Predmet C-460/18 P
HK
protiv
Europske komisije
Presuda Suda (prvo vijeće) od 19. prosinca 2019.
„Žalba – Javna služba – Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije – Članak 1.d – Članak 17. prvi stavak Priloga VIII. – Mirovina za nadživjele osobe – Pretpostavke za odobravanje – Pojam ‚nadživjeli bračni drug’ dužnosnika Unije – Brak i izvanbračna zajednica – Faktična zajednica – Načelo nediskriminacije – Usporediva situacija – Nepostojanje – Uvjet trajanja braka – Borba protiv prijevare – Opravdanje”
1. Sudski postupak – Obrazloženje presuda – Doseg
(Statut Suda, čl. 36. i čl. 53. st. 1.)
(t. 38., 50.-53.)
2. Dužnosnici – Mirovine – Mirovina za nadživjele osobe – Uvjeti priznavanja – Brak – Izjednačavanje, pod određenim uvjetima, registrirane izvanbračne zajednice s brakom – Izjednačavanje faktične zajednice s brakom – Isključenost
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 1.d st. 1. podst. 2., Prilog VII., čl. 1. st. 2. t. (c) i Prilog VIII., čl. 17. st. 1.)
(t. 68.-78.)
3. Dužnosnici – Jednako postupanje – Mirovina za nadživjele osobe – Faktična zajednica i brak – Neusporedive situacije
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 21. st. 1.; Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 1.d i Prilog VIII., čl. 17., st. 1. ; Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 2.)
(t. 84., 85.)
4. Dužnosnici – Mirovina za nadživjele osobe – Uvjeti priznavanja – Brak – Minimalno trajanje braka – Nediskriminatorni uvjet koji služi borbi protiv zlouporaba i prijevara
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 21. st. 1.; Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 1.d i Prilog VIII., čl. 17., st. 1. ; Direktiva Vijeća 2000/78, čl. 2.)
(t. 89., 90.)
5. Tužbe dužnosnikâ – Zahtjev za naknadu štete povezan sa zahtjevom za poništenje – Odbijanje zahtjeva za poništenje koje dovodi do odbijanja zahtjeva za naknadu štete
(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 91.)
(t. 93.)
Kratak prikaz
Sud potvrđuje da nadživjeli bračni drug dužnosnika Europske unije mora najmanje godinu dana biti u braku odnosno, pod određenim uvjetima, u registriranoj izvanbračnoj zajednici s tim dužnosnikom da bi mu se priznala mirovina za nadživjele osobe
U presudi HK/Komisija (C-460/18 P) od 19. prosinca 2019. Sud je ukinuo presudu Općeg suda od 3. svibnja 2018., HK/Komisija(1), te je – konačno odlučujući u sporu – odbio žaliteljev zahtjev za poništenje odluke Europske komisije o tome da mu se, kao nadživjelom bračnom drugu dužnosnika, ne prizna mirovina za nadživjele osobe te njegov zahtjev za naknadu navodno pretrpljene imovinske i neimovinske štete.
Taj se predmet odnosio na žaliteljev zahtjev da mu se prizna mirovina za nadživjele osobe kao nadživjelom bračnom drugu dužnosnice Europske unije preminule 11. travnja 2015., s kojom je bio u braku od 9. svibnja 2014. Par je još od 1994. živio u faktičnoj zajednici. Žalitelj je redovito od partnerice primao novac jer zbog zdravstvenih problema nije mogao raditi ni pohađati osposobljavanja.
Sud je najprije ukinuo presudu Općeg suda kojom je odbijena žaliteljeva tužba jer je Opći sud povrijedio obvezu obrazlaganja. U tom pogledu Sud je pojasnio da obrazloženje pobijane presude ne odražava jasno i dvosmisleno zaključke Općeg suda o tome kome se može priznati mirovina za nadživjele osobe na temelju članka 17. prvog stavka Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), što je važno za davanje odgovora na pitanje o usporedivosti situacija koje se odvaguju kako bi se ispitalo je li spomenuta odredba Pravilnika o osoblju spojiva s općim načelom nediskriminacije.
Nakon toga, smatrajući da stanje postupka dopušta donošenje konačne odluke, Sud je ocijenio da je Komisija s pravom mogla žalitelju uskratiti priznavanje mirovine za nadživjele osobe jer nije ispunio uvjet minimalnog jednogodišnjeg trajanja braka s preminulom dužnosnicom koji se nameće člankom 17. prvim stavkom Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.
Sud je istaknuo da to što spomenuta odredba iz svojeg područja primjene isključuje partnere u faktičnoj zajednici i to što propisuje navedeno minimalno trajanje braka kao uvjet da se nadživjelom bračnom drugu prizna mirovina za nadživjele osobe nije očito neprimjereno s obzirom na cilj spomenute mirovine i ne povređuje opće načelo nediskriminacije.
Prema mišljenju Suda, pravo na mirovinu za nadživjele osobe nije povezano s eventualnom financijskom ovisnošću bračnog druga o preminulom. Nasuprot tomu, korisnik te mirovine mora biti povezan s preminulim dužnosnikom građanskim odnosom iz kojeg se rađa ukupnost prava i obveza među njima, kao što je brak odnosno, pod određenim uvjetima, registrirana izvanbračna zajednica.
Sud je pojasnio da je među tim uvjetima osobito onaj da nadživjeli bračni drug dostavi dokument čiju valjanost priznaju država članica ili nadležno tijelo države članice, kojim se potvrđuje status izvanbračnih partnera i da par nema pravo na zakonito sklapanje braka.
Prema tome, Sud je ocijenio da faktična zajednica, s obzirom na to da načelno nije uređena zakonom, ne udovoljava traženim uvjetima i da stoga, kada je riječ o mirovini za nadživjele osobe, partneri u faktičnoj zajednici nisu u situaciji usporedivoj s onom vjenčanih osoba niti s onom partnera koji su sklopili registrirano partnerstvo koje udovoljava uvjetima za priznavanje spomenute mirovine.
Nadalje, Sud je zauzeo stajalište da Unijin zakonodavac, u svrhu borbe protiv zlouporaba ili čak prijevara, raspolaže marginom prosudbe kada utvrđuje tko ima pravo na mirovinu za nadživjele osobe i da je uvjet prema kojem brak mora trajati najmanje godinu dana da bi se nadživjelom bračnom drugu priznala navedena mirovina namijenjen tomu da se osigura postojanje stvarne i stabilne veze između dotičnih osoba.
Sud je zaključio da kao neosnovanu treba odbiti i tužbu za naknadu navodno pretrpljene imovinske i neimovinske štete s obzirom na to da je žaliteljev zahtjev u tom smislu usko povezan sa zahtjevom za poništenje koji je sam odbijen kao neosnovan.