PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

29. travnja 2015.

Spojeni predmeti F‑159/12 i F‑161/12

CJ

protiv

Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC)

„Javna služba – Članovi ugovornog osoblja – Ugovor na određeno vrijeme – Raskid – Gubitak povjerenja – Pravo na saslušanje – Povreda“

Predmet:      Tužbe, podnesene na temelju članka 270. UFEU‑a, kojima CJ zahtijeva, kao prvo, poništenje odluke direktora Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) od 24. veljače 2012. o raskidu njegova ugovora o radu kao člana ugovornog osoblja kao i naknadu materijalne štete koju smatra da je pretrpio zbog te odluke te, kao drugo, naknadu navodno pretrpljene nematerijalne štete.

Odluka:      Poništava se odluka direktora Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti od 24. veljače 2012. koja se odnosi na otkaz ugovora o radu članu ugovornog osoblja CJ‑u. U preostalom dijelu tužba u predmetu F‑159/12 se odbija. Tužba u predmetu F‑161/12 se odbija. U predmetu F‑159/12 svaka stranka snosit će vlastite troškove. U predmetu F‑161/12 CJ će snositi vlastite troškove te mu se nalaže snošenje troškova Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti. U predmetu F‑159/12 CJ‑u se nalaže plaćanje iznosa od 2000 eura na ime dijela troškova Službeničkog suda koje se moglo izbjeći.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Prikaz tužbenih razloga – Dodatni tužbeni razlozi istaknuti samo u prilozima – Nedopuštenost

(Poslovnik Službeničkog suda, čl. 50. st. 1. t. (e))

2.      Dužnosnici – Članovi ugovornog osoblja – Prijevremeni raskid ugovora na određeno vrijeme s otkaznim rokom – Diskrecijska ovlast uprave – Obveza pokretanja stegovnog postupka – Nepostojanje

(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47. t. (b) i čl. 49. st. 1.)

3.      Dužnosnici – Članovi ugovornog osoblja – Prijevremeni raskid ugovora na određeno vrijeme s otkaznim rokom – Pravo na saslušanje – Opseg – Raskid bez obavijesti zainteresiranoj osobi – Povreda – Posljedice

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a); Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47. t. (b) podt. (ii))

4.      Dužnosnici – Načela – Pravo na pretpostavku nedužnosti – Opseg

5.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Istraga koja prethodi pokretanju stegovnog postupka – Diskrecijska ovlast uprave – Opseg

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog IX.)

6.      Dužnosnici – Članovi ugovornog osoblja – Prijevremeni raskid ugovora o radu s otkaznim rokom – Opravdanje koje se temelji na gubitku povjerenja – Sudski nadzor – Granice

(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47. t. (b) podt.(ii))

7.      Tužbe dužnosnikâ – Tužba za naknadu štete – Poništenje nezakonitog, pobijanog akta – Primjerena naknada nematerijalne štete – Granice

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 91.)

1.      Iz članka 50. stavka 1. točke (e) Poslovnika Službeničkog suda proizlazi da tužitelj u tužbi mora precizno navesti prigovore o kojima traži da se Službenički sud izjasni kao i, u svakom slučaju barem sažeto, pravne i činjenične elemente na kojima temelji te prigovore.

U tom pogledu, iako se pojedina pitanja tužbe mogu potkrijepiti i dopuniti upućivanjem na dijelove dokumenata koji su joj priloženi, prilozi imaju isključivo dokaznu i pomoćnu funkciju te ne mogu razviti sažet prikaz razloga u tužbi ističući prigovore i argumente koji u tužbi nisu navedeni.

Stoga prigovori koji su navedeni samo u prilozima tužbi nisu dopušteni.

(t. 76. i 77.)

Izvori:

Službenički sud: presuda Giannini/Komisija, F‑49/08, EU:F:2009:76, t. 86.

2.      S obzirom na široku diskrecijsku ovlast kojom raspolaže tijelo nadležno za sklapanje ugovora, u slučaju povrede dužnosti koja se može opravdati otkazom članu privremenog ili ugovornog osoblja, ništa ga ne obvezuje da pokrene stegovni postupak protiv potonjeg umjesto da iskoristi mogućnost jednostranog raskida ugovora o radu propisanog u članku 47. točki (b) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

Tijelo nadležno za sklapanje ugovora samo u slučaju u kojem namjerava dati otkaz članu privremenog ili ugovornog osoblja bez otkaznog roka zbog ozbiljne povrede njegovih obveza treba, u skladu s člankom 49. stavkom 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, pokrenuti disciplinski postupak iz Priloga IX. Pravilniku o osoblju za dužnosnike, koji se po analogiji primjenjuje na članove privremenog ili ugovornog osoblja.

(t. 81.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda Longinidis/Cedefop, T‑283/08 P, EU:T:2011:338, t. 100.

Službenički sud: presude Gomes Moreira/ECDC, F‑80/11, EU:F:2013:159, t. 49. i CT/EACEA, F‑36/13, EU:F:2013:190, t. 54.

3.      Prema članku 41. stavku 2. točki (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima, svaka osoba ima pravo na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati. Usto, poštovanje prava na saslušanje obvezno je i onda kad mjerodavni propis izričito ne predviđa takvu formalnost. 

S obzirom na to da je odluka o raskidu ugovora o radu na određeno vrijeme s otkaznim rokom članu ugovornog osoblja na temelju članka 47. točke (b) podtočke (ii) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika pojedinačna mjera koja nepovoljno utječe na dotičnog člana, potonji stoga prije donošenja takve odluke ima pravo biti saslušan, iako navedeni članak posebno ne propisuje takvo pravo.

Stoga treba zaključiti da je pravo na saslušanje povrijeđeno ako zainteresirana osoba nije imala mogućnost iznijeti svoja stajališta o potezima koje tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu namjerava povući zbog njezina postupanja i posebno o činjenici da ono ima namjeru prijevremeno raskinuti njezin ugovor.

Međutim, da bi povreda prava na saslušanje mogla dovesti do poništenja odluke o raskidu ugovora, potrebno je ispitati bi li rezultat postupka mogao biti drukčiji da nije bilo te nepravilnosti. U tom pogledu, odluka o raskidu ugovora o radu članu ugovornog osoblja prije njegova isteka, iako opravdana koliko to može biti, iznimno je ozbiljan akt u odnosu na dotičnu instituciju ili agenciju koja ga je izabrala i zaposlila, uobičajeno nakon završetka iznimno konkurentnog postupka odabira, a još više za člana osoblja koji se nenadano nađe bez posla i na čiju bi to karijeru moglo negativno utjecati tijekom više godina. Uz činjenicu da se radi o temeljnom pravu dotičnog člana osoblja, njegovo izvršavanje prava na učinkovito izjašnjavanje o odluci o otkazu odgovornost je tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu, odgovornost koju potonji mora savjesno osigurati. Nije na sudu Unije da zauzme stajalište o izvedivosti ili neizvedivosti drugih rješenja koja su se u ovom slučaju mogla primijeniti. U svakom slučaju, kad bi se prihvatilo da bi tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu nakon saslušanja dotičnog člana osoblja donijelo istu odluku, to bi značilo oduzimanje smisla temeljnom pravu na saslušanje propisanom u članku 41. stavku 2. točki (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer sam sadržaj tog prava pretpostavlja da dotična osoba ima mogućnost utjecaja na postupak odlučivanja u pitanju.

(t. 108. do 110., 122. do 124. i 129.)

Izvori:

Sud: presude Foshan Shunde Yongjian Housewares & Hardware/Vijeće, C‑141/08 P, EU:C:2009:598, t. 83. i Kamino International Logistics i Datema Hellmann Worldwide Logistics, C‑129/13 i C‑130/13, EU:C:2014:2041, t. 39. i 79.

Službenički sud: presude CH/Parlament, F‑129/12, EU:F:2013:203, t. 34. i 38.; Tzikas/AFE, F‑120/13, EU:F:2014:197, t. 46. i Wahlström/Frontex, F‑117/13, EU:F:2014:215, t. 28. i 33. i navedena sudska praksa

4.      Pravo na pretpostavku nedužnosti temeljno je pravo, a sudovi Unije moraju osigurati da ga institucije poštuju. To je pravo opće načelo koje se primjenjuje u upravnim postupcima, posebno u pogledu naravi predmetnih povreda dužnosti kao i naravi i stupnja strogosti s tim poveznih mjera. Iz toga proizlazi da se pravo na pretpostavku nedužnosti primjenjuje, iako se ne vodi kazneni postupak, na dužnosnika optuženog za dovoljno ozbiljno neispunjenje obveza iz Pravilnika kako bi se opravdala istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara na temelju koje će uprava moći usvojiti svaku potrebnu mjeru, prema potrebi čak i strogu.

Što se tiče odluke o raskidu ugovora o radu na određeno vrijeme članu ugovornog osoblja zbog gubitka povjerenja, do povrede prava može doći ako uprava odluči raskinuti ugovor o radu dotičnog člana osoblja samo na temelju optužbi koje je protiv njega naveo njegov neposredno nadređeni a da prethodno dotičnoj osobi nije omogućeno da se izjasni i da se provjeri jesu li prigovori protiv nje opravdani. Međutim, nema povrede pretpostavke nedužnosti ako je odluka donesena nakon provedene istrage tijekom koje se zainteresirana osoba imala mogućnost izjasniti.

(t. 154. i 155.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Apostolidis/Sud, T‑86/97, EU:T:1998:71, t. 47.

Službenički sud: presuda BD/Komisija, F‑36/11, EU:F:2012:49, t. 51. i navedena sudska praksa

5.      Institucije imaju široku ovlast pri izboru osoba kojima povjeravaju vođenje istrage u vezi s optužbama o upravnoj nepokornosti. U tom okviru, institucije su obvezne izabrati osobe koje su prilagođene za obavljanje osjetljivih zadataka koji su im povjereni a da pritom iskustvo tih osoba u ulozi istražitelja ne smije biti odlučujući element u tom izboru.

S obzirom na tu široku diskrecijsku ovlast, zainteresirana osoba ne može pred sudom Unije valjano osporiti izbor svoje uprave samo na temelju navodnog pomanjkanja iskustva istražitelja a da nije pokušala dokazati da je tijelo nadležno za sklapanje ugovora očito pogrešno primijenilo svoju diskrecijsku ovlast.

(t. 174. i 175.)

Izvor:

Službenički sud: presuda Tzirani/Komisija, F‑46/11, EU:F:2013:115, t. 121.

6.      Prijevremeni raskid ugovora članu ugovornog osoblja u skladu s člankom 47. točkom (b) podtočkom (ii) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika može se temeljiti na postupanju dotičnog člana osoblja koje je dovelo do gubitka povjerenja između potonjeg i tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu. U tom pogledu, nadležno tijelo raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću, a nadzor suda Unije ograničen je na provjeru nepostojanja očite pogreške ili zlouporabe ovlasti.

U tom okviru, za potrebe utvrđenja da je uprava počinila očitu pogrešku u ocjeni činjenica koja je takve naravi da može opravdati poništenje odluke donesene na temelju te ocjene, pretpostavlja da su dokazi, koje treba podnijeti tužitelj, dovoljni da ocjena uprave ne bude vjerodostojna. Drugim riječima, razlog koji se temelji na očitoj pogrešci mora se odbiti ako se, u nedostatku dokaza tužitelja, ocjena koja je dovedena u pitanje može prihvatiti kao utemeljena ili dosljedna

(t. 188. i 189.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda ETF/Michel, T‑108/11 P, EU:T:2013:625, t. 77.

Službenički sud: presude Mocová/Komisija, F‑41/11, EU:F:2012:82, t. 44. i navedena sudska praksa i CT/EACEA, EU:F:2013:190, t. 43. i navedena sudska praksa

7.      Poništenje akta koji sadrži nezakonitost samo po sebi predstavlja odgovarajuću i načelno dovoljnu naknadu ukupne nematerijalne štete koju je taj akt mogao prouzročiti, osim ako tužitelj ne dokaže da je pretrpio nematerijalnu štetu koja je odvojiva od nezakonitosti na kojoj se temelji poništenje pa se tim poništenjem ne može u potpunosti popraviti.

(t. 234.)

Izvor:

Službenički sud: presuda CP/Parlament, F‑8/13, EU:F:2014:44, t. 105.