutar nje”. Međutim, valja istaknuti da se to Komisijino stajalište ne može tumačiti na način da se odnosi na opravdanje činjenice da se predmetnom mjerom smije koristiti samo društvo SAS, s obzirom na to da cilj predmetne mjere nije osigurati dostupnost Danske.

65      Kao drugo, valja istaknuti da se po definiciji samo jedan poduzetnik koristi pojedinačnom potporom, poput one o kojoj je riječ, isključujući sve ostale poduzetnike, pa i one koji se nalaze u situaciji koja je usporediva s onom korisnika te potpore. Stoga se takvom pojedinačnom potporom po njezinoj prirodi uspostavlja različito postupanje, čak i diskriminacija, koja je međutim svojstvena pojedinačnom karakteru navedene mjere. Međutim, tvrdnjom da je predmetna pojedinačna potpora protivna načelu nediskriminacije, kao što to tužitelj navodi, u biti se sustavno dovodi u pitanje spojivost svake pojedinačne potpore s unutarnjim tržištem samo zato što je ona sama po sebi isključiva i stoga diskriminirajuća, iako se pravom Unije dopušta državama članicama dodjela pojedinačnih potpora, pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni člankom 107. UFEU‑a.

66      U tom je pogledu, uostalom, istaknuto u točki 24. ove presude da države članice, kada je konkretno riječ o članku 107. stavku 2. točki (b) UFEU‑a, nisu obvezne nadoknaditi cjelokupnu štetu nastalu zbog izvanrednog događaja i, posljedično, odobriti potpore svim oštećenicima u pogledu te štete.

67      Kao treće, uzimajući u obzir sudsku praksu navedenu u točki 59. ove presude, valja istaknuti da tužitelj s pravom ističe da su ograničenja u vezi s pandemijom bolesti COVID-19 utjecala na sve zračne prijevoznike koji posluju u Danskoj i da su, slijedom toga, svi pretrpjeli, poput društva SAS, štetu nastalu zbog otkazivanja ili promjena u rasporedu njihovih letova nakon uvođenja ograničenja putovanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19.

68      Međutim, pod pretpostavkom da se, kao što to tvrdi tužitelj, različito postupanje uspostavljeno predmetnom mjerom, s obzirom na to da je koristi samo društvo SAS, može izjednačiti s diskriminacijom, valja provjeriti je li ona opravdana legitimnim ciljem i je li nužna, prikladna i proporcionalna za njegovo postizanje (vidjeti točke 58. i 60. ove presude). Također, budući da tužitelj upućuje na članak 18. prvi stavak UFEU‑a, valja istaknuti da je prema toj odredbi zabranjena svaka diskriminacija na temelju državljanstva unutar područja primjene Ugovorâ „ne dovodeći u pitanje bilo koju njihovu posebnu odredbu”. Stoga valja provjeriti je li to različito postupanje dopušteno s obzirom na članak 107. stavak 2. točku (b) UFEU‑a, koji je pravna osnova pobijane odluke. To ispitivanje podrazumijeva, s jedne strane, da cilj predmetne mjere ispunjava zahtjeve potonje odredbe i, s druge strane, da načini dodjele predmetne mjere, odnosno u ovom slučaju, činjenica da se njome koristi samo društvo SAS, omogućuju postizanje tog cilja i ne prekoračuju ono što je nužno za njegovo postizanje.

69      Što se tiče cilja predmetne mjere, tužitelj ne osporava da naknada štete nastale zbog otkazivanja ili promjena u rasporedu letova zračnog prijevoznika nakon uvođenja ograničenja putovanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 omogućuje otklanjanje štete nastale zbog te pandemije. Kao što je to istaknuto u točki 19. ove presude, tužitelj ne osporava ni to da je pandemija bolesti COVID-19 izvanredni događaj u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a.

70      Što se tiče načina dodjele predmetne mjere, Komisija je u pobijanoj odluci istaknula da je društvo SAS, čije je poslovanje bilo usmjereno na Dansku, Švedsku i Norvešku, ostvarivalo dvije trećine zračnog prometa unutar Skandinavije, 33 % prometa zračne luke u Kopenhagenu (Danska), 32 % ukupnog domaćeg i međunarodnog prometa u Danskoj i 40 % domaće povezanosti u Danskoj. Doista, tužitelj sam priznaje da je „[t]ržišni udio prihvatljiv pokazatelj štete koju su pretrpjeli zračni prijevoznici”.

71      Tužitelj ipak ističe da se na temelju takve okolnosti ne može opravdati različito postupanje koje proizlazi iz predmetne mjere. Naime, on smatra da ta razlika u postupanju nije proporcionalna s obzirom na to da se tom mjerom društvu SAS odobrava cjelokupna potpora namijenjena otklanjanju štete nastale zbog pandemije bolesti COVID-19, iako je to društvo pretrpjelo manje od 35 % od te štete.

72      U tom pogledu iz pobijane odluke proizlazi da su ograničenja koja se odnose na pandemiju bolesti COVID-19 više utjecala na društvo SAS, zbog njegovih većih tržišnih udjela, nego na druge zračne prijevoznike koji su prisutni u Danskoj. To je uostalom potvrđeno podacima iz priloga A.3.2. tužbi, iz kojih proizlazi da je društvo SAS imalo najveći tržišni udjel u Danskoj, u visini od 34 %, i da je taj tržišni udjel bio znatno veći od udjelâ njegova najbližeg konkurenta i tužitelja, koji imaju samo dio tržišta, u visini od 18 % odnosno 9 %.

73      Usto, iz podataka navedenih u točki 70. ove presude konkretno proizlazi to da je društvo SAS razmjerno bitno više pogođeno tim ograničenjima nego što je to tužitelj, koji je, kao što to proizlazi iz priloga A.3.2. tužbi, ostvarivao samo mali dio svoje aktivnosti prema Danskoj i iz nje, za razliku od društva SAS, za koje je taj udjel mnogo veći.

74      Slijedom toga, valja utvrditi da je različito postupanje u korist društva SAS prikladno za otklanjanje štete nastale zbog tih ograničenja te ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje tog cilja, u skladu s razlozima koji su već istaknuti u točkama 40. do 49. ove presude.

75      Usto, tužitelj nije dokazao da raspodjela navedenog iznosa na sve zračne prijevoznike koji su prisutni u Danskoj ne bi navedenoj mjeri oduzela njezin koristan učinak, s obzirom na mali iznos predmetne mjere, naveden u točki 43. ove presude, u odnosu na procijenjenu štetu koju je pretrpjelo društvo SAS, navedenu u točki 31. ove presude.

76      Iz toga slijedi da je bilo opravdano odobriti pogodnost predmetne mjere samo društvu SAS i da mjera o kojoj je riječ ne povređuje načelo nediskriminacije.

 Povreda slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja usluga

77      Valja podsjetiti, s jedne strane, da je cilj odredaba UFEU‑a koje se odnose na slobodu poslovnog nastana osigurati povlasticu nacionalnog tretmana u državi članici domaćinu (vidjeti presudu od 6. listopada 2015., Finanzamt Linz, C‑66/14, EU:C:2015:661, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

78      S druge strane, slobodnom pružanju usluga protivi se primjena svih nacionalnih propisa kojima se više otežava pružanje usluga među državama članicama nego pružanje usluga unutar samo jedne države članice, neovisno o postojanju diskriminacije na temelju državljanstva ili boravišta (vidjeti u tom smislu presudu od 6. veljače 2003., Stylianakis, C‑92/01, EU:C:2003:72, t. 25.). Međutim, valja utvrditi da je na temelju članka 58. stavka 1. UFEU‑a sloboda pružanja usluga u području prometa uređena odredbama glave koja se odnosi na promet, odnosno glave VI. UFEU‑a. Dakle, u sustavu primarnog prava sloboda pružanja usluga u području prometa na taj je način podvrgnuta posebnom pravnom sustavu (presuda od 18. ožujka 2014., International Jet Management, C‑628/11, EU:C:2014:171, t. 36.). Posljedično, članak 56. UFEU‑a, kojim se utvrđuje sloboda pružanja usluga, ne primjenjuje se na područje zračne plovidbe (presuda od 25. siječnja 2011., Neukirchinger, C‑382/08, EU:C:2011:27, t. 22.).

79      Stoga se mjere liberalizacije usluga zračnog prijevoza mogu donijeti samo na temelju članka 100. stavka 2. UFEU‑a (presuda od 18. ožujka 2014., International Jet Management, C‑628/11, EU:C:2014:171, t. 38.). Doista, kao što to opravdano ističe tužitelj, zakonodavac Unije donio je na temelju te odredbe Uredbu 1008/2008, čiji je predmet upravo definirati uvjete primjene načela slobodnog pružanja usluga u sektoru zračnog prijevoza (vidjeti po analogiji presudu od 6. veljače 2003., Stylianakis, C‑92/01, EU:C:2003:72, t. 23. i 24.).

80      U ovom slučaju valja istaknuti da tužitelj u biti tvrdi da predmetna mjera predstavlja prepreku slobodi poslovnog nastana i slobodnom pružanju usluga zbog njezine diskriminatornosti.

81      Međutim, iako je točno da se predmetna mjera odnosi na pojedinačnu potporu kojom se koristi samo društvo SAS, tužitelj nije dokazao po čemu ga ta isključivost može odvratiti od ostvarivanja slobode poslovnog nastana u Danskoj ili od pružanja usluga iz te zemlje i prema njoj. Tužitelj osobito nije utvrdio činjenične ili pravne elemente koji bi doveli do toga da se tom mjerom proizvode ograničavajući učinci koji premašuju učinke koji dovode do zabrane iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a, ali koji su, kao što je to utvrđeno u točkama 58. do 76. ove presude, ipak nužni i proporcionalni za otklanjanje štete nastale društvu SAS zbog izvanrednog događaja u obliku pandemije bolesti COVID-19, u skladu sa zahtjevima iz članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a.

82      Slijedom toga, predmetna mjera ne može predstavljati prepreku slobodi poslovnog nastana ili slobodnom pružanju usluga. Iz toga slijedi da tužitelj neosnovano prigovara Komisiji da nije ispitala usklađenost te mjere sa slobodom poslovnog nastana i slobodnim pružanjem usluga.

83      U tim okolnostima valja odbiti treći tužbeni razlog tužitelja.

 Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila tužiteljeva postupovna prava time što je odbila pokrenuti službeni istražni postupak unatoč ozbiljnim poteškoćama

84      Tužitelj tvrdi da je provedeno Komisijino ispitivanje bilo nedostatno, osobito u pogledu proporcionalnosti predmetne mjere i njezine spojivosti s načelom nediskriminacije i načelima slobodnog pružanja usluga i slobode poslovnog nastana. Naime, nedostatnost tog ispitivanja upućuje na postojanje ozbiljnih poteškoća koje su trebale navesti Komisiju na pokretanje službenog istražnog postupka i omogućiti tužitelju da podnese svoja očitovanja i tako utjecati na navedeno ispitivanje.

85      Komisija, Kraljevina Danska, Francuska Republika i društvo SAS osporavaju tužiteljevu argumentaciju.

86      Valja istaknuti, kao što to u biti čini Komisija, da je četvrti tužbeni razlog u stvarnosti podredne prirode za slučaj da Opći sud ne razmotri osnovanost ocjene potpore kao takve. Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je cilj takvog tužbenog razloga omogućiti zainteresiranoj stranci da joj se u tom svojstvu dopusti podnošenje tužbe na temelju članka 263. UFEU‑a, što bi joj inače bilo odbijeno (vidjeti u tom smislu presude od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 48. i od 27. listopada 2011., Austrija/Scheucher‑Fleisch i dr., C‑47/10 P, EU:C:2011:698, t. 44.). Međutim, Opći sud ispitao je prvi, drugi i treći tužbeni razlog, koji se odnose na osnovanost ocjene potpore kao takve, pa takav razlog nema svoju navedenu svrhu.

87      Štoviše, valja utvrditi da taj tužbeni razlog nema samostalan sadržaj. Naime, u okviru takvog tužbenog razloga tužitelj se u svrhu očuvanja svojih postupovnih prava u okviru službenog istražnog postupka može pozivati samo na razloge kojima se može dokazati da je ocjena informacija i elemenata kojima je Komisija raspolagala ili mogla raspolagati tijekom faze prethodnog ispitivanja prijavljene mjere trebala pobuditi sumnje u spojivost te prijavljene mjere s unutarnjim tržištem (vidjeti u tom smislu presude od 22. prosinca 2008., Régie Networks, C‑333/07, EU:C:2008:764, t. 81.; od 9. srpnja 2009., 3F/Komisija, C‑319/07 P, EU:C:2009:435, t. 35. i od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 59.), kao što su nedostatno ili nepotpuno Komisijino ispitivanje tijekom postupka prethodnog ispitivanja odnosno postojanje pritužbi trećih strana. Međutim, valja naglasiti da se četvrtim tužbenim razlogom sažeto ponavljaju argumenti istaknuti u okviru prvog, drugog i trećeg tužbenog razloga a da se ne ističu posebni elementi koji se odnose na moguće ozbiljne poteškoće.

88      Iz tih razloga valja utvrditi da ne treba ispitati osnovanost tog tužbenog razloga, s obzirom na to da je Opći sud ispitao meritum tih tužbenih razloga.

 Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila članak 296. drugi stavak UFEUa

89      Tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila članak 296. drugi stavak UFEU‑a s obzirom na to da nije ocijenila konkurentsku prednost odobrenu društvu SAS, nije objasnila način na koji je utvrdila iznos predmetne mjere, nije ocijenila štetu koja je nastala zbog pandemije bolesti COVID-19 i nije provjerila je li ta mjera bila u skladu s načelom nediskriminacije te načelima slobodnog pružanja usluga i slobode poslovnog nastana. Stoga je Komisijino rasuđivanje nepostojeće, tautološko odnosno proturječno.

90      Tužitelj je na raspravi dodao da izvanredni događaj u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a, o kojem je riječ u ovom slučaju, nije bio jasno utvrđen u pobijanoj odluci. Tužitelj je tvrdio da se u pobijanoj odluci upućuje na ograničenja u području putovanja koja su ukinuta između sredine lipnja i početka srpnja 2020., dok je šteta koju je Kraljevina Danska privremeno procijenila odgovarala „gubitku dodane vrijednosti” između 2019. i 2020. te 2020. i 2021.

91      Komisija, Kraljevina Danska, Francuska Republika i društvo SAS osporavaju tužiteljevu argumentaciju.

92      U tom pogledu valja podsjetiti da obrazloženje koje se zahtijeva člankom 296. UFEU‑a mora odgovarati prirodi predmetnog akta te jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije koja je donijela akt kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere, a nadležnom sudu provođenje nadzora. Dakle, obvezu obrazlaganja treba ocjenjivati prema okolnostima slučaja, osobito prema sadržaju akta, prirodi razloga na koje se u njemu poziva i interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogli imati za dobivanje objašnjenja. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne elemente jer se pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a ne treba ocjenjivati samo s obzirom na njegov tekst nego i s obzirom na njegov kontekst te na ukupnost pravnih pravila kojima se uređuje predmetno područje (presude od 2. travnja 1998., Komisija/Sytraval i Brink’s France, C‑367/95 P, EU:C:1998:154, t. 63.; od 22. lipnja 2004., Portugal/Komisija, C‑42/01, EU:C:2004:379, t. 66. i od 15. travnja 2008., Nuova Agricast, C‑390/06, EU:C:2008:224, t. 79.).

93      U ovom slučaju, kad je riječ o prirodi predmetnog akta, valja navesti da je pobijana odluka donesena nakon faze prethodnog ispitivanja potpora, koja je uspostavljena člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a, koja ima samo za cilj omogućiti Komisiji da stekne prvi dojam o djelomičnoj ili potpunoj spojivosti predmetne potpore, a da se pritom ne pokreće službeni istražni postupak predviđen u stavku 2. navedenog članka, čija je, pak, svrha omogućiti Komisiji stjecanje potpune informacije o svim podacima koji se odnose na tu potporu.

94      Međutim, takva odluka koja se donosi u kratkim rokovima mora sadržavati samo razloge zbog kojih Komisija smatra da ne postoje ozbiljne poteškoće prilikom ocjene spojivosti predmetne potpore s unutarnjim tržištem (presuda od 22. prosinca 2008., Régie Networks, C‑333/07, EU:C:2008:764, t. 65.).

95      U tom pogledu, kao prvo, što se tiče vrijednosti konkurentske prednosti i iznosa potpore, valja istaknuti da je Komisija u pobijanoj odluci objasnila da Kraljevina Danska nije mogla odrediti iznos predmetne mjere jer društvo SAS još nije ugovorilo obnavljajuću kreditnu liniju koristeći tu mjeru na dan donošenja te odluke. Međutim, Komisija je procijenila stopu koja bi mu bila određena bez navedene mjere, kao što je to navedeno u točki 43. ove presude. Ona je, usto, ocijenila spojivost te mjere s unutarnjim tržištem uzimajući u obzir njezinu nominalnu vrijednost.

96      Osim toga, s obzirom na to da tužitelj upućuje na konkurentsku prednost koja proizlazi iz diskriminatornosti predmetne mjere, dovoljno je utvrditi, kao što to proizlazi iz točke 52. ove presude, da Komisija nije morala uzeti u obzir takvu prednost u svrhu ocjene spojivosti te mjere s unutarnjim tržištem, tako da je nije ni morala navesti u pobijanoj odluci.

97      Naposljetku, Komisija je, s jedne strane, procijenila da šteta koju je društvo SAS pretrpjelo iznosi između 5 i 15 milijardi SEK te je, s druge strane, navela elemente, na koje se podsjeća u točki 35. ove presude, koje bi Kraljevina Danska trebala uzeti u obzir za izračun te štete.

98      Kao drugo, kad je riječ o načelu nediskriminacije i načelima slobodnog pružanja usluga i slobode poslovnog nastana, doista valja podsjetiti na to da institucija Unije koja donosi akt mora, u slučaju kad se korisnike akta, s jedne strane, i druge isključene subjekte, s druge strane, stavlja u usporedivu situaciju, izložiti u okviru posebnog obrazloženja zašto je tako uspostavljeno različito postupanje objektivno opravdano (presuda od 15. travnja 2008., Nuova Agricast, C‑390/06, EU:C:2008:224, t. 82.). Međutim, u ovom slučaju valja utvrditi da pobijana odluka sadržava elemente, na koje se podsjeća u točki 70. ove presude, koji omogućuju razumijevanje razloga zbog kojeg je Komisija smatrala da je bilo opravdano da se samo društvo SAS može koristiti predmetnom mjerom.

99      Kao treće, što se tiče izvanrednog događaja o kojem je riječ u ovom slučaju, valja istaknuti, kao što je to navedeno u točki 19. ove presude i kao što to proizlazi iz točaka 51. do 56. pobijane odluke, da je Komisija smatrala da je pandemija bolesti COVID-19 takav događaj.

100    Osim toga, iako se u točki 3. pobijane odluke doduše izričito navode ograničenja i preporuke u području putovanja, koje su donijela Kraljevina Danska, Kraljevina Švedska i Kraljevina Norveška tijekom travnja i svibnja 2020., valja istaknuti, s jedne strane, da je cilj predmetne mjere, naveden u točki 5. te odluke, taj da se djelomično otkloni šteta nastala društvu SAS zbog otkazivanja ili promjena u rasporedu njegovih letova nakon uvođenja ograničenja putovanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19, pri čemu ta ograničenja nisu detaljno utvrđena. Slijedom toga, iz pobijane odluke ne proistječe da je šteta koju je pretrpjelo društvo SAS bila ograničena na štetu koja proizlazi iz ograničenja navedenih u točki 3. te odluke, a ne iz mogućih ograničenja koja su također mogla biti donesena u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 nakon navedene odluke. S druge strane, valja utvrditi da se u pobijanoj odluci ne isključuje mogućnost da ograničenja navedena u točki 3. te odluke mogu utjecati na zračni promet čak i nakon njihova ukidanja, u skladu s Komisijinim predviđanjima na koja se podsjeća u točki 31. ove presude. Slijedom toga, valja istaknuti da nije bilo proturječnosti u pogledu stajališta da je šteta koju je pretrpjelo društvo SAS nastala zbog ograničenja putovanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 i da je istodobno ta šteta mogla nastajati sve do 2021.

101    Iz toga slijedi da je pobijana odluka dovoljno obrazložena i da stoga valja odbiti peti tužbeni razlog.

102    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužbu treba odbiti u cijelosti a da nije potrebno odlučiti o njezinoj dopuštenosti.

 Troškovi

103    Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova kao i troškova Komisije, u skladu s njezinim zahtjevom, uključujući troškove nastale u okviru zahtjeva za povjerljivo postupanje.

104    Kraljevina Danska i Francuska Republika snosit će vlastite troškove u skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika.

105    Društvo SAS snosit će vlastite troškove na temelju članka 138. stavka 3. Poslovnika.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deseto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Društvu Ryanair DAC nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije, u skladu s njezinim zahtjevom, uključujući troškove nastale u okviru zahtjeva za povjerljivo postupanje.

3.      Kraljevina Danska, Francuska Republika i društvo SAS AB snosit će vlastite troškove.

Van der Woude

Kornezov

Buttigieg

Kowalik‑Bańczyk

 

      Hesse

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 14. travnja 2021.

Potpisi


*      Jezik postupka: engleski