PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
17. rujna 2015.(*)
„Žig Zajednice – Prijava verbalnog žiga Zajednice COMPETITION – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009“
U predmetu T‑550/14,
Volkswagen AG, sa sjedištem u Wolfsburgu (Njemačka), koji zastupa U. Sander, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa M. Fischer, u svojstvu agenta,
tuženika,
povodom tužbe protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM‑a od 15. svibnja 2014. (predmet R 2082/2013‑1), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka COMPETITION kao žiga Zajednice,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: S. Frimodt Nielsen, predsjednik, F. Dehousse i A. M. Collins (izvjestitelj), suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 23. srpnja 2014.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 7. listopada 2014.,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od mjesec dana od dostave obavijesti o zaključenju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, na temelju izvještaja suca izvjestitelja, u skladu s člankom 135.a Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Činjenice iz kojih proizlazi spor
1 Dana 11. travnja 2013. tužitelj Volkswagen AG podnio je prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Žig za koji je zatražena registracija verbalni je znak COMPETITION.
3 Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija pripadaju razredima 12., 28., 35. i 37. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju, za svaki od navedenih razreda, sljedećem opisu:
– razred 12.: „Kopnena motorna vozila i njihovi dijelovi; motori i pogonski sustavi za kopnena vozila, pogoni za kopnena vozila i njihovi dijelovi; spojke za kopnena vozila; okviri za kopnena vozila; kosturi vozila [šasije]; karoserije za vozila; pneumatske gume, zračnice za pneumatske gume, protusklizne naprave za kotače vozila, oprema za popravak zračnica, ljepljive gumene zakrpe za popravak zračnica, gume za kotače vozila, čavli za gume, lanci protiv klizanja, lanci za snijeg, obruči kotača vozila [naplatci], prirubnice za rube kotača, kotači vozila, glavina kotača za vozila, amortizeri vozila, opruge amortizera vozila; nasloni za glavu na sjedalima vozila; sjedala za vozila; retrovizori; alarmni sustavi za vozila, uređaji protiv krađa za vozila; automobilski upaljači za cigare; vozila, motorna vozila i njihovi dijelovi; autobusi; motorna teretna vozila; karavane; prikolice i poluprikolice vozila, kuke za vuču vozila; traktori; motocikli; mopedi; omnibusi“;
– razred 28.: „Makete vozila, makete vozila i autići [igračke]; kompleti za izradu maketa [igračke]; vozila za djecu (uključeno u razred 28.), romobili (vozila za djecu); igraće karte; plišane životinje i ostale plišane igračke; aparati za razonodu, aparati za videoigre, prijenosni aparati za razonodu s LCD ekranom“;
– razred 35.: „Prodaja na veliko i na malo automobila, dijelova automobila i pribora za automobile; usluge prodaje na veliko i na malo za prodaju na daljinu automobila, dijelova automobila i pribora za automobile; usluge trgovanja na malo i veliko na internetu automobilima, dijelovima automobila i priborom za automobile; usluge prodaje na malo i veliko putem televizijske prodaje automobila, dijelova automobila i pribora za automobile; sakupljanje (osim prijevoza) različitih automobila i dijelova automobila ili pribora za automobile za račun trećih kako bi se olakšao pregled te kupnja tih proizvoda za klijente u trgovini na malo; posredovanje u vezi s ugovorima o kupnji i prodaji vozila, dijelova automobila i pribora za automobile za račun trećih; poslovna uprava i organizacijsko upravljanje automobilskim voznim parkom za račun trećih“;
– razred 37.: „Promjena, popravak, usluga održavanja, rastavljanje, održavanje, briga, čišćenje i bojenje vozila, motora i njihovih odgovarajućih dijelova, ugradnja sredstava za prijevoz, motora i njihovih odgovarajućih dijelova za račun trećih, pomoć u slučaju kvara vozila [popravljanje]; izvršenje promjena sukladno specifikacijama klijenata karoserija, šasija i motora automobila (podešavanje), uključeno u razred 37.“
4 Odlukom od 26. kolovoza 2013. ispitivač je na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i članka 7. stavka 2. iste uredbe odbio prijavu za registraciju za predmetne proizvode i usluge.
5 Dana 25. listopada 2013. tužitelj je na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 podnio žalbu protiv ispitivačeve odluke u dijelu u kojemu je odbijena prijava za registraciju za predmetne proizvode i usluge.
6 Odlukom od 15. svibnja 2014. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) prvo žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je žalbu s obrazloženjem da znak COMPETITION nema razlikovni karakter za sve predmetne proizvode i usluge u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Osobito je smatralo da će se taj znak percipirati kao oznaka određene kategorije proizvoda, i to onih koji su prilagođeni natjecateljskim i stoga ekstremnim uvjetima, kao i usluga pripreme vozila za natjecanje.
Zahtjevi stranaka
7 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži OHIM‑u snošenje troškova.
8 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
9 U prilog tužbi tužitelj navodi samo jedan tužbeni razlog, kojim ističe povredu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Smatra da je žalbeno vijeće moralo utvrditi da znak COMPETITION ima dovoljno razlikovan karakter da može služiti kao oznaka komercijalnog podrijetla predmetnih proizvoda i usluga.
10 OHIM osporava tu argumentaciju.
11 Valja podsjetiti da se, sukladno članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, neće registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter.
12 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, žigovi na koje se odnosi članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 su oni za koje se smatra da nisu u stanju izvršavati glavnu funkciju žiga, a to je pokazivanje komercijalnog podrijetla predmetnog proizvoda ili usluge, kako bi se potrošaču koji stječe taj proizvod ili uslugu koja je označena žigom omogućilo da pri kasnijem stjecanju učini isti izbor, ako se iskustvo pokazalo pozitivnim, ili drugi izbor, ako se ono pokazalo negativnim (presude od 20. svibnja 2009., CFCMCEE/OHIM (P@YWEB CARD i PAYWEB CARD), T‑405/07 i T‑406/07, Zb., EU:T:2009:164, t. 33. i od 21. siječnja 2011., BSH/OHIM (executive edition), T‑310/08, EU:T:2011:16, t. 23.).
13 Razlikovni karakter znaka mora se ocijeniti, s jedne strane, s obzirom na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija i, s druge strane, s obzirom na percepciju relevantne javnosti (presude od 21. siječnja 2010., Audi/OHIM, C‑398/08 P, Zb., EU:C:2010:29, t. 34. i od 9. rujna 2010., OHIM/Borco‑Marken‑Import Matthiesen, C‑265/09 P, Zb., EU:C:2010:508, t. 32.).
14 Što se tiče žigova koji se sastoje od znakova ili oznaka koji se osim toga upotrebljavaju kao reklamni slogani, oznake kvalitete ili izrazi koji potiču na kupnju proizvoda ili usluga na koje se žig odnosi, njihova registracija nije isključena zbog takve uporabe (presude Audi/OHIM, t. 13. supra, EU:C:2010:29, t. 35. i od 11. prosinca 2012., Fomanu/OHIM (Qualität hat Zukunft), T‑22/12, EU :T:2012:663, t. 15.).
15 Kad je riječ o ocjeni razlikovnog karaktera takvih žigova, na njih se ne primjenjuju stroži kriteriji od onih koji se primjenjuju na druge znakove (presude Audi/OHIM, t. 13 supra, EU:C:2010:29, t. 36. i Qualität hat Zukunft, t. 14. supra, EU:T:2012:663, t. 16.).
16 Sud je stoga presudio da se u odnosu na reklamni slogan za zaključak da ima minimalni razlikovni karakter koji se traži u članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 ne traži „maštovitost“ odnosno „postojanje konceptualne napetosti koja može izazvati efekt iznenađenja i koji se zbog toga može zapamtiti“ (presude Audi/OHIM, t. 13. supra, EU:C:2010:29, t. 39. i od 21. listopada 2004., OHIM/Erpo Möbelwerk, C‑64/02 P, Zb., EU:C:2004:645, t. 31. i 32.).
17 Slijedom toga, mora se smatrati da žig koji sadržava reklamni slogan nema razlikovni karakter ako ga relevantna javnost može percipirati samo kao običnu promidžbenu formulu. S druge strane, takvom se žigu mora priznati razlikovni karakter ako ga relevantna javnost, bez obzira na njegovu promidžbenu funkciju, može percipirati kao oznaku komercijalnog podrijetla proizvoda i usluga na koje se odnosi (rješenje od 12. lipnja 2014, Delphi Technologies/OHIM, C‑448/13 P, EU:C:2014:1746, t. 37.; presude Qualität hat Zukunft, t. 14. supra, EU:T:2012:663, t. 22. i od 6. lipnja 2013., Interroll/OHIM (Inspired by efficiency), T‑126/12, EU:T:2013:303, t. 24.).
18 U skladu s izloženim, valja ispitati je li, kao što to ističe tužitelj, žalbeno vijeće prekršilo članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 zaključivši da žig za koji je podnesena prijava nema razlikovni karakter.
19 Kao prvo, u odnosu na relevantnu javnost, žalbeno vijeće smatralo je da su proizvodi i usluge na koje se odnosi prijava za registraciju znaka COMPETITION namijenjeni ne samo specijaliziranoj skupini javnosti koja sudjeluje u automobilskim natjecanjima već i široj javnosti koja se zanima, primjerice, za vozila ili dijelove vozila za natjecanje. Potonja javnost, koju sačinjavaju prosječni potrošači, uobičajeno je obaviještena, razumno pažljiva i oprezna. Tužitelj ne osporava tu ocjenu, koja je osim toga valjana te je valja prihvatiti.
20 Tužitelj također ne osporava utvrđenje žalbenog vijeća prema kojemu relevantnu javnost sačinjava anglofona i frankofona javnost Europske unije. Valja prihvatiti to utvrđenje te, sukladno članku 7. stavku 2. Uredbe br. 207/2009, apsolutni razlog za obijanje valja sagledati u odnosu na anglofonu i frankofonu javnost. Naime, s obzirom na to da se predmetni znak sastoji isključivo od jedne riječi koja potječe iz engleskog jezika, s lakoćom će ga razumjeti anglofona i frankofona javnost u smislu „natjecanja“ (vidjeti u tom smislu presudu od 7. srpnja 2011., Cree/OHIM (TRUEWHITE), T‑208/10, EU:T:2011:340, t. 18. i navedenu sudsku praksu).
21 Kao drugo, u odnosu na razlikovni karakter zatraženog žiga, žalbeno vijeće smatralo je da bi za vozila i dijelove automobila iz razreda 12. relevantna javnost prepoznala oznaku kategorije koja je svojstvena za vozila i dijelove koji su s njima povezani, prilagođene potrebama utrke. Također, vijeće je smatralo da bi se žig za koji je podnesena prijava shvatio kao oznaka da se uslugama iz razreda 37. pripremaju vozila za natjecanje. Nadalje, za igračke iz razreda 28. taj žig nema razlikovni karakter u odnosu na one kojima je moguće natjecati se ni u odnosu na proizvode koji su „reprodukcija“ „artikala za natjecanje“. Konačno, usluge iz razreda 35. povezane su s proizvodima iz razreda 12., u odnosu na koje predmetni znak nema razlikovni karakter.
22 U konkretnom slučaju tužitelj osporava vezu koju je žalbeno vijeće utvrdilo između pojma natjecanja i predmetnih proizvoda i usluga. On smatra da takva veza traži određeni napor tumačenja te je na granici značenja znaka. S obzirom na to da taj znak nema ni opisni ni isključivo hvaleći karakter, ima primjeren razlikovni karakter koji može služiti kao žig Zajednice.
23 Valja navesti da se sporni znak sastoji samo od jedne riječi, koja je česta u engleskom i francuskom jeziku, a koja znači „konkurencija“ i „natjecanje“. Tužitelj u tužbi prihvaća tu ocjenu.
24 Valja dodati da je izraz „competition“ svakidašnja riječ koju, kao što to ističe i sam tužitelj, relevantni potrošači poznaju „u velikom broju konteksta“. Taj izraz na jasan način upućuje na to da je proizvod ili usluga namijenjena za natjecanje i stoga izvanredne kakvoće. Zbog toga izraz „competition“ ima hvaleći karakter promidžbene naravi i njegova je funkcija istaknuti pozitivne kvalitete proizvoda i usluga za čije se predstavljanje i koristi (vidjeti u tom smislu presudu od 30. lipnja 2004., Norma Lebensmittelfilialbetrieb/OHIM (Mehr für Ihr Geld), T‑281/02, Zb., EU:T:2004:198, t. 29. i navedenu sudsku praksu). Relevantna javnost stoga će odmah percipirati navedeni izraz kao hvaleću poruku promotivnog karaktera koja upućuje na to da predmetni proizvodi i usluge predstavljaju korist za potrošače u smislu kakvoće u usporedbi s konkurentnim proizvodima i uslugama (vidjeti u tom smislu presudu od 3. srpnja 2003., Best Buy Concepts/OHIM (BEST BUY), T‑122/01, Zb., EU:T:2003:183, t. 29.).
25 U odnosu na „kopnena motorna vozila; vozila; motorna vozila; autobuse; motorna teretna vozila; karavane; traktore; motocikle; mopede; omnibuse“ iz razreda 12., valja smatrati da znak COMPETITION prenosi hvaleću poruku čiji je cilj istaknuti pozitivne kvalitete tih proizvoda kao što su njihova učinkovitost i čvrstina, što se traži u natjecanjima, te stoga i činjenicu da su prilagođeni ekstremnim uvjetima korištenja. Kao što je to osnovano navelo žalbeno vijeće u točki 11. pobijane odluke, vozila koja su namijenjena natjecanju, primjerice u automobilskim utrkama, brža su i čvršća od drugih vozila. Osim toga, žig za koji je podnesena prijava ne sadržava nijedan element koji bi, izvan njegova očito promidžbenog značenja, omogućio relevantnoj javnosti da ga lako i izravno zapamti kao žig koji upućuje na poduzetnika od kojeg dolaze predmetna vozila.
26 Suprotno onomu što smatra tužitelj, izraz od kojega se sastoji žig za koji je podnesena prijava nije dvosmislen i nema nikakvu semantičku dubinu koja bi spriječila relevantnu javnost da ga izravno poveže s tim proizvodima (vidjeti u tom smislu presudu od 29. siječnja 2015., Blackrock/OHIM (INVESTING FOR A NEW WORLD), T‑59/14, EU:T:2015:56, t. 33. i navedenu sudsku praksu). Stoga tužitelj neosnovano smatra da se takva veza može utvrditi samo ako bi se predmetna vozila mogla također koristiti u okviru natjecanja. Osim toga, nije od važnosti ono što navodi tužitelj, da se izraz „competition“ koristi u drugom kontekstu koji nije automobilski sektor, kao što je to pravo tržišnog natjecanja, s obzirom na to da se razlikovni karakter mora ocijeniti u odnosu na proizvode za koje je registracija zatražena (vidjeti točku 13. ove presude).
27 Nadalje, nije osnovan tužiteljev argument prema kojemu izraz „competition“, suprotno oznakama kao što su Turbo, ABS ili 4x4, ne može služiti kao izravan opis kopnenog motornog vozila ili jedne njegove bitne karakteristike, s obzirom na to da se pobijana odluka temelji na članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, a ne na članku 7. stavku 1. točki (c) iste uredbe. U tom kontekstu, tužitelj se ne može s uspjehom pozvati na presudu od 2. prosinca 2008., Ford Motor/OHIM (FUN) (T‑67/07, Zb., EU:T:2008:542), s obzirom na to da se u predmetu u kojem je donesena ta presuda analiza razlikovnog karaktera predmetnog znaka koju je provelo žalbeno vijeće u cijelosti temeljila na pogrešnoj analizi njegova opisnog karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) navedene uredbe (gore navedena presuda FUN, EU:T:2008:542, t. 53. i 54.).
28 Iako tužitelj priznaje da izraz „competition“ može prenijeti posebnu oznaku u odnosu na vozila, on ističe da ga relevantna javnost ne bi percipirala „isključivo“ kao obavijest o vrsti proizvoda ili usluga i njihovu podrijetlu. On smatra da informativni sadržaj zatraženog žiga u odnosu na predmetne proizvode nije tako jasan i očit te da bi taj žig svejedno mogao poslužiti relevantnoj javnosti kao oznaka podrijetla. Valja utvrditi da tužitelj nije uspio dokazati postojanje maštovitog, iznenađujućeg ili neočekivanog elementa koji bi bio takve naravi da zatraženom žigu u odnosu na relevantnu javnost daje razlikovni karakter koji bi mogao dovesti u pitanje utvrđenja iz točke 25. ove presude.
29 U odnosu na dijelove vozila i sastavne dijelove vozila iz razreda 12., i to „dijelove [za kopnena motorna vozila]; motore i pogonske sustave za kopnena vozila, pogone za kopnena vozila i njihove dijelove; spojke za kopnena vozila; okvire za kopnena vozila; kosture vozila [šasije]; karoserije za vozila; pneumatske gume, zračnice za pneumatske gume, protusklizne naprave za kotače vozila, opremu za popravak zračnica, ljepljive gumene zakrpe za popravak zračnica, gume za kotače vozila, čavle za gume, lance protiv klizanja, lance za snijeg, obruče kotača vozila [naplatke], prirubnice za rube kotača, kotače vozila, glavine kotača za vozila, amortizere vozila, opruge amortizera vozila; naslone za glavu na sjedalima vozila; sjedala za vozila; retrovizore; alarmne sustave za vozila, uređaje protiv krađa za vozila; automobilske upaljače za cigare; vozila, motorna vozila i njihove dijelove; autobuse; motorna teretna vozila; karavane; prikolice i poluprikolice vozila, kuke za vuču vozila“, valja navesti da, kao što je to pravilno navedeno u točki 17. pobijane odluke, znak COMPETITION prenosi opću promidžbenu poruku, s obzirom na to da upućuje na to da se predmetni proizvodi mogu koristiti u natjecateljskim uvjetima ili u natjecanjima i da su stoga bolje kakvoće ili čvršći od uobičajenih proizvoda. Primjerice, u području automobilskog sporta pneumatske gume razvijene su kako bi se postiglo što je moguće bolje vrijeme u kvalifikacijama (vidjeti u tom smislu i per analogiam presudu od 13. prosinca 2011, Goodyear Dunlop Tyres UK/OHIM – Sportfive (QUALIFIER), T‑424/09, EU:T:2011:735, t. 44.). Stoga u kontekstu predmetnih proizvoda znak predstavlja običnu hvaleću oznaku.
30 U tom pogledu valja navesti da se relevantni potrošači obično pitaju o tehničkoj kompatibilnosti proizvoda te vrste sa svojim vozilima (vidjeti u tom smislu i per analogiam presudu od 23. travnja 2013., Apollo Tyres/OHIM – Endurance Technologies (ENDURACE), T‑109/11, EU:T:2013:211, t. 54.). Stoga postoji očita i izravna veza između predmetnih proizvoda i vozila iz razreda 12. za koja znak COMPETITION nema razlikovni karakter, tako da taj znak nema razlikovni karakter ni u odnosu na njih.
31 U odnosu na usluge iz razreda 37. (vidjeti točku 3. ove presude), žalbeno vijeće smatra da žig za koji je podnesena prijava upućuje samo na to da se tim uslugama pripremaju vozila za natjecanje i da stoga u odnosu na njih nema razlikovni karakter. Tužitelj osporava to utvrđenje tvrdeći da izraz „competition“ nema logične veze s navedenim uslugama i da tumačenje žalbenog vijeća prelazi granice semantičkog sadržaja tog žiga. On smatra da, u kontekstu usluga iz razreda 37., s jedne strane, žig za koji je podnesena prijava „automatski ne“ podsjeća relevantnu javnost na automobilske utrke ili relije te, s druge strane, ta javnost ne polazi od načela da se, primjerice, promjenom pneumatskih guma njihovo vozilo priprema za takvo natjecanje.
32 Takvi argumenti nisu uvjerljivi s obzirom na značenje izraza „competition“ i na način kako će ga shvatiti relevantna javnost. Naime, sve te usluge imaju izravan odnos sa spornim proizvodima iz razreda 12., u odnosu na koje je utvrđeno da znak nema razlikovni karakter. Opći je sud već imao priliku utvrditi da se usluge popravka, održavanja i provjere vozila iz razreda 37. mogu smatrati pridruženima ili komplementarnima u odnosu na vozila iz razreda 12., s obzirom na to da ih često pružaju isti poduzetnici kao što su oni koji stavljaju u promet motorna vozila (presuda od 26. siječnja 2006., Volkswagen/OHIM – Nacional Motor (Variant), T‑317/03, EU:T:2006:27, t. 44.). Stoga će relevantna javnost u odnosu na usluge iz razreda 37., među kojima osobito održavanje vozila, motora i odgovarajućih dijelova, percipirati taj znak kao hvaleću oznaku, u smislu da se u okviru tih usluga vozila osposobljavaju za natjecanja ili da postaju učinkovitija. Značenje izraza „competition“, što tužitelj nije osporio (vidjeti točku 23. ove presude), neposredno i očito proizlazi iz njegove artikulacije i relevantnoj javnosti nije potreban nikakav napor u tumačenju.
33 Kada je riječ o uslugama prodaje na veliko i na malo iz razreda 35. (vidjeti točku 3. ove presude), žalbeno je vijeće u točki 22. pobijane odluke smatralo da imaju izravan odnos s predmetnim proizvodima iz razreda 12., u odnosu na koje znak COMPETITION nema razlikovni karakter. Tužitelj osporava takav zaključak ističući da je, s obzirom na to da je žalbeno vijeće pogrešno ocijenilo razlikovni karakter u odnosu na proizvode iz razreda 12., ocjena u odnosu na navedene usluge također pogrešna. Valja navesti da tužitelj ne osporava vezu koju je utvrdilo žalbeno vijeće između proizvoda iz razreda 12. i usluga iz razreda 35., uključujući „sakupljanje (osim prijevoza) različitih automobila i dijelova automobila ili pribora za automobile za račun trećih kako bi se olakšao pregled te kupnja tih proizvoda za klijente u trgovini na malo; posredovanje u vezi s ugovorima o kupnji i prodaji vozila, dijelova automobila i pribora za automobile za račun trećih; poslovnu upravu i organizacijsko upravljanje automobilskim voznim parkom za račun trećih“ iz potonjeg razreda. S obzirom na to da je Opći sud utvrdio da žig za koji je podnesena prijava nema razlikovni karakter u odnosu na sve te proizvode, valja zaključiti da, u odnosu na relevantnu javnost koja bi u vrijeme donošenja odluke o kupnji tih proizvoda bila suočena s očitim značenjem znaka, izraz ne bi imao razlikovni karakter ni u odnosu na prodaju navedenih proizvoda, bez obzira na to radi li se o trgovini na malo, na veliko ili putem interneta.
34 U odnosu na proizvode iz razreda 28. (vidjeti točku 3. ove presude) žalbeno je vijeće razgraničilo, s jedne strane, igračke kojima se može natjecati, među kojima su igraće karte i videoigre, te, s druge strane, druge proizvode koji su „reprodukcija“ „artikala za natjecanje“. Ono je smatralo da žig za koji je podnesena prijava nema razlikovni karakter u odnosu ni na jedan od tih proizvoda. Tužitelj ne ističe nijedan argument kojim bi pobio taj zaključak, s obzirom na to da se on odnosi na prvu kategoriju proizvoda.
35 U odnosu na drugu kategoriju proizvoda, tužiteljevi navodi u bitnome su ograničeni na to da je, s obzirom na to da je žalbeno vijeće pogrešno ocijenilo razlikovni karakter u odnosu na proizvode iz razreda 12., ocjena u odnosu na te proizvode također pogrešna. Valja navesti da tužitelj ne osporava vezu koju je utvrdilo žalbeno vijeće između tih dvaju razreda proizvoda. S obzirom na to da je Opći sud utvrdio da sporni znak nema razlikovni karakter u odnosu na sve proizvode iz razreda 12., tužiteljev argument ne može se usvojiti za proizvode iz razreda 28. U svakom slučaju, valja naglasiti da žig za koji je podnesena prijava prenosi sličnu promidžbenu poruku u odnosu na sve proizvode iz razreda 28. (vidjeti točku 25. ove presude), tako da ga se ne percipira kao oznaku njihova komercijalnog podrijetla.
36 Iz svega navedenog proizlazi da žig za koji je podnesena prijava ne omogućuje relevantnoj javnosti da utvrdi podrijetlo predmetnih proizvoda i usluga niti da ih razlikuje od proizvoda drugih poduzetnika te stoga nema razlikovni karakter. Slijedom toga, taj znak ne omogućuje relevantnoj javnosti da utvrdi podrijetlo navedenih proizvoda i usluga. U tim uvjetima tužitelj se ne može s uspjehom pozvati na povredu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
37 Taj zaključak nije doveden u pitanje drugim tužiteljevim argumentima.
38 Kao prvo, tužitelj smatra da je u automobilskom sektoru relevantna javnost naviknuta na žigove i podžigove koji, u većoj ili manjoj mjeri, imaju promidžbeni karakter. Stoga smatra da će potrošač bez problema percipirati znak COMPETITION kao oznaku podrijetla za sve predmetne proizvode i usluge te stoga kao razlikovni znak.
39 Valja naglasiti da taj argument izravno proturječi argumentu iz točke 16. tužbe, u kojem tužitelj navodi da izraz „competition“ nema hvaleći karakter. Osim toga, valja primijetiti da tužitelj ne osporava ni značenje zatraženog žiga koje je žalbeno vijeće uzelo u obzir ni zaključke žalbenog vijeća u odnosu na identitet i razinu pažnje zainteresirane javnosti. Valja navesti da, kao što to proizlazi iz gornjih navoda, znak COMPETITION, čak ni kao promidžbeni izraz, nije dovoljno originalan niti pun značenja da bi bio potreban minimalan napor tumačenja, razmišljanja ili analize relevantne javnosti, s obzirom na to da dovodi do toga da ga se poveže s predmetnim proizvodima i uslugama. U stvari, poruka koja se odašilje javnosti, s obzirom na značenje znaka utvrđeno u točki 23. ove presude, promidžbene je naravi. Njegova je funkcija istaknuti pozitivne kvalitete proizvoda i usluga za koje se sugerira da su prilagođeni natjecateljskim uvjetima. Osim toga, valja primijetiti da se relevantna javnost, s obzirom na to da ne obraća puno pozornosti na znak koji joj ne upućuje na podrijetlo ili namjenu onoga što želi kupiti, već joj prenosi isključivo promidžbenu i apstraktnu poruku, neće usredotočiti na istraživanje eventualnih različitih funkcija predmetnog izraza niti ga zapamtiti kao žig (vidjeti presudu Qualität hat Zukunft, t. 14. supra, EU:T:2012:663, t. 30. i navedenu sudsku praksu). Stoga valja odbiti tužiteljeve argumente koji se odnose na druge žigove istog sektora poslovanja.
40 Isto vrijedi za tužiteljev navod prema kojem, u bitnome, žalbeno vijeće nije s velikom vjerojatnošću isključilo mogućnost da relevantna javnost može percipirati žig za koji je podnesena prijava kao da ima potreban razlikovni karakter. Valja naglasiti da se zatraženom žigu ne može pripisati nikakav razlikovni karakter te žalbeno vijeće, odbijajući žalbu koja mu je podnesena, nije prestrogo primijenilo kriterij iz članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
41 Kao drugo, u odnosu na tužiteljev argument prema kojemu je, u bitnome, prema vlastitoj praksi u području registracije žalbeno vijeće trebalo zaključiti da žig za koji je podnesena prijava ima razlikovni karakter, valja podsjetiti da je OHIM obvezan izvršavati svoje nadležnosti u skladu s općim načelima prava Unije, kao što je načelo dobrog upravljanja (presuda od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, C‑51/10 P, Zb., EU:C:2011:139, t. 73.).
42 S obzirom na ta dva potonja načela, OHIM u okviru ispitivanja prijave za registraciju žiga Zajednice mora uzeti u obzir odluke koje su već donesene povodom sličnih prijava i posebnu pozornost posvetiti pitanju treba li odlučiti u istom smislu (presuda Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, t. 41. supra, EU:C:2011:139, t. 74.).
43 Slijedom navedenog, načela jednakog postupanja i dobre uprave moraju se uskladiti s poštovanjem zakonitosti (presuda Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, t. 41. supra, EU:C:2011:139, t. 75.).
44 Slijedom toga, osoba koja podnosi prijavu za registraciju nekog znaka kao žiga ne bi se mogla u svoju korist pozvati na moguću nezakonitost koja je počinjena u prilog drugomu kako bi ishodila istovjetnu odluku (presuda Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, t. 41. supra, EU:C:2011:139, t. 76.).
45 Uostalom, zbog razloga pravne sigurnosti i, točnije, dobre uprave, ispitivanje svih prijava za registraciju mora biti potpuno i cjelovito kako bi se izbjegla nevaljana registracija žigova. Stoga takvo ispitivanje treba provoditi u svakom konkretnom slučaju. Naime, registracija znaka kao žiga ovisi o specifičnim kriterijima primjenjivima u okviru činjeničnih okolnosti predmetnog slučaja koji služe tomu da se provjeri sadržava li predmetni znak razlog za odbijanje (vidjeti u tom smislu presudu Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, t. 44. supra, EU:C:2011:139, t. 77.).
46 U ovom se slučaju pokazalo da, suprotno onomu što je mogao biti slučaj u odnosu na neke ranije prijave za registraciju znakova, ova prijava za registraciju ispunjava jedan od uvjeta za odbijanje iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.
47 U tim uvjetima, s obzirom na nepostojanje razlikovnog karaktera zatraženog žiga, tužitelj se ne može s uspjehom pozivati na ranije odluke OHIM‑a, kao što je to osnovano navelo žalbeno vijeće u točki 24. pobijane odluke.
48 Kao treće, nije potrebno ispitati argument prema kojemu žig za koji je podnesena prijava nije deskriptivan niti se protivi zahtjevu raspoloživosti. S obzirom na to da žalbeno vijeće nije utemeljilo pobijanu odluku na apsolutnom razlogu za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 te da tužitelj zahtijeva isključivo poništenje te odluke, primjena članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 nije, u smislu članka 65. te uredbe, predmet ovog postupka te stoga ni nadzora zakonitosti koji je sud Unije dužan provesti u predmetnom slučaju (vidjeti u tom smislu presudu P@YWEB CARD i PAYWEB CARD, t. 12. supra, EU:T:2009:164, t. 93. i navedenu sudsku praksu).
49 U svakom slučaju, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, dovoljno je da je primjenjiv jedan apsolutni razlog za odbijanje i sporni se žig ne može registrirati kao žig Zajednice (vidjeti presudu od 16. ožujka 2006., Telefon & Buch/OHIM – Herold Business Data (WEISSE SEITEN), T‑322/03, Zb., EU:T:2006:87, t. 110. i navedenu sudsku praksu).
50 Imajući u vidu sve gore navedeno, tužbu valja odbiti u cijelosti.
Troškovi
51 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova sukladno OHIM‑ovu zahtjevu.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu Volkswagen AG nalaže se snošenje troškova.
Frimodt Nielsen | Dehousse | Collins |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu, 17. rujna 2015.
Potpisi