Predmet T‑397/13

(objavljeno u ulomcima)

Tilly‑Sabco

protiv

Europske komisije

„Poljoprivreda – Izvozna subvencija – Meso peradi – Provedbena uredba koja subvenciju utvrđuje na 0 eura – Tužba za poništenje – Regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere – Izravan utjecaj – Dopuštenost – Članak 3. stavak 3. Uredbe (EU) br. 182/2011 – Obveza obrazlaganja – Članak 164. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 – Legitimna očekivanja“

Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 14. siječnja 2016.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pojam regulatornog akta – Svi akti opće primjene osim zakonodavnih akata – Uredba Komisije o određivanju izvoznih subvencija za meso peradi – Uključenost

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a; Uredba Komisije br. 689/2013)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Regulatorni akti – Akti koji ne podrazumijevaju provedbene mjere i izravno se odnose na tužitelja – Pojam izravnog utjecaja – Mjerila – Uredba Komisije o određivanju izvoznih subvencija za meso peradi – Tužba društva koje se bavi izvozom zamrznute peradi – Dopuštenost

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a; Uredba Komisije br. 689/2013)

3.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Regulatorni akti – Akti koji ne podrazumijevaju provedbene mjere i izravno se odnose na tužitelja – Pojam provedbenih mjera – Pravna sredstva koja su moguća protiv tih akata

(čl. 263. al. 4. UFEU‑a)

4.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Regulatorni akti – Akti koji ne podrazumijevaju provedbene mjere i izravno se odnose na tužitelja – Pojam provedbenih mjera – Mjerila – Uredba Komisije koja određuje iznose izvoznih subvencija na nula u sektoru mesa peradi – Akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere

(čl. 263. al. 4. UFEU‑a; Uredba Komisije br. 689/2013)

5.      Institucije Europske unije – Izvršavanje nadležnosti – Provedbena ovlast Komisije za donošenje provedbenih akata – Nadzor odbora koji čine zastupnici država članica – Postupak savjetovanja – Rok za podnošenje nacrta provedbenog akta – Mogućnost odstupanja – Predstavljanje nacrta tijekom sastanka tog odbora – Dopuštenost – Pretpostavke

(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 182/2011, čl. 3. st. 3. podst. 2.; Uredba Vijeća br. 1234/2007, čl. 195.)

6.      Institucije Europske unije – Izvršavanje nadležnosti – Provedbena ovlast Komisije za donošenje provedbenih akata – Nadzor odbora koji čine zastupnici država članica – Postupak savjetovanja – Rok za poziv – Hitnost – Sudski nadzor – Granice

(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 182/2011, čl. 3. st. 3. podst. 2.; Uredba Vijeća br. 1234/2007, čl. 195.)

7.      Institucije Europske unije – Izvršavanje nadležnosti – Delegacije – Ovlast ili poddelegacija dodijeljena osobi koja obavlja određenu dužnost unutar institucija – Promjena osobe koja obavlja tu dužnost – Nepostojanje utjecaja na ovlast ili poddelegaciju

(Poslovnik Komisije, čl. 13. i 14.)

8.      Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Izvozne subvencije – Određivanje iznosa – Određivanje iznosa prvi put na nula za proizvode o kojima je riječ – Dopuštenost

(Uredba Vijeća br. 1234/2007, čl. 164. st. 3.; Uredba Komisije br. 689/2013)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 30.‑32.)

2.      Nema nikakva razloga pojam izravnog utjecaja, koji se zahtijeva u pogledu regulatornih akata u okviru trećeg slučaja iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, tumačiti na drukčiji način od onoga na koji se taj pojam tumači u okviru drugog slučaja iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, tj. u pogledu akata koji se izravno i osobno odnose na fizičku ili pravnu osobu. U tom pogledu, pojam izravnog utjecaja zahtijeva, ponajprije, da sporna mjera proizvodi izravne učinke na pravnu situaciju pojedinca i, drugo, da adresatima te mjere koji su zaduženi za njezinu provedbu ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast, s obzirom na to da je ta mjera potpuno automatska i proizlazi iz sâmog spornog propisa bez primjene drugih posrednih pravila.

Kad je riječ o tužbi protiv Uredbe br. 689/2013 koja određuje iznose izvoznih subvencija na nula u sektoru mesa peradi, ta uredba proizvodi izravan pravni učinak na društvo koje se bavi izvozom zamrznute peradi, jer ono više ne može dobiti izvozne subvencije u pozitivnom iznosu. Budući da je iznos izvoznih subvencija pobijanom uredbom određen na nula, ona u tom smislu ne ostavlja nikakvu marginu prosudbe nacionalnim tijelima zaduženima za dodjelu subvencija. Čak i da nacionalno tijelo odobri izvoznu subvenciju, ona bi automatski bila u iznosu od nula jer pobijana uredba nacionalnim tijelima ne ostavlja nikakvu marginu prosudbe koja bi im omogućila da odrede izvoznu subvenciju u pozitivnom iznosu. Pobijana uredba stoga izravno utječe na to društvo.

(t. 34.‑37.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 39.‑41.)

4.      S obzirom na tekst trećeg slučaja iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, provedbene mjere u smislu te odredbe mogu biti jedino mjere koje tijela Unije ili nacionalna tijela donose u uobičajenom tijeku stvari. Ako u uobičajenom tijeku stvari tijela Unije i nacionalna tijela ne donesu nikakvu mjeru za provedbu regulatornog akta i konkretiziranje njegovih posljedica za svakog od operatora o kojima je riječ, taj regulatorni akt ne podrazumijeva provedbene mjere. U tom smislu, prema tekstu trećeg slučaja iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a nije dovoljno da regulatorni akt može podrazumijevati provedbene mjere, nego je potrebno da podrazumijeva provedbene mjere. Stoga nije dovoljno da operator umjetno može obvezati upravu na donošenje mjere protiv koje je moguć pravni lijek jer takva mjera nije mjera koju regulatorni akt podrazumijeva.

Kad je riječ o tužni protiv Uredbe br. 689/2013 o određivanju izvoznih subvencija za meso peradi, odlučujuće pitanje za utvrđivanje podrazumijeva li ta uredba provedbene mjere nije postoji li nešto što sprečava operatore o kojima je riječ da zatraže izvoznu dozvolu kojom se unaprijed utvrđuju izvozne subvencije, nego podnose li operatori u uobičajenom tijeku stvari takve zahtjeve. U tom smislu, budući da dobivanje izvozne dozvole nije obvezno i da će izvozne subvencije koje se mogu utvrditi u svakom slučaju iznositi nula, u uobičajenom tijeku stvari operatori o kojima je riječ neće nacionalnim tijelima podnijeti zahtjeve za izvozne dozvole kojima se unaprijed utvrđuju izvozne subvencije. U nedostatku takvih zahtjeva kojima se unaprijed utvrđuju izvozne subvencije, nacionalna tijela neće donijeti nikakvu mjeru za provedbu Uredbe br. 689/2013. Ta tijela stoga u uobičajenom tijeku stvari neće donijeti takve mjere. Stoga neće postojati nikakva mjera koja konkretizira posljedice te uredbe na različite operatore o kojima je riječ. U tom smislu, činjenica da je zahtjev za izvoznu dozvolu podnesen nacionalnom tijelu samo u svrhu stjecanja pristupa sudu znači da se taj zahtjev neće podnijeti u uobičajenom tijeku stvari. Budući da nacionalno tijelo nema drugog izbora nego odrediti iznos subvencija na nula, izvoznik u tim okolnostima ne može imati nikakav interes za određivanje subvencija od nacionalnog tijela, osim radi postizanja na umjetan način donošenja akta protiv kojeg se može podnijeti pravni lijek. Proizlazi da Uredba br. 689/2013 ne podrazumijeva provedbene mjere.

Taj rezultat nije doveden u pitanje argumentom prema kojem bi bilo paradoksalno dopuštenost pravnog lijeka učiniti ovisnim o razini subvencija i smatrati da u slučaju određivanja iznosa subvencija na nula uredba ne podrazumijeva provedbene mjere, dok je u slučaju određivanja na razinu iznad nula akt koji se može pobijati provedbeni akt na nacionalnoj razini. Naime, pitanje podrazumijeva li regulatorni akt provedbene mjere mora se razmotriti uzimajući u obzir sve okolnosti ovog slučaja. U tom smislu, radi ocjene podrazumijeva li regulatorni akt provedbene mjere potrebno je usredotočiti na položaj osobe koja se poziva na pravo na pokretanje postupka povodom pravnog lijeka. Stoga je moguće da istu uredbu mogu osporavati određeni operatori pred sudom Unije jer se izravno na njih odnosi i ne podrazumijeva provedbene mjere u odnosu na njih, ali podrazumijeva provedbene mjere u odnosu na druge operatore. A fortiori, nije isključeno da uredba koja određuje iznos subvencija na nula ne podrazumijeva provedbene mjere, dok ih slična uredba koja određuje subvencije na pozitivan iznos podrazumijeva.

(t. 43.‑45., 53., 54., 58., 62.‑65.)

5.      Članku 3. stavku 3. Uredbe br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije, načelno se ne protivi predstavljanje nacrta provedbene uredbe tijekom sastanka upravnog odbora koji je predviđen člankom 195. Uredbe br. 1234/2007 o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode. Članak 3. stavak 3. drugi podstavak prva rečenica Uredbe br. 182/2011 predviđa rok od najmanje 14 dana između podnošenja nacrta provedbenog akta i datuma sastanka upravnog odbora, osim u opravdanim slučajevima. Stoga je moguće odstupiti od pravila o predstavljanju nacrta uredbi 14 dana prije datuma sastanka upravnog odbora, ali Uredba br. 182/2011 ne predviđa minimalan rok koji se mora poštovati. Zbog teksta „osim u opravdanim slučajevima“, koji se nalazi na početku prve rečenice članka 3. stavka 3. drugog podstavka Uredbe br. 182/2011, toj se prvoj rečenici ne protivi predstavljanje nacrta uredbe tijekom sastanka.

Nadalje, formulacija iz članka 3. stavka 3. drugog podstavka Uredbe br. 182/2011 prema kojoj članovi upravnog odbora moraju imati mogućnost razmotriti nacrt pravodobno mora se tumačiti s obzirom na činjenicu da rok prema istoj odredbi mora biti proporcionalan. Formulacija „pravodobno“ ne znači nužno da nacrt uredbe mora biti podnesen upravnom odboru prije datuma sastanka. Ako je rok od nekoliko minuta ili, prema potrebi, nekoliko četvrtina sata s obzirom na okolnosti proporcionalan, to se predstavljanje mora smatrati učinjenim pravodobno u smislu treće rečenice članka 3. stavka 3. drugog podstavka Uredbe br. 182/2011.

(t. 85., 86., 90., 91.)

6.      Iz formulacije druge rečenice članka 3. stavka 3. drugog podstavka Uredbe br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije, da je na predsjedniku upravnog odbora koji je predviđen člankom 195. Uredbe br. 1234/2007 o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode, i, dakle, na Komisijinu predstavniku da odluči o žurnosti pitanja koje treba ispitati taj odbor. Ispitivanje suda Unije ograničeno je na ispitivanje postojanja očite pogreške u ocjeni ili zlouporabe ovlasti.

(t. 114.)

7.      Ovlast ili poddelegacija ne dodjeljuje se fizičkoj osobi, nego osobi koja obavlja dužnost, tj. članu Komisije zaduženom za određeno područje ili glavnom direktoru određene opće uprave. Stoga ostaje valjana u slučaju promjene osoba koje obavljaju tu dužnost. Proizlazi da nije nužno da Komisijin unutarnji poslovnik izričito predviđa da dana poddelegacija ostaje valjana nakon promjene osoba koje su djelovale u svojstvu opunomoćenika ili opunomoćitelja. Naime, mogućnost dodjele ovlasti ili poddelegacija ima za cilj rasteretiti kolegij povjerenika ili člana Komisije o kojem je riječ od odluka za koje nije potrebno sudjelovanje kolegija ili povjerenika o kojem je riječ. Odluka o dodjeli ovlasti ili poddelegacije ima za cilj raspodijeliti nadležnosti unutar Komisije i nije riječ o dokazu povjerenja određenoj fizičkoj osobi. Osim u slučaju posebne drukčije odluke, nijedna ovlast ne dodjeljuje se ad personam.

(t. 202., 203.)

8.      U okviru određivanja iznosa izvoznih subvencija od strane Komisije, sama činjenica da je iznos prvi put određen na nula za predmetne proizvode ne znači automatski da Komisija prekinula svoju uobičajenu praksu. U tom smislu, izmjena iznosa izvoznih subvencija svojstvena je sustavu redovitog određivanja iznosa tih subvencija, tako da isto obrazloženje može obuhvatiti vrlo različite iznose izvoznih subvencija.

(t. 245.)