PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

3. prosinca 2015.

Predmet T‑127/14 P

Alvaro Sesma Merino

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu
(žigovi i dizajni) (OHIM)

„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Ciljevi 2011. – 2012. – Akt kojim se nanosi šteta – Dopuštenost“

Predmet:      Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 11. prosinca 2013., Sesma Merino/OHIM (F‑125/12, Zb. SS, EU:F:2013:192), radi ukidanja te presude.

Odluka:      Žalba se odbija. Alvaru Sesmi Merinu nalaže se snošenje troškova.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Odluka o određivanju ciljeva dužnosnika koja je donesena prije konačne odluke i koja nema obvezujući pravni učinak – Isključenje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 90. st. 2. i čl. 91. st. 1.)

2.      Dužnosnici – Raspoređivanje – Preustroj službi – Diskrecijska ovlast uprave – Granice – Interes službe – Poštovanje načela istovrsnosti radnih mjesta

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 5. i 7.)

1.      Kada je riječ o aktu ili odluci čija se izrada provodi u više faza, međumjere kojima je cilj samo priprema konačne odluke same po sebi nemaju pravno obvezujući učinak. Takav učinak može proizlaziti samo iz akta kojim se konačno definira stav dotične institucije, pa se pravni položaj dotičnih osoba izravno i trenutačno ne mijenja sve dok taj akt još nije donesen.

Stoga, ako mjera sama po sebi ima pravno obvezujući učinak utječući izravno i trenutačno na položaj dotičnih osoba, ona predstavlja akt kojim se nanosi šteta protiv kojeg je moguće podnijeti žalbu, a potom i tužbu pred sudovima Unije na temelju članka 90. stavka 2. odnosno članka 91. stavka 1. Pravilnika o osoblju. Činjenica da se o navedenoj mjeri eventualno vodilo računa kod naknadnog donošenja neke druge mjere, te da je se stoga može sagledavati u kontekstu interne procedure koja je dovela do usvajanja te druge mjere, nije dovoljna da bi se moglo zaključiti da prva mjera nema svojstvo akta kojim se nanosi šteta.

Slijedom navedenog, činjenica da donošenje odluke o određivanju dužnosnikovih ciljeva za određeno razdoblje nije nužan preduvjet za donošenje konačne odluke kod sljedećeg razdoblja ocjenjivanja, ne može sama po sebi biti dovoljna za zaključak da odluka o određivanju ciljeva ne predstavlja akt kojim se nanosi šteta. Potrebno je i dokazati da navedena odluka sama po sebi nema pravno obvezujući učinak utječući izravno i trenutačno na položaj dotičnog dužnosnika.

(t. 26., 27., 29.)

2.      Institucije i tijela Unije raspolažu širokim diskrecijskim ovlastima u ustrojavanju svojih službi glede povjerenih im zadaća i glede raspoređivanja osoblja koje im se nalazi na raspolaganju s obzirom na ispunjenje tih zadaća, pod uvjetom da se to raspoređivanje obavlja u interesu službe i poštujući načelo istovrsnosti radnih mjesta.

Dakle, iako odgovornosti dužnosnika ne smiju biti ispod odgovornosti koje priliče njegovu razredu i radnom mjestu, one također ne smiju očito prelaziti ono što se razumno može očekivati od dužnosnika odnosnog razreda koji zauzima dotično radno mjesto, tim više ako bi taj zahtjev usto bio u očitoj suprotnosti s interesima službe.

(t. 31., 37., 38.)

Izvori:

Sud: presuda od 23. ožujka 1988., Hecq/Komisija, 19/87, Zb., EU:C:1988:165, t. 6. i navedena sudska praksa