PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)
18. listopada 2023.(*)
„Javna služba – Dužnosnici – Zapošljavanje – Interni natječaj COM/1/AD 10/18 – Odluka da se tužiteljevo ime ne uvrsti na popis uspješnih kandidata – Jednako postupanje – Stalnost sastava povjerenstva – Neograničena nadležnost – Neimovinska šteta”
U predmetu T‑535/22,
NZ, koju zastupa H. Tagaras, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupa M. Brauhoff, T. Lilamand, I. Melo Sampaio i L. Vernier, u svojstvu agenata,
tuženik,
OPĆI SUD (peto vijeće),
u sastavu: J. Svenningsen (izvjestitelj), predsjednik, C. Mac Eochaidh i J. Martín y Pérez de Nanclares, suci,
tajnik: H. Eriksson, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
nakon rasprave održane 11. srpnja 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom tužbom na temelju članka 270. UFEU‑a, tužitelj, osoba NZ traži poništenje odluke povjerenstva od 10. veljače 2022. kojom se odbija njezin zahtjev za preispitivanje odluke povjerenstva od 6. veljače 2020. o neuvrštavanju njezina imena na popis uspješnih kandidata za zapošljavanje internog natječaja COM/1/AD 10/18 (u daljnjem tekstu: odluka od 10. veljače 2022.).
I. Okolnosti spora
2 Europska je komisija 20. studenoga 2018., u skladu s člankom 29. stavkom 1. točkom (d) Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), objavila obavijest o internom natječaju za kvalifikacije i testove namijenjene sastavljanju popisa uspješnih kandidata za administratore u razredima AD 10 (COM/1/AD 10/18) i AD 12 (COM/2/AD 12/18) u pet područja.
3 Tužitelj i još 217 osoba prijavilo se na interni natječaj COM/1/AD 10/18 u području „Koordinacija, komunikacija, upravljanje ljudskim i proračunskim resursima, revizija” (u daljnjem tekstu: predmetno područje), za koje je tijelo za imenovanje (u daljnjem tekstu „tijelo za imenovanje”) željelo sastaviti popis uspješnih kandidata od šesnaest kandidata koji su prošli testiranje.
4 Dopisom od 10. listopada 2019. tužitelj je obaviješten da je pri odabiru na temelju kvalifikacija dobio jednu od najboljih ocjena te da ispunjava uvjete propisane za pozivanje na usmeni ispit.
5 Dana 28. studenoga 2019. prošao je usmeni ispit. Od 28. studenoga do 13. prosinca 2019. usmeni ispit prošlo je ukupno 43 kandidata.
6 Povjerenstvo je dopisom od 6. veljače 2020. odlučilo ne uključiti tužiteljevo ime na popis uspješnih kandidata jer je na usmenom ispitu dobila ukupnu ocjenu 15,5/20, koja je bila niža od praga od 16/20 koji je trebalo postići da bi se ušlo među šesnaest najboljih kandidata (u daljnjem tekstu: odluka od 6. veljače 2020.).
7 Dopisom od 14. veljače 2020. tužitelj je zatražio preispitivanje odluke od 6. veljače 2020. Taj zahtjev za preispitivanje odbijen je odlukom povjerenstva od 29. travnja 2020., protiv koje je tužitelj uložio žalbu na temelju članka 270. UFEU‑a.
8 Presudom od 6. listopada 2021., NZ/Komisija (T‑668/20, neobjavljena, EU:T:2021:667), Opći sud poništio je odluku od 29. travnja 2020. s obrazloženjem da je ta odluka bila nedostatno obrazložena.
9 Provodeći odluku od 6. listopada 2021., NZ/Komisija (T‑668/20, neobjavljena, EU:T:2021:667), povjerenstvo je odlukom od 10. veljače 2022., usvojenom pisanim postupkom, obavijestilo tužitelja da je odlučilo odbiti njezin zahtjev za preispitivanje od 14. veljače 2020. jer je ocjena dobivena na usmenom ispitu (15,742/20, zaokruženo na 15,5/20) niža od minimalne ocjene potrebne za uvrštenje na popis uspješnih kandidata (15,75/20, zaokruženo na 16/20).
10 Tužitelj je 16. ožujka 2022., na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, uložio žalbu na odluku od 10. veljače 2022., koja je odbijena odlukom tijela za imenovanje od 19. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju žalbe).
II. Zahtjevi stranaka
11 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi odluku od 10. veljače 2022. i odluku o odbijanju žalbe i, podredno, odluku od 6. veljače 2020.,
– u svakom slučaju naloži Komisiji snošenje troškova.
12 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
III. Pravo
A. Predmet spora
13 Valja podsjetiti na to da, prema sudskoj praksi, kada kandidat na natječaju zahtijeva preispitivanje odluke povjerenstva, upravo je odluka koju to povjerenstvo donese nakon preispitivanja situacije toga kandidata ta koja predstavlja akt koji na njega negativno utječe u smislu članka 90. stavka 2. odnosno, ako je primjenjivo, članka 91. stavka 1. Pravilnika o osoblju. Odluka donesena nakon preispitivanja pritom zamjenjuje prvotnu odluku povjerenstva (vidjeti presudu od 6. listopada 2021., NZ/Komisija, T‑668/20, neobjavljenu, EU:T:2021:667, t. 24. i navedenu sudsku praksu).
14 Stoga u ovom slučaju valja smatrati da je akt koji negativno utječe na tužitelja odluka od 10. veljače 2022. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).
15 Što se tiče zaključaka usmjerenih protiv odluke o odbijanju žalbe, valja podsjetiti na to da su upravna žalba, kako je to navedeno u članku 90. stavku 2. Pravilnika o osoblju, i njezino odbijanje, izričito ili prešutno, sastavni dio složenog postupka i samo su preduvjet za upućivanje sucu. U tim okolnostima tužba, iako formalno usmjerena protiv odbijanja žalbe, dovodi do toga da sud odlučuje o prvotnom aktu protiv kojeg je žalba podnesena, osim ako njezino odbijanje ima drukčiji doseg u odnosu na akt koji je predmet žalbe (vidjeti presudu od 21. svibnja 2014., Mocová/Komisija, T‑347/12 P, EU:T:2014:268, t. 34. i navedenu sudsku praksu).
16 Naime, svakom se odlukom o odbijanju žalbe, bilo izričitom ili prešutnom, ako je isključivo takvog sadržaja, samo potvrđuje radnja ili propust na koje žalitelj upozorava te ona sama za sebe ne predstavlja akt koji se može pobijati (vidjeti presudu od 12. rujna 2019., XI/Komisija, T‑528/18, neobjavljenu, EU:T:2019:594, t. 20. i navedenu sudsku praksu) tako da se za zahtjeve podnesene protiv te odluke bez vlastita sadržaja u odnosu na prvotnu odluku treba smatrati da su podneseni protiv prvotnog akta.
17 S tim u vezi, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, odluka o odbijanju žalbe nema drugačiji doseg od onog pobijane odluke s obzirom na to da tijelo za imenovanje potvrđuje odluku povjerenstva da se njegovo ime ne uvrsti na popis uspješnih kandidata. Samom činjenicom da je tijelo za imenovanje bilo dužno, odgovorom na žalbu, dopuniti ili izmijeniti obrazloženje pobijane odluke, ne može se opravdati to da se odbacivanje te žalbe smatra samostalnim aktom koji na nju negativno utječe. Naime, smatra se da je obrazloženje navedenog odbijanja uključeno u pobijanu odluku protiv koje je ta žalba bila usmjerena (vidjeti, u tom smislu, presudu od 6. srpnja 2022., VI/Komisija, T‑20/21, neobjavljenu, EU:T:2022:427, t. 17. i navedenu sudsku praksu).
18 Stoga, predmetnu tužbu treba smatrati usmjerenom protiv pobijane odluke, čiju zakonitost treba ispitati uzimajući u obzir obrazloženje navedeno u odluci kojom se žalba odbija.
B. Meritum
1. Zahtjev za poništenje
19 U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.
20 Svojim trećim tužbenim razlogom tvrdi da je pobijana odluka zahvaćena povredom načela jednakog postupanja jer povjerenstvo nije ostalo dovoljno stabilno u svojem sastavu tijekom usmenog ispita te da su mjere koordinacije koje je usvojilo to povjerenstvo, pod pretpostavkom da su bile uspostavljene, bile neadekvatne i nedostatne.
21 Komisija je osporila taj argument.
22 Smatra da je povjerenstvo djelovalo na dovoljno stabilan način tijekom usmenih ispita sa zamjenikom predsjednika koji je obavljao koordinacijske zadaće i jezgrom ispitivača koji su bili vrlo usredotočeni na svoje zadatke.
23 Ta stabilnost povjerenstva ne bi zahtijevala mjere koordinacije iste strogosti kao one koja se primjenjuje na otvorene natječaje s centrima za procjenu organiziranima počevši od 2010. S tim u vezi, Komisija smatra da je povjerenstvo za odabir donijelo dostatne mjere koordinacije kako bi osiguralo poštovanje načela jednakog postupanja prema kandidatima.
24 U svakom slučaju tužitelj nije dokazao kako je promjena u sastavu povjerenstva, pod pretpostavkom da je utvrđena, mogla utjecati na njegova prava.
a) Uvodna razmatranja
25 Najprije, valja podsjetiti na to da obveza zapošljavanja najsposobnijih, najučinkovitijih i najčasnijih dužnosnika, koju članak 27. Pravilnika nameće institucijama znači da tijelo za imenovanje i povjerenstvo za odabir moraju paziti, svatko u okviru svoje nadležnosti, da se natječaji provode uz poštovanje načela jednakog postupanja prema kandidatima i objektivnosti ocjenjivanja (vidjeti presudu od 6. srpnja 2022., VI/Komisija, T‑20/21, neobjavljenu, EU:T:2022:427, t. 29. i navedena sudska praksa).
26 Kako bi se moglo jamčiti da će ocjene povjerenstva svih kandidata ispitanih tijekom ispita biti izrađene pod uvjetima jednakosti i objektivnosti, važno je da kriteriji bodovanja budu jedinstveni i da se dosljedno primjenjuju na te kandidate. To posebice pretpostavlja da, koliko je to moguće, sastav žirija ostaje stabilan tijekom natječajnih testiranja (vidjeti presudu od 7. veljače 2002., Felix/Komisija, T‑193/00, EU:T:2002:29, t. 37. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također, u tom smislu, presudu od 6. srpnja 2022., VI/Komisija, T‑20/21, neobjavljenu, EU:T:2022:427, t. 31. i navedenu sudsku praksu).
27 Ovaj zahtjev je posebno neophodan u usmenim ispitima, kao što su oni o kojima je riječ u ovom sporu, s obzirom na to da su ti ispiti po prirodi manje standardizirani od pismenih testova (vidjeti presudu od 13. siječnja 2021., Helbert/EUIPO, T‑548/18, EU:T:2021:4, t. 33. i navedenu sudsku praksu).
28 Međutim, presuđeno je da, prema sudskoj praksi, stalnost sastava povjerenstva nije sama po sebi obvezna, nego je sredstvo kojim se jamči jednako postupanje prema svim kandidatima, dosljednost u bodovanju i objektivnost ocjenjivanja (vidjeti u tom smislu presudu od 6. srpnja 2022., VI/Komisija, T‑20/21, EU:T:2022:427, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
29 Tako povjerenstvo može na druge načine valjano osigurati dosljednost ocjene i objektivnost ocjenjivanja. Konkretno, s obzirom na organizaciju natječajnih testiranja i organizaciju rada povjerenstva, može biti dovoljno da se stabilnost sastava povjerenstva održi samo u određenim ključnim fazama natječaja (vidjeti u tom smislu presudu od 6. srpnja 2022., VI/Komisija, T‑20/21, EU:T:2022:427, t. 35. i navedenu sudsku praksu). Također, čak i ako sastav povjerenstva nije ostao stabilan tijekom testova, može se osigurati jednakost postupanja prema kandidatima ako povjerenstvo uspostavi potrebnu koordinaciju kako bi se zajamčila dosljedna primjena kriterija ocjenjivanja (vidjeti u tom smislu presudu od 12. ožujka 2008., Giannini/Komisija, T‑100/04, EU:T:2008:68, t. 208. do 216.).
30 U ovom slučaju, odlučivši da će natječaj uključivati pet područja kao i pet zasebnih popisa uspješnih kandidata, od kojih svaki sadržava različit broj uspješnih kandidata, i dodatno navodeći da se kandidati mogu prijaviti samo u jednom području, tijelo za imenovanje isključilo je svaku mogućnost usporedbe između kandidata u pet područja dotičnog internog natječaja. Stoga valja provjeriti je li načelo jednakogpostupanja poštovano samo u odnosu na kandidate koji su odabrali predmetno područje.
b) Postojanje promjene u sastavu povjerenstva tijekom usmenih ispita
31 Najprije valja ispitati je li povjerenstvo djelovalo na stabilan način tijekom usmenih ispita.
32 U ovom slučaju, povjerenstvo je na raspravi navelo da je, nakon umirovljenja jednog od njegovih članova, ono u konačnici bilo sastavljeno od deset članova tijekom usmenih ispita. Ti su ispiti trajali devet dana, od 28. studenoga do 13. prosinca 2019., a tijekom njih ispitano je 43 kandidata.
33 Najprije, važno je napomenuti da je odlukom povjerenstva od 5. rujna 2019. predsjedanje povjerenstva za odabir za predmetno područje povjereno osobi A, jednoj od dvaju zamjenika predsjednika. Nadalje, iz tablice koja prikazuje svakodnevni sastav povjerenstva proizlazi da su zamjenski članovi preuzeli opširniju ulogu od one koja je inače njihova, s obzirom na to da su prisustvovali velikoj većini usmenih ispita.
34 U tom pogledu, ako zamjenik predsjednika može, u načelu, djelovati kao predsjednik povjerenstva samo kada je dužnosnik dao ostavku ili kada nije mogao prisustvovati zasjedanju, nakon događaja koji ne ovise o volji uprave, činjenica da je povjerenstvo odlučilo da će predsjedanje jednim od područja natječaja sustavno obavljati zamjenik predsjednika, čiju sposobnost vođenja rada povjerenstva tužitelj ne osporava, kao takav ne ugrožava ravnopravnost i objektivnost natječaja. Isto obrazloženje vrijedi i za druge zamjenske članove žirija čija sposobnost ispunjavanja svojih dužnosti nije dovedena u pitanje. Naime, izbor da povjerenstvo sastavljeno od kvalificiranih članova zasjeda na stabilan način mogao bi samo ojačati uvjete koji pogoduju jednakom postupanju sa svim kandidatima u istom području (vidjeti po analogiji presudu od 10. studenoga 2004., Vonier/Komisija, T‑165/03, EU:T:2004:331, t. 37. do 41.).
35 S tim u vezi, iz tablice koja prikazuje svakodnevni sastav povjerenstva proizlazi da je tijekom samo devet dana testiranja povjerenstvo zasjedalo u deset različitih sastava od po tri člana. Osim toga, nijedan član, redoviti ili zamjenski, nije sudjelovao u svim ispitima.
36 Iz toga proizlazi da je, iako se radilo o natječaju sa smanjenim brojem sudionika u kratkom vremenskom razdoblju, povjerenstvo doživjelo značajnu promjenu u sastavu.
37 Svakako, kako to ističe Komisija, određena promjena u sastavu povjerenstva dopuštena je u otvorenim natječajima s brojnim sudionicima s obzirom na praktične poteškoće u organizaciji tih natječaja. Međutim, u ovom slučaju radilo se o internom natječaju koji je, po svojoj prirodi, u ovoj fazi natječaja imao ograničenije sudjelovanje.
38 Stoga je dopušteno u takvom internom natječaju zahtijevati viši stupanj stabilnosti sastava povjerenstva nego u otvorenom natječaju s brojnim sudionicima (vidjeti u tom smislu presudu od 29. rujna 2010., Brune/Komisija, F‑5/08, EU:F:2010:111, t. 62.).
39 Uzimajući u obzir tu značajnu promjenu u sastavu povjerenstva, valja, s obzirom na njegovu vodeću ulogu u povjerenstvu, uzeti u obzir stopu nazočnosti osobe A, zamjenika predsjednika koji je određen da predsjeda povjerenstvom u predmetnom području.
40 Naime, potonji ima, u načelu, obvezu prisustvovati svim ispitima kako bi koordinirao rad povjerenstva i osigurao da ono ujednačeno primjenjuje iste kriterije ocjenjivanja i provodi usporedno ocjenjivanje svih kandidata (vidjeti presudu od 29. rujna 2010., Brune/Komisija, F‑5/08, EU:F:2010:111, t. 46. i navedenu sudsku praksu).
41 U ovom slučaju osoba A je bila odsutna na ispitima održanima 6. i 13. prosinca 2019. zbog, s jedne strane, sukoba interesa i, s druge strane, nedostupnosti. Tako je vodila 33 od 43 intervjua.
42 Svakako, izostanak sam po sebi neće vjerojatno dovesti do povrede načela jednakog postupanja (vidi, u tom smislu, presudu od 29. rujna 2010., Brune/Komisija, F‑5/08, EU:F:2010:111, t. 51.). Naime, izostanci predsjednika povjerenstva ne utječu na dosljednost ocjenjivanja i objektivnost ocjenjivanja ako je na dijelu ispita kojima je on rukovodio bio nazočan i njegov zamjenik koji ga zamjenjuje tijekom tih izostanaka, kako bi se usvojile smjernice za ocjenjivanje povjerenstva koje provodi titularni predsjednik (vidjeti, u tom smislu, presudu od 12. ožujka 2008., Giannini/Komisija, T‑100/04, EU:T:2008:68, t. 211.).
43 Međutim, zbog odluke povjerenstva da imenuje zamjenika predsjednika da predsjeda povjerenstvom za odabir za predmetno područje, potonji nije mogao biti zamijenjen svojim zamjenikom.
44 Nadalje, tijekom njezina dva dana odsutnosti, osoba A je svaki put zamijenjena s dvije različite osobe, naime s osobom B, titularnim predsjednikom, zatim s osobom C, drugim zamjenikom predsjednika, jednim ujutro, drugim poslijepodne. Osim toga, te dvije osobe nisu nazočile nijednom ispitu kojem je predsjedala osoba A kako bi usvojile smjernice za ocjenjivanje i time osigurale kontinuitet ocjenjivanja povjerenstva i jamčile dosljednu i objektivnu primjenu kriterija ocjenjivanja.
45 S tim u vezi, Sud primjećuje da su se izostanci osobe A mogli predvidjeti, barem što se tiče onih zbog sukoba interesa, tako da se povjerenstvo moglo drugačije organizirati kako bi se osigurao kontinuitet njegova ocjenjivanja i jedinstvena primjena kriterija bodovanja.
46 Naposljetku, bez obzira na nazočnost predsjednika povjerenstva tijekom ispita, potrebna je značajna nazočnost dovoljnog broja ispitivača koji jamče dosljednost ocjenjivanja kao i usporednu ocjenu kandidata (presuda od 29. rujna 2010., Honnefelder/Komisija, F‑41/08, EU:F:2010:112, t. 48.).
47 U tom pogledu, iz tablice koja prikazuje dnevni sastav povjerenstva proizlazi da su dva najprisutnija člana povjerenstva prisustvovala samo šest dana (27 intervjua od 43) odnosno četiri dana (22 intervjua od 43) održavanja ispita. Budući da se radi o internom natječaju u kojem po svojoj prirodi sudjeluje mali broj kandidata, ovakav odaziv je nedovoljan.
48 Iz općeg pregleda organizacije usmenih ispita tog natječaja sa smanjenim sudjelovanjem proizlazi da je, najprije, povjerenstvo zasjedalo u deset različitih sastava u devet dana, zatim, da je u dva dana testiranja osoba A bila odsutna, a da je nije zamijenio drugi predsjednik koji je prisustvovao dijelu intervjua koje je on vodio kako bi se standardizirale smjernice za ocjenjivanje i, konačno, da stopa prisutnosti dvaju članova povjerenstva koji čine „jezgru ispitivača” nije jako visoka za natječaj sa smanjenim sudjelovanjem poput ovog o kojem je riječ.
49 U tim okolnostima valja zaključiti da, suprotno onomu što tvrdi Komisija, povjerenstvo nije djelovalo na dovoljno stabilan način tijekom usmenih ispita.
50 Međutim, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 28. i 29. ove presude, taj zaključak ne može sam po sebi dovesti do poništenja pobijane odluke.
c) Održavanje stabilnosti sastava povjerenstva u ključnim fazama natječaja i mjere koordinacije koje ono donosi
51 Prikladno je ispitati je li povjerenstvo zadržalo stabilan sastav u ključnim fazama natječaja i usvojilo mjere koordinacije potrebne za obavljanje svojeg rada poštujući pritom načelo jednakog postupanja prema kandidatima.
52 U tom pogledu, treba napomenuti da se koordinacijske mjere na koje se poziva Komisija razlikuju od onih koje su uspostavljene za usmene ispite organizirane na otvorenim natječajima koje koristi centar za procjenu. Naime, u okviru tih natječaja predviđeno je nekoliko mjera usmjerenih na otklanjanje različitih kognitivnih predrasuda koje se inače uočavaju među ocjenjivačima, a time se osigurava i dosljednost ocjenjivanja, (vidjeti, u tom smislu, presudu od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 24. do 26.), čega u ovom slučaju nema.
53 U predmetnom slučaju Komisija se poziva isključivo na činjenicu da se povjerenstvo redovito sastajalo, prije, tijekom i nakon usmenih ispita. S tim u vezi, u odluci o odbijanju žalbe, tijelo za imenovanje naznačilo je da je stabilnost i objektivnost ocjenjivanja osigurana korištenjem istog materijala koji je definiran sporazumno te da se cijelo povjerenstvo sastajalo kako bi odlučilo o postupku za usmene ispite, kako bi se objedinile pojedinačne ocjene i potvrdio popis uspješnih kandidata.
54 U tom pogledu, Sud je presudio da Komisija mora dokazati da su planirani koordinacijski sastanci održani i da su svi članovi povjerenstva, naime predsjednik, zamjenici predsjednika i ocjenjivači, stvarno prisustvovali tim sastancima, što bi trebalo ispitati na temelju dokumenata koje je izradila Komisija i popisa nazočnih na tim sastancima (presuda od 6. srpnja 2022., VI/Komisija, T‑20/21, neobjavljena, EU:T:2022:427, t. 58.).
1) Sastanci održani prije usmenih ispita
55 Najprije je važno napomenuti da se sastav povjerenstva mijenjao tijekom natječajnog postupka. Konkretno, Komisija je na raspravi potvrdila da su tri člana povjerenstva, uključujući osobu A, imenovana 5. rujna 2019. ili nakon tog datuma. Oni stoga nisu prisustvovali koordinacijskim sastancima žirija organiziranim prije tog datuma.
56 Što se tiče sastanaka koji su održani prije usmenih ispita, prvo, iz spisa proizlazi da se povjerenstvo za odabir sastalo 13. ožujka 2019. kako bi prisustvovalo obuci koju je organizirao Europski ured za odabir osoblja (EPSO) koja je uključivala mnogo praktičnih informacija o tijeku natječajnog postupka. Tijekom tog sastanka nisu donesene nikakve mjere koordinacije.
57 Drugo, 11. i 29. travnja 2019. povjerenstvo se sastalo kako bi pratilo obuku o tehnikama intervjua i dobrim praksama, kao i kako bi pripremilo sadržaj usmenog ispita i ponderiranje različitih elemenata tog testa. Iz zapisnika s ovih dvaju sastanaka također proizlazi da je povjerenstvo počelo razvijati sadržaj usmenog ispita, posebno težinu različitih elemenata tog testa, kao i pitanja koja će se postavljati kandidatima. Također je planirano da konačne verzije ponderiranja, intervjua i tema prezentacije budu finalizirane tijekom plenarnog sastanka zakazanog za svibanj 2019.
58 Međutim, osim triju članova povjerenstva koji još nisu bili imenovani za sudjelovanje u radu povjerenstva, jedan je zamjenski član bio odsutan na sjednici održanoj 29. travnja 2019. Nadalje, Komisija je tijekom saslušanja potvrdila da u svibnju 2019. nije održan nijedan sastanak.
59 Treće, na sjednici 5. rujna 2019. povjerenstvo se sastalo kako bi imenovalo novog zamjenika predsjednika koji bi bio odgovoran za rad povjerenstva u predmetnom području. Nikakva druga odluka o usmenim ispitima iz tog područja nije donesena tijekom tog sastanka tijekom kojeg su bila odsutna četiri člana konačnog sastava povjerenstva.
60 Četvrto, povjerenstvo se ponovno sastalo 27. rujna i 4. listopada 2019. Međutim, suprotno onomu što Komisija navodi, zapisnici tih sastanaka pokazuju da se tijekom njih nije vodila rasprava o sadržaju usmenih ispita.
61 Peto, Komisija navodi da se povjerenstvo sastalo 13. studenoga 2019. kako bi odobrilo sadržaj usmenih ispita. Međutim, iz poruke elektroničke pošte koja služi kao zapisnik ovog sastanka, a koju je osoba B, titularni predsjednik povjerenstva, poslala EPSO‑u, čini se da su se članovi povjerenstva, s obzirom na predmetno područje, složili samo oko „vremena održavanja” usmenih ispita.
Osim toga, četiri članova konačnog sastava povjerenstva bila su odsutna na tom sastanku.
62 Šesto, Komisija navodi da se povjerenstvo sastalo 18. studenoga 2019. kako bi odobrilo sadržaj usmenih ispita. Međutim, ako iz evidencije o prisutnosti na ovom sastanku proizlazi da su se određeni članovi povjerenstva sastali tog datuma, tvrdnja prema kojoj je sadržaj usmenog ispita odobren i finaliziran tijekom tog sastanka nije potkrijepljena zapisnikom navedenog sastanka.
63 Nadalje, iz popisa nazočnih članova povjerenstva proizlazi da na tom sastanku nije sudjelovalo šest članova povjerenstva. Međutim, prema zapisniku sa sastanka od 29. travnja 2019., samo je povjerenstvo planiralo odobriti konačnu verziju ponderiranja, intervjua i tema za usmenu prezentaciju tijekom sljedećeg „plenarnog” sastanka. Stoga, čak i pod pretpostavkom da je sastanak od 18. studenoga 2019. bio namijenjen za odobravanje takve konačne verzije, može se samo primijetiti da se to odobrenje nije dogodilo tijekom „plenarnog” sastanka.
64 U tom pogledu, ne može se prihvatiti tvrdnja da je broj članova povjerenstva nazočan tom sastanku bio dovoljan za postizanje kvoruma. Naime, iz sudske prakse proizlazi da su razmjene između svih članova povjerenstva – koje se odvijaju prije ispita – od posebne važnosti kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema kandidatima, dosljednost ocjenjivanja i objektivnost ocjene (vidjeti u tom smislu presudu od 13. siječnja 2021., ZR/EUIPO, T‑610/18, neobjavljenu, EU:T:2021:5, t. 79. i navedenu sudsku praksu). Nadalje, kao što je to Komisija priznala na raspravi, pravilo kvoruma o prisutnosti koje je usvojilo povjerenstvo na sastanku 13. ožujka 2019. imalo je za cilj omogućiti donošenje „hitnih, nužnih i nepredviđenih odluka s ograničenim učinkom”, što nije slučaj mjera koordinacije usvojenih s ciljem jamčenja poštovanja jednakog postupanja tijekom usmenih ispita.
65 Sedmo, povjerenstvo se ponovno sastalo 19. i 22. studenoga 2019. Međutim, Sud nema informacija o sadržaju tih sastanaka, s kojih je izostalo šest, odnosno četvero članova povjerenstva.
66 Iz navedenog proizlazi da se, suprotno onomu što je tijelo za imenovanje navelo u odluci o odbijanju žalbe, povjerenstvo u konačnom sastavu nikada nije sastalo u cijelom sastavu prije početka usmenih ispita. Konkretno, nekoliko članova povjerenstva bilo je odsutno tijekom sastanaka 11. i 29. travnja, kao i 18. studenoga 2019., tijekom kojih se raspravljalo o konkretnom sadržaju usmenih ispita, a potom ih se i odobravalo.
67 Osim toga 20. rujna 2019. imenovana je osoba D, jedna od članica povjerenstva koja je bila prisutna na ispitu tužitelja, zbog odlaska u mirovinu još jednog člana povjerenstva 30. studenoga te godine. Komisija je na raspravi istaknula da je osoba D svoju dužnost započela najkasnije u trenutku početka usmenog testiranja, odnosno 28. studenoga 2019. Stoga prije ovih testiranja nije prisustvovala nijednom koordinacijskom sastanku.
68 Slijedi da Komisija nije uspjela utvrditi da su mjere donesene na sastancima koji su se održali prije usmenih ispitivanja same po sebi omogućile osiguranje dosljednosti ocjenjivanja i objektivnosti ocjenjivanja svih kandidata tijekom testiranja.
2) Izmjene članova tijekom usmenog testiranja
69 Komisija tvrdi da je povjerenstvo tijekom usmenih testiranja vodilo rasprave na kraju svakog ispitivanja i na kraju svakog dana kako bi usporedilo zasluge kandidata koji su ispitani tog dana. U tom pogledu izradila je izjave pod prisegom titularnog predsjednika i zamjenika predsjednika.
70 Iako je svakako dopušteno pretpostaviti da su članovi povjerenstva koji su ispitivali kandidate nužno raspravljali o njihovim nastupima na kraju svakog testiranja i na kraju svakog dana, ipak postoji razlog da se smatra da su te razmjene mišljenja, uzimajući u obzir broj sastava u kojima je sjedilo povjerenstvo, omogućile povjerenstvu da stekne djelomično komparativno znanje o zaslugama svakog kandidata.
71 Nadalje, s obzirom na razmjenu mišljenja između titularnog predsjednika i zamjenika predsjednika određenog da predsjeda natječajnim povjerenstvom za predmetno područje, treba napomenuti da je Komisija na raspravi uvidjela da izjavi zamjenika predsjednika nedostaje preciznost. U tim uvjetima nije moguće zaključiti, u nedostatku drugih dokaza koje je dostavila Komisija, da su titularni predsjednik i dva zamjenika predsjednika na dobar način održavali usmene ispite kako bi se osiguralo dosljedno ocjenjivanje kandidata.
72 Izmjene osoba A, B i C tijekom testiranja bile su tim važnije jer je, kao što je to vidljivo iz točke 44. ove presude, osoba A bila zamijenjena osobom B ili osobom C tijekom dva dana testiranja, a da pritom potonja nikada nije prisustvovala testiranjima kojima je predsjedala osoba A.
3) Vijećanje povjerenstva i usvajanje popisa uspješnih kandidata nakon usmenih testiranja
73 Nakon usmenih testiranja povjerenstvo se sastalo dva puta, 17. prosinca 2019. i 31. siječnja 2020., kako bi utvrdilo i odobrilo popis uspješnih kandidata u predmetnom području. Prema izjavama pod prisegom osoba B i A, ti su sastanci bili prilika za članove povjerenstva da raspravljaju o učinku određenih kandidata, uključujući tužitelja, s ciljem procjene imaju li oni zasluge jednake onima kandidata koji su dobili minimalnu ocjenu 16/20, što bi opravdalo njihovo stavljanje na popis uspješnih kandidata.
74 U tom pogledu, iz popisa uspješnih kandidata proizlazi da su, ne računajući člana povjerenstva koji je otišao u mirovinu prije početka usmenih testiranja, na sjednici 17. prosinca 2019. izostala četiri člana povjerenstva te da tri člana povjerenstva nisu prisustvovala sjednici od 31. siječnja 2020.
75 Osim toga, osoba D nije prisustvovala nijednom od tih dvaju sastanaka. U vezi s tim, iako Komisija ne priznaje da je taj član povjerenstva bio odsutan sa svih sastanaka, potpis dotične osobe ne pojavljuje se ni na jednom od popisa nazočnih. S tim u vezi, obrazloženja Komisije, prema kojima je izostanak spominjanja tog člana povjerenstva povezan s „neažuriranjem popisa nazočnih” ili činjenicom da „nije imao crtu na koju bi se potpisao” na navedenim obrascima, nisu ni uvjerljiva ni vjerodostojna, posebice ako se uzme u obzir činjenica da je ovaj član povjerenstva imenovan 20. rujna 2019., odnosno znatno prije završnih vijećanja. U svakom slučaju, tog člana povjerenstva ništa nije spriječilo da doda svoje ime i da se vlastoručno potpiše na popis nazočnih.
76 Stoga, suprotno onomu što je tijelo za imenovanje posebno navelo u odluci o odbijanju žalbe, povjerenstvo se nije sastalo u punom sastavu kako bi raspravljalo o usporednim ocjenama kandidata te kako bi potvrdilo njihove konačne ocjene na temelju rezultata testiranja. Osim toga, na sastancima 17. prosinca 2019. i 31. siječnja 2020. izostala su dva člana povjerenstva koja su obavljala razgovore s kandidatima iz predmetnog područja.
77 Iz sudske prakse suda proizlazi da, s obzirom na činjenicu da je utvrđivanje popisa uspješnih kandidata zadatak komparativne prirode, bitno je da se povjerenstvo sastane u punom sastavu (vidjeti u tom smislu presude od 1. travnja 1971., Rabe/Komisija, 76/69, EU:C:1971:33, t. 10. i od 6. srpnja 2022., VI/Komisija, T‑20/21, neobjavljenu, EU:T:2022:427, t. 67. i navedenu sudsku praksu), što nije tako u ovom slučaju.
78 Naime, nazočnost svih članova povjerenstva tijekom završnog vijećanja jamstvo je kandidatima da će popis uspješnih kandidata biti rezultat usporedbe svih usporednih ocjena o njihovim nastupima i stoga plod učinkovite komparativne analize.
79 Prisutnost svih članova žirija tijekom tih sastanaka vijećanja bila je tim važnija jer je, kako proizlazi iz točke 70. ove presude, povjerenstvo tijekom testiranja steklo barem djelomično komparativno znanje o zaslugama kandidata zbog broja ispitivača različitog obrazovanja koji su intervjuirali kandidate.
80 Također je važno naglasiti da povjerenstvo nije predvidjelo da se pravilo o kvorumu može primijeniti na odluke donesene tijekom završnog vijećanja o popisu uspješnih kandidata.
81 S obzirom na sve prethodno navedeno, valja zaključiti da je pobijana odluka zahvaćena povredom načela jednakog postupanja.
82 Što se tiče tvrdnje Komisije, prema kojoj tužitelj nije dokazao da je promjena u sastavu povjerenstva utjecala na njegova prava, dovoljno je podsjetiti na to da, s obzirom na važnost načela jednakog postupanja prema kandidatima, propust povjerenstva da poštuje stabilnost svojeg sastava predstavlja bitnu povredu postupka. Posljedično, odluka zahvaćena takvim nedostatkom mora se poništiti, a da pritom zainteresirana strana nije dužna dokazati određeni negativni učinak na svoja subjektivna prava niti dokazati da je rezultat natječaja mogao biti drugačiji, da su bili poštovani predmetni bitni zahtjevi (vidjeti u tom smislu presude od 10. studenoga 2004., Vonier/Komisija, T‑165/03, EU:T:2004:331, t. 39. i od 13. siječnja 2021., Helbert/EUIPO, T‑548/18, EU:T:2021:4, t. 113.).
83 U svakom slučaju, Opći sud može isključiti mogućnost utjecaja gore navedenih nepravilnosti na rezultate koje je tužitelj postigao tako da je njegova ukupna ocjena (15,742/20, zaokruženo na 15,5/20) samo 0,008 bodova niža od minimalne ocjene potrebne (15,75/20, zaokruženo na 16/20) za uključivanje na popis uspješnih kandidata (vidjeti po analogiji presudu od 24. rujna 2002., Bachotet/Komisija, T‑182/01, neobjavljenu, EU:T:2002:223, t. 33.).
84 Stoga se treći tužbeni razlog mora prihvatiti i pobijana odluka poništiti a da pritom nije potrebno ispitivati ostale tužbene razloge tužitelja niti odlučivati o zahtjevima za mjere upravljanja postupkom koje je on postavio.
2. Zahtjev izvršavanja neograničene nadležnosti
85 Tužitelj je na raspravi zatražio od Općeg suda da upotrijebi svoju neograničenu nadležnost i naloži Komisiji da nadoknadi imovinsku i neimovinsku štetu nastalu pobijanom odlukom.
86 Upitana o tome na raspravi, Komisija traži od Općeg suda da odbije taj zahtjev.
87 Izvršavanje neograničene nadležnosti koje je sudu Europske unije dodijeljeno člankom 91. stavkom 1. Statuta daje mu zadaću pružanja potpunog rješenja financijskih sporova koji se pred njim vode. Ta nadležnost posebno ima za cilj omogućiti sudovima Unije da zajamče praktičnu učinkovitost presuda o poništenju koje donose u slučajevima javne službe, tako da, ako poništenje odluke koja je pravno pogrešna koju je donijelo tijelo za imenovanje, nije dovoljno da se osigura ostvarenje prava dotičnog dužnosnika ili da se učinkovito zaštite njegovi interesi, sud Unije može mu na vlastitu inicijativu dodijeliti naknadu (vidjeti presudu od 20. svibnja 2010., Gogos/Komisija, C‑583/08 P, EU:C:2010:287, t. 49. i 50. i navedenu sudsku praksu). Stoga, čak i u nedostatku redovitih zaključaka u tom smislu, ne može se istaknuti nikakva nedopuštenost zbog kašnjenja u vezi s pitanjem koje je Opći sud dužan postaviti, gdje je to prikladno, po službenoj dužnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 1992., Barbi/Komisija, T‑68/91, EU:T:1992:90, t. 43.).
88 U konkretnom slučaju, iz sudske prakse proizlazi da kada kandidat osporava odbijanje njegove prijave za selekcijski postupak čija je svrha sastavljanje popisa uspješnih kandidata – što ga onemogućuje da naknadno zaposjedne radno mjesto u ustanovi i ima koristi od povezanih financijskih pogodnosti – riječ je o sporu financijske prirode (vidjeti u tom smislu presude od 21. veljače 2008., Komisija/Girardot, C‑348/06 P, EU:C:2008:107, t. 58. i od 6. lipnja 2006., Girardot/Komisija, T‑10/02, EU:T:2006:148, t. 53. do 56.).
89 U ovom slučaju iz prethodno navedenog proizlazi da povjerenstvo nije bilo u mogućnosti osigurati jednako postupanje prema ispitanim kandidatima tijekom usmenih testiranja zbog nestabilnosti svojeg sastava. Stoga je usporedna ocjena zasluga svih kandidata bila manjkava promjenom u sastavu povjerenstva. Ta nezakonitost posljedično utječe ne samo na bodove kandidata, već i na prag od 16 bodova od 20 koji se zahtijeva za uvrštavanje imena kandidata na popis uspješnih kandidata.
90 Prvo, u pogledu imovinske štete koja proizlazi iz protupravnosti navedene u prethodnoj točki, valja imati na umu da imovinska šteta za koju se traži naknada mora biti stvarna i izvjesna (vidjeti presudu od 21. veljače 2008., Komisija/Girardot, C‑348/06 P, EU:C:2008:107, t. 54. i navedenu sudsku praksu).
91 U tom pogledu, tužitelj ne može potraživati naknadu imovinske štete koja proizlazi iz činjenice da je njegovo ime trebalo, u izvršenju ove presude o poništenju, uvrstiti izravno na popis uspješnih kandidata. Naime, takvo bi uvrštavanje predstavljalo izuzeće od usmenog testiranja predviđenog u točki 4. obavijesti o natječaju navedenoj u točki 2. ove presude, kojom se upis kandidata na pričuvnu listu podvrgava dobivanju jedne od najboljih ocjena na tom usmenom testiranju kao i minimuma potrebnog za navedeni test (vidjeti u tom smislu presudu do 5. lipnja 2014., Brune/Komisija, T‑269/13 P, EU:T:2014:424, t. 57.).
U svakom slučaju, uvrštavanje imena kandidata na popis uspješnih kandidata ne daje kandidatu pravo na imenovanje, već samo pravo na to da bude imenovan (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2007., Centeno Mediavilla i dr./Komisija, T‑58/05, EU:T:2007:218, t. 52.).
92 Osim toga, tužitelj također nije definitivno izgubio stvarne šanse da bude uspješni kandidat na predmetnom internom natječaju i, posljedično, da bude imenovan dužnosnikom Unije u razredu AD 10, s obzirom na to da organizacija novog usmenog ispitivanja, koje se provodi neovisno o rezultatima prvotnog usmenog testiranja (vidjeti u tom smislu presudu od 5. lipnja 2014., Brune/Komisija, T‑269/13 P, EU:T:2014:424, t. 32. i navedenu sudsku praksu), ima za cilj upravo vratiti mu takvu priliku. S tim u vezi, tužitelj nije izjavio da ne može imati koristi od takve mjere kojom se provodi ova presuda o poništenju i, stoga, Sud ne može koristiti svoju neograničenu nadležnost da naloži Komisiji da popravi ovu materijalnu štetu (vidjeti u tom smislu presudu od 16. rujna 2015., EMA/Drakeford, T‑231/14 P, EU:T:2015:639, t. 47. (neobjavljena) i navedenu sudsku praksu).
93 Stoga kada je riječ o navodnoj neimovinskoj šteti, Opći sud smatra da nije dokazano postojanje stvarne i izvjesne štete.
94 Drugo, kada je riječ o neimovinskoj šteti, Opći sud primjećuje da, čak i u slučaju ponovnog otvaranja natječaja u odnosu na tužitelja i organiziranja usmenog testiranja provedenog neovisno o usmenom testiranju zahvaćenom nezakonitošću što bi predstavljalo prikladnu mjeru izvršenja ove presude o poništenju, Komisija, u nedostatku poništenja cjelokupnih rezultata natječaja, nije u mogućnosti ponovno stvoriti uvjete u kojima je taj natječaj trebao biti organiziran kako bi se osigurao jednako postupanje prama svim kandidatima i objektivnost ocjenjivanja (vidjeti po analogiji presudu od 19. svibnja 2015., Brune/Komisija, F‑59/14, EU:F:2015:50, t. 81.).
95 Stoga, poništenje pobijane odluke nije dovoljno da bi se na učinkovit način zaštitili tužiteljevi interesi. Naime, tim se poništenjem samim po sebi ne može popraviti određena neimovinska šteta koju je tužitelj pretrpio zbog toga što 28. studenoga 2019. nije imao priliku pristupiti početnom usmenom testiranju u redovnim uvjetima. U tim okolnostima, Opći Sud, ocjenjujući štetu koju je tužitelj pretrpio ex aequo et bono, smatra da iznos od 4000 eura predstavlja odgovarajuću naknadu za neimovinsku štetu.
96 S obzirom na navedeno, Komisiji valja naložiti da tužitelju, na ime pretrpljene neimovinske štete, plati iznos od 4000 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu štete odbija.
IV. Troškovi
97 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Komisija nije uspjela u postupku, treba joj se naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove tužitelja, u okviru njegova zahtjeva.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (peto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka od 10. veljače 2022. kojom je povjerenstvo za odabir za interni natječaj COM/1/AD 10/18 nakon preispitivanja odbilo uvrstiti ime osobe NZ na popis uspješnih kandidata za zapošljavanje administratora iz razreda AD 10 u području „Koordinacija, komunikacija, upravljanje ljudskim i proračunskim sredstvima, revizija”.
2. Nalaže se Europskoj komisiji da osobi NZ na ime neimovinske štete isplati iznos od 4000 eura.
3. Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.
Svenningsen | Mac Eochaidh | Martín y Pérez de Nanclares |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 18. listopada 2023.
Potpisi