PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto prošireno vijeće)

6. srpnja 2022. (*)

„Institucionalno pravo – Član Parlamenta – Odbijanje predsjednika Parlamenta da izabranim kandidatima prizna svojstvo europskog zastupnika i povezana prava – Tužba za poništenje – Akt koji se ne može pobijati – Nedopuštenost”

U predmetu T‑388/19,

Carles Puigdemont i Casamajó, sa stalnom adresom u Waterloou (Belgija),

Antoni Comín i Oliveres, sa stalnom adresom u Waterloou,

koje zastupaju P. Bekaert, G. Boye, S. Bekaert, odvjetnici, i B. Emmerson, QC,

tužitelji,

protiv

Europskog parlamenta, koji zastupaju N. Görlitz, T. Lukácsi i C. Burgos, u svojstvu agenata,

tuženika,

koji podupire

Kraljevina Španjolska, koju zastupa A. Gavela Llopis, u svojstvu agenta,

intervenijent,

OPĆI SUD (šesto prošireno vijeće),

u sastavu: A. Marcoulli, predsjednica, S. Frimodt Nielsen, J. Schwarcz, C. Iliopoulos (izvjestitelj) i R. Norkus, suci,

tajnik: I. Pollalis, administrator,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 21. siječnja 2022.

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom zasnovanom na članku 263. UFEU‑a tužitelji, Carles Puigdemont i Casamajó i Antoni Comín i Oliveres, zahtijevaju poništenje, s jedne strane, naputka predsjednika Europskog parlamenta od 29. svibnja 2019. kojim im se uskraćuje korištenje uslugom prijema i pomoći na koju imaju pravo izabrani europski zastupnici te izdavanje privremene akreditacije i, s druge strane, odluke predsjednika Parlamenta u dopisu od 27. lipnja 2019. kojom im on odbija priznati svojstvo europskog zastupnika.

 Pravni okvir

 Protokol (br. 7) o povlasticama i imunitetima Europske unije

2        Članak 9. Protokola (br. 7) o povlasticama i imunitetima Europske unije (SL 2010., C 83, str. 266.) (posebno izdanje na hrvatskom jeziku: SL 2016., C 202, str. 266., u daljnjem tekstu: Protokol br. 7) određuje sljedeće:

„Tijekom zasjedanja Europskog parlamenta njegovi članovi uživaju:

(a)      na državnom području svoje države, imunitet priznat članovima parlamenta te države;

(b)      na državnom području bilo koje druge države članice, imunitet od svake mjere zadržavanja i od sudskih postupaka.

Na isti se način imunitet primjenjuje na članove tijekom putovanja do mjesta ili iz mjesta sastajanja [... P]arlamenta.

[…]”

 Izborni akt

3        Članak 5. Akta o izboru predstavnika Europskog parlamenta neposrednim općim izborima (SL 1976., L 278, str. 5.), koji je priložen Odluci Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom od 20. rujna 1976. (SL 1976., L 278, str. 1.), kako je izmijenjen Odlukom Vijeća 2002/772/EZ, Euratom od 25. lipnja i 23. rujna 2002. (SL 2002., L 283, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 17., str. 54., u daljnjem tekstu: Izborni akt) određuje sljedeće:

„1. Razdoblje od pet godina na koje se biraju članovi [… P]arlamenta započinje kad i prva sjednica održana nakon svakih izbora.

[…]

2. Mandat svakog člana [… P]arlamenta započinje i završava istodobno kad i razdoblje iz stavka 1.”

4        Članak 7. Izbornog akta određuje sljedeće:

„1. Obnašanje mandata zastupnika u [… P]arlamentu nespojivo je s onim:

–        člana vlade države članice,

–        člana [Europske k]omisije,

–        suca, nezavisnog odvjetnika ili tajnika Suda [Europske unije],

–        člana Izvršnog odbora Europske središnje banke,

–        člana [Europskog r]evizorskog suda,

–        [Europskog o]mbudsmana,

–        člana [Europskog g]ospodarskog i socijalnog odbora,

–        člana Odbora regija,

–        člana odbora ili drugih tijela osnovanih na temelju Ugovorâ o osnivanju Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju u svrhu upravljanja sredstvima Zajednice ili izvršavanja stalne zadaće izravnog upravljanja,

–        člana Upravnog vijeća, Upravljačkog odbora ili osoblja Europske investicijske banke,

–        aktivnog dužnosnika ili službenika institucija [Europske unije] ili specijaliziranih tijela povezanih s njima ili Europskom središnjom bankom.

2. Od izbora za [... P]arlament 2004. obnašanje dužnosti člana [… P]arlamenta nespojivo je s obnašanjem dužnosti člana nacionalnog parlamenta.

[…]

3. Osim toga, svaka država članica može, u okolnostima predviđenima u članku [8.], proširiti pravila o nespojivosti primjenjiva na nacionalnoj razini.

[…]”

5        Članak 8. Izbornog akta određuje sljedeće:

„Podložno odredbama ovog Akta, izborni postupak u svakoj državi članici uređuje se u skladu s nacionalnim odredbama.

Te nacionalne odredbe, koje prema potrebi mogu uzeti u obzir specifičnu situaciju u državama članicama, ne smiju utjecati na u osnovi proporcionalnu prirodu izbornog sustava.”

6        Članak 12. Izbornog akta predviđa sljedeće:

„[... P]arlament provjerava ovlasti članova [… P]arlamenta. U tu svrhu [on] prima na znanje rezultate koje su službeno objavile države članice i odlučuje o svakom sporu koji bi mogao proizići iz odredaba ovog Akta, osim o sporovima koji proizlaze iz nacionalnih odredaba na koje ovaj Akt upućuje.”

7        Članak 13. Izbornog akta određuje sljedeće:

„1. Mjesto ostaje ispražnjeno kad prestane mandat člana [… P]arlamenta kao posljedica ostavke, smrti ili [povlačenja] mandata.

2. Podložno drugim odredbama ovog Akta, svaka država članica utvrđuje odgovarajuće postupke za popunjavanje mjesta koje ostane ispražnjeno tijekom petogodišnjega mandata iz članka [5]. za ostatak tog razdoblja.

3. Kad pravo države članice predviđa izričite odredbe za [povlačenje] mandata zastupnika [… P]arlamenta, taj mandat prestaje u skladu s tim pravnim odredbama. Nadležna nacionalna tijela o tome obavješćuju [… P]arlament.

[…]”

 Poslovnik Parlamenta (2019. – 2024.)

8        Članak 3. Poslovnika Parlamenta primjenjivog na deveti saziv (2019. – 2024.) (u daljnjem tekstu: Poslovnik), naslovljen „Provjera valjanosti mandata”, glasi kako slijedi:

„1. Nakon općih izbora za [… P]arlament predsjednik poziva nadležna tijela država članica da bez odgode obavijeste Parlament o imenima izabranih zastupnika kako bi mandati svih zastupnika u Parlamentu mogli započeti kada i prva sjednica nakon izbora.

Predsjednik [Parlamenta] istovremeno upozorava ta nadležna tijela na odgovarajuće odredbe [Izbornog akta] i poziva ih da poduzmu potrebne mjere kako bi se izbjegla nespojivost s dužnosti zastupnika u [… P]arlamentu.

2. Zastupnici o čijem je izboru Parlament obaviješten, prije početka mandata u Parlamentu pisanim putem izjavljuju da ne obnašaju dužnost nespojivu s onom zastupnika u [… P]arlamentu u smislu članka 7. stavaka 1. i 2. [Izbornog akta]. Ta se izjava podnosi nakon općih izbora, ako je moguće, najkasnije šest dana prije prve sjednice Parlamenta nakon izbora. Dok se ne provjeri valjanost zastupničkog mandata ili donese odluka o mogućem sporu, zastupnici sudjeluju na sjednicama Parlamenta i njegovih tijela sa svim pravima koja im uz to pripadaju pod uvjetom da su potpisali gore navedenu pisanu izjavu.

Ako se na osnovi činjenica koje je moguće provjeriti u javno dostupnim izvorima ustanovi da zastupnik obnaša dužnost nespojivu s onom zastupnika u [… P]arlamentu u smislu članka 7. stavaka 1. ili 2. [Izbornog akta], Parlament na temelju informacija koje mu je dao predsjednik utvrđuje slobodno zastupničko mjesto.

3. Parlament na temelju izvješća nadležnog odbora bez odgode pristupa provjeri valjanosti mandata i odlučuje o valjanosti mandata svakog novoizabranog zastupnika, te o svim sporovima koji su mu upućeni u skladu s odredbama [Izbornog akta] osim onih koji su, prema tom Aktu, obuhvaćeni isključivo nacionalnim odredbama na koje taj Akt upućuje.

Izvješće odbora temelji se na službenoj obavijesti svake države članice o konačnim rezultatima izbora, u kojoj su navedena imena izabranih kandidata i mogućih zamjenika te njihov poredak u skladu s rezultatima glasovanja.

Valjanost mandata zastupnika ne može se potvrditi ako zastupnik nije podnio pisane izjave propisane ovim člankom i Prilogom I. Poslovniku.

[…]”

9        Članak 8. Poslovnika, naslovljen „Hitno djelovanje predsjednika [Parlamenta] u svrhu potvrde imuniteta”, određuje sljedeće:

„1. U slučajevima kad je zastupnik uhićen ili mu je ograničena sloboda kretanja, čime je počinjena očita povreda njegovih povlastica i imuniteta, predsjednik Parlamenta može nakon savjetovanja s predsjednikom i izvjestiteljem nadležnog odbora hitno pokrenuti inicijativu da se potvrde povlastice i imuniteti dotičnog zastupnika. O toj inicijativi predsjednik [Parlamenta] obavještava odbor i Parlament.

[…]”

10      Članak 9. Poslovnika, naslovljen „Postupci u vezi s imunitetom”, određuje sljedeće:

„1. Svaki zahtjev za ukidanje imuniteta zastupnika koji nadležno tijelo države članice uputi predsjedniku [Parlamenta], ili zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta koji zastupnik ili bivši zastupnik uputi predsjedniku, objavljuje se u Parlamentu i upućuje nadležnom odboru.

2. Uz suglasnost dotičnog zastupnika ili bivšeg zastupnika zahtjev može uputiti drugi zastupnik kojem se dozvoljava predstavljanje zastupnika ili bivšeg zastupnika u svim fazama postupka.

[…]”

11      Naposljetku, članak 4. stavak 1. Priloga I. Poslovniku, naslovljen „Kodeks ponašanja zastupnika u [… P]arlamentu u vezi s financijskim interesima i sukobom interesa”, određuje sljedeće:

„Iz razloga transparentnosti zastupnici [… P]arlamenta osobno su odgovorni predsjedniku podnijeti izjavu o financijskim interesima prije kraja prve sjednice nakon izbora za [… P]arlament (ili tijekom saziva u roku od 30 dana nakon preuzimanja dužnosti u Parlamentu) koristeći obrazac koji je Predsjedništvo usvojilo u skladu s člankom 9. Predsjednika obavještavaju o svim promjenama koje utječu na njihovu izjavu do kraja sljedećeg mjeseca nakon svake promjene.”

 Španjolski Izborni zakon

12      Članak 224. Leya orgánica 5/1985, de Régimen Electoral General (Organski zakon 5/1985 o općem izbornom sustavu) od 19. lipnja 1985. (Boletín Oficial del Estado br. 147 od 20. lipnja 1985., str. 19110., u daljnjem tekstu: španjolski Izborni zakon) određuje sljedeće:

„1. Junta Electoral Central [(Središnje izborno povjerenstvo, Španjolska)] najkasnije do dvadesetog dana nakon izbora utvrđuje broj glasova na nacionalnoj razini, dodjeljuje mandate koji odgovaraju svakom kandidatu i proglašava izabrane kandidate.

2. U roku od pet dana od svojeg proglašenja, izabrani kandidati trebaju prisegnuti ili obećati da će poštovati [španjolski] Ustav pred [Središnjim izbornim povjerenstvom]. Po isteku tog roka, [Središnje izborno povjerenstvo] mandate dodijeljene zastupnicima Parlamenta koji nisu prisegnuli na poštovanje [španjolskog] Ustava proglašava slobodnima i suspendira sve ovlasti koje im mogu pripasti zbog njihovih funkcija, sve dok se ta prisega ne položi.

[…]”

 Okolnosti spora i činjenice iz razdoblja nakon podnošenja tužbe

13      C. Puigdemont i Casamajó bio je predsjednik Generalitat de Cataluña (katalonska vlada, Španjolska), a. Comín i Oliveres član Gobierno autonómico de Cataluña (Autonomna vlada Katalonije, Španjolska) u trenutku donošenja Leya 19/2017 del Parlamento de Cataluña, reguladora del referéndum de autodeterminación (Zakon 19/2017 Katalonskog parlamenta o referendumu o samoodređenju) od 6. rujna 2017. (DOGC br. 7449A od 6. rujna 2017., str. 1.) i Leya 20/2017 del Parlamento de Cataluña, de transitoriedad jurídica y fundacional de la República (Zakon 20/2017 Katalonskog parlamenta o pravnom i konstituirajućem prijelazu u Republiku) od 8. rujna 2017. (DOGC br. 7451A od 8. rujna 2017., str. 1.), kao i u trenutku održavanja referenduma o samoodređenju 1. listopada 2017. koji je predviđen prvim od tih dvaju zakona, čije su odredbe u međuvremenu suspendirane odlukom Tribunala Constitucional (Ustavni sud, Španjolska).

14      Nakon donošenja navedenih zakona i održavanja navedenog referenduma, Ministerio fiscal (Državno odvjetništvo, Španjolska), Abogado del Estado (glavni državni odvjetnik, Španjolska) i politička stranka VOX pokrenuli su kazneni postupak protiv više osoba, među kojima su tužitelji, smatrajući da su počinile radnje koje spadaju, među ostalim, u kaznena djela „poticanja na pobunu” i „zlouporabe javnih sredstava”.

15      Rješenjem od 9. srpnja 2018. Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) utvrdio je da su tužitelji nedostupni nakon svojeg bijega iz Španjolske i kazneni postupak pokrenut protiv njih prekinuo je dok ih se ne pronađe.

16      Osim toga, tužitelji su se natjecali kao kandidati na izborima za Parlament koji su održani u Španjolskoj 26. svibnja 2019. (u daljnjem tekstu: izbori od 26. svibnja 2019.) na listi koalicije Lliures per Europa (Junts), koju su predvodili.

17      Nakon izbora 26. svibnja 2019. gore spomenuta lista dobila je 1 018 435 glasova i dva mjesta u Parlamentu.

18      Dana 29. svibnja 2019. tadašnji predsjednik Parlamenta (u daljnjem tekstu: bivši predsjednik Parlamenta) dao je interni naputak glavnom tajniku institucije (u daljnje tekstu: naputak od 29. svibnja 2019.) da se svim kandidatima izabranima u Španjolskoj uskrati pristup „Welcome Village” kao i pomoći koju institucija pruža kandidatima novoizabranim u Parlament (u daljnjem tekstu: posebna usluga za prijam) i suspendira njihova akreditacija dok Parlament službeno ne primi potvrdu o njihovu izboru u skladu s člankom 12. Izbornog akta. Na temelju tog naputka, tužitelji se nisu mogli koristiti posebnom uslugom za prijem i time im je uskraćen pristup „Welcome Village” kao i dodjela privremene akreditacije i privremene službene iskaznice.

19      Dana 13. lipnja 2019., Junta Electoral Central (Središnje izborno povjerenstvo, Španjolska) donijela je odluku o „[P]roglašenju zastupnika izabranih u Europski parlament na izborima održanim 26. svibnja 2019.” (Boletín Oficial del Estado br. 142 od 14. lipnja 2019., str. 62477., u daljnjem tekstu: proglašenje od 13. lipnja 2019.). U proglašenju od 13. lipnja 2019. bilo je navedeno da je u skladu s člankom 224. stavkom 1. španjolskog Izbornog zakona i prema podacima u konsolidiranim rezultatima glasovanja koje je dostavilo svako od provincijalnih izbornih povjerenstava, Središnje izborno povjerenstvo iznijelo nove rezultate glasovanja na nacionalnoj razini na izborima od 26. svibnja 2019., dodijelilo odgovarajuća zastupnička mjesta svakom od kandidata i poimence proglasilo izabranima spomenute kandidate, među kojima su se nalazili i tužitelji. U proglašenju od 13. lipnja 2019. također je bilo navedeno da će se 17. lipnja 2019. održati sjednica na kojoj će izabrani kandidati položiti prisegu o poštovanju španjolskog Ustava, koju zahtijeva članak 224. stavak 2. španjolskog Izbornog zakona.

20      Dopisom od 14. lipnja 2019. tužitelji su od bivšeg predsjednika Parlamenta zatražili, u biti, da primi na znanje rezultate izbora od 26. svibnja 2019. koji proizlaze iz proglašenja od 13. lipnja 2019., opozove svoj naputak od 29. svibnja 2019. kako bi mogli imati pristup prostorijama Parlamenta i koristiti se posebnom uslugom prijema te izda naputak službama Parlamenta da im omogući da započnu svoj mandat i uživaju prava koja su povezana s njihovim svojstvom članova Parlamenta od 2. srpnja 2019., kao datuma prve plenarne sjednice nakon izbora od 26. svibnja 2019.

21      Dana 15. lipnja 2019., istražni sudac Tribunala Supremo (Vrhovni sud) odbio je zahtjev tužiteljâ za povlačenje nacionalnih uhidbenih naloga koji su protiv njih izdali španjolski kazneni sudovi kako bi im se moglo suditi u okviru kaznenog postupka spomenutog u točki 14. ove presude.

22      Dana 17. lipnja 2019. Središnje izborno povjerenstvo dostavilo je Parlamentu popis kandidata izabranih u Španjolskoj (u daljnjem tekstu: obavijest od 17. lipnja 2019.) na kojem se nisu nalazila imena tužiteljâ.

23      Dana 20. lipnja 2019. Središnje izborno povjerenstvo uskratilo je, u biti, mogućnost tužiteljima da prisegu o poštovanju španjolskog Ustava koja se zahtijeva člankom 224. stavkom 2. španjolskog Izbornog zakona polože putem pisane izjave dane pred javnim bilježnikom u Belgiji ili putem opunomoćenika određenih javnobilježničkom ispravom sastavljenom u Belgiji, zbog toga što je ta prisega radnja koja se mora osobno izvršiti pred Središnjim izbornim povjerenstvom.

24      Istog dana Središnje izborno povjerenstvo dostavilo je Parlamentu odluku u kojoj je utvrdilo da tužitelji nisu položili predmetnu prisegu o poštovanju španjolskog Ustava te je, u skladu s člankom 224. stavkom 2. španjolskog Izbornog zakona, proglasilo slobodnim mjesta dodijeljena tužiteljima u Parlamentu i dok ne polože tu prisegu suspendiralo sve ovlasti koje im mogu pripasti zbog njihovih dužnosti.

25      Dopisom od 20. lipnja 2019. tužitelji su zatražili od bivšeg predsjednika Parlamenta da na temelju članka 8. Poslovnika hitno donese svaku mjeru nužnu kako bi se potvrdile njihove povlastice i imuniteti, a osobito zaštitile te povlastice i imuniteti, proglasilo da nacionalni uhidbeni nalozi izdani protiv njih krše povlastice i imunitete koje uživaju na temelju članka 9. Protokola br. 7, proglasilo da članak 9. drugi stavak istog protokola štiti europske zastupnike od svakog pravosudnog ograničenja njihove slobode kretanja koje ih može spriječiti da ispune formalnosti nužne za preuzimanje svoje dužnosti i, naposljetku, odmah dostavilo njegovu odluku nadležnim španjolskim tijelima.

26      Dopisom od 24. lipnja 2019. tužitelji su, u biti, ponovili sve zahtjeve koji su prethodno podneseni u njihovim dopisima od 14. i 20. lipnja 2019. (vidjeti točke 20. i 25. ove presude) i na koje nije odgovoreno.

27      Dopisom od 27. lipnja 2019. bivši predsjednik Parlamenta odgovorio je na dopise tužiteljâ od 14., 20. i 24. lipnja 2019. te je u njemu naveo, u biti, da prema njima ne može postupati kao prema budućim članovima Parlamenta jer se njihova imena ne nalaze na popisu izabranih kandidata koji su španjolska tijela službeno dostavila (u daljnjem tekstu: dopis od 27. lipnja 2019.).

28      Povodom tog odgovora tužitelji su 28. lipnja 2019. podnijeli ovu tužbu za poništenje (registriranu pod brojem T‑388/19) koja je usmjerena, s jedne strane, protiv naputka od 29. svibnja 2019. i, s druge strane, protiv više akata sadržanih u dopisu od 27. lipnja 2019., to jest, u biti, prvo, odluke bivšeg predsjednika Parlamenta kojom odbija primiti na znanje rezultate izbora od 26. svibnja 2019., drugo, proglašenje slobodnim mjesta dodijeljenog svakom od tužitelja koje je dao bivši predsjednik Parlamenta, treće, odluke bivšeg predsjednika Parlamenta kojom ovim potonjima odbija priznati pravo na preuzimanje njihovih dužnosti, obnašanje mandata europskog zastupnika i zasjedanja u Parlamentu od početka prve sjednice nakon izbora od 26. svibnja 2019., i, četvrto, odluke bivšeg predsjednika Parlamenta kojom odbija hitno pokrenuti inicijativu na temelju članka 8. Poslovnika radi potvrđivanja njihovih povlastica i imuniteta.

29      Istog su dana tužitelji također podnijeli zahtjev za privremenu pravnu zaštitu registriran pod brojem T‑388/19 R.

30      Dana 2. srpnja 2019. otvorena je prva sjednica novoizabranog Parlamenta nakon izbora od 26. svibnja 2019.

31      Porukom elektroničke pošte od 10. listopada 2019. europska zastupnica D. Riba i Giner, djelujući u ime tužiteljâ, uputila je novom predsjedniku Parlamenta izabranom 3. srpnja 2019. (u daljnjem tekstu: novi predsjednik Parlamenta) te predsjedniku i potpredsjedniku Odbora za pravna pitanja Parlamenta zahtjev 38 europskih zastupnika različitih državljanstava i iz više političkih stranaka, među kojima je i ona sama, da na temelju članka 9. Poslovnika Parlamenta zaštiti parlamentarni imunitet tužiteljâ iz članka 9. prvog i drugog stavka Protokola br. 7.

32      Dana 14. listopada 2019. istražni sudac kaznenog odjela Tribunala Supremo (Vrhovni sud) izdao je nacionalni uhidbeni nalog, europski uhidbeni nalog i međunarodni uhidbeni nalog protiv C. Puigdemonta i Casamajóa kako bi mu se moglo suditi u okviru kaznenog postupka spomenutog u točki 14. ove presude. Dana 4. studenoga 2019. istražni sudac kaznenog odjela Tribunala Supremo (Vrhovni sud) izdao je iste uhidbene naloge protiv A. Comína i Oliveresa. Povodom toga tužitelji su smješteni u pritvor u Belgiji 17. listopada i 7. studenoga 2019. te su istog dana uvjetno pušteni na slobodu.

33      Dvama dopisima od 10. prosinca 2019. sa sličnim tekstom, od kojih je jedan upućen zastupnici D. Riba i Giner, a drugi na adresu svih 38 zastupnika, novi predsjednik Parlamenta odgovorio je na zahtjev spomenut u točki 31. ove presude. U biti, novi predsjednik Parlamenta istaknuo je osobito da tužitelje ne može smatrati članovima Parlamenta jer nema službenog priopćenja o njihovu izboru od strane španjolskih tijela u smislu Izbornog akta.

34      Dana 20. veljače 2020. tužitelji su podnijeli tužbu, registriranu pod brojem T‑115/20, za poništenje dopisa od 10. prosinca 2019. koji je novi predsjednik Parlamenta uputio D. Riba i Giner (vidjeti točku 33. ove presude).

35      Presudom od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115) Sud je, među ostalim, presudio da treba smatrati da osoba koja je službeno proglašena izabranom u Parlament, ali kojoj nije omogućeno da ispuni određene zahtjeve predviđene nacionalnim pravom nakon takvog proglašenja, kao ni da ode u Parlament radi sudjelovanja na njegovoj prvoj sjednici, uživa imunitet na temelju članka 9. drugog stavka Protokola br. 7.

36      Na plenarnoj sjednici od 13. siječnja 2020., Parlament je povodom presude od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115) primio na znanje izbor tužiteljâ u Parlament s učinkom od 2. srpnja 2019. (u daljnjem tekstu: primanje na znanje od 13. siječnja 2020.).

 Postupak i zahtjevi stranaka

37      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 28. lipnja 2019. tužitelji su pokrenuli ovaj postupak.

38      Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda istog dana tužitelji su podnijeli zahtjev za privremenu pravnu zaštitu na temelju članaka 278. i 279. UFEU‑a koji je registriran pod brojem T‑388/19 R.

39      Rješenjem od 1. srpnja 2019., Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament (T‑388/19 R, neobjavljeno, EU:T:2019:467), predsjednik Općeg suda odbio je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu i odredio da će se o troškovima odlučiti naknadno. Tužitelji su protiv tog rješenja podnijeli Sudu žalbu registriranu pod brojem C‑646/19 P(R).

40      Rješenjem od 20. prosinca 2019., Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament (C‑646/19 P(R), neobjavljeno, EU:C:2019:1149) potpredsjednica Suda ukinula je rješenje od 1. srpnja 2019., Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament (T‑388/19 R, neobjavljeno, EU:T:2019:467), vratila predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje i odredila da će se o troškovima odlučiti naknadno.

41      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 10. rujna 2019. Kraljevina Španjolska zatražila je intervenciju u ovom predmetu.

42      Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 19. rujna 2019. na temelju članka 130. Poslovnika Općeg suda, Parlament je podnio, s jedne strane, zahtjev za obustavu postupka za dio tužbe i, s druge strane, prigovor nedopuštenosti za preostali dio tužbe o kojima su tužitelji podnijeli svoja očitovanja 4. studenoga 2019.

43      Aktom podnesenim Općem sudu 20. siječnja 2020. Parlament je od Općeg suda zatražio da odredi obustavu postupka za cijelu tužbu. Tužitelji su 7. veljače 2020. podnijeli očitovanja o tom zahtjevu.

44      Rješenjem od 19. ožujka 2020., Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament (T‑388/19 R‑RENV, neobjavljeno, EU:T:2020:114), predsjednik Općeg suda, odlučujući povodom vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje nakon rješenja od 20. prosinca 2019., Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament (C‑646/19 P(R), neobjavljeno, EU:C:2019:1149), spomenutog u točki 40. ove presude, odlučio je da se s obzirom na primanje na znanje od 13. siječnja 2020. obustavlja postupak povodom zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu i odredio da će se o troškovima odlučiti naknadno.

45      Rješenjem od 29. srpnja 2020. Opći je sud (šesto vijeće) odlučio spojiti u meritumu prigovor nedopuštenosti i zahtjeve za obustavu postupka od 19. rujna 2019. i 20. siječnja 2020.

46      Odlukom od 11. rujna 2020. predsjednik šestog vijeća Općeg suda dopustio je Kraljevini Španjolskoj intervenciju u potporu zahtjevima Parlamenta.

47      Dana 11. rujna 2020. Parlament je tajništvu Općeg suda podnio odgovor na tužbu.

48      Dana 8. siječnja 2021. Kraljevina Španjolska podnijela je intervencijski podnesak tajništvu Općeg suda.

49      Tužitelji su 11. siječnja 2021. podnijeli repliku tajništvu Općeg suda.

50      Parlament je 4. ožujka 2021. podnio tajništvu Općeg suda svoja očitovanja o intervencijskom podnesku Kraljevine Španjolske.

51      Tužitelji su 11. ožujka 2021. podnijeli tajništvu Općeg suda svoja očitovanja o intervencijskom podnesku Kraljevine Španjolske.

52      Parlament je 11. ožujka 2021. podnio odgovor na repliku tajništvu Općeg suda.

53      Na prijedlog suca izvjestitelja Opći sud (šesto vijeće) odlučio je otvoriti usmeni dio postupka i, u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 89. Poslovnika, postavio je strankama pitanja u pisanom obliku, na koja su one odgovorile u određenim rokovima.

54      Na prijedlog šestog vijeća, Opći sud odlučio je, na temelju članka 28. Poslovnika, predmet uputiti proširenom sastavu suda.

55      Na raspravi od 21. siječnja 2022. stranke su saslušane prilikom svojih izlaganja i davanja odgovora na usmena pitanja koja je postavio Opći sud. Tom je prigodom Parlament odustao od svojih zahtjeva za obustavu postupka od 19. rujna 2019. i 20. siječnja 2020.

56      Tužitelji od Općeg suda u bitnome zahtijevaju da:

–        odbije prigovor nedopuštenosti od 19. rujna 2019.;

–        poništi naputak od 29. svibnja 2019.;

–        poništi odluku bivšeg predsjednika Parlamenta u dopisu od 27. lipnja 2019. kojom im odbija primiti na znanje rezultate izbora od 26. svibnja 2019. koje je Kraljevina Španjolska službeno proglasila;

–        poništi proglašenje njihovih mjesta slobodnim koja je bivši predsjednik Parlamenta dao u dopisu od 27. lipnja 2019.;

–        poništi odluku bivšeg predsjednika Parlamenta u dopisu od 27. lipnja 2019. kojom im odbija priznati pravo na preuzimanje njihovih dužnosti, obnašati njihov mandat i zasjedati u Parlamentu od otvaranja prve sjednice nakon izbora od 26. svibnja 2019.;

–        poništi odluku bivšeg predsjednika Parlamenta u dopisu od 27. lipnja 2019. kojom odbija hitno pokrenuti inicijativu na temelju članka 8. Poslovnika radi potvrđivanja njihovih povlastica i imuniteta;

–        naloži Parlamentu snošenje troškova.

57      Parlament, koji podupire, u biti, Kraljevina Španjolska, zahtijeva od Općeg suda da:

–        ponajprije, odbaci tužbu kao nedopuštenu;

–        podredno, odbaci tužbu kao djelomično nedopuštenu i odbije je kao djelomično neosnovanu;

–        još podrednije, odbije tužbu kao neosnovanu;

–        naloži tužiteljima snošenje troškova.

 Pravo

58      U prilog tužbi tužitelji ističu pet tužbenih razloga. Prvi tužbeni razlog tiče se naputka od 29. svibnja 2019. i temelji se na povredi članka 20., članka 21. i članka 39. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i članka 3. stavka 2. Poslovnika. Drugi tužbeni razlog tiče se odbijanja bivšeg predsjednika Parlamenta da primi na znanje rezultate izbora od 26. svibnja 2019. koje je Kraljevina Španjolska službeno proglasila i temelji se, u biti, na povredi članka 39. stavka 2. Povelje, članka 5. stavka 1. i članka 12. Izbornog akta, članka 2., članka 10. stavaka 2. i 4. i članka 14. stavka 3. UEU‑a te članka 3. stavka 1. Poslovnika. Treći tužbeni razlog tiče se navodnog proglašenja mjesta tužiteljâ slobodnim od strane bivšeg predsjednika Parlamenta i temelji se, u biti, na povredi članka 6. stavka 2., članka 8. i članka 13. Izbornog akta u vezi s člankom 39. stavkom 2. Povelje i člankom 10. stavcima 2. i 3. UEU‑a. Četvrti tužbeni razlog tiče se odbijanja bivšeg predsjednika Parlamenta da tužiteljima prizna pravo da preuzmu svoje dužnosti, obnašaju svoj mandat i zasjedaju u Parlamentu od otvaranja prve sjednice nakon europskih izbora od 26. svibnja 2019. i temelji se na povredi članka 5. stavka 1. te članka 12. Izbornog akta u vezi s člankom 39. stavkom 2. Povelje i člankom 10. stavcima 1. i 2. te člankom 14. stavcima 2. i 3. UEU‑a kao i članka 3. stavka 2. Poslovnika. Naposljetku, peti tužbeni razlog tiče se odbijanja bivšeg predsjednika Parlamenta da potvrdi povlastice i imunitete tužiteljâ na temelju članka 8. Poslovnika i temelji se na povredi članka 5. stavka 2. navedenog poslovnika, članka 39. stavka 2. Povelje, obveze obrazlaganja i načela dobre uprave.

59      Parlament, koji podupire Kraljevina Španjolska, ističe ponajprije prigovor nedopuštenosti tužbe zbog, s jedne strane, njezine nejasnoće glede određenih akata čije se poništenje traži i, s druge strane, nepostojanja akata koji se mogu pobijati.

60      Tužitelji zahtijevaju da se prigovor nedopuštenosti odbije. S jedne strane, tvrde da su u tužbi jasno određeni akti čije poništenje traže. S druge strane, tužba je usmjerena protiv akata koji se mogu pobijati na temelju članka 263. UFEU‑a.

61      Stoga valja ispitati dopuštenost tužbe koju su tužitelji podnijeli.

 Uvodna opažanja o predmetu spora

62      Kao prvo, valja istaknuti da su u odgovoru na pitanja koja je Opći sud postavio na raspravi, s jedne strane, tužitelji potvrdili da je njihova tužba i dalje usmjerena protiv naputka od 29. svibnja 2019. (vidjeti točku 56. drugu alineju ove presude).

63      S druge strane, tužitelji su naveli da ostajući kod točaka tužbenog zahtjeva spomenutih u točki 56. ove presude, ono što osporavaju jest, u biti, odluka bivšeg predsjednika Parlamenta u dopisu od 27. lipnja 2019. kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika od proglašenja od 13. lipnja 2019.

64      U tom pogledu tužitelji su pojasnili da je gore spomenuto odbijanje proizvelo više pravnih posljedica, među kojima i odbijanje bivšeg predsjednika Parlamenta da im prizna pravo da preuzmu svoje dužnosti, obnašaju svoj mandat i zasjedaju u Parlamentu kao i odbijanje tog istog predsjednika da hitno usvoji inicijativu na temelju članka 8. Poslovnika radi potvrđivanja njihovih povlastica i imuniteta.

65      Naposljetku, tužitelji su potvrdili da u slučaju da, suprotno onomu što oni tvrde, Opći sud dođe do zaključka da se zakonitost odluke predsjednika Parlamenta kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika ne može dovesti u pitanje, ne treba zasebno ispitati zakonitost akata spomenutih u točki 56. ove presude.

66      Uzimajući u obzir objašnjenja tužiteljâ navedena u točkama 63. do 65. ove presude, valja zaključiti, u biti, da oni ne zahtijevaju poništenje akata iz točke 56. treće, četvrte, pete i šeste alineje ove presude, nego samo poništenje odluke bivšeg predsjednika Parlamenta kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika čije su gore spomenuti akti posljedice.

67      Kao drugo, u odgovoru na repliku Parlament je istaknuo nedopuštenost točke tužbenog zahtjeva koju su tužitelji istaknuli prvi put u replici radi poništenja, s jedne strane, navodne odluke bivšeg predsjednika Parlamenta kojom odbija zaštititi njihove povlastice i imunitete na temelju članaka 7. i 9. Poslovnika te, s druge strane, navodne odluke tog predsjednika da nadležnom odboru Parlamenta ne dostavi njihov navodni zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta.

68      U svojem odgovoru na pisano pitanje Općeg suda (vidjeti točku 53. ove presude), tužitelji su naveli da ne traže poništenje moguće odluke Parlamenta kojom se odbija zaštititi njihove povlastice i imunitete na temelju članka 7. i 9. Poslovnika, jer takva odluka nije, osim toga, nikada donesena. Naime, oni su se ograničili na osporavanje činjenice da bivši Parlament nije objavio njihov zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta na plenarnoj sjednici i nije ga uputio nadležnom odboru kršeći time članak 9. stavak 1. Poslovnika. U biti, tužitelji su pojasnili da se i tu radi o pravnoj posljedici koja proizlazi iz odluke bivšeg predsjednika Parlamenta kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika.

69      Iz toga slijedi da u replici tužitelji nisu zahtijevali niti poništenje moguće odluke bivšeg predsjednika Parlamenta da odbije zaštititi njihove povlastice i imunitete na temelju članaka 7. i 9. Poslovnika niti poništenje moguće odluke tog predsjednika da na plenarnoj sjednici ne objavi njihov navodni zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta i ne uputi ga nadležnom odboru Parlamenta.

70      Uzimajući u obzir prethodno navedeno, valja zaključiti da se ovom tužbom zahtijeva, u biti, poništenje, s jedne strane, naputka od 29. svibnja 2019. i, s druge strane, odluke bivšeg predsjednika Parlamenta u dopisu od 27. lipnja 2019. kojom tužiteljima odbija priznati svojstvo europskog zastupnika (u daljnjem tekstu nazvani zajedno: pobijani akti).

 Narav pobijanih akata

71      U prigovoru nedopuštenosti, kao prvo, Parlament ističe da je dopis od 27. lipnja 2019. isključivo informativne naravi u kojem se tužitelji samo podsjećaju na to da se u skladu s mjerodavnim pravnim okvirom oni ne mogu izjednačiti s izabranim europskim zastupnicima na temelju devetog saziva. Kao drugo, Parlament tvrdi da naputak od 29. svibnja 2019. ne proizvodi pravne učinke prema trećima u smislu članka 263. prvog stavka UFEU‑a te poziva Opći sud da po službenoj dužnosti odluči o pitanju je li on akt koji se može pobijati.

72      Tužitelji zahtijevaju da se argumenti Parlamenta odbiju. Kao prvo, tvrde, u biti, da odluka bivšeg predsjednika Parlamenta u dopisu od 27. lipnja 2019. kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika nije informativne naravi. Naime, ta je odbijajuća odluka dovela do promjene u njihovu pravnom položaju jer ih je spriječila, među ostalim, da preuzmu svoje dužnosti, obnašaju svoj mandat i zasjedaju u Parlamentu. Prema tome, ona je akt koji negativno utječe na neku osobu u smislu članka 263. prvog stavka UFEU‑a. Kao drugo, tužitelji ističu da je naputak od 29. svibnja 2019. akt koji se može pobijati jer ih je spriječio da poduzmu korake nužne za preuzimanje svojih dužnosti.

73      Kraljevina Španjolska smatra, u biti, da je tužba nedopuštena jer navodni negativni učinci pobijanih akata, koje tužitelji navodi, ne proizlaze iz tih akata, nego iz odluka španjolskih tijela.

74      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, aktima koji se mogu pobijati, u smislu članka 263. UFEU‑a, smatraju svi akti institucija, neovisno o svojoj prirodi ili obliku, čija je svrha proizvesti obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužitelja, mijenjajući na bitan način njegov pravni položaj (presude od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija, 60/81, EU:C:1981:264, t. 9. i od 26. siječnja 2010., Internationaler Hilfsfonds/Komisija, C‑362/08 P, EU:C:2010:40, t. 51.; vidjeti također presudu od 25. listopada 2017., Rumunjska/Komisija, C‑599/15 P, EU:C:2017:801, t. 47. i navedenu sudsku praksu).

75      Suprotno tomu, nisu predmet sudskog nadzora iz članka 263. UFEU‑a akti koji ne stvaraju obvezujuće pravne učinke, poput pripremnih akata, potvrđujućih akata i strogo provedbenih akata, običnih preporuka i mišljenja kao i načelno interne upute (vidjeti presudu od 12. rujna 2006., Reynolds Tobacco i dr./Komisija, C‑131/03 P, EU:C:2006:541, t. 55. i navedenu sudsku praksu i rješenje od 14. svibnja 2012., Sepracor Pharmaceuticals (Irska)/Komisija, C‑477/11 P, neobjavljeno, EU:C:2012:292, t. 52. i navedenu sudsku praksu; u tom smislu vidjeti također presudu od 23. studenoga 1995., Nutral/Komisija, C‑476/93 P, EU:C:1995:401, t. 30.). Usto, akti u potpunosti informativne naravi ne mogu utjecati ni na interese adresata niti izmijeniti njegov pravni položaj u odnosu na situaciju koja prethodi primitku navedenih akata (vidjeti presudu od 11. prosinca 2012., Sina Bank/Vijeće, T‑15/11, EU:T:2012:661, t. 30. i navedenu sudsku praksu).

76      S obzirom na sudsku praksu, prikladnost akta da proizvede pravne učinke i da se prema tome pobija tužbom za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a zahtijeva da se razmotri njegova bit i ocijene navedeni učinci s obzirom na objektivne kriterije, poput sadržaja tog istog akta, uzimajući u obzir prema potrebi kontekst njegova donošenja i ovlasti institucije Unije koja je njegov autor (vidjeti presudu od 20. veljače 2018., Belgija/Komisija, C‑16/16 P, EU:C:2018:79, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

77      Naposljetku valja podsjetiti na to da uvjet koji se odnosi na postojanje akta koji se može pobijati spada u apsolutne zapreke vođenju postupka na koje se Opći sud može, ovisno o okolnostima, pozvati po službenoj dužnosti (vidjeti u tom smislu rješenja od 14. siječnja 1992., ISAE/VP i Interdata/Komisija, C‑130/91, EU:C:1992:7, t. 11., i od 19. listopada 2016., E‑Control/ACER, T‑671/15, neobjavljeno, EU:T:2016:626, t. 91.; mišljenje nezavisnog odvjetnika Y. Bota u predmetu Komisija/Irska i dr., C‑89/08 P, EU:C:2009:298, t. 62., i u predmetu BSH/OHIM, C‑43/15 P, EU:C:2016:129, t. 52.).

78      S obzirom na ta razmatranja valja ispitati jesu li odluka bivšeg predsjednika Parlamenta kojom tužiteljima odbija priznati svojstvo europskog zastupnika, s jedne strane, i naputak od 29. svibnja 2019., s druge strane, akti koji se mogu pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a.

 Odluka bivšeg predsjednika Parlamenta kojom tužiteljima odbija priznati svojstvo europskog zastupnika

79      Tužitelji tvrde, u biti, da je odluka bivšeg predsjednika Parlamenta kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika imala više pravnih učinaka, poput, prvo, nemogućnosti da zastupnici preuzmu svoje dužnosti, obnašaju svoj mandat i zasjedaju u Parlamentu od otvaranja prve sjednice nakon izbora od 26. svibnja 2019., drugo, proglašenja njihovih mjesta slobodnim koje je dao bivši predsjednik Parlamenta, treće, odbijanja ovog potonjeg da hitno pokrene inicijativu na temelju članka 8. Poslovnika radi potvrđivanja njihovih povlastica i imuniteta te, četvrto, neobjavljivanja na plenarnoj sjednici njihova zahtjeva za zaštitu povlastica i imuniteta zasnovanog na članku 9. Poslovnika i neupućivanja istoga nadležnom odboru Parlamenta.

80      Parlament, koji podupire Kraljevina Španjolska, ističe da čak i pod pretpostavkom da je dokazano postojanje učinaka koje tužitelji navode, oni ne proizlaze iz odluke bivšeg predsjednika Parlamenta kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika.

–       Sadržaj dopisa od 27. lipnja 2019.

81      U dopisu od 27. lipnja 2019. bivši predsjednik Parlamenta ponajprije je naveo tužiteljima da su ga 17. i 20. lipnja 2019. španjolska tijela obavijestila o službenim rezultatima europskih izbora koji su se održali u Španjolskoj. Potom je podsjetio tužitelje na to da na temelju članka 12. Izbornog akta „Parlament prima na znanje rezultate koje države članice službeno proglase te je ponajprije na nacionalnim sudovima da odluče o zakonitosti nacionalnih izbornih odredaba i postupaka”. Naposljetku, bivši predsjednik Parlamenta istaknuo je da se imena tužiteljâ ne pojavljuju na popisu izabranih kandidata koji su španjolska tijela službeno dostavila Parlamentu i da „do [primitka] nove obavijesti španjolskih tijeka, [on] nije trenutačno u mogućnosti postupati prema njima kao prema budućim članovima [Parlamenta] kako [su to] zahtijevali u svojem dopisu od 14. lipnja 2019.”.

82      Tako iz teksta dopisa od 27. lipnja 2019. proizlazi da je bivši predsjednik Parlamenta samo primio na znanje pravni položaj tužiteljâ o kojemu su ga španjolska tijela službeno obavijestila putem obavijesti od 17. i 20. lipnja 2019.

83      Usto, iz teksta dopisa od 27. lipnja 2019. izričito proizlazi da se stajalište koje je iznio bivši predsjednik Parlamenta moglo promijeniti ovisno o novim informacijama primljenim od španjolskih tijela.

84      Stoga se, s obzirom na njegov sadržaj, dopisom od 27. lipnja 2019. izrijekom i u potpunosti isključuje to da u njemu izneseno stajalište bivšeg predsjednika Parlamenta predstavlja odluku i da je ono konačno.

–       Navodni pravni učinci koji proizlaze iz dopisa od 27. lipnja 2019.

i)      Uvodna opažanja

85      Kao prvo, valja istaknuti da je u presudi od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115), Sud napravio razliku između svojstva europskog zastupnika i obnašanja s njime povezanog mandata.

86      Tako, nakon što je istaknuo da na temelju članka 5. stavaka 1. i 2. Izbornog akta mandat europskog zastupnika odgovara razdoblju od pet godina koje započinje kad i prva sjednica održana nakon svakih izbora, tako da započinje i završava istodobno kad i to razdoblje od pet godina, Sud je odlučio da se za razliku od svojstva člana Parlamenta, koje se, s jedne strane, stječe od trenutka u kojem je osoba službeno proglašena izabranom, i kojim se, s druge strane, uspostavlja veza između te osobe i institucije koje je sada dio, mandatom člana Parlamenta uspostavlja veza između navedene osobe i saziva u koji je ta osoba izabrana. Međutim, taj se saziv uspostavlja tek u trenutku otvaranja prve sjednice „novog” Parlamenta održane nakon izbora, koja se po definiciji održava nakon službenog proglašenja izbornih rezultata koje provode države članice (presuda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C‑502/19, EU:C:2019:1115, t. 72. i 74.).

87      Kao drugo, u presudi od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115, t. 70., 71. i 81.), Sud je odlučio da članke 8. i 12. Izbornog akta valja razumjeti na način da za osobu koja je službeno proglašena izabranom u Parlament, treba smatrati da je na temelju te činjenice i od tog trenutka stekla svojstvo člana te institucije za potrebe primjene članka 9. Protokola br. 7, kao i da na temelju toga uživa imunitet predviđen drugim stavkom tog članka.

88      U tom je pogledu Sud pojasnio da se imunitet predviđen u članku 9. drugom stavku Protokola br. 7 primjenjuje na članove Parlamenta tijekom putovanja do mjesta ili iz mjesta njegova sastajanja, a stoga i, među ostalim, tijekom putovanja na prvo sastajanje održano nakon službenog proglašenja izbornih rezultata kako bi novi saziv mogao održati svoju konstituirajuću sjednicu i provjeriti ovlasti svojih članova. Navedeni članovi stoga predmetni imunitet uživaju prije početka svojeg mandata (presuda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C‑502/19, EU:C:2019:1115, t. 80.).

89      Kao treće, iz točke 89. presude od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115) implicitno, ali nužno proizlazi da službeno proglašenje rezultata izbora od 26. svibnja 2019. koji su se održali u Španjolskoj jest proglašenje od 13. lipnja 2019.

90      Uzimajući u obzir prethodno navedeno, u ovom slučaju valja zaključiti da su tužitelji, čija se imena nalaze u proglašenju od 13. lipnja 2019., stekli svojstvo europskog zastupnika od tog datuma i samo su zbog te činjenice uživali imunitet iz članka 9. drugog stavka Protokola br. 7. Stranke su, osim toga, sada suglasne oko toga.

91      Usto, iz sudske prakse navedene u točkama 86. i 87. ove presude proizlazi da stjecanje svojstva europskog zastupnika od strane tužiteljâ i, posljedično, s njime povezanog imuniteta iz članka 9. drugog stavka Protokola br. 7 proizlazi isključivo iz proglašenja od 13. lipnja 2019. i, prema tome, u pitanje ga nije mogao dovesti niti bivši predsjednik Parlamenta niti sam Parlament.

92      Stoga, čak i ako se u dopisu od 27. lipnja 2019. ne spominje pitanje imunitetâ tužiteljâ, mora se utvrditi da odluka bivšeg predsjednika Parlamenta u tom dopisu kojom tužiteljima odbija priznati svojstvo europskog zastupnika u svakom slučaju nije potonjima skinula imunitet iz članka 9. drugog stavka Protokola br. 7 koji su nacionalna tijela morala poštovati samo zbog činjenice službenog proglašenja rezultata europskih izbora.

93      S obzirom na ta razmatranja valja ispitati jesu li iz odluke bivšeg predsjednika Parlamenta kojom tužiteljima odbija priznati svojstvo europskog zastupnika potekli pravni učinci koje ovi potonji navode i spomenuti su u točki 79. ove presude.

ii)    Nemogućnost tužitelja da preuzmu svoje dužnosti, obnašaju svoj mandat i zasjedaju u Parlamentu

94      Parlament, koji podupire Kraljevina Španjolska, ističe, u biti, da on nije mogao donijeti akte koji proizvode pravne učinke spram tužiteljâ zbog toga što je na temelju članka 12. Izbornog akta i u skladu s mjerodavnom sudskom praksom bio obvezan popisom izabranih kandidata koji su mu španjolska tijela službeno dostavila u obavijesti od 17. lipnja 2019. U tom pogledu Parlament navodi da je, uzimajući u obzir podjelu nadležnosti utvrđenu Izbornim aktom, na državama članicama da utvrde uvjete za obnašanje mandata europskog zastupnika. Stoga je na temelju članaka 8. i 12. Izbornog akta, u vezi s načelom lojalne suradnje utvrđenim u članku 4. stavku 3. UEU‑a, Parlament bio dužan dati puni učinak mjerodavnim odredbama španjolskog izbornog prava, kako proizlaze iz obavijesti od 17. i 20. lipnja 2019. Osim toga, Parlament tvrdi, u biti, da iz gore spomenutih odredaba i članka 3. Poslovnika proizlazi da su službene obavijesti koje su mu uputila nacionalna nadležna izborna tijela jedini izvori informacija koji su mjerodavni glede pravnog položaja europskih zastupnika prema nacionalnom pravu i da su neophodan alat za izborni postupak. Zaključno, Parlament smatra da s obzirom na sve informacije koje je dostavilo Središnje izborno povjerenstvo, on nije bio u mogućnost na dan 27. lipnja 2019. zaključiti da su tužitelji „bezuvjetno [stekli status] budućih članova Parlamenta” i da nije stoga bio ovlašten priznati im, u biti, pravo da preuzmu svoje dužnosti, obnašaju svoj mandat i zasjedaju u njemu od 2. srpnja 2019.

95      Tužitelji osporavaju te argumente. Drže da glavno pitanje koje se postavlja glasi je li Parlament bio obvezan proglašenjem od 13. lipnja 2019. ili obavijestima od 17. i 20. lipnja 2019. U tom pogledu tužitelji ističu da iz članka 12. Izbornog akta proizlazi da je pojam „službeno proglašeni rezultati” autonoman koncept prava Unije. U ovom slučaju ti se rezultati podudaraju s onima koji su proglašeni u skladu s člankom 224. stavkom 1. španjolskog Izbornog zakona kao što je to Sud presudio u točki 89. presude od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115), to jest rezultatima u proglašenju od 13. lipnja 2019. Osim toga, tužitelji tvrde, u biti, da Kraljevina Španjolska nije bila nadležna za utvrđivanje uvjeta za obnašanje mandata europskog zastupnika, poput uvjeta u vidu polaganja prisege o poštovanju španjolskog Ustava koji je predviđen u članku 224. stavku 2. španjolskog Izbornog zakona. To tumačenje potvrđeno je presudom od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115), u kojoj je Sud presudio da se „nužne formalnosti” moraju ispuniti pred Parlamentom kako bi se moglo zasjedati u svojstvu člana te institucije. Naposljetku, tužitelji tvrde da je Parlament znao da mu španjolska tijela nisu dostavila potpune rezultate izbora od 26. svibnja 2019., s obzirom na to da su mu oni sami poslali presliku tih rezultata. Stoga, nedostavljanje potpunih rezultata navedenih izbora od strane španjolskih tijela nije oslobodilo Parlament njegove obveze da primi na znanje te rezultate.

96      U konkretnom se slučaju postavlja pitanje je li bivši predsjednik Parlamenta bio nadležan da u pitanje dovede obavijest od 17. lipnja 2019. kojom su mu španjolska tijela službeno dostavila popis kandidata izabranih na izborima od 26. svibnja 2019. i u kojoj nisu bila spomenuta imena tužiteljâ, iako su se njihova imena nalazila u službenom proglašenju od 13. lipnja 2019.

97      Uvodno valja podsjetiti na to da u skladu s člankom 5. stavkom 1. i člankom 13. stavkom 2. UEU‑a, Parlament djeluje u granicama nadležnosti koje su mu dodijeljene Ugovorima. Naime, načela institucionalne ravnoteže i dodjele ovlasti, kako su propisana u članku 13. stavku 2. UEU‑a, podrazumijevaju da svaka institucija Unije djeluje u granicama koje su joj dodijeljene Ugovorima, u skladu s postupcima, uvjetima i ciljevima koji su njima predviđeni (presuda od 3. prosinca 2020., Changmao Biochemical Engineering/Distillerie Bonollo i dr., C‑461/18 P, EU:C:2020:979, t. 102.).

98      Što se tiče izbora europskih zastupnika, Izborni akt uvodi podjelu nadležnosti između Parlamenta i država članica.

99      Tako je, s jedne strane, na temelju članka 8. prvog stavka Izbornog akta, podložno odredbama tog akta, izborni postupak u svakoj državi članici uređen nacionalnim odredbama.

100    S druge strane, u skladu s člankom 12. Izbornog akta, Parlament provjerava ovlasti svojih članova. U tu svrhu on prima na znanje rezultate koje su službeno objavile države članice i odlučuje o svakom sporu koji bi mogao proizići iz odredaba navedenog akta, osim o sporovima koji proizlaze iz nacionalnih odredaba na koje taj akt upućuje.

101    Iz članka 12. druge rečenice Izbornog akta proizlazi da ovlast provjere Parlamenta podliježe dvama znatnim ograničenjima (presuda od 30. travnja 2009., Italija i Donnici/Parlament, C‑393/07 i C‑9/08, EU:C:2009:275, t. 52.).

102    Kao prvo, prema članku 12. drugom dijelu druge rečenice Izbornog akta, u svrhu provjere ovlasti Parlament prima na znanje rezultate koje su službeno objavile države članice (presuda od 30. travnja 2009., Italija i Donnici/Parlament, C‑393/07 i C‑9/08, EU:C:2009:275, t. 53.).

103    Prema sudskoj praksi, upotreba izraza „primiti na znanje” iz članka 12. Izbornog akta mora se tumačiti na način da upućuje na potpuni izostanak margine prosudbe Parlamenta. Naime, nacionalna su tijela nadležna za određivanje budućih članova Parlamenta u skladu s izbornim postupkom koji je, kao što to izričito proizlazi iz članka 8. Izbornog akta, uređen nacionalnim odredbama (vidjeti u tom smislu presudu od 30. travnja 2009., Italija i Donnici/Parlament, C‑393/07 i C‑9/08, EU:C:2009:275, t. 55. i 56. i navedenu sudsku praksu, i rješenje od 8. listopada 2020., Junqueras i Vies/Parlament, C‑201/20 P(R), neobjavljeno, EU:C:2020:818, t. 66.).

104    Stoga postupak koji se sastoji od „primanja na znanje službeno objavljenih rezultata” znači da je u svrhu radnji provjere ovlasti svojih članova Parlament dužan osloniti se na službenu objavu rezultata izbora kako proizlazi iz postupka odlučivanja usklađenog s nacionalnim postupcima i u kojem su riješena pravna pitanja povezana s navedenom objavom koje je stoga pravno stanje koje je prethodno postojalo i kojim je Parlament obvezan (vidjeti u tom smislu presudu od 30. travnja 2009., Italija i Donnici/Parlament, C‑393/07 i C‑9/08, EU:C:2009:275, t. 55.).

105    Kao drugo, u skladu s člankom 12. drugim dijelom druge rečenice Izbornog akta, Parlament odlučuje o svakom sporu koji bi mogao proizići iz odredaba navedenog akta, osim o sporovima koji proizlaze iz nacionalnih odredaba na koje taj akt upućuje (presuda od 30. travnja 2009., Italija i Donnici/Parlament, C‑393/07 i C‑9/08, EU:C:2009:275, t. 53.).

106    Stoga iz samog teksta članka 12. Izbornog akta proizlazi da taj članak ne dodjeljuje Parlamentu nadležnost za rješavanje sporova koji proiziđu iz prava Unije kao cjeline, nego samo onih koji proizlaze iz odredaba Izbornog akta (presuda od 30. travnja 2009., Italija i Donnici/Parlament, C‑393/07 i C‑9/08, EU:C:2009:275, t. 54.). Usto, taj članak izrijekom isključuje nadležnost Parlamenta da odlučuje o sporovima koji potječu iz nacionalnog prava, čak i kada Izborni akt upućuje na to pravo.

107    Osim toga, valja istaknuti, kao što su to učinili Parlament i nezavisni odvjetnik M. Szpunar u svojem mišljenju u predmetu Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:958, t. 53.), da nakon službene objave izbornih rezultata više događaja može dovesti do toga da kandidat koji je službeno proglašen izabranim kao europski zastupnik nakon prebrojavanja glasova ne preuzme svoje dužnosti i ne obnaša s njima povezani mandat, poput primjerice, postojanja nespojivosti s mandatom europskog zastupnika ili odustajanja izabranog zastupnika da preuzme svoje dužnosti. Usto valja istaknuti, kao što je to učinio i nezavisni odvjetnik M. Szpunar u predmetu Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:958, t. 48.), da različiti parlamentarni sustavi predviđaju formalne obveze koje izabrani kandidati trebaju ispuniti prije stvarnog preuzimanja svojih dužnosti.

108    To je slučaj sa španjolskim pravom jer članak 224. stavak 2. španjolskog Izbornog zakona određuje da u roku od pet dana od svojeg proglašenja izabrani kandidati moraju pred Središnjim izbornim povjerenstvom položiti prisegu o poštovanju španjolskog Ustava, a u suprotnom se njihova mjesta u Parlamentu proglašavaju „slobodnima” i ovlasti koje im mogu pripasti zbog njihovih dužnosti suspendiraju se sve dok se ta prisega ne položi (vidjeti točku 12. ove presude).

109    Uzimajući prethodno navedeno, ne može se isključiti da Parlament mora provjeriti ovlasti na temelju popisa kandidata koji su službeno proglašeni izabranima, kako je ispravljen nakon sporova koji proiziđu iz nacionalnog prava.

110    Tako članak 3. Poslovnika, koji uređuje postupak provjere ovlasti, određuje da taj postupak počiva na službenoj obavijesti država članica o popisu s izbornim rezultatima.

111    Prije svega, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Poslovnika, nakon općih izbora za Parlament predsjednik poziva nadležna tijela država članica da bez odgode obavijeste Parlament o imenima izabranih zastupnika kako bi mandati svih zastupnika u Parlamentu mogli započeti kada i prva sjednica nakon izbora.

112    Potom, na temelju članka 3. stavka 2. Poslovnika, europski zastupnici čija se imena nalaze na tom popisu moraju dati izjavu o neobnašanju nespojive dužnosti i mogu sudjelovati na sjednicama Parlamenta i njegovih tijela sa svim pravima koja im uz to pripadaju dok se ne provjeri valjanost zastupničkog mandata ili donese odluka o mogućem sporu koja je u nadležnosti Parlamenta.

113    Naposljetku, iz članka 3. stavka 3. Poslovnika proizlazi da Parlament provjerava valjanost mandata svojih novoizabranih članova na temelju izvješća nadležnog odbora koje se u skladu s člankom 3. stavom 3. drugim podstavkom tog poslovnika temelji na službenoj obavijesti svake države članice o konačnim rezultatima izbora, u kojoj su navedena imena izabranih kandidata i mogućih zamjenika te njihov poredak u skladu s rezultatima glasovanja.

114    Iz toga slijedi da se u svrhu provjere ovlasti svojih članova, Parlament mora osloniti na popis izabranih kandidata koji su nacionalna tijela službeno dostavila i koji je po definiciji sastavljen s obzirom na službeno objavljene rezultate i nakon što ta tijela riješe moguće sporove zasnovane na primjeni nacionalnog prava.

115    Argumente tužiteljâ treba ispitati s obzirom na ta razmatranja.

116    Kao prvo, tužitelji ističu, u biti, da Parlament nije bio obvezan niti obaviješću od 17. lipnja 2019. niti onom od 20. lipnja 2019., a što je on sam priznao jer im je nakon primanja na znanje od 13. siječnja 2020. odobrio da preuzmu svoje dužnosti, obnašaju svoj mandat i zasjedaju u Parlamentu. Osim toga, tužitelji primjećuju da je Parlament znao da mu španjolska tijela nisu dostavila potpune rezultate izbora od 26. svibnja 2019., s obzirom na to da su mu oni sami poslali presliku tih rezultata. Tako tužitelji tvrde, u biti, da je Parlament bio obvezan, u skladu s člankom 3. stavom 1. Poslovnika, da od španjolskih tijela zatraži da mu pošalju potpune rezultate izbora do 26. svibnja 2019. Naposljetku, oslanjajući se na mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Szpunara u predmetu Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:958, t. 51.), tužitelji tvrde da činjenica da španjolska tijela nisu nikada dostavila Parlamentu rezultate izbora kako proizlaze iz proglašenja od 13. lipnja 2019. ne oslobađa ovog potonjeg njegove obveze da te rezultate primi na znanje na temelju članka 12. Izbornog akta.

117    U ovom je slučaju, s jedne strane, nesporno među strankama da tužitelji nisu ispunili zahtjev predviđen člankom 224. stavkom 2. španjolskog Izbornog zakona i da zbog tog razloga njihova imena nisu bila uključena u obavijest od 17. lipnja 2019. kojom su španjolska tijela službeno dostavila Parlamentu popis kandidata izabranih na izborima od 26. svibnja 2019.

118    S druge strane, bivši predsjednik Parlamenta nije bio nadležan za nadzor nad osnovanošću isključenja određenih izabranih kandidata s gore spomenutog popisa koji su španjolska tijela službeno dostavila na temelju članka 3. stavka 1. Poslovnika, jer on odražava službene rezultate izbora od 26. svibnja 2019. kako su utvrđeni, ovisno o okolnostima, nakon rješavanja mogućih sporova koji proiziđu iz nacionalnog prava (vidjeti točke 97. do 106. ove presude).

119    Stoga tužitelji neutemeljeno tvrde da je bivši predsjednik Parlamenta morao u skladu s člankom 3. stavkom 1. Poslovnika zatražiti od španjolskih tijela da mu dostave potpune rezultate izbora od 26. svibnja 2019. koji se nalaze u proglašenju od 13. lipnja 2019.

120    Osim toga, valja podsjetiti na to da u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 76. ove presude, prikladnost akta da proizvede pravne učinke i, prema tome, da se pobija tužbom za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a zahtijeva da se razmotri njegova bit i ocijene navedeni učinci s obzirom na objektivne kriterije, poput sadržaja tog istog akta, uzimajući u obzir prema potrebi kontekst njegova donošenja i ovlasti institucije Unije koja je njegov autor.

121    Tako činjenica da je s obzirom na presudu od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115), i nakon primanja na znanje od 13. siječnja 2020. Parlament odobrio tužiteljima da zasjedaju u Parlamentu i u potpunosti uživaju prava povezana sa statusom europskog zastupnika uslijed nepostojanja službene obavijesti države članice ne može dovesti u pitanje razmatranja u točkama 82. do 84. i 100. do 114. ove presude.

122    Osim toga, Parlament je na raspravi objasnio da je s obzirom ne pravnu neizvjesnost statusa tužiteljâ nakon presude od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115), i rješenja od 20. prosinca 2019., Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament (C‑646/19 P(R), neobjavljeno, EU:C:2019:1149), on odlučio odobriti tužiteljima da preuzmu svoje dužnosti i zasjedaju u njemu na temelju članka 3. stavka 2. Poslovnika, a da nije provjerio njihove ovlasti jer je to prethodno zahtijevalo da nacionalna tijela dostave službenu obavijest o njihovu izboru.

123    Stoga valja odbiti argumentaciju tužiteljâ navedenu u točki 116. ove presude.

124    Naposljetku, glede upućivanja tužiteljâ na mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Szpunara u predmetu Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:958), valja podsjetiti na to da se u navedenom predmetu postavilo pitanje, u biti, uživa li osoba službeno proglašena izabranom imunitet predviđen u članku 9. drugom stavku Protokola br. 7 kako bi mogla ispuniti formalnosti i zahtjeve nužne za stupanje na svoju dužnost.

125    U točki 50. mišljenja nezavisnog odvjetnika M. Szpunara u predmetu Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:958), nezavisni odvjetnik je priznao da zahtjev predviđen u članku 224. stavku 2. španjolskog Izbornog zakonika može uvjetovati stvarno preuzimanje dužnosti od strane kandidata koji su izabrani kao europski zastupnici. S druge strane, prema stajalištu nezavisnog odvjetnika M. Szpunara, taj zahtjev ne može uvjetovati stjecanje svojstva europskog zastupnika i ovlasti koje proizlaze iz tog svojstva, među kojima je i imunitet, jer bi se inače spriječila osoba koja je redovnim putem izabrana kao europski zastupnik da ispuni formalnosti i zahtjeve nužne za stupanje na svoju dužnost.

126    U tom kontekstu valja protumačiti točku 51. mišljenja nezavisnog odvjetnika M. Szpunara u predmetu Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:958), prema kojoj, iako je logično da se Parlament obavijesti o rezultatima izbora službenom obaviješću država članica iz članka 3. stavka 1. Poslovnika, tom se obaviješću, u biti, ne utvrđuje stjecanje svojstva europskog zastupnika.

127    Tako se stajalištem nezavisnog odvjetnika M. Szpunara iznesenim u točki 51. njegova mišljenja u predmetu Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:958) ne može poduprijeti argumentacija tužiteljâ prema kojoj je u svrhu provjere ovlasti Parlament imao obvezu primiti na znanje rezultate izbora od 26. svibnja 2019. koji se nalaze u proglašenju od 13. lipnja 2019. umjesto onih koje su španjolska tijela službeno dostavila 17. lipnja 2019.

128    Kao drugo, tužitelji ističu da španjolska tijela nisu bila nadležna za utvrđivanje zahtjeva iz članka 224. stavka 2. španjolskog Izbornog zakona. Naime, uvjet polaganja prisege o poštovanju španjolskog Ustava ne spada u „izborni postupak” država članica u smislu članka 8. Izbornog akta i, prema tome, nije obuhvaćen upućivanjem na nacionalno zakonodavstvo u tom članku. Tužitelji dodaju da je na temelju članka 223. stavka 2. UFEU‑a na Parlamentu da utvrdi status i opće uvjete za obnašanje dužnosti svojih članova jer ta nadležnost nije prenesena na države članice. Tako, kada europski zastupnik stekne taj status nakon objave rezultata europskih izbora, sve su naknadne formalnosti u nadležnosti predviđenoj u gore spomenutom članku.

129    Iz točaka 97. do 109. ove presude proizlazi da Parlament nije nadležan za odlučivanje o sporovima koji potječu iz odredaba nacionalnog prava glede kojih Izborni akt na sadržava upućivanje, poput zahtjeva predviđenog u članku 224. stavku 2. španjolskog Izbornog zakona.

130    Iz toga slijedi da čak i pod pretpostavkom da Kraljevina Španjolska nije bila nadležna za uvođenje gore spomenutog zahtjeva u svoje nacionalno pravo, bivši predsjednik Parlamenta nije imao nikakvu ovlast da istakne tu nenadležnost i, a fortiori, da dovede u pitanje zakonitost popisa izabranih kandidata koji su španjolska tijela službeno dostavila 17. lipnja 2019.

131    Štoviše, valja podsjetiti na to da Opći sud nije nadležan niti za ocjenu, s jedne strane, je li Kraljevina Španjolska bila nadležna s obzirom na članak 223. stavak 2. UFEU‑a i članak 8. Izbornog akta za uvođenje zahtjeva predviđenog u članku 224. stavku 2. španjolskog Izbornog zakona i, s druge strane, je li taj zahtjev u skladu s pravom Unije, jer su ta pitanja u nadležnosti nacionalnih sudova i, ovisno o okolnostima, Suda u slučaju da mu se podnese tužba zbog povrede obveze na temelju članka 258. UFEU‑a ili uputi prethodno pitanje o tumačenju na temelju članka 267. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 30. travnja 2009., Italija i Donnici/Parlament, C‑393/07 i C‑9/08, EU:C:2009:275, t. 65., i rješenje od 8. listopada 2020., Junqueras i Vies/Parlament, C‑201/20 P(R), neobjavljeno, EU:C:2020:818, t. 60.).

132    Podredno, u skladu s člankom 223. stavkom 2. UFEU‑a, nakon što zatraži mišljenje Europske komisije i uz odobrenje Vijeća Europske unije, Parlament uredbama, na vlastitu inicijativu u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, utvrđuje pravila i opće uvjete kojima se uređuje obavljanje dužnosti njegovih članova.

133    No, „opći uvjeti za obnašanje dužnosti članova Parlamenta” predmet su glave I. Odluke Europskog parlamenta 2005/684/EZ, EUROATOM od 28. rujna 2005. o donošenju Statuta članova Europskog parlamenta (SL 2005., L 262, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 181.), naslovljene „Pravila i opći uvjeti kojima se uređuje obnašanje dužnosti članova Europskog parlamenta” i tiču se u biti načina obnašanja dužnosti europskog zastupnika, a ne formalnosti prije stupanja na dužnost.

134    Prema tome, članak 223. stavak 2. UFEU‑a dodjeljuje Parlamentu isključivu nadležnost za određivanje statusa europskih zastupnika i u tom okviru „općih” uvjeta za obnašanje mandata europskog zastupnika. S druge strane, iz navedenog članka ne proizlazi izrijekom da bi Parlament imao takvu isključivu nadležnost za određivanje uvjeta ili zahtjeva koji prethode stupanju europskih zastupnika na dužnost.

135    Stoga se kao bespredmetan mora odbiti argument tužiteljâ koji se temelji na nenadležnosti Kraljevine Španjolske za određivanje zahtjeva predviđenog u članku 224. stavku 2. španjolskog Izbornog zakona koji uvjetuje obnašanje mandata europskog zastupnika.

136    Kao treće, s obzirom na prethodna razmatranja valja također odbiti kao bespredmetan navod tužiteljâ prema kojem je u točki 74. rješenja od 20. prosinca 2019., Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament (C‑646/19 P(R), neobjavljeno, EU:C:2019:1149), potpredsjednica Suda odlučila da ispunjavanje bilo koje formalnosti nakon rezultata prebrojavanja glasova koje su glasači dali nije dio izbornog postupka.

137    U tom pogledu valja podsjetiti na to da je u točki 74. rješenja od 20. prosinca 2019., Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament (C‑646/19 P(R), neobjavljeno, EU:C:2019:1149) potpredsjednica Suda zaključila da se uzimajući u obzir činjenicu da je u skladu s člankom 14. stavkom 3. UEU‑a, člankom 223. stavkom 1. UFEU‑a, člankom 39. Povelje kao i člankom 1. Izbornog akta izbor članova Parlamenta uređen načelom slobodnog i tajnog glasovanja na općim neposrednim izborima, ne može na prvi pogled isključiti da radnja kojom se okončava postupak za izbor članova Parlamenta jest ona koja sadržava rezultate prebrojavanja glasova koje su birači dali, tako da ispunjavanje bilo koje naknadne formalnosti koje određuje nacionalno pravo nije dio tog izbornog postupka.

138    No, s jedne strane mora se utvrditi da je gore spomenuta ocjena dana prije presude, u okviru žalbe protiv rješenja od 1. srpnja 2019., Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament (T‑388/19 R, neobjavljeno, EU:T:2019:467). Stoga se ne može smatrati je potpredsjednica Suda zauzela konačno stajalište o tom pitanju.

139    S druge strane, čak i pod pretpostavkom da Kraljevina Španjolska nije bila nadležna za određivanje takve formalnosti, na utvrđenju potpredsjednice Suda u tom smislu nikako se ne može zasnovati ovlast Parlamenta da odbije primiti na znanje popis izabranih kandidata koji su službeno dostavila španjolska tijela, i to zbog razloga izloženih u točkama 97. do 114. i 117. do 119. ove presude.

140    Stoga taj navod tužiteljâ treba odbiti.

141    Kao četvrto, tužitelji tvrde da iz presude od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115), proizlazi da se „nužne formalnosti” moraju ispuniti isključivo pred Parlamentom kako bi se moglo zasjedati u toj instituciji u svojstvu europskog zastupnika.

142    Međutim, gore spomenuti navod ne nalazi potvrdu u presudi od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115).

143    Valja podsjetiti na to da je u okviru predmeta povodom kojeg je donesena presuda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115) Sudu isključivo upućeno pitanje treba li članak 9. Protokola br. 7 tumačiti na način da treba smatrati da osoba koja je službeno proglašena izabranom u Parlament u vrijeme dok se na nju primjenjuje mjera istražnog zatvora u okviru postupka zbog teških kaznenih djela, ali kojoj nije omogućeno da ispuni određene zahtjeve predviđene nacionalnim pravom nakon takvog proglašenja, kao ni da ode u Parlament radi sudjelovanja na njegovoj prvoj sjednici, uživa imunitet na temelju tog članka. U slučaju potvrdnog odgovora, sud koji je uputio zahtjev pitao je usto podrazumijeva li taj imunitet ukidanje mjere istražnog zatvora određene dotičnoj osobi kako bi joj se omogućilo da ode u Parlament i ondje ispuni potrebne formalnosti.

144    U točki 88. i u drugoj alineji izreke presude od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies (C‑502/19, EU:C:2019:1115), Sud je odgovorio na drugo pitanje tako da imunitet predviđen u članku 9. drugom stavku Protokola br. 7 treba, podložno zahtjevu za ukidanje tog imuniteta, omogućiti dotičnoj osobi da ode u Parlament i ondje ispuni „potrebne formalnosti”. U tom kontekstu samo upućivanje na formalnosti koje treba ispuniti pred Parlamentom ne može se tumačiti na način da znači da je Sud isključio da se nacionalnim pravom stupanje na dužnost europskog zastupnika može podvrgnuti postojanju određenih formalnosti.

145    Stoga taj argument tužiteljâ treba odbiti.

146    S obzirom na sve prethodno navedeno, valja zaključiti da nemogućnost tužiteljâ da preuzmu svoje dužnosti, obnašaju svoj mandat i zasjedaju u Parlamentu ne proizlazi iz odluke bivšeg predsjednika Parlamenta u dopisu od 27. lipnja 2019. kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika, nego iz primjene španjolskog prava, kako proizlazi iz obavijesti od 17. i 20. lipnja 2019. u odnosu na koje bivši predsjednik Parlamenta i, konkretnije, Parlament nije raspolagao nikakvom marginom prosudbe.

147    Stoga tužitelji neutemeljeno tvrde da je odluka bivšeg predsjednika Parlamenta kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika imala za pravni učinak njihovo onemogućavanje da preuzmu svoje dužnosti, obnašaju svoj mandat i zasjedaju u Parlamentu.

iii) Navodno proglašenje zastupničkih mjesta tužiteljâ slobodnim

148    Tužitelji tvrde, u biti, da je odluka bivšeg predsjednika Parlamenta kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika, a koja je zasnovana na obavijestima od 17. i 20. lipnja 2019., dovela do toga da je navedeni predsjednik proglasio njihova zastupnička mjesta slobodnim, iako razlog kojim je opravdana ta ispražnjenost nije bio jedan od onih iz članka 13. stavka 1. Izbornog akta.

149    U tom pogledu valja zaključiti, kao i Parlament, da niti bivši predsjednik Parlamenta niti Parlament nisu proglasili zastupnička mjesta tužiteljâ slobodnim.

150    Stoga, pravni učinak koji tužitelji navode i koji se temelji na proglašenju njihovih zastupničkih mjesta slobodnim od strane Parlamenta materijalno ne postoji.

151    Osim toga, u skladu s člankom 13. stavkom 1. Izbornog akta mjesto ostaje ispražnjeno kad prestane mandat člana Parlamenta kao posljedica ostavke, smrti ili povlačenja mandata. U skladu s člankom 13. stavkom 3. Izbornog akta nacionalna tijela obavješćuju Parlament o prestanku mandata europskog zastupnika kao posljedice njegova povlačenja izrijekom predviđenog nacionalnim pravom.

152    U ovom je slučaju Kraljevina Španjolska na raspravi objasnila da unatoč terminologiji upotrijebljenoj u članku 224. stavku 2. španjolskog Izbornog zakona, nepolaganje prisege ne dovodi u španjolskom pravu do „slobodnih” zastupničkih mjesta izabranih kandidata u smislu članka 13. Izbornog akta, nego samo do privremene suspenzije mogućnosti da ih se popuni. Dakle, Kraljevina Španjolska potvrdila je da su ta mjesta „pridržana” izabranim kandidatima, ovisno o okolnostima, tijekom cijelog trajanja saziva Parlamenta, sve dok oni ne polože prisegu o poštovanju španjolskog Ustava iz članka 224. stavka 2. španjolskog Izbornog zakona.

153    Stoga, u svakom slučaju, privremena nemogućnost tužitelja da započnu svoj mandat u Parlamentu ne proizlazi iz odluke bivšeg predsjednika Parlamenta u dopisu od 27. lipnja 2019. kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika, nego iz primjene španjolskog prava.

iv)    Izostanak hitnog usvajanja inicijative radi potvrđivanja povlastica i imuniteta tužiteljâ

154    Tužitelji tvrde, u biti, da je odluka bivšeg predsjednika Parlamenta u dopisu od 27. lipnja 2019. kojom im odbija priznati svojstvo europskog zastupnika dovela do toga da taj isti predsjednik odbije njihov zahtjev da on pokrene inicijative radi potvrđivanja njihovih povlastica i imuniteta na temelju članka 8. Poslovnika (vidjeti točke 64. i 79. ove presude).

155    Iz sudske prakse Općeg suda proizlazi da predsjednik Parlamenta uopće nije obvezan pokrenuti inicijativu za potvrđivanje povlastica i imuniteta europskog zastupnika i da u tom pogledu raspolaže diskrecijskom ovlasti čak i kada bi taj zastupnik bio uhićen ili bi mu bila ograničena sloboda kretanja očitim kršenjem njegovih povlastica i imuniteta (rješenje od 20. siječnja 2021., Junqueras i Vies/Parlament, T‑734/19, neobjavljeno, EU:T:2021:15, t. 44.).

156    Stoga, čak i pod pretpostavkom da je bivši predsjednik Parlamenta priznao tužiteljima svojstvo europskog zastupnika, on je u svakom slučaju mogao odbiti hitno pokretanje inicijative na temelju članka 8. Poslovnika.

157    Stoga se neusvajanje takve inicijative ne može smatrati obvezujućim pravnim učinkom koji proizlazi iz odbijanja bivšeg predsjednika Parlamenta da tužiteljima prizna svojstvo europskog zastupnika, nego je posljedica diskrecijske ocjene koja mu je u tom pogledu dodijeljena člankom 8. Poslovnika.

158    Štoviše, čak i pod pretpostavkom da odbijanje zahtjeva tužiteljâ, zasnovanog na članku 8. Poslovnika, da bivši predsjednik Parlamenta pokrene inicijativu radi potvrđivanja njihovih povlastica i imuniteta, jest posljedica njegova odbijanja da im prizna svojstvo europskog zastupnika, iz sudske prakse Općeg suda proizlazi da u svakom slučaju takvo odbijanje ne bi imalo obvezujuće učinke spram španjolskih tijela (vidjeti u tom smislu rješenje od 20. siječnja 2021., Junqueras i Vies/Parlament, T‑734/19, neobjavljeno, EU:T:2021:15, t. 62. i 65.).

v)      Izostanak obavijesti na plenarnoj sjednici o navodnom zahtjevu za zaštitu povlastica i imuniteta tužiteljâ i njegove dostave nadležnom odboru Parlamenta

159    Tužitelji tvrde da činjenica da bivši predsjednik Parlamenta nije objavio njihov zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta na plenarnoj sjednici i nije ga uputio nadležnom odboru kršeći time članak 9. stavak 1. Poslovnika jest pravni učinak koji proizlazi iz njegova odbijanja da im prizna svojstvo europskog zastupnika (vidjeti točku 68. ove presude).

160    U tom pogledu valja podsjetiti na to da su u replici tužitelji istaknuli da su u svojem dopisu od 20. lipnja 2019. zatražili od bivšeg predsjednika Parlamenta da, s jedne strane, hitno pokrene inicijativu radi potvrđivanja njihovih povlastica i imuniteta na temelju članka 8. Poslovnika te da, s druge strane, zaštiti te povlastice i imunitete na temelju članka 9. navedenog poslovnika. Usto, u tom su dopisu stavili naglasak na članak 8. Poslovnika samo kako bi, u biti, istaknuli hitnu situaciju s kojom su se suočili. Štoviše, tvrde da članci 8. i 9. Poslovnika ne uvode zasebne postupke i da, prema tome, nije potrebno razlikovati zahtjev za hitno potvrđivanje povlastica i imuniteta u smislu članka 8. tog poslovnika, od zahtjeva za zaštitu tih povlastica i imuniteta u smislu članka 9. istog poslovnika.

161    U skladu s člankom 9. stavkom 1. Poslovnika, svaki zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta koji zastupnik ili bivši zastupnik uputi predsjedniku Parlamenta, objavljuje se u Parlamentu i upućuje nadležnom odboru.

162    Stoga iz teksta te odredbe proizlazi da je njegova primjena uvjetovana postojanjem zahtjeva za zaštitu povlastica i imuniteta koji zastupnik ili bivši zastupnik uputi predsjedniku Parlamenta.

163    U ovom slučaju, s jedne strane, u dopisu od 20. lipnja 2019. tužitelji su zahtijevali od bivšeg „predsjednika Parlamenta da u skladu s člankom 8. stavkom 1. [Poslovnika i] nakon savjetovanja s predsjednikom Odbora za pravna pitanja hitno poduzme sve mjere koje su nužne za potvrđivanje [njihovih] povlastica i imuniteta”. Taj je zahtjev bio napisan masnim slovima i nije se odnosio na članke 7. i 9. Poslovnika. S druge strane, tužitelj su naveli gore spomenute mjere čije donošenje „osobito” zahtijevaju i među kojima se nalazila zaštita njihovih povlastica i imuniteta (vidjeti točku 25. ove presude).

164    Stoga valja zaključiti da gore spomenuti zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta nije bio zasebno postavljen, nego je spadao u okvir zahtjeva za hitno donošenje mjera za potvrđivanje povlastica i imuniteta tužiteljâ na temelju članka 8. Poslovnika koji je bio jedini članak izričito naveden u dopisu od 20. lipnja 2019.

165    S druge strane i suprotno onomu što tužitelji tvrde, iz sudske prakse proizlazi da zahtjev zasnovan na članku 8. Poslovnika valja razlikovati od zahtjeva za zaštitu povlastica i imuniteta zasnovanog na člancima 7. i 9. tog poslovnika (rješenje od 20. siječnja 2021., Junqueras i Vies/Parlament, T‑734/19, neobjavljeno, EU:T:2021:15, t. 42. do 46., 57. i 61.).

166    Tako, s obzirom na to da zahtjev za obranu povlastica i imuniteta koji su tužitelji pravilno postavili na temelju članaka 7. i 9. Poslovnika materijalno ne postoji, odbijanje bivšeg predsjednika Parlamenta da tužiteljima prizna svojstvo europskog zastupnika ne može imati za posljedicu neobjavljivanje navedenog zahtjeva na plenarnoj sjednici i njegovo nedostavljanje nadležnom odboru.

167    Imajući u vidu sve prethodno navedeno, valja zaključiti da odluka bivšeg predsjednika Parlamenta kojom tužiteljima odbija priznati svojstvo europskog zastupnika nije akt koji proizvodi obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužiteljâ u smislu sudske prakse navedene u točki 74. ove presude.

168    Stoga je tužba za poništenje protiv navedene odbijajuće odluke nedopuštena.

 Naputak od 29. svibnja 2019.

169    Parlament ističe da se naputkom od 29. svibnja 2019. samo privremeno suspendira neslužbena praksa koja nikada nije bila osmišljena kao pravna obveza Parlamenta. Stoga taj naputak ne proizvodi pravne učinke prema trećima u smislu članka 263. prvog stavka UFEU‑a.

170    Tužitelji osporavaju taj argument o postojanju zapreke vođenju postupka zbog toga što je, suprotno onomu što Parlament tvrdi, predmetna praksa činila „bitan korak” kako bi izabrani kandidati mogli, u biti, preuzeti svoje dužnosti i obnašati svoj mandat, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Poslovnika.

171    Od dana izbora do kraja tjedna prve sjednice nakon izbora za Parlament, ta institucija ima praksu da u svojim prostorijama pruža novoizabranim kandidatima posebnu uslugu prijema.

172    Ta usluga ima za cilj da izabranim kandidatima prije početka njihova mandata pomogne prilikom uspostave prvog kontakta s Parlamentom i da im što je više moguće olakša stupanje na dužnost.

173    Parlament je na raspravi objasnio da u okviru posebne usluge prijema, prije svega, izabrani kandidati dobivaju privremenu akreditaciju s privremenom službenom iskaznicom koja ima omogućuje da pristupe prostorijama Parlamenta ili konačnu akreditaciju s konačnom službenom iskaznicom kada je država članica čiji su državljani već uputila Parlamentu službenu obavijest o rezultatima europskih izbora iz članka 3. Poslovnika. Potom, izabrani kandidati imaju pristup tematskim štandovima koji im pružaju informacije, osobito o upravnim formalnostima koje treba ispuniti i financijskim pitanjima. Naposljetku, Parlament je naveo da radi obavljanja upravnih koraka nužnih za preuzimanje njihove dužnosti, izabrani kandidati moraju izravno stupiti u kontakt s upravnim službama institucije.

174    Usto, konačna službena iskaznica dodijeljena kandidatima o čijem je izboru Parlament službeno obaviješten aktivira se od otvaranja prve sjednice nakon izbora koja obilježava početak novog saziva.

175    Naposljetku, Parlament je naveo da u praksi postupak provjere ovlasti, koji provodi Odbor za pravna pitanja Parlamenta na temelju članka 3. stavka 3. Poslovnika, počinje također nakon otvaranja prve sjednice nakon izbora. Tijekom tog razdoblja provjere ovlasti koje može trajati više mjeseci izabrani kandidati mogu navedenom odboru uputiti bilo koju korisnu informaciju ili dokument, među kojima je i izjava o nepostojanju nespojivosti.

176    U tom pogledu, u odgovoru na pitanje Općeg suda, Parlament je, naime, potvrdio da iako članak 3. stavak 2. Poslovnika predviđa da se izjava o neobnašanju nespojive dužnosti treba podnijeti „ako je moguće” najkasnije šest dana prije prve sjednice nakon izbora, uopće se ne radi o obvezi.

177    U konkretnom slučaju, nakon izbora od 26. svibnja 2019. Parlament je uspostavio posebnu uslugu prijema unutar „Welcome Village” u svojim prostorijama u Bruxellesu (Belgija) i u Strasbourgu (Francuska) koja je obustavljena 4. srpnja 2019.

178    Naputkom od 29. svibnja 2019., koji je usmeno donio bivši predsjednik Parlamenta, on je odlučio, s jedne strane, da zamrzne dodjelu privremenih akreditacija kandidatima izabranim u Španjolskoj i suspendira one već dodijeljene nekim od tih kandidata te, s druge strane, da im uskrati pristup „Welcome Village” dok španjolska tijela službeno ne dostave rezultate izbora od 26. svibnja 2019. Kao što to proizlazi iz poruke elektroničke pošte bivšeg predsjednika Parlamenta od 30. svibnja 2019., koji je Parlament podnio u prilogu prigovoru nedopuštenosti od 19. rujna 2019., cilj je tog naputka bio ne miješati se u nacionalni izborni postupak, s obzirom na činjenicu da rezultati izbora nisu još bili konačni i da je prebrojavanje glasova još uvijek bilo u tijeku.

179    Kao prvo, s obzirom na tekst naputka od 29. svibnja 2019., kako je objašnjen u gore spomenutoj poruci elektroničke pošte, valja zaključiti da je bivši predsjednik Parlamenta donio internu organizacijsku mjeru koja je trebala samo proizvesti privremene učinke do konačnih rezultata izbora provedenih u Španjolskoj i službene obavijesti španjolskih tijela Parlamentu o navedenim rezultatima.

180    Kao drugo i suprotno onomu što tužitelji tvrde, naputak od 29. svibnja 2019. nije ni na koji način prejudicirao mogućnost kandidata izabranih u Španjolskoj da dobiju konačnu akreditaciju i konačnu službenu iskaznicu kako bi mogli zasjedati u Parlamentu od otvaranja prve sjednice nakon europskih izbora. Naime, iz razmatranja izloženih u točkama 117., 118., 129. i 130. ove presude i objašnjenja koja je Parlament pružio na raspravi i koja su navedena u točkama 173. do 175. ove presude, proizlazi da konačnu akreditaciju i konačnu službenu iskaznicu Parlament može dodijeliti tek nakon primitka službene obavijesti o rezultatima izbora iz članka 3. Poslovnika.

181    Kao treće, čak i pod pretpostavkom, kao što tužitelji tvrde, da oni nisu mogli dati izjave o neobnašanju nespojive dužnosti i financijskim interesima iz članka 3. Poslovnika i članka 4. Priloga I. tom poslovniku jer nisu imali pristup „Welcome Village” unutar kojeg su bili dijeljeni obrasci nužni u tu svrhu, ta okolnost u svakom slučaju nije mogla utjecati na njihovu mogućnost da zasjedaju u Parlamentu od otvaranja prve sjednice nakon europskih izbora.

182    S jedne strane, iz članka 3. stavaka 1., 2. i 3. Poslovnika proizlazi da tijekom postupka provjere ovlasti u Parlamentu mogu zasjedati samo izabrani kandidati čija se imena nalaze na popisu s rezultatima izbora koji su dostavila nacionalna tijela (vidjeti točke 109. do 114. ove presude). S druge strane i u svakom slučaju, na temelju članka 3. stavka 2. Poslovnika, izjava o neobnašanju nespojive dužnosti može se podnijeti nakon otvaranja prve sjednice nakon europskih izbora, što je Parlament potvrdio na raspravi (vidjeti točke 175. i 176. ove presude).

183    Osim toga, mora se utvrditi da tužitelji nisu naveli da je naputak od 29. svibnja 2019. zabranio kandidatima izabranim u Španjolskoj da Parlamentu upute izjavu o neobnašanju nespojive dužnosti i izjavu o financijskim interesima. Osim toga, taj naputak nije bio upućen kandidatima izabranim u Španjolskoj, nego glavnom tajniku te institucije (vidjeti točku 18. ove presude).

184    Stoga, suprotno onome što tužitelji tvrde, naputkom od 29. svibnja 2019. nije im onemogućeno poduzimanje upravnih koraka nužnih za stupanje na njihovu dužnost i za obnašanje njihova mandata iz članka 3. stavaka 2. i 3. Poslovnika, u vidu davanja izjave o neobnašanju nespojive dužnosti i izjave o financijskim interesima.

185    Uzimajući u obzir prethodno navedeno, nemogućnost tužitelja da preuzmu svoje dužnosti, zasjedaju u Parlamentu i obnašaju svoj mandat od otvaranja prve sjednice nakon izbora, to jest od 2. srpnja 2019., nije proizišla iz naputka od 29. svibnja 2019. U najboljem slučaju, tim je dopisom tužiteljima uskraćena pomoć Parlamenta u svrhu preuzimanja njihove dužnosti od sastavljanja dopisa do 17. lipnja 2019., kao datuma na koji su španjolska tijela uputila Parlamentu službenu obavijest o rezultatima izbora.

186    Iz toga slijedi da s obzirom na svoj sadržaj, privremenost i kontekst svojeg donošenja, naputak od 29. svibnja 2019. nije proizveo obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužiteljâ u smislu sudske prakse navedene u točki 74. ove presude.

187    Stoga je tužba za poništenje protiv naputka od 29. svibnja 2019. nedopuštena.

188    S obzirom na sve prethodno navedeno, valja zaključiti da ova tužba nije usmjerena protiv akata koji se mogu pobijati na temelju članka 263. UFEU‑a i, prema tome, mora se odbaciti kao nedopuštena, pri čemu nije potrebno odlučiti o drugim argumentima o postojanju zapreke vođenju postupka koje je Parlament istaknuo.

 Troškovi

189    Na temelju članka 134. stavka 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

190    Budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku, valja im naložiti snošenje vlastitih troškova kao i troškova Parlamenta pred Općim sudom u okviru ovog predmeta i predmetâ T‑388/19 R i T‑388/19 R‑RENV kao i pred Sudom u okviru predmeta C‑646/19 P(R), sukladno zahtjevu Parlamenta.

191    Naposljetku, na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika, Kraljevina Španjolska snosit će vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (šesto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.      Carlesu Puigdemontu i Casamajóu i Antoniju Comínu i Oliveresu nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europskog parlamenta, također i u okviru predmetâ T‑388/19 R, C‑646/19 P(R) i T‑388/19 R‑RENV.

3.      Kraljevina Španjolska snosit će vlastite troškove.

Marcoulli Frimodt Nielsen Schwarcz

Iliopoulos       Norkus

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu, 6. srpnja 2022.

Potpisi

Sadržaj

Pravni okvir

Protokol (br. 7) o povlasticama i imunitetima Europske unije

Izborni akt

Poslovnik Parlamenta (2019. – 2024.)

Španjolski Izborni zakon

Okolnosti spora i činjenice iz razdoblja nakon podnošenja tužbe

Postupak i zahtjevi stranaka

Pravo

Uvodna opažanja o predmetu spora

Narav pobijanih akata

Odluka bivšeg predsjednika Parlamenta kojom tužiteljima odbija priznati svojstvo europskog zastupnika

– Sadržaj dopisa od 27. lipnja 2019.

– Navodni pravni učinci koji proizlaze iz dopisa od 27. lipnja 2019.

i) Uvodna opažanja

ii) Nemogućnost tužitelja da preuzmu svoje dužnosti, obnašaju svoj mandat i zasjedaju u Parlamentu

iii) Navodno proglašenje zastupničkih mjesta tužiteljâ slobodnim

iv) Izostanak hitnog usvajanja inicijative radi potvrđivanja povlastica i imuniteta tužiteljâ

v) Izostanak obavijesti na plenarnoj sjednici o navodnom zahtjevu za zaštitu povlastica i imuniteta tužiteljâ i njegove dostave nadležnom odboru Parlamenta

Naputak od 29. svibnja 2019.

Troškovi

*      Jezik postupka: engleski