Privremena verzija

PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

4. svibnja 2016.

Predmet T-129/14 P

Carlos Andres i drugi

protiv

Europske središnje banke (ESB)

„Žalba – Javna služba – Osoblje ESB‑a – Mirovine – Reforma sustava mirovinskog osiguranja – Zamrzavanje mirovinskog plana – Uvjeti zaposlenja za osoblje ESB‑a – Pravo na savjetovanje – Razlika u prirodi između ugovornog radnog odnosa i radnog odnosa koji je uređen Pravilnikom – Iskrivljavanje – Pogreška koja se tiče prava“

Predmet:       Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 11. prosinca 2013., Andres i dr./ESB (F‑15/10, EU:F:2013:194) s ciljem poništenja te odluke.

Odluka:       Žalba se odbija. Carlosu Andresu i drugim žaliteljima čija se imena nalaze u prilogu nalaže se snošenje troškova.

Sažetak

1.      Akti institucija – Nepromjenjivost nakon usvajanja – Izmjena podložna poštovanju pravila o nadležnosti i postupovnih pravila

2.      Dužnosnici – Osoblje Europske središnje banke – Zastupanje – Odbor za nadzor mirovinskog plana – Obvezno savjetovanje – Doseg – Obveza dostave odboru svih relevantnih informacija – Granice

(Protokol o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, čl. 10.4.; Poslovnik Europske središnje banke, čl. 23.1.)

3.      Socijalna politika – Informiranje i savjetovanja radnika – Direktiva 2002/14 – Pravo na informacije i savjetovanje radnika u društvu – Doseg

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2002/14)

1.      Cilj je načela pravne sigurnosti zajamčiti predvidljivost situacija i pravnih odnosa uređenih pravom Unije. U tu svrhu institucije moraju nužno poštovati nepromjenjivost akata koje su donijele i koji utječu na pravnu i materijalnu situaciju subjekata prava, na način da te akte mogu izmijeniti samo uz poštovanje pravila o nadležnosti i postupovnih pravila. Načelo pravne sigurnosti ne sprječava samo po sebi izmjenu pravnog pravila.

(t. 35.)

Izvori:

Sud: presude od 10. travnja 2003., Schulin, C‑305/00, Zb., EU:C:2003:218, t. 58. i od 15. rujna 2005., Irska/Komisija, C‑199/03, EU:C:2005:548, t. 69.

Opći sud: presuda od 21. listopada 1997., Deutsche Bahn/Komisija, T‑229/94, Zb., EU:T:1997:155, t. 113. i navedena sudska praksa

2.      Obveza savjetovanja Europske središnje banke u vezi s reformom njezina sustava mirovinskog osiguranja znači da ona mora dostavljati Nadzornom odboru za mirovinski plan relevantne podatke tijekom postupka savjetovanja čiji je cilj omogućiti navedenom odboru da u postupku savjetovanja sudjeluje koliko je god moguće potpuno i učinkovito. U tu svrhu, Banka mu mora dostavljati sve nove relevantne podatke sve do kraja navedenog postupka.

Međutim, ni iz općeg dosega obveze savjetovanja Europske središnje banke u vezi s reformom njezina sustava mirovinskog osiguranja ni iz drugih odredbi, odnosno članka 6. sporazuma o odnosima između Izvršnog odbora i Odbora za osoblje Banke i članka 30. mandata Nadzornom odboru za mirovinski plan, ne proizlazi da ta obveza savjetovanja omogućava banci da odstupi od svoje obveze čuvanja povjerljivosti predmetnih dokumenata. Nasuprot tomu, kako je to podsjetio Opći sud, Nadzorni odbor mora sudjelovati u postupku savjetovanja koliko je god moguće potpuno i učinkovito jer, prema cilju poglavlja II. tog sporazuma, podaci koji omogućavaju upoznavanje s predmetom savjetovanja trebaju se učiniti dostupnima Odboru za osoblje u mjeri u kojoj se tomu ne protivi nijedan važan razlog.

(t. 57. i 60.)

3.      Iako se obveza savjetovanja s predstavnicima radnika kod poslodavca javlja kao obveza pružanja ili prijenosa podataka odborima za vrijeme cijelog trajanja postupka savjetovanja, u smislu Direktive 2002/14 o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici, što podrazumijeva aktivno djelovanje poslodavca u tom smislu, tu obvezu ne treba tumačiti na način da obvezuje tog poslodavca da prenese predstavnicima radnika sve podatke koji su mu dostupni iz drugih izvora, a osobito onih koji spadaju u javnu domenu.

(t. 76.)