Tužba podnesena 31. srpnja 2013. – Miettinen protiv Vijeća

(Predmet T-395/13)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Samuli Miettinen (Espoo, Finska) (zastupnici: O. Brouwer i E. Raedts, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Vijeća od 21. svibnja 2013. kojom se odbija puni pristup Dokumentu 12979/12 prema Uredbi (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001 L 145, str. 42.), kako je bila priopćena tužitelju 21. svibnja 2013. u pismu označenom s „06/c/02/1 3“ (osporavana odluka), kao i ponovno odbijanje od 23. srpnja 2013.;

naloži tuženiku snošenje troškova tužitelja sukladno članku 87. Poslovnika Općeg suda, uključujući troškove intervenijenata.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, tiče se povrede članka 4. stavka 2. druge alineje i članka 4. stavka 3. podstavka 1. Uredbe (EZ) br. 1049/2001, s obzirom na to da je osporavana odluka utemeljena na pogrešnom tumačenju i primjeni navedenih odredaba, koje se tiču zaštite sudskih postupaka i pravnih savjeta te zaštite postupaka odlučivanja koji su u tijeku:

kao prvo, Vijeće nije dokazalo da objava Dokumenta 12979/12 negativno utječe na mogućnost njegove pravne službe da ga brani u budućim sudskim postupcima, te potkopava zakonodavni postupak;

kao drugo, Vijeće nije dokazalo da je Dokument 12979/12 osobito osjetljiv i/ili širokog dosega, čime bi se opravdalo stavljanje na stranu presumpcije kojom se daje prednost objavi pravnih mišljenja u zakonodavnom kontekstu; kao treće, teorija Vijeća o šteti u potpunosti je hipotetska. Činjenično je i pravno neosnovana, s obzirom na to da je u vrijeme donošenja osporavane odluke sadržaj savjeta iz Dokumenta 12979/12 već bio u javnoj domeni; ikao četvrto, Vijeće nije primijenilo test prevagujućeg javnog interesa prilikom pozivanja na članak 4. stavak 3. podstavak 1. kad je uzelo u obzir samo zamijećene rizike po svoj postupak odlučivanja koji su vezani uz objavu, a ne i pozitivne učinke takve objave na, među ostalim, legitimnost postupka odlučivanja te nije primijenilo test prilikom pozivanja na članak 4. stavak 2. drugu alineju. Drugi tužbeni razlog, tiče se povrede obveze iznošenja prikladnih razloga prema članku 296. UFEU-a, s obzirom na to da Vijeće nije ispunilo svoju obve

zu iznošenja dostatnih i prikladnih razloga za donošenje osporavane odluke.