PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
15. srpnja 2015.*(1)
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Suradnja tijekom upravnog postupka – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Razumni rok“
U predmetima T‑413/10 i T‑414/10,
Socitrel – Sociedade Industrial de Trefilaria, SA, sa sjedištem u Trofi (Portugal), koji zastupaju F. Proença de Carvalho i T. Faria, odvjetnici,
tužitelj u predmetu T‑413/10,
Companhia Previdente – Sociedade de Controle de Participações Financeiras, SA, sa sjedištem u Lisabonu (Portugal), koji zastupaju D. Proença de Carvalho i J. Caimoto Duarte, odvjetnici,
tužitelj u predmetu T‑414/10,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju F. Castillo de la Torre, P. Costa de Oliveira i V. Bottka, u svojstvu agenata, uz asistenciju M. Marques Mendes, odvjetnik,
tuženika,
povodom zahtjeva za poništenje i preinaku Odluke Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje), izmijenjene Odlukom Komisije C (2010) 6676 final od 30. rujna 2010. i Odlukom Komisije C (2011) 2269 final od 4. travnja 2011.,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: S. Frimodt Nielsen (izvjestitelj), predsjednik, F. Dehousse i A. M. Collins, suci,
tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 17. studenoga 2014.,
donosi sljedeću
Presudu (2)
[omissis]
Postupak i zahtjevi stranaka
1. Predmet T‑413/10 – Socitrel/Komisija
60 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 15. rujna 2010. društvo Socitrel pokrenulo je ovaj postupak.
61 Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 16. rujna 2010. društvo Socitrel podnijelo je zahtjev za suspenziju primjene pobijane odluke. Taj je zahtjev odbijen rješenjem predsjednika Općeg suda od 13. travnja 2011., Socitrel/Komisija (T‑413/10 R, EU:T:2011:179), a o troškovima će se odlučiti naknadno.
62 Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 10. prosinca 2010. društvo Socitrel navelo je da je zatražilo mogućnost prilagodbe svojih tužbenih razloga nakon što je donesena prva odluka o izmjeni.
63 Odlukom od 6. lipnja 2011. Opći sud zatražio je od Komisije da mu dostavi drugu odluku o izmjeni. Komisija je postupila u skladu s tim zahtjevom 17. lipnja 2011.
64 Nakon donošenja druge odluke o izmjeni, društvo Socitrel ponovno je prilagodilo svoje tužbene razloge i tužbene zahtjeve aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 2. kolovoza 2011.
65 Pisani postupak dovršen je 21. studenoga 2011. Komisijinim podnošenjem odgovora na repliku na jeziku postupka.
66 S obzirom na to da je sastav vijeća Općeg suda bio izmijenjen s učinkom od 23. rujna 2013., sudac izvjestitelj bio je raspoređen u šesto vijeće, kojemu je ovaj predmet bio dodijeljen 27. rujna 2013.
67 Prethodni izvještaj iz članka 52. stavka 2. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991. dostavljen je šestom vijeću 31. ožujka 2014.
68 Dana 8. svibnja 2014., u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 64. Poslovnika od 2. svibnja 1991., Opći sud uputio je društvu Socitrel i Komisiji uputio popis od šesnaest pitanja u pisanom obliku .
69 Dopisima od 6. odnosno 9. lipnja 2014., Komisija i društvo Socitrel postupili su u skladu s tim mjerama.
70 Dana 17. rujna 2014., na temelju izvještaja suca izvjestitelja, Opći sud odlučio je otvoriti usmeni postupak.
71 Društvo Socitrel od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi članke 1. i 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se na njega odnose;
– podredno, djelomično poništi članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se odnosi na društvo Socitrel i smanji iznos novčane kazne koja mu je izrečena;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
72 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži društvu Socitrel snošenje troškova.
2. Predmet T‑414/10, Companhia Previdente/Komisija
73 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 15. rujna 2010. društvo Companhia Previdente pokrenulo je ovaj postupak.
74 Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 16. rujna 2010. društvo Companhia Providente podnijelo je zahtjev za suspenziju primjene pobijane odluke. Taj je zahtjev odbijen rješenjem od 10. lipnja 2011. Companhia Previdente/Komisija (T‑414/10 R, EU:T:2011:268), a o troškovima će se odlučiti naknadno.
75 Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 10. prosinca 2010., društvo Companhia Providente navelo je da je zatražilo mogućnost prilagodbe svojih tužbenih razloga nakon što je donesena prva odluka o izmjeni.
76 Odlukom od 6. lipnja 2011. Opći sud zatražio je od Komisije da mu dostavi dokumente. Komisija je postupila u skladu s tim zahtjevom 17. lipnja 2011.
77 Nakon donošenja druge odluke o izmjeni, društvo Companhia Previdente ponovno je prilagodilo svoje tužbene razloge i tužbene zahtjeve aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 2. kolovoza 2011.
78 Pisani postupak dovršen je 21. studenoga 2011. Komisijinim podnošenjem odgovora na repliku na jeziku postupka.
79 S obzirom na to da je sastav vijeća Općeg suda bio izmijenjen s učinkom od 23. rujna 2013., sudac izvjestitelj bio je raspoređen u šesto vijeće, kojemu je ovaj predmet bio dodijeljen 27. rujna 2013.
80 Prethodni izvještaj iz članka 52. stavka 2. Poslovnika od 2. svibnja 1991. dostavljen je šestom vijeću 31. ožujka 2014.
81 Dana 8. svibnja 2014., u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 64. Poslovnika od 2. svibnja 1991., Opći sud je društvu Companhia Previdente i Komisiji uputio popis od šesnaest pitanja u pisanom obliku.
82 Dopisima od 6. odnosno 9. lipnja 2014., Komisija i društvo Companhia Previdente postupili su u skladu s tim mjerama.
83 Dana 17. rujna 2014., na temelju izvještaja suca izvjestitelja, Opći sud odlučio je otvoriti usmeni dio postupka.
84 Društvo Companhia Providente od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi članke 1., 2. i 4. pobijane odluke u dijelu u kojem se odnose na njega;
– potvrdi da svako smanjenje iznosa novčane kazne izrečene društvu Socitrel u okviru drugih tužbi koje se odnose na povrede za koje je društvo Companhia Previdente solidarno odgovorno, uzrokuje jednako automatsko smanjenje iznosa solidarne novčane kazne potonjeg društva;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
3. Spajanje predmeta T‑413/10, T‑414/10 i T‑409/13, Companhia Previdente i Socitrel/Komisija, u svrhu usmenog dijela postupka i brisanje predmeta T‑409/13, Companhia Previdente i Socitrel/Komisija
85 Zahtjevom podnesenom tajništvu Općeg suda 2. kolovoza 2013., društva Companhia Previdente i Socitrel podnijela su tužbu protiv dopisa koji im je 24. svibnja 2013. uputio glavni direktor Glavne uprave Komisije za tržišno natjecanje.
86 Taj je predmet u tajništvu Općeg suda upisan pod brojem T‑409/13. Rješenjem od 30. lipnja 2014., predmeti T‑413/10, T‑414/10 i T‑409/13 spojeni su u svrhu usmenog dijela postupka.
87 Tužitelji su povukli tužbu podnesenu u okviru predmeta T‑409/13 dopisom upućenim tajništvu Općeg suda 11. studenoga 2014. Nakon što je Komisija dopisom od 14. studenoga 2014. navela da se ne protivi povlačenju tužbe i da traži da se tužiteljima naloži snošenje troškova, Opći sud je to povlačenje unio u zapisnik s rasprave održane 17. studenoga 2014. te je na njoj odredio brisanje predmeta T‑409/13 iz upisnika Općeg suda, kao i naložio tužiteljima snošenje troškova u tom istom predmetu.
Pravo
88 Predmeti T‑413/10 i T‑414/10 spojeni su u svrhu ove presude, čemu se stranke, koje su o tome upitane na raspravi, nisu protivile.
89 Društvo Socitrel ističe osam tužbenih razloga u prilog svojoj tužbi, kao i dva dodatna tužbena razloga istaknuta u okviru druge prilagodbe tužbenih razloga i tužbenih zahtjeva.
90 Društvo Companhia Previdente ističe četiri tužbena razloga u prilog svojoj tužbi, kao i dva dodatna tužbena razloga istaknuta u okviru druge prilagodbe tužbenih razloga i tužbenih zahtjeva.
91 Prvi tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel temelji se na nepostojanju obrazloženja i na povredi njegova prava na obranu jer u pobijanoj odluci u biti nedostaju brojni elementi na temelju kojih se može razumjeti način na koji je Komisija utvrdila iznos novčane kazne.
92 Drugi tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel temelji se na povredi razumnog roka.
93 Treći tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel temelji se na povredi obveze Komisije da postupa s dužnom pažnjom, na povredi prava na obranu, kao i načela lojalnosti, dobre vjere i legitimnih očekivanja, zato što je Komisija u dva navrata mijenjala prvotnu odluku.
94 Četvrti tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel temelji se na povredi članka 101. stavka 1. UFEU‑a, članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003, načela proporcionalnosti i osobne odgovornosti, kao i pretpostavke nedužnosti te na nepostojanju obrazloženja i na tome da Komisija nije poštovala svoju prijašnju praksu odlučivanja jer je premašila najveće ograničenje novčane kazne koja se mogla izreći društvu Socitrel.
95 Ovaj se tužbeni razlog sastoji od tri dijela.
96 Prvi dio četvrtog tužbenog razloga temelji se na tome da je Komisija pogrešno utvrdila solidarnu odgovornost društva Companhia Previdente i, slijedom toga, na tome da je gornja granica od 10 % prihoda pogrešno izračunata prema prihodu društva Companhia Previdente umjesto prema prihodu društva Socitrel. Na tu se argumentaciju isto tako odnose prvi i drugi tužbeni razlozi koje ističe društvo Compamnhia Previdente.
97 Drugi dio četvrtog tužbenog razloga, istaknut podredno, temelji se na pogrešnom uzimanju u obzir prihoda društava Emesa, Galycas i ITC prilikom izračuna gornje granice od 10 %. Na tu se argumentaciju također odnosi prvi dio trećeg tužbenog razloga koji ističe društvo Companhia Previdente.
98 Treći dio četvrtog tužbenog razloga, istaknut još podrednije, temelji se na pogrešnom uzimanju u obzir prihoda društva Companhia Previdente iz 2009. Na tu se argumentaciju također odnosi drugi dio trećeg tužbenog razloga koji ističe društvo Companhia Previdente.
99 Peti tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel temelji se na povredi načela proporcionalnosti i legitimnih očekivanja prilikom primjene točaka 13. i 22. Smjernica iz 2006., kao i na nepostojanju obrazloženja, s obzirom na to da je Komisija u pogledu novčane kazne koja se treba izreći društvu Socitrel stupanj težine pogrešno utvrdila u visini od 18 %.
100 Šesti tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel temelji se na povredi načela proporcionalnosti i jednakog postupanja jer Komisija nije uzela u obzir manje bitnu ili pasivnu ulogu tog društva kao olakotnu okolnost.
101 Sedmi tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel temelji se na povredi načela proporcionalnosti i jednakog postupanja jer Komisija nije uzela u obzir stvarnu suradnju tog društva kao olakotnu okolnost.
102 Osmi tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel temelji se na povredi načela proporcionalnosti i jednakog postupanja zato što se nisu uzele u obzir gospodarske okolnosti krize i nesposobnost plaćanja društva Socitrel. Na tu se argumentaciju također odnosi četvrti tužbeni razlog koji podredno ističe društvo Companhia Previdente.
103 Tužitelji su povukli taj tužbeni razlog dopisom upućenim tajništvu Općeg suda 11. studenoga 2014. To povlačenje uneseno je u zapisnik s rasprave održane 17. studenoga 2014.
104 Društva Socitrel i Companhia Previdente osim toga ističu dodatni tužbeni razlog u okviru druge prilagodbe tužbenih razloga i tužbenih zahtjeva, koji se temelji na, što se tiče društva Socitrel, povredi načela jednakog postupanja, proporcionalnosti i legitimnih očekivanja, kao i na nepostojanju obrazloženja, i, što se tiče društva Companhia Previdente, na povredi načela jednakog postupanja, proporcionalnosti i legitimnih očekivanja jer se prema društvima Socitrel i Companhia Previdente nije postupalo na jednak način kao prema društvima Arcelor i SLM, kojima je, za razliku od tužiteljâ, odobreno smanjenje iznosa novčane kazne.
105 Konačno, društva Socitrel i Companhia Previdente ističu drugi dodatni tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela dužne pažnje, lojalnosti, dobre vjere i pravne sigurnosti jer je Komisija još jednom izmijenila prvotnu odluku 2011.
1. Prvi tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja i na povredi njegova prava na obranu
Pregled načela
106 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, obrazlaganje određeno u članku 296. UFEU‑a treba biti prilagođeno naravi predmetnog akta i treba jasno i nedvosmisleno odražavati rasuđivanje institucije, autora akta, na način koji zainteresiranim osobama omogućuje da shvate svrhu poduzetih mjera, a nadležnom sudu da obavi svoj nadzor. Zahtjev za obrazlaganje treba ocjenjivati ovisno o okolnostima slučaja, osobito o sadržaju akta u pitanju, naravi navedenih razloga i interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogli imati za dobivanje objašnjenja. Nije potrebno da se u obrazloženju navedu svi činjenični i pravni elementi, budući da se pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a mora ocijeniti ne samo u odnosu na način kako je formulirano nego i u odnosu na njegov kontekst i sva pravna pravila koja uređuju predmetno područje (presude od 2. travnja 1998, Komisija/Sytraval i Brink’s France, C‑367/95 P, Zb., EU:C:1998:154, t. 63.; od 30. rujna 2003., Njemačka/Komisija, C‑301/96, Zb., EU:C:2003:509, t. 87., i od 26. lipnja 2004., Portugal/Komisija, C‑42/01, Zb., EU:C:2004:379, t. 66.).
Osnovanost prvog tužbenog razloga
107 Valja ukratko podsjetiti na argumentaciju koju je društvo Socitrel iznijelo u prilog svojemu tužbenom razlogu, a koja se izmijenila nakon što je donesena prva odluka o izmjeni.
108 U tužbi je društvo Socitrel u biti tvrdilo da su u prvotnoj odluci nedostajali brojni elementi na temelju kojih se može razumjeti način na koji je Komisija utvrdila iznos novčane kazne. Iz toga je, prema mišljenju tog društva, proizašlo nepostojanje obrazloženja koje predstavlja povredu njegova prava na obranu.
109 Stoga, prema mišljenju društva Socitrel, u prvotnoj odluci nisu bili navedeni ni prihod ni vrijednost prihoda od prodaje koji su se uzeli u obzir radi utvrđivanja osnovnog iznosa, ni parametri za utvrđivanje stupnja težine i dodatnog iznosa u visini od 18 %.
110 Osim toga, društvo Socitrel tvrdilo je da zbog činjenice da su brojni odlomci odluke koja mu je bila upućena postali povjerljivi, nije moglo rekonstruirati pretpostavke na koje se Komisija pozvala prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne.
111 Nakon što je donesena prva odluka o izmjeni, društvo Socitrel prilagodilo je svoj prvi tužbeni razlog.
112 S jedne strane, društvo Socitrel u biti ističe da to što je Komisija izmijenila prvotnu odluku dokazuje osnovanost njegovog prvog tužbenog razloga, kako ga je iznijelo u tužbi.
113 S druge strane, društvo Socitrel smatra da se prvom odlukom o izmjeni nisu ispravili najznačajniji propusti na koje je ukazalo u tužbi, osobito u pogledu stupnja koji je Komisija utvrdila u pogledu težine povrede i dodatnog iznosa.
114 To društvo, osim toga, primjećuje da se u prvoj odluci o izmjeni u njegovom pogledu razlikuju dva razdoblja povrede (uvodna izjava 5.), pri čemu je za svako od tih razdoblja utvrđen isti prihod od prodaje, ali se ta razlika, prema mišljenju tog društva, ne odražava u nastavku prve odluke o izmjeni i, konkretno, u uvodnoj izjavi 7. te odluke, u kojoj ga se tereti samo za jedno razdoblje povrede.
115 Društvo Socitrel dodaje da Komisija u uvodnoj izjavi 8. prve odluke o izmjeni potvrđuje da je počinila pogrešku u izračunu dodatnog iznosa, ali ipak ne navodi poduzetnike na koje se ta pogreška odnosila. U toj se uvodnoj izjavi upućuje na tablicu iz uvodne izjave 5. te iste odluke, u kojoj se društvo Socitrel navodi uz prihod od prodaje iz nekoliko razdoblja povrede. Društvo Socitrel pretpostavlja da iz tog upućivanja stoga valja zaključiti da je na njega trebala utjecati pogreška u izračunu dodatnog iznosa, koja, čini se, dovodi do smanjenja osnovnog iznosa novčane kazne koja mu je izrečena jer se taj iznos s 22 500 000 eura smanjio na 20 000 000 eura. To isto vrijedi za njegova nagađanja koja, prema njegovu mišljenju, dokazuju nepostojanje obrazloženja.
116 Komisija osporava te tvrdnje.
Navođenje vrijednosti prihoda od prodaje
117 Najprije valja utvrditi da se prvom odlukom o izmjeni ispravio određeni broj propusta iz prvotne odluke, osobito u pogledu utvrđivanja vrijednosti prihoda od prodaje koja se uzela u obzir (uvodna izjava 5. prve odluke o izmjeni).
118 U tom smislu, argumentacija koju je društvo Socitrel iznijelo u prilog svojemu prvom tužbenom razlogu koji se odnosi na taj propust u prvotnoj odluci postala je bespredmetna.
Dva razdoblja povrede koje Komisija razlikuje u uvodnoj izjavi 5. prve odluke o izmjeni
119 Nadalje, kao što ističe društvo Socitrel, Komisija je u tablici iz uvodne izjave 5. prve odluke o izmjeni koja sadržava vrijednost prihoda od prodaje, među ostalim društva Socitrel, razlikovala dva razdoblja.
120 Naime, u toj se tablici pojašnjava da je iznos koji je Komisija utvrdila za razdoblje od 7. travnja 1994. do 8. siječnja 1996. na temelju odgovora koje je 30. lipnja 2009. dalo društvo Socitrel bio 12 016 516 eura. Isti je iznos utvrđen za razdoblje od 9. siječnja 1996. do 19. rujna 2002.
121 U uvodnoj izjavi 932. prvotne odluke pojašnjava se da se „predmetno zemljopisno područje s vremenom promijenilo. Od 1984. do 1995. (razdoblje ciriškog kluba), obuhvaćalo je Njemačku, Francusku, Italiju, Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg, Španjolsku i Austriju. Počevši od 1992. (na temelju dogovora kluba España), to je područje također obuhvaćalo Portugal. Od 1996. do 2002. (razdoblje krize ciriškog kluba, u trenutku u kojem je pripremljen dogovor kluba Europa u području kvota, razdoblje kluba Europa i razdoblje širenja), zemljopisno područje obuhvaćalo je iste zemlje kao u razdoblju ciriškog kluba, uključujući Portugal te Dansku, Švedsku, Finsku i Norvešku (vidjeti točke 9.1.1. do 9.1.5. prvotne odluke). To se uzelo u obzir prilikom izračuna vrijednosti prihoda od prodaje iz koje je izuzeta prodaja ostvarena u Portugalu prije 15. prosinca 1992. kao i prodaja u Danskoj, Švedskoj, Finskoj i Norveškoj prije 9. siječnja 1996.“
122 Iz uvodne izjave 5. prve odluke o izmjeni proizlazi da je Komisija razlikovala nekoliko razdoblja u pogledu vrijednosti prihoda od prodaje koju treba uzeti u obzir (od 1. siječnja 1984. do 21. prosinca 1985., od 1. siječnja 1986. do 14. prosinca 1992., od 15. prosinca 1992. do 31. prosinca 1993., od 1. siječnja 1994. do 8. siječnja 1996. te od 9. siječnja 1996. do 19. rujna 2002.) ovisno o zemljopisnom području na koje se odnosi zabranjeni sporazum.
123 Povreda za koju je Komisija teretila društvo Socitrel odnosila se na dva od tih razdoblja [od 7. travnja 1994. (datum na koji je Komisija utvrdila početak sudjelovanja društva Socitrel u povredi) do 8. siječnja 1996. i od 9. siječnja 1996. do 19. rujna 2002.] koje je Komisija stoga uzela u obzir.
124 Međutim, u uvodnoj izjavi 949. prvotne odluke Komisija je odlučila da, s obzirom na to da je društvo Socitrel kasnije saznalo za europsku dimenziju zabranjenog sporazuma, treba uzeti u obzir samo njegovu prodaju u Španjolskoj i Portugalu.
125 Nužno uzimanje u obzir prodaje u Danskoj, Švedskoj, Finskoj i Norveškoj nakon 9. siječnja 1996. (uvodna izjava 932. pobijane odluke) za članove zabranjenog sporazuma na koje se odnosi to zemljopisno područje stoga nije imalo utjecaj na društvo Socitrel. To objašnjava zašto je vrijednost prihoda od prodaje koja se uzela u obzir u uvodnoj izjavi 5. prve odluke o izmjeni ista za oba razdoblja povrede koja razlikuje Komisija.
126 Osim toga, Komisija je potvrdila da je počinila pogrešku time što je u prvotnoj odluci dvaput uračunala dodatni iznos jer je uzela u obzir dvostruko razdoblje povrede, osobito u pogledu društva Socitrel.
127 Komisija je ipak ispravila tu pogrešku donošenjem prve odluke o izmjeni, što je dovelo do smanjenja osnovnog iznosa novčane kazne koju treba izreći društvu Socitrel, koji se nakon tog ispravka s 22 500 000 eura smanjio na 20 000 000.
128 Osim toga, valja dodati da je društvo Socitrel u prilogu 8. tužbi predočilo poruku elektroničke pošte Glavne uprave Komisije za tržišno natjecanje od 13. kolovoza 2010., u kojoj je dužnosnik zadužen za spis naveo:
„Kao što je navedeno u dopisu [Komisije] od 30. srpnja, postoji greška u izračunu koja se odnosi na ulaznu naknadu („entry fee“). Što se tiče vaših klijenata, zbog te je pogreške iznos koji je naveden u tablicama iz uvodnih izjava 923. i 1057. previsok. Odlukom o izmjeni to će se izmijeniti te će se iznos od 22 500 000 eura zamijeniti iznosom od 20 000 000 eura. Kao što je ranije navedeno, zbog gornje granice [od 10 %], time se ne mijenja novčana kazna izrečena vašim klijentima niti obrazloženje odluke. “
129 U tom smislu, valja smatrati da pobijana odluka, kako je izmijenjena prvom odlukom o izmjeni, nije zahvaćena nepostojanjem obrazloženja.
Stopa od 18 % primijenjena zbog težine
130 Što se tiče nepostojanja obrazloženja koje se odnosi na težinu, valja podsjetiti da je težina povrede ispitana u točki 19.1.3. pobijane odluke.
131 Valja istaknuti da Komisija u pogledu društva Socitrel u pobijanoj odluci smatra sljedeće:
– kao prvo, da „su svi poduzetnici, osim društva Fundia, bili uključeni u podjelu tržišta (utvrđivanje kvota), podjelu kupaca i horizontalno utvrđivanje cijena (vidjeti [točku] 9. i Priloge 2. do 4. odluke)“ i da se „[t]i dogovori ubrajaju među najštetnije oblike ograničavanja tržišnog natjecanja koji narušavaju glavne parametre tržišnog natjecanja“ (uvodna izjava 939. točka 19.1.3.1. o naravi povrede);
– kao drugo, da se „zajednički tržišni udio poduzetnika za koje se mogla utvrditi povreda procjenjuje na oko 80 %, kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 98.“ (uvodna izjava 946., točka 19.1.3.2. o zajedničkom tržišnom udjelu);
– kao treće, da se zemljopisni doseg povrede s vremenom promijenio (uvodna izjava 932.: vidjeti točku 121. ove presude);
– kao četvrto, da „međutim, za društva Socitrel, Proderac, Fapricela i Fundia, odnosno poduzetnike koji su sudjelovali samo u klubu España (koji obuhvaća jedino Španjolsku i Portugal) ili, u slučaju potonjeg poduzetnika, u koordinaciji u pogledu društva Addtek, i za koje se moglo utvrditi da su za jedinstvenu i trajnu povredu saznali tek u vrlo kasnoj fazi povrede (17. svibnja 2001. odnosno 14. svibnja 2001., vidjeti točku 12.2.2.4.), Komisija uzima u obzir uži zemljopisni doseg kada utvrđuje udio vrijednosti prihoda od prodaje“ i da je „[s]ituacija drukčija za ostale sudionike kluba España (Emesa/Galycas, Tycsa/Trefilerías Quijano) koji su istodobno sudjelovali na različitima razinama zabranjenog sporazuma i/ili za koje se u znatno ranijoj fazi moglo utvrditi da su znali za jedinstvenu i trajnu povredu“ (uvodna izjava 949. točka 19.1.3.3. o zemljopisnom dosegu).
132 Komisija zaključuje da „uzimajući u obzir posebne okolnosti ovog slučaja i kriterije o kojima se gore raspravljalo u odnosu na narav povrede (vidjeti točku 19.1.3.1.) i zemljopisni doseg (vidjeti točku 19.1.3.3.), udio vrijednosti prihoda od prodaje koji treba uzeti u obzir treba iznositi 16 % za poduzetnika Fundia, 18 % za poduzetnike Socitrel, Fapricela i Proderac te 19 % za sve ostale poduzetnike“ (uvodna izjava 953.).
133 Valja smatrati da u tom smislu pobijana odluka nije zahvaćena nepostojanjem obrazloženja i da iz nje može shvatiti rasuđivanje Komisije, ne dovodeći u pitanje njegovu osnovanost.
134 Stoga prigovor društva Socitrel valja odbiti.
Stopa primijenjena za utvrđivanje dodatnog iznosa na temelju odvraćanja
135 Što se tiče dodatnog iznosa, valja podsjetiti da, u skladu s točkom 25. Smjernica iz 2006., „bez obzira na trajanje sudjelovanja poduzetnika u povredi, Komisija u osnovni iznos uključuje iznos od između 15 % do 25 % vrijednosti prihoda od prodaje [...] kako bi odvratila poduzetnike od samog sklapanja horizontalnih sporazuma o određivanju cijena, podjeli tržišta i ograničenju proizvodnje“. Osim toga, „[t]akav dodatni iznos Komisija može primijeniti i u slučaju drugih povreda“ i „[u]svrhu odlučivanja o udjelu vrijednosti prihoda od prodaje koji se treba razmotriti u pojedinom slučaju, Komisija uzima u obzir niz čimbenika, a posebno one spomenute u [točki] 22.“, kao što su „narav povreda, zajednički tržišni udio svih dotičnih poduzetnika, zemljopisni opseg povreda te je li povreda u potpunosti izvršena ili ne“.
136 U ovom slučaju, Komisija je utvrdila stopu koja se primjenjuje na dodatni iznos na 18 % i u uvodnoj izjavi 953. pobijane odluke uputila je na razmatranja koja je na temelju ocjene težine povrede iznijela o naravi te povrede (točka 19.1.3.1. pobijane odluke) i o njezinu zemljopisnom dosegu (točka 19.1.3.3. pobijane odluke).
137 Takvo je obrazloženje Sud ocijenio dovoljnim u svojoj presudi od 11. srpnja 2013., Ziegler/Komisija(C‑439/11 P, Zb., EU:C:2013:513, t. 121 do 124).
138 Stoga prigovor društva Socitrel valja odbiti.
Povreda prava društva Socitrel na obranu
139 Društvo Socitrel tvrdi da je njegovo pravo na obranu povrijeđeno iz dva razloga.
140 S jedne strane, tvrdi da iz propusta kojima je bila zahvaćena prvotna odluka, a koje je Komisija djelomično priznala u prvoj odluci o izmjeni, proizlazi da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu.
141 Ta argumentacija ne može se prihvatiti s obzirom na to da je Opći sud dopisom od 29. listopada 2010. pozvao društvo Socitrel da prilagodi svoje tužbene razloge i tužbene zahtjeve nakon što je donesena prva odluka o izmjeni, što je ono učinilo aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 10. prosinca 2010.
142 S druge strane, što se tiče tvrdnji da je Komisija ispustila dijelove pobijane odluke, zbog čega društvo Socitrel nije moglo razumjeti način na koji je Komisija izračunala novčanu kaznu, valja napomenuti da se sve uvodne izjave na koje se poziva društvo Socitrel (uvodne izjave 1142., 1144., 1149., 1157., 1159., 1160., 1165., 1171., 1172., 1175., 1178., 1179., 1181., 1185. i 1188.) odnose na ocjenu zahtjeva u pogledu sposobnosti plaćanja ostalih poduzetnika.
143 Međutim, u takvom slučaju, Komisija je dužna zajamčiti povjerljivost podataka koje su joj dostavili poduzetnici kada oni to od nje zatraže, osobito kada se radi o osjetljivim podacima o financijskoj situaciji poduzetnika.
144 Osim toga, Komisija s pravom tvrdi da su joj za društvo Socitrel dostavljeni svi elementi za ocjenu i, konkretno, elementi koji se odnose na njegovu sposobnost plaćanja.
145 Argumentaciju društva Socitrel stoga valja odbiti i prigovor koji se temelji na povredi prava na obranu stoga valja odbiti u cijelosti.
146 Prema tome, prvi tužbeni razlog valja odbiti u cijelosti.
2. Drugi tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel, koji se temelji na povredi razumnog roka
Pregled načela
147 Kao prvo, poštovanje razumnog roka u vođenju upravnih postupaka u području politike tržišnog natjecanja predstavlja opće načelo prava Unije čije poštovanje osiguravaju sudovi Unije (vidjeti presudu od 19. prosinca 2012., Heineken Nederland i Heineken/Komisija, C‑452/11 P, EU:C:2012:829, t. 97. i navedenu sudsku praksu).
148 Načelo razumnog roka u upravnom postupku ponovno je potvrđeno člankom 41. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima na temelju kojeg „svatko ima pravo na to da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku“ (presuda od 5. lipnja 2012., Imperial Chemical Industries/Komisija, T‑214/06, Zb., EU:T:2012:275, t. 284.).
149 Kao drugo, razumnost trajanja postupka treba ocjenjivati s obzirom na posebne okolnosti svakog predmeta i, osobito, njegov kontekst, ponašanje stranaka tijekom postupka, važnost predmeta za različite zainteresirane poduzetnike i njegov stupanj složenosti (vidjeti u tom smislu presudu od 20. travnja 1999., Limburgse Vinyl Maatschappij i dr./Komisija, T‑305/94 do T‑307/94, T‑313/94 do T‑316/94, T‑318/94, T‑325/94, T‑328/94, T‑329/94 i T‑335/94, Zb., EU:T:1999:80, t. 126.), kao i, prema potrebi, s obzirom na informacije ili opravdanja koje Komisija može pružiti kad je riječ o istražnim mjerama provedenima tijekom upravnog postupka.
150 Kao treće, Sud je presudio da upravni postupak može uključivati ispitivanje u dvije uzastopne faze, od kojih svaka ima svoju unutarnju logiku. Prva faza, koja traje do slanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama, počinje teći od dana kada Komisija, koristeći se ovlastima koje joj je dodijelio zakonodavac Unije, poduzme mjere koje uključuju optužbu za počinjenje povrede te joj mora omogućiti da zauzme stajalište o smjeru postupka. Druga faza traje od slanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama do donošenja konačne odluke. Ta faza mora omogućiti Komisiji da donese konačnu odluku o povredi koja se stavlja na teret (presuda od 21. rujna 2006., Nederlandse Federatieve Vereniging voor de Groothandel op Elektrotechnisch Gebied/Komisija, C‑105/04 P, Zb., EU:C:2006:592, t. 38.).
151 Kao četvrto, iz sudske prakse proizlazi da povreda načela razumnog roka može imati dvije vrste posljedica.
152 S jedne strane, kada je povreda razumnog roka imala utjecaj na ishod postupka, takva povreda može dovesti do poništenja pobijane odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 21. rujna 2006., Technische Unie/Komisija, C‑113/04 P, Zb., EU:C:2006:593, t. 48. i navedenu sudsku praksu).
153 Treba pojasniti da, kad je riječ o primjeni pravila tržišnog natjecanja, prekoračenje razumnog roka može predstavljati razlog za poništenje samo u slučaju odlukâ kojima se utvrđuju povrede i pod uvjetom da je bilo utvrđeno da je povreda tog načela negativno utjecala na pravo na obranu predmetnih poduzetnika. Osim u tom posebnom slučaju, nepoštovanje obveze donošenja odluke u razumnom roku nema utjecaja na valjanost upravnog postupka na temelju Uredbe br. 1/2003 (vidjeti presudu od 16. prosinca 2003., Nederlandse Federatieve Vereniging voor de Groothandel op Elektrotechnisch Gebied/Komisija, T‑5/00 i T‑6/00, Zb., EU:T:2003:342, t. 74. i navedenu sudsku praksu, potvrđenu povodom žalbe u tom pogledu presudom Nederlandse Federatieve Vereniging voor de Groothandel op Elektrotechnisch Gebied/Komisija, t. 150. supra, EU:C:2006:592, t. 42. i 43.).
154 Međutim, s obzirom na to da je poštovanje prava na obranu, načela čiji je temeljni karakter više puta bio istaknut u sudskoj praksi Suda (presuda od 9. studenoga 1983., Nederlandsche Banden‑Industrie‑Michelin/Komisija, 322/81, Zb., EU:C:1983:313, t. 7.), od ključne važnosti u postupcima kao što je ovaj, važno je izbjeći da to pravo bude nepopravljivo ugroženo zbog predugog trajanja istražne faze i da trajanje te faze stvori prepreku utvrđivanju dokaza kojima se želi osporiti postojanje ponašanjâ koja mogu dovesti do uspostave odgovornosti predmetnih poduzetnika. Zbog tog razloga, ispitivanje eventualne prepreke ostvarivanju prava na obranu ne smije biti ograničeno na samu fazu u kojoj to pravo proizvodi svoj puni učinak, to jest, na drugu fazu upravnog postupka. Ocjena izvora eventualnog slabljenja učinkovitosti prava na obranu mora se proširiti na čitav upravni postupak i provesti se s obzirom na njegovo ukupno trajanje (presuda Nederlandse Federatieve Vereniging voor de Groothandel op Elektrotechnisch Gebied/Komisija, t. 1530. supra, EU:C:2006:592, t. 50.).
155 S druge strane, kada je povreda razumnog roka bez utjecaja na ishod postupka, takva povreda može dovesti do toga da Opći sud, u okviru izvršavanja svoje neograničene nadležnosti, na odgovarajući način otkloni povredu koja proizlazi iz prekoračenja razumnog roka upravnog postupka, prema potrebi, smanjivanjem iznosa izrečene novčane kazne (vidjeti u tom smislu presudu Technische Unie/Komisija, t. 152. supra, EU:C:2006:593, t. 202. do 204. i presudu od 16. lipnja 2011., Heineken Nederland i Heineken/Komisija, T‑240/07, Zb., EU:T:2011:284, t. 429. i 434, potvrđena povodom žalbe presudom Heineken Nederland i Heineken/Komisija, t. 147. supra, EU:C:2012:829, t. 100.).
Osnovanost drugog tužbenog razloga
156 Društvo Socitrel u biti tvrdi da Komisija nije poštovala razumni rok time što je prvotnu odluku donijela tek gotovo osam godina nakon što je pokrenula upravni postupak, čime se, prema njegovu mišljenju, nije poštovalo njegovo pravo na obranu, osobito s obzirom na restrukturiranja koja su se u njemu provodila i na poteškoće koje je imao prilikom prikupljanja dokaza o protivnom, s obzirom na početak, protok vremena, različite članove njegova osoblja.
157 Iz prethodno navedenog proizlazi da, kako bi dugotrajni upravni postupak mogao dovesti do poništenja pobijane odluke ili smanjenja iznosa novčane kazne, trajanje tog postupka treba kvalificirati kao predugo.
158 U ovom slučaju, upravni postupak sastojao se od četiri uzastopne faze, od kojih je prva prethodila obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama, a ostale su tri slijedile nakon te obavijesti.
159 Prva faza započela je 9. siječnja 2002., kada je Bundeskartellamt Komisiji dostavio dokumente navedene u točki 21. ove presude te je završila 30. rujna 2008., kada je donesena obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama.
160 Zatim je pokrenuta druga faza (vidjeti točke 32. do 37. ove presude) koja je završila kada je donesena prvotna odluka 30. lipnja 2010.
161 Nakon podnošenja prve skupine tužbi (navedenih u točki 10. ove presude), Komisija je 30. rujna 2010. donijela prvu odluku o izmjeni (vidjeti točku 4. ove presude) radi ispravka različitih pogrešaka koje je utvrdila u prvotnoj odluci, čime je dovršena treća faza upravnog postupka.
162 Naposljetku, četvrta faza upravnog postupka dovršena je 4. travnja 2011., kada je Komisija donijela drugu odluku o izmjeni kojom je odobrila smanjenje iznosa izrečene novčane kazne, s jedne strane, društvima ArcelorMittal, ArcelorMittal Verderio, ArcelorMittal Fontaine i ArcelorMittal Wire France i, s druge strane, društvima SLM i Ori Martin (vidjeti točku 6. ove presude).
163 Najprije treba istaknuti da se tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel odnosi samo na prve dvije faze upravnog postupka.
164 Dana 8.svibnja 2014., u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 64. Poslovnika od 2. svibnja 1991., Opći sud uputio je Komisiji pitanje u pisanom obliku kako bi dobio detaljan opis mjera koje je poduzela nakon pretraga koje su provedene 19. i 20. rujna 2002., i to do donošenja prvotne odluke.
165 Komisija je postupila u skladu s tim zahtjevom aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 6. lipnja 2014.
166 Tajništvo Općeg suda dostavilo je primjerak odgovora Komisije društvu Socitrel 16. lipnja 2014.
167 Komisija u svojem odgovoru detaljno i uvjerljivo izlaže mjere koje je poduzela tijekom upravnog postupka i razloge zbog kojih je postupak trajao od 2002. do 2010.
168 Nekoliko čimbenika objašnjava duljinu trajanja upravnog postupka u ovom slučaju.
169 U tom pogledu valja uzeti u obzir trajanje zabranjenog sporazuma (dulje od 18 godina), njegovu vrlo široku zemljopisnu dimenziju (zabranjeni sporazum odnosio se na većinu država članica), vremensko i zemljopisno uređenje zabranjenog sporazuma (različiti klubovi opisani u t. 41. do 53.), broj sastanaka koji su održani u okviru različitih klubova (više od 500), broj uključenih poduzetnika (17), broj zahtjeva za primjenu pokajničkog programa (vidjeti t. 22 i 27. i prateće točke ove presude) i vrlo veliku količinu dokumenata dostavljenih u tom okviru ili pribavljenih tijekom pretraga i sastavljenih na različitim jezicima, koje je Komisija trebala ispitati, različite zahtjeve za dodatnim podacima koje je Komisija trebala uputiti različitim zainteresiranim društvima kako se mijenjalo shvaćanje zabranjenog sporazuma (vidjeti t. 24. i prateće točke te t. 46. i prateće točke ove presude), broj adresata preliminarne obavijesti o utvrđenim činjenicama (više od 40), broj jezika postupka (8), kao i različite zahtjeve koji se odnose na sposobnost plaćanja (14).
170 Na temelju informacija koje je dostavila Komisija, koje svjedoče o osobitoj složenosti predmeta, Opći sud smatra da se, unatoč osobitoj duljini prvih dviju faza postupka, postupak ne treba kvalificirati kao predug. Slijedom toga, Komisija nije povrijedila razumni rok.
171 Taj se zaključak ne dovodi u pitanje argumentima koje društvo Socitrel ističe kako bi pokazalo da se nije poštovalo njegovo pravo na obranu, s obzirom na to da se grupa Companhia Previdente od 2002. do 2008. znatno promijenila nakon restrukturiranja povezanih sa stjecanjem nekoliko društava, čime je grupa povećana s 21 na 27 subjekata, i da su, počevši od trenutka kada je primila obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u rujnu 2008., činjenice za koje ju se teretilo bile toliko davne da nijedna od izravno zainteresiranih osoba više nije bila prisutna ili ih se nije mogla prisjetiti.
172 Naime, takvi su argumenti previše nejasni da bi se na temelju njih mogao mjeriti konkretan utjecaj na pravo društva Socitrel na obranu. U tom pogledu valja istaknuti da je, kao što je izneseno u odgovoru Komisije na mjere upravljanja postupkom, društvo Socitrel primilo prvi zahtjev za podacima od Komisije 11. veljače 2004. i da su u tom zahtjevu bili jasno navedeni predmet i opseg istrage u materijalnom i vremenskom smislu. Počevši od tog datuma, društvo Socitrel stoga je moglo prikupiti i dostaviti Komisiji sve dokaze koje je smatralo relevantnim da bi joj odgovorilo. Komisija se tako ne bi mogla pozvati na njegov nemar u prikupljanju i čuvanju eventualnih elemenata za potrebe obrane. Isto tako, u nedostatku ikakve argumentacije na temelju koje se može razumjeti u kojem je dijelu rok od godinu i pol, između rujna 2002. i veljače 2004., tijekom kojeg je Komisija saznala za dokumente dobivene prilikom pretrage ili dostavljene u okviru zahtjeva za primjenu pokajničkog programa, mogao naštetiti ostvarivanju prava na obranu društva Socitrel, Opći sud ne treba smatrati da je taj rok mogao naštetiti društvu Socitrel u ovom predmetu.
173 Stoga valja odbiti drugi tužbeni razlog.
3. Treći tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel, koji se temelji na povredi obveze Komisije da postupa s dužnom pažnjom, prava na obranu, kao i načela lojalnosti, dobre vjere i legitimnih očekivanja
Pregled načela
174 Valja najprije podsjetiti da je načelo zaštite legitimnih očekivanja jedno od temeljnih načela Unije. Prema sudskoj praksi, pravo pozivanja na to načelo podrazumijeva ispunjenje triju uvjeta. Kao prvo, uprava treba zainteresiranoj osobi pružiti precizna, bezuvjetna i podudarajuća jamstva koja pružaju ovlašteni i pouzdani izvori. Kao drugo, ta jamstva trebaju biti takve naravi da stvaraju legitimna očekivanja kod onih kojima su upućena. Kao treće, pružena jamstva trebaju biti u skladu s primjenjivim pravnim pravilima (vidjeti presudu od 9. rujna 2011., Deltafina/Komisija, T‑12/06, Zb., EU:T:2011:441, t. 190 i navedenu sudsku praksu).
175 Nadalje, prema ustaljenoj sudskoj praksi, dužna pažnja podrazumijeva obvezu Komisije da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente u predmetnom slučaju (vidjeti presude od 21. studenoga 1991., Technische Universität München, C‑269/90, Zb., EU:C:1991:438, t. 14. i od 16. rujna 2013., ATC i dr./Komisija, T‑333/10, Zb., EU:T:2013:451, t. 84. i navedena sudska praksa).
176 Također je u više navrata presuđeno da je legitimno i u interesu dobrog administrativnog upravljanja to da institucija ispravi pogreške i propuste koji zahvaćaju odluku (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2006, Njemačka/Komisija, T‑314/04 i T‑414/04, EU:T:2006:399, t. 45. i rješenje od 22. studenoga 2007., Investire Partecipazioni/Komisija, T‑418/05, EU:T:2007:354, t. 40.).
Osnovanost trećeg tužbenog razloga
177 Društvo Socitrel u biti tvrdi da, iako je prvotna odluka bila donesena, Komisija ga je obavijestila da će ta odluka biti izmijenjena. Društvo Socitrel stoga je moralo podnijeti tužbu a da nije bilo upoznato sa stvarnom biti odluke kojom mu je izrečena novčana kazna. Komisija prema tome nije ispunila svoju obvezu dužne pažnje, što bi, po potrebi, potvrdilo činjenicu da je Komisija zatim izmijenila odluku drugi put a da ta druga odluka o izmjeni nije priopćena društvu Socitrel, i time je također povrijedila i pravo tog društva na obranu.
178 Ta argumentacija ipak se ne može prihvatiti.
179 Komisija, naime, ne može dopustiti da u pravnom poretku postoji odluka za koju zna da je zahvaćena pogreškama i propustima te je, s obzirom na to, legitimno i u interesu dobrog administrativnog upravljanja da institucija ispravi pogreške i propuste kojima je zahvaćena prvotna odluka (vidjeti sudsku praksu navedenu u točki 176. ove presude).
180 Komisiji se stoga ne može prigovoriti što je prvom odlukom o izmjeni ispravila pogreške i propuste koje je utvrdila u prvotnoj odluci.
181 Valja naglasiti da je Komisija prema tome također dodatno obrazložila pobijanu odluku.
182 Dakako, Komisija je donijela prvu odluku o izmjeni nakon što su podnesene različite tužbe, među kojima je i tužba tužitelja, koje su izvorno podnesene protiv prvotne odluke. Međutim, Opći sud pozvao je društvo Socitrel, kao i ostale poduzetnike koji su podnijeli tužbu, da po potrebi prilagodi svoje tužbene razloge i tužbene zahtjeve nakon što je donesena ta odluka.
183 Valja utvrditi da je društvo Socitrel prilagodilo svoje tužbene razloge s obzirom na prvu odluku o izmjeni aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 10. prosinca 2010.
184 Osim toga, iako nije bilo adresat druge odluke o izmjeni, društvo Socitrel primilo je njezin primjerak na inicijativu Općeg suda koji ga je pozvao da po potrebi prilagodi svoje tužbene razloge i tužbene zahtjeve, što je ono učinilo u pogledu svojih tužbenih razloga aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 2. kolovoza 2011.
185 Društvo Socitrel stoga ne može tvrditi da je Komisija povrijedila njegovo pravo na obranu time što je donijela odluke o izmjeni.
186 Društvo Socitrel također tvrdi da je Komisija povrijedila načelo legitimnih očekivanja, kao i načela lojalnosti i dobre vjere, pri čemu razloge za pozivanje na posljednja dva načela ipak nije pojasnilo u svojoj tužbi.
187 Ako društvo Socitrel očekuje da će tom argumentacijom utvrditi da je Komisija, time što je ispravila prvotnu odluku, spriječila da se njegova tužba protiv prvotne odluke okonča, potrebno je utvrditi da je Komisija s pravom, u interesu dobre uprave, ispravila prvotnu odluku, koja je bila zahvaćena pogreškama i propustima, prije nego što je Opći sud donio odluku.
188 Slijedom toga, uprava nije mogla dati nikakvo precizno, bezuvjetno i podudarajuće jamstvo koje pružaju pouzdani i povlašteni izvora o zadržavanju odluke zahvaćene pogreškama i propustima sve dok je eventualno ne poništi Opći sud.
189 Isto tako, Komisiji se ne može prigovoriti nikakvo nelojalno ponašanje ili ponašanje u zloj vjeri samo zbog toga što je izmijenila odluku koja je, prema vlastitom priznanju, zahvaćena raznim pogreškama i propustima.
190 Treći tužbeni razlog stoga treba odbiti u cijelosti.
4. Četvrti tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel i prva tri tužbena razloga koje ističe društvo Companhia Previdente, koji se temelje na povredi članka 101. stavka 1. UFEU‑a, članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003, načela proporcionalnosti i osobne odgovornosti, kao i pretpostavke nedužnosti te na nepostojanju obrazloženja i tome da Komisija nije poštovala svoje prijašnje prakse odlučivanja jer je premašeno najveće ograničenje novčane kazne koja se mogla izreći društvu Socitrel
Prvi dio četvrtog tužbenog razloga koji ističe društvo Socitrel te prvi i drugi tužbeni razlog koje ističe društvo Companhia Previdente, koji se temelje na tome da je Komisija pogrešno utvrdila solidarnu odgovornost društva Companhia Previdente i, slijedom toga, na tome što se gornja granica od 10 % prihoda pogrešno izračunala na temelju prihoda društva Companhia Previdente, a ne društva Socitrel
Pregled činjenica
191 Companhia Previdente društvo je koje upravlja udjelima u raznim društvima.
192 Od 1994. do 1998., to društvo imalo je izravan udio od 21,2 % u kapitalu društva Socitrel i od 70 % u kapitalu društva Preside SGPS, koje je držalo 70,6 % kapitala društva Socitrel.
193 Od 30. prosinca 1998. do 19. rujna 2002., društvo Companhia Previdente povećalo je svoj udio u kapitalu društva Preside SGPS na 100 %.
194 Nesporno je, stoga, da je društvo Companhia Previdente u tom razdoblju imalo udio od između 91,8 % i 93,7 % u kapitalu društva Socitrel.
195 Nadalje, nakon datuma prestanka povrede, društvo Companhia Previdente steklo je razna društva, među kojima su Emesa, Galycas i ITC, od kojih je Komisija sva tri također kaznila za sudjelovanje u zabranjenom sporazumu.
Pregled pobijane odluke
196 U skladu s uvodnim izjavama 765. do 768. pobijane odluke:
„(765) Od 1994. do kraja 1998., [društvo Companhia Previdente] imalo je u izravnom vlasništvu 21,2 % društva Socitrel i 70 % društva Preside SGPS, koje je pak tijekom istog razdoblja držalo 70,6 % društva Socitrel. Od 30. prosinca 1998. do kraja 2002., društvo Companhia Previdente posjedovalo je 100 % društva Preside SGPS te je, posredstvom tog društva, izravno ili neizravno držalo između 91,8 % i 93,7 % kapitala društva Socitrel. Kao što je pojašnjeno u uvodnoj izjavi 32., od početka 1994. barem do kraja 2002. postojale su brojne čvrste osobne veze između društava Socitrel i Companhia Previdente.
(766) Društvo Companhia Previdente tvrdi da ga se ne smije proglasiti solidarno odgovornim s društvom Socitrel zato što nije izvršavalo odlučujući utjecaj na ponašanje društva Socitrel. Kao prvo, tvrdi da Komisija nije iznijela konkretne činjenice na temelju kojih se može donijeti zaključak o odlučujućem utjecaju društva Companhia Previdente na društvo Socitrel. Osim toga, tvrdi da se do 1999., kada je društvo Socitrel postalo njegovo društvo kći u gotovo stopostotnom vlasništvu, pretpostavka izvršavanja odlučujućeg utjecaja nije mogla primijeniti. Ta dva društva bila su dva odvojena subjekta koja su obavljala različite djelatnosti, a društvo Socitrel samostalno je obavljalo svoju trgovinsku djelatnost. To prikazuje činjenica da se, nakon što je društvo Socitrel kupljeno, izvršni direktori potonjeg društva nisu promijenili te su i dalje bili potpuno neovisni. Isto tako, društvo Companhia Previdente samo je ostvarivalo svoja socijalna prava i ispunjavalo svoje obveze kao što je odobravanje godišnjih financijskih izvještaja društva Socitrel i odlučivanje o politici u području dividendi i strukture kapitala. Društvo Companhia Previdente naposljetku tvrdi da su članovi njegova upravnog odbora imali funkciju u upravnom odboru društva Socitrel koja nije bila izvršna i da je prema portugalskom pravu društava takvo sudjelovanje u upravnom odboru društva Socitrel osobno te mu svrha nije zastupati društvo majku.
(767) Iako Komisija smatra da se pretpostavka izvršavanja odlučujućeg utjecaja primjenjuje za razdoblje od 30. prosinca 1998. do kraja 2002., kada je društvo Companhia Previdente držalo između 91,8 % i 93,7 % kapitala društva Socitrel, argumenti koje ističe društvo Companhia Previdente u svakom slučaju ne mogu se prihvatiti uzimajući u obzir brojne čvrste osobne veze koje su postojale između tih dvaju društava barem od početka 1994. do kraja 2002., kao što je opisano u uvodnoj izjavi 32. ove odluke. Komisija osobito ističe da P. B., L. F. i A. S. nisu bili samo članovi upravnog odbora tih dvaju društava, već su također redovito i kontinuirano dolazili na sastanke zabranjenog sporazuma u ime društva Socitrel. Prema tome, Komisija smatra da je društvo Companhia Previdente izvršavalo odlučujući utjecaj na ponašanje društva Socitrel za vrijeme trajanja sudjelovanja potonjeg društva u zabranjenom sporazumu (vidjeti uvodnu izjavu 694.).
(768) Slijedom toga, [društvo Socitrel] i [društvo Companhia Previdente] adresati su ove odluke. [Društvo Socitrel] smatra se odgovornim za izravno sudjelovanje u zabranjenom sporazumu tijekom razdoblja od 7. travnja 1994. do 19. rujna 2002. [Društvo Companhia Previdente] smatra se solidarno odgovornim s [društvom Socitrel] za isto razdoblje. “
Pregled načela
197 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pojmom poduzetnik se označava svaki subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnošću, neovisno o pravnom statusu tog subjekta i načinu njegovog financiranja S tim u vezi, Sud je, s jedne strane, pojasnio da, u ovom kontekstu, pojam poduzetnika treba shvatiti tako da se njime označava gospodarska jedinica, iako s pravnog stajališta, tu gospodarsku jedinicu tvori nekoliko fizičkih ili pravnih osoba i, s druge strane, da kada takva gospodarska jedinica povrijedi pravila tržišnog natjecanja, mora, u skladu s načelom osobne odgovornosti, odgovarati za tu povredu (vidjeti presudu od 29. rujna 2011., Elf Aquitaine/Komisija, C‑521/09 P, Zb., EU:C:2011:620, t. 53. i navedenu sudsku praksu).
198 Iz ustaljene sudske prakse također proizlazi da se ponašanje društva kćeri može pripisati društvu majci osobito kada to društvo kći, iako ima zasebnu pravnu osobnost, ne donosi samostalne odluke o svojem ponašanje na tržištu nego uglavnom provodi upute koje je dobilo od društva majke, uzimajući u obzir osobito gospodarske, organizacijske i pravne veze između tih dvaju pravnih subjekata (vidjeti presudu Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 54. i navedenu sudsku praksu).
199 Doista, u takvoj situaciji, kada društvo majka i njezino društvo kći tvore istu gospodarsku jedinicu i stoga čine jednog poduzetnika u smislu članka 101. UFEU‑a, Komisija može donijeti odluku kojom se izriču novčane kazne protiv društva majke ne morajući pritom utvrditi njegovu osobnu uključenost u povredu (vidjeti presudu Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 55. i navedenu sudsku praksu). Stoga čimbenik koji ovlašćuje Komisiju da odluku kojom se izriču novčane kazne uputi društvu majci nije nužno odnos između društva majke i društva kćeri u kojem društvo majka potiče na povredu, ni, a fortiori, uključenost društva majke u navedenu povredu, već činjenica da predmetna društva tvore jedinstvenog poduzetnika, u smislu članka 101. UFEU‑a (presuda Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 88.).
200 Valja pojasniti da, prema toj sudskoj praksi, Komisija ne može samo ustvrditi da je poduzetnik mogao izvršavati takav odlučujući utjecaj na poslovnu politiku drugog poduzetnika bez provjeravanja je li doista došlo do izvršavanja tog utjecaja. Iz te sudske prakse, naprotiv, proizlazi da je na Komisiji da na temelju svih činjeničnih okolnosti dokaže takav odlučujući utjecaj, uključujući osobito postojanje eventualnih upravljačkih ovlasti jednog od tih poduzetnika u odnosu na drugog (vidjeti u tom smislu presude od 2. listopada 2003., Aristrain/Komisija, C‑196/99 P, Zb., EU:C:2003:529, t. 95. do 99.; od 28. lipnja 2005., Dansk Rørindustri i dr./Komisija, C‑189/02 P, C‑202/02 P, C‑205/02 P do C‑208/02 P i C‑213/02 P, Zb., EU:C:2005:408, t. 118. do 122. i od 20. ožujka 2002., HFB i dr./Komisija, T‑9/99, Zb., EU:T:2002:70, t. 527.).
201 U posebnom slučaju kada je društvo majka 100 %-tni vlasnik kapitala društva kćeri koje je počinilo povredu pravila tržišnog natjecanja Unije, s jedne strane, ono ima mogućnost izvršavati odlučujući utjecaj na ponašanje tog društva kćeri, a, s druge strane, postoji oboriva pretpostavka da to društvo majka stvarno izvršava takav odlučujući utjecaj (u daljnjem tekstu: pretpostavka stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja) (vidjeti presudu Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 56. i navedenu sudsku praksu).
202 U tim je uvjetima, za ispunjenje pretpostavke da društvo majka stvarno izvršava odlučujući utjecaj na poslovnu politiku društva kćeri, dovoljno da Komisija dokaže da je društvo majka u cijelosti vlasnik kapitala društva kćeri. Komisija slijedom toga može društvo majku smatrati solidarno odgovornim za plaćanje novčane kazne izrečene njegovom društvu kćeri, osim ako to društvo majka, na kojem je teret obaranja te pretpostavke, ne podnese dokaze koji su dostatni za dokazivanje da njezino društvo kći djeluje na tržištu samostalno (vidjeti presudu Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 57. i navedenu sudsku praksu).
203 Valja pojasniti da, iako je Sud, osim vlasništva 100 % udjela u temeljnom kapitalu društva kćeri naveo druge okolnosti kao što su neosporavanje utjecaja koji društvo majka izvršava na poslovnu politiku svojega društva kćeri i zajedničko zastupanje dvaju društava tijekom upravnog postupka, unatoč tome Sud nije utvrdio takve okolnosti s ciljem da primjenu pretpostavke uvjetuje podnošenjem dodatnih indicija u vezi sa stvarnim izvršavanjem utjecaja društva majke (presuda od 16. studenoga 2000., Stora Kopparbergs Bergslags/Komisija, C‑286/98 P, Zb., EU:C:2000:630, t. 28. i 29.), (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2009., Akzo Nobel i dr./Komisija, C‑97/08 P, Zb., EU:C:2009:536, t. 60. do 62. i navedenu sudsku praksu). Drugim riječima, Komisija nije dužna, radi primjene pretpostavke stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja u konkretnom slučaju, pružiti dodatne indicije uz one kojima se dokazuje primjenjivost i učinak ove pretpostavke (vidjeti u tom smislu presudu Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 80. i navedenu sudsku praksu).
204 Međutim, društvo majka koje je vlasnik gotovo cjelokupnog kapitala svojega društva kćeri u načelu se nalazi u položaju sličnom onomu isključivog vlasnika u pogledu njegove ovlasti izvršavanja odlučujućeg utjecaja na ponašanje svojeg društva kćeri, s obzirom na gospodarske, organizacijske i pravne veze između njega i navedenog društva kćeri. Slijedom toga, Komisija na tu situaciju može opravdano primijeniti ista dokazna pravila odnosno primijeniti pretpostavku prema kojoj je navedeno društvo majka zaista iskoristilo svoju ovlast izvršavanja odlučujućeg utjecaja na ponašanje svojeg društva kćeri. Nije, međutim, isključeno da manjinski dioničari u određenim slučajevima mogu, s obzirom na društvo kćer, imati prava koja im omogućuju da dovedu u pitanje gore navedenu analogiju (presuda od 30. rujna 2009., Arkema/Komisija, T‑168/05, EU:T:2009:367, t. 53., potvrđena presudom od 29. rujna 2011., Arkema/Komisija, C‑520/09 P, Zb., EU:C:2011:619).
205 Svrha pretpostavke stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja je osobito uspostava ravnoteže između važnosti, s jedne strane, cilja koji se sastoji od suzbijanja ponašanja suprotnih pravilima tržišnog natjecanja, osobito članku 101. UFEU‑a, i od sprečavanja njihovih ponavljanja i, s druge strane, zahtjeva određenih općih načela prava Unije kao što su, između ostalog, načela pretpostavke nedužnosti, individualizacije kazni i pravne sigurnosti kao i prava na obranu, uključujući načelo ravnopravnosti stranaka. Osobito zbog tog razloga ta je pretpostavka oboriva (presuda Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 59.).
206 Nadalje, potrebno je podsjetiti da se, s jedne strane, pretpostavka o kojoj je riječ temelji na utvrđenju prema kojem – osim u zaista iznimnim okolnostima – društvo koje je vlasnik cjelokupnog kapitala društva kćeri u cijelosti može, već samo na temelju tog udjela u kapitalu, izvršavati odlučujući utjecaj na ponašanje tog društva kćeri i, s druge strane, nepostojanje stvarnog izvršavanja te ovlasti utjecaja u pravilu je najsvrhovitije utvrđivati u sferi subjekata na koje se ta pretpostavka primjenjuje (presuda Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 60.).
207 U tim okolnostima, kada bi bilo dovoljno da zainteresirana osoba navedenu pretpostavku obori tako da iznese puke nepotkrijepljene navode, ta pretpostavka bi u velikoj mjeri izgubila svoju korisnost (presuda Elf Aquitaine/Komisija, t. 117. supra, EU:C:2011:620, t. 60. i 61.).
208 Nadalje, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da sama činjenica da je društvo majka holding društvo nije dovoljna da se isključi mogućnost da je ono izvršavalo odlučujući utjecaj na svoje društvo kćer. U kontekstu grupe društava, holding društvo, koje među ostalim koordinira financijske investicije unutar grupe, je društvo čija je svrha grupiranje udjela u različitim društvima i koje ima za zadaću osigurati jedinstveno upravljanje tim udjelima, osobito putem proračunskog nadzora (vidjeti u tom smislu presude od 8. listopada 2008., Schunk i Schunk Kohlenstoff‑Technik/Komisija, T‑69/04, Zb., EU:T:2008:415, t. 63.; od 13. srpnja 2011., Shell Petroleum i dr./Komisija, T‑38/07, Zb., EU:T:2011:355, t. 70. i navedenu sudsku praksu i od 29. lipnja 2012., E.ON Ruhrgas i E.ON/Komisija, T‑360/09, Zb., EU:T:2012:332, t. 283.).
209 Kako bi se ocijenilo je li društvo kćer samostalno određuje svoje ponašanje na tržištu, treba uzeti u obzir sve relevantne elemente koji se odnose na gospodarske, organizacijske i pravne veze koje povezuju to društvo kćer s društvom majkom, koje se mogu razlikovati od slučaja do slučaja te se stoga ne mogu iscrpno navesti (presuda Akzo Nobel i dr./Komisija, t. 203. supra, EU:C:2009:536, t. 74.).
210 Tu ocjenu ne treba ograničiti samo na elemente koji se odnose na poslovnu politiku društva kćeri stricto sensu , kao što su distribucijska ili cjenovna strategija. Pretpostavka koja se odnosi na izvršavanja odlučujućeg utjecaja se osobito ne može oboriti samo dokazivanjem da je društvo kći ono koje upravlja ovim posebnim aspektima svoje poslovne politike a da u tom pogledu ne dobiva upute (vidjeti presudu od 16. lipnja 2011., FMC/Komisija, T‑197/06, Zb., EU:T:2011:282, t. 105. i navedenu sudsku praksu). Iz toga slijedi da se samostalnost društva kćeri ne može utvrditi samo dokazivanjem da ono samostalno upravlja određenim aspektima svoje politike u pogledu prodaje proizvoda na koje se odnosi povreda (gore navedena presuda FMC/Komisija, EU:T:2011:282, t. 106.)
211 Jednako tako, s obzirom na to da se samostalnost društva kćeri ne ocjenjuje samo s obzirom na aspekte operativnog upravljanja poduzetnikom, činjenica da društvo kći u korist društva majke nikada nije provodilo posebnu politiku informiranja na konkretnom tržištu, nije dovoljna da bi se dokazala njegova samostalnost (presuda FMC/Komisija, t. 210. supra, EU:T:2011:282, t. 145.).
212 Osim toga, na temelju činjenice da iz dokumenata u spisu ne proizlazi da je društvo majka davalo upute svojemu društvu kćeri ne može se dokazati da takve upute nisu postojale (vidjeti presudu Arkema/Komisija, EU:T:2011:251, t. 204. supra, t. 118. i navedenu sudsku praksu).
213 Također valja podsjetiti da sud Unije smatra da je zastupanje društva majke u upravljačkim tijelima njegova društva kćeri relevantan dokaz izvršavanja stvarnog nadzora nad poslovnom politikom potonjeg društva (presuda od 27. rujna 2012, Total/Komisija, T‑344/06, EU:T:2012:479, t. 73.; vidjeti također u tom smislu presude od 26. travnja 2007., Bolloré i dr./Komisija, T‑109/02, T‑118/02, T‑122/02, T‑125/02, T‑126/02, T‑128/02, T‑129/02, T‑132/02 i T‑136/02, Zb., EU:T:2007:115, t. 137. i FMC/Komisija, t. 210. supra, EU:T:2011:282, t. 150.).
214 Konačno, društvo majka se, osim toga, može smatrati odgovornim za povredu koju je počinilo društvo kći čak i kada u grupi postoji veliki broj društava koja posluju (presude Limburgse Vinyl Maatschappij i dr./Komisija, t. 149. supra, EU:T:1999:80, t. 989. i od 27. rujna 2012., Shell Petroleum i dr./Komisija, T‑343/06, Zb., EU:T:2012:478, t. 52.).
Osnovanost prvog dijela četvrtog tužbenog razloga koji ističe društvo Socitrel te prvog i drugog tužbenog razloga koje ističe društvo Companhia Previdente
215 Valja podsjetiti da je odgovornost društva Socitrel utvrđena za razdoblje od 7. travnja 1994. do 19. rujna 2002. i da je odgovornost društva Companhia Previdente utvrđena za isto razdoblje povrede.
216 Međutim, valja razlikovati, s jedne strane, razdoblje od 7. travnja 1994. do 29. prosinca 1998., za koje je Komisija u biti smatrala da raspolaže elementima kojima se utvrđuje postojanje odlučujućeg utjecaja društva Companhia Previdente na društvo Socitrel i, s druge strane, razdoblje od 30. prosinca 1998. do 19. rujna 2002., za koje je smatrala da se može primijeniti pretpostavka stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja, s obzirom na veličinu udjela društva Companhia Previdente u kapitalu njegovog društva kćeri Socitrel.
217 Tužitelji u biti tvrde, kao prvo, da se odgovornost društva Companhia Previdente ne može utvrditi s obzirom na to da je povredu počinilo samo društvo Socitrel i da se nijednim elementom ne utvrđuje da je društvo majka sudjelovalo u povredi ili barem znalo za nju, kao drugo, da Komisija ne može upotrijebiti pretpostavku stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja s obzirom na to da društvo Companhia Previdente nikada nije držalo stopostotni udio u kapitalu svojeg društva kćeri, kao treće, da u svakom slučaju ističu elemente kojima se obara ta pretpostavka i, naposljetku, kao četvrto, da je Komisija za razdoblje od 7. travnja 1994. do 29. prosinca 1998. samo uputila na postojanje „brojnih snažnih osobnih veza“ između društava Companhia Previdente i Socitrel te na činjenicu da su određeni članovi uprave, zajednički za oba društva, znali za zabranjeni sporazum, a da ipak nije uzela u obzir argumente koje su ta društva istaknula kako bi dokazala nepostojanje odlučujućeg utjecaja društva majke na društvo kćer.
218 Međutim, nijedan od tih argumenta ne može se prihvatiti.
219 Ispituju se redom odgovornost društva Companhia Previdente zbog protupravnog ponašanja njegova društva kćeri, dokazi kojima se utvrđuje izvršavanje odlučujućeg utjecaja društva Companhia Previdente na društvo Socitrel tijekom razdoblja od 7. travnja 1994. do 29. prosinca 1998., pitanje može li Komisija utvrditi pretpostavku stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja tijekom razdoblja od 30. prosinca 1998. do 19. rujna 2002. i, naposljetku, različiti argumenti koje tužitelji ističu kako bi istodobno dokazali da se tijekom razdoblja od 7. travnja 1994. do 29. prosinca 1998. nije izvršavao takav utjecaj te oborili pretpostavku stvarnog izvršavanja takvog utjecaja u pogledu kasnijeg razdoblja.
– Odgovornost društva Companhia Previdente zbog protupravnog ponašanja njegova društva kćeri
220 Što se tiče navodnog nepostojanja odgovornosti društva Companhia Previdente zbog protupravnog ponašanja koje se može pripisati samo društvu Socitrel, valja podsjetiti da na temelju ustaljene sudske prakse Suda, navedene u točki 199. ove presude, nije potrebno utvrditi osobnu uključenost društva majke u povredu kako bi mu se uputila odluka kojom mu se izriče novčana kazna zbog počinjenja navedene povrede.
221 Argumentacija tužitelja kojom tvrde da se povreda ne može pripisati društvu Companhia Previdente s obzirom na to da je nije samo počinilo stoga se ne može prihvatiti i, slijedom toga, taj prigovor treba odbiti.
– Razdoblje od 7. travnja 1994. do 29. prosinca 1998. i dokazi kojima se utvrđuje izvršavanje odlučujućeg utjecaja društva Companhia Previdente na društvo Socitrel
222 Valja podsjetiti da je Komisija u pobijanoj odluci, nakon što je uzela u obzir udio u kapitalu društva kćeri koji je imalo društvo majka, uputila na postojanje „brojnih snažnih osobnih veza“ između društava Companhia Previdente i Socitrel te na činjenicu da su određeni članovi uprave, zajednički za oba društva, znali za zabranjeni sporazum. Iz toga je zaključila da je društvo Companhia Previdente izvršavalo odlučujući utjecaj na društvo Socitrel.
223 Valja ispitati osnovanost svakog od tih elemenata.
224 Što se tiče veličine udjela društva Companhia Previdente u kapitalu društva Socitrel, s jedne strane, valja istaknuti da je Komisija navela da prema portugalskom pravu, dioničar koji je držao više od dvije trećine glasova u dioničkom društvu, poput društva Companhia Previdente, koje je imalo izravan udio od 21,2 % u kapitalu društva Socitrel i od 70 % u kapitalu društva Preside SGPS, koje je držalo 70,6 % kapitala društva Socitrel, u načelu je imao potpuni nadzor nad potonjim društvom, tako da je mogao odobravati sve rasprave, osobito one koje su se odnosile na imenovanje upravnog tijela, neovisno o njegovoj strukturi. S druge strane, Komisija je pojasnila da se takva situacija mogla izbjeći samo da je određenim odredbama društvenog ugovora ili određenim pravilima uvedenima sporazumom dioničara bilo određeno drukčije, kako bi se pružila mogućnost sastavljanja blokirajuće manjine za određene strateške odluke. No, prema njezinu mišljenju, društvo Socitrel nije ni dokazalo ni tvrdilo da postoji bilo kakva odredba te vrste.
225 Ispitani o tome na raspravi, tužitelji nisu osporili te elemente.
226 Stoga valja utvrditi da je društvo Companhia Previdente u predmetnom razdoblju imalo posebno velik udio u kapitalu svojeg društva kćeri koji mu je omogućavao da izvršava nadzor nad svim raspravama unutar tog društva.
227 Što se tiče zajedničkih članova uprave, valja uzeti u obzir dokument koji je društvo Socitrel uputilo Komisiji 29. lipnja 2006. (stranice 19 662. do 19 664. upravnog spisa), iz kojeg proizlazi da su društva Socitrel i Companhia Previdente imala dva zajednička člana uprave 1995. (A. C. i P. B.), 1996. (L. D. i P. B.) i 1997. (L. D. i P. B.), kao i tri zajednička člana uprave 1998. (A. S., L. D. i L. F.).
228 Međutim, valja podsjetiti da je, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 213. ove presude, zastupanje društva majke u upravnim tijelima njegova društva kćeri relevantan dokaz izvršavanja stvarnog nadzora nad poslovnom politikom potonjeg društva.
229 Također valja naglasiti da je P. B. sudjelovao na sastancima zabranjenog sporazuma od 26. kolovoza 1993. do 14. svibnja 1998. L. F. je pak sudjelovao na sastancima zabranjenog sporazuma od 8. rujna 1998. do 30. srpnja 2002. Konačno, A. S., koji je predsjedao dvama društvima od 18. rujna 1998. do kraja 2002., sudjelovao je na sastancima zabranjenog sporazuma od 10. prosinca 1998. do 22. svibnja 2001. Tužitelji ne osporavaju te činjenice.
230 Ti članovi upravnog vijeća društva majke stoga su uredno obaviješteni o protupravnom ponašanju svojeg društva kćeri jer su i sami u njemu sudjelovali.
– Razdoblje od 30. prosinca 1998. do 19. rujna 2002. i pretpostavka stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja društva majke na svoje društvo kćer
231 Tužitelji su na raspravi priznali da se, s obzirom na sudsku praksu Suda navedenu u točki 204. ove presude koja je donesena nakon podnošenja njihove tužbe protiv pobijane odluke, Komisija s pravom pozvala na pretpostavku izvršavanja odlučujućeg utjecaja društva Companhia Previdente na društvo Socitrel, neovisno o činjenici da je udio društva majke u kapitalu njegova društva kćeri bio manji od 100 %.
232 Tužitelji su naveli da, kad bi odustali od svoje argumentacije u tom pogledu, ipak bi je zadržali kako bi oborili navedenu pretpostavku.
– Elementi koje tužitelji ističu kako bi istodobno dokazali nepostojanje odlučujućeg utjecaja tijekom razdoblja od 7. travnja 1994. do 29. prosinca 1998. i oborili pretpostavku stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja u pogledu razdoblja od 30. prosinca 1998. do 19. rujna 2002.
233 Tužitelji u biti smatraju da različiti elementi potvrđuju nepostojanje izvršavanja odlučujućeg utjecaja društva Companhia Previdente na društvo Socitrel unatoč, s jedne strane, velikom udjelu društva Companhia Previdente u kapitalu njegova društva kćeri i postojanja zajedničkih članova uprave tijekom prvog razdoblja i, s druge strane, još većem udjelu društva Companhia Previdente u kapitalu njegova društva kćeri tijekom drugog razdoblja, čime se opravdava primjena pretpostavke stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja.
234 Kao prvo, valja najprije odbiti prvi prigovor koji ističu tužitelji, a koji se temelji na tome da pretpostavka osnovana samo na držanju kapitala društva kćeri predstavlja probatio diabolica za društvo majku koje namjerava oboriti tu pretpostavku, što bi u tom smislu činilo povredu načela osobne odgovornosti i pretpostavke nedužnosti.
235 Valja, naime, podsjetiti da je Sud presudio da je svrha pretpostavke stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja je osobito uspostava ravnoteže između važnosti, s jedne strane, cilja koji se sastoji od suzbijanja ponašanja suprotnih pravilima tržišnog natjecanja, osobito članku 101. UFEU‑a, i od sprečavanja njihovih ponavljanja i, s druge strane, zahtjeva određenih općih načela prava Unije kao što su, između ostalog, načela pretpostavke nedužnosti, individualizacije kazni i pravne sigurnosti, kao i zaštite prava na obranu, uključujući načelo ravnopravnosti stranaka. Osobito zbog tog razloga ta je pretpostavka oboriva (presuda Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 59.).
236 Osim toga, iz sudske prakse proizlazi da određena pretpostavka, čak i ako ju je teško oboriti, nalazi se unutar prihvatljivih granica ako je proporcionalna legitimnom cilju kojem teži, ako postoji mogućnost pružanja dokaza o suprotnome i ako je zajamčeno pravo na obranu (vidjeti presudu Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 62. i navedenu sudsku praksu).
237 U tu svrhu treba podnijeti dokaze koji su dostatni za dokazivanje da njezino društvo kći djeluje na tržištu samostalno (vidjeti presudu Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 57. i navedenu sudsku praksu). Tužitelj ipak ne može oboriti tu pretpostavku tako da iznese puke nepotkrijepljene navode (presuda Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 61.).
238 Kako bi se ocijenilo je li društvo kćer samostalno određuje svoje ponašanje na tržištu, treba uzeti u obzir sve relevantne elemente koji se odnose na gospodarske, organizacijske i pravne veze koje povezuju to društvo kćer s društvom majkom, koje se mogu razlikovati od slučaja do slučaja te se stoga ne mogu iscrpno navesti (presuda Akzo Nobel i dr./Komisija, t. 203. supra, EU:C:2009:536, t. 74.).
239 Međutim, nijedan od argumenata koje ističu tužitelji nije protivan tezi Komisije da je društvo Companhia Previdente izvršavalo odlučujući utjecaj na društvo Socitrel tijekom razdoblja od 7. travnja 1994. do 29. prosinca 1998. ili da se, s obzirom na veličinu udjela u kapitalu društva Socitrel, stvarno izvršavanje tog odlučujućeg utjecaja moglo pretpostaviti u pogledu razdoblja od 30. prosinca 1998. do 19. rujna 2002.
240 Kao prvo, činjenica da je društvo Companhia Previdente holding društvo, čak neaktivno društvo, nije dovoljna da bi se oborila pretpostavka o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja (vidjeti u tom smislu presude Schunk i Schunk Kohlenstoff‑Technik/Komisija, t. 208. supra, EU:T:2008:415, t. 63.; Shell Petroleum i dr./Komisija, t. 208. supra, EU:T:2011:355, t. 70. i navedenu sudsku praksu i E.ON Ruhrgas i E.ON/Komisija, t. 208. supra, EU:T:2012:332, t. 283.) i nema za posljedicu nikakvo prebacivanje tereta dokaza kako pogrešno tvrdi društvo Socitrel.
241 U tom pogledu, činjenica da je društvo majka, s obzirom na narav tog društva i njegov statutarni cilj, samo upravljalo svojim vlasničkim udjelima, nije sama po sebi dovoljna kako bi se dovela u pitanje teza Komisije (vidjeti u tom smislu presude Schunk i Schunk Kohlenstoff‑Technik/Komisija, t. 208. supra, EU:T:2008:415, t. 70. i FMC/Komisija, t. 210. supra, EU:T:2011:282, t. 130.).
242 Iz toga također proizlazi da činjenica da su društva Companhia Previdente i Socitrel bila društva različitih pravnih osobnosti te da su bila u različitom vlasništvu i imala različita sjedišta, i dalje nema utjecaja s obzirom na to da su, u svakom slučaju, činila istog poduzetnika (vidjeti u tom smislu presudu Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 53. i navedenu sudsku praksu).
243 Irelevantna je argumentacija tužiteljâ, prema kojoj članovi uprave društva Companhia Previdente u skladu s portugalskim zakonom ne zastupaju to društvo kada zasjedaju u upravnom odboru njegova društva kćeri. Valja, naime, podsjetiti da se društvo ne može pozvati na nacionalne propise kako bi izbjeglo pravila Unije jer se pravni pojmovi koji se upotrebljavaju u pravu Unije u načelu trebaju tumačiti i primjenjivati na jedinstven način u cijeloj Uniji (presude od 1. veljače 1972., Hagen, 49/71, Zb., EU:C:1972:6, t. 6. i od 27. rujna 2012., Heijmans/Komisija, T‑360/06, EU:T:2012:490, t. 70.).
244 Osim toga, pripisivanje protupravnog ponašanja društva Socitrel društvu majci ne zahtijeva dokaz da je potonje društvo utjecalo na politiku svojega društva kćeri u specifičnom području u kojem je došlo do povrede (vidjeti u tom smislu presudu Shell Petroleum i dr./Komisija, t. 208. supra, EU:T:2011:355, t. 70.).
245 Iz toga slijedi da činjenica da samo društvo majka nije bilo aktivno u sektoru čelika za prednapinjanje također nije dovoljna za obaranje pretpostavke o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja, što ima za posljedicu odbijanje argumentacije tužitelja u tom pogledu.
246 Kao treće, činjenica da je društvo Companhia držalo udjele u brojnim drugim društvima koja obavljaju djelatnosti u sektorima različitim od onoga na koji je utjecao zabranjeni sporazum je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, potpuno nebitna (vidjeti u tom smislu presudu Limburgse Vinyl Maatschappij i dr./Komisija, t. 149. supra, EU:T:1999:80, t. 989., i Shell Petroleum i dr./Komisija, t. 214. supra, EU:T:2012:478, t. 52.).
247 Kao četvrto, argumentacija društva Socitrel prema kojoj je ono bilo potpuno samostalno u pogledu svoje poslovne strategije također treba odbiti.
248 Naime, s jedne strane, pretpostavka o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja ne može se oboriti samo dokazivanjem da je društvo Socitrel upravljalo svojom poslovnom politikom stricto sensu, kao što je distribucijska ili cjenovna strategija, a da u tom pogledu nije dobivalo upute od društva Companhia Previdente. Jednako tako, s obzirom na to da se samostalnost društva Socitrel ne ocjenjuje samo s obzirom na aspekte operativnog upravljanja poduzetnika, činjenica da društvo kći nikada nije provodilo posebnu politiku informiranja na konkretnom tržištu u korist društva majke nije dovoljna da bi se dokazala njegova samostalnost (vidjeti u tom smislu presudu FMC/Komisija, t. 127. supra, EU:T:2011:282, t. 105. i prateće točke i navedenu sudsku praksu).
249 S druge strane, društvo Socitrel ističe samo argumentaciju koju, međutim, nije uspjelo dokazati. Same tvrdnje nisu dovoljne da bi se njima oborila pretpostavka stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja (vidjeti u tom smislu presudu Elf Aquitaine/Komisija, t. 197. supra, EU:C:2011:620, t. 61.).
250 Kao peto, samostalnost koju je društvo Socitrel trebalo imati zbog povijesnih okolnosti u kojima je društvo Companhia Previdente kupilo to društvo, koje je prethodno bilo državno poduzeće, ne proizlazi samo iz te okolnosti niti iz činjenice da su prethodni izvršni direktori ostali na položaju upravitelja poduzeća nakon što je ono kupljeno.
251 Tu argumentaciju stoga treba odbiti.
252 Kao šesto, treba pojasniti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, pripisivanje povrede članka 101. UFEU‑a poduzetniku ne podrazumijeva radnju ili čak znanje na strani suradnika ili glavnih rukovoditelja poduzetnika kojeg se tiče ta povreda, već radnju osobe koje je ovlaštena djelovati za račun poduzetnika (presuda od 7. lipnja 1983., Musique Diffusion française i dr./Komisija, 100/80 do 103/80, Zb., EU:C:1983:158, t. 97. i od 20. ožujka 2002., Brugg Rohrsysteme/Komisija, T‑15/99, Zb., EU:T:2002:71, t. 58.).
253 Činjenica da društvo Companhia Previdente nije znalo za protupravno ponašanje svojega društva kćeri, pod pretpostavkom da je to ponašanje utvrđeno, quod non, stoga ne bi imala nikakav utjecaj na mogućnost da se utvrdi njegova solidarna odgovornost za ponašanje potonjeg društva.
254 Zaključno, valja utvrditi da tužitelji i dalje ne mogu dokazati da društvo Companhia Previdente nije izvršavalo odlučujući utjecaj na društvo Socitrel i da se potonje društvo ponašalo potpuno samostalno na tržištu.
255 Slijedom toga, Komisija je pravilno utvrdila solidarnu odgovornost društva Companhia Previdente za razdoblje od 7. travnja 1994. do 29. prosinca 1998., kao i za razdoblje od 30. prosinca 1998. do 19. rujna 2002.
256 Stoga treba odbiti prvi dio četvrtog tužbenog razloga koji ističe društvo Socitrel, kao i prva dva tužbena razloga koje ističe društvo Companhia Previdente.
Drugi i treći dio četvrtog tužbenog razloga koji ističe društvo Socitrel te prvi i drugi dio trećeg tužbenog razloga koji ističe društvo Companhia Previdente, istaknuti podredno i još podrednije, koji se temelje, s jedne strane, na pogrešnom uzimanju u obzir prihoda društava Emesa, Galycas i ITS prilikom izračuna gornje granice od 10 % i, s druge strane, na pogrešnom uzimanju u obzir prihoda društva Companhia Previdente iz 2009.
Pregled pobijane odluke
257 Komisija je, za potrebe izračuna gornje granice od 10 % predviđene člankom 23. Uredbe br. 1/2003, nakon što je odbila tvrdnje tužitelja, uzela u obzir prihod iz 2009. grupe koju čine društvo Companhia Previdente i sva njegova društva kćeri, uključujući društva Emesa, Galycas i ITS, koje je Companhia Previdente kupila 2004. i 2005. (uvodne izjave 1059., 1061., 1062., 1063. do 1069. pobijane odluke).
Pregled načela
258 U članku 23. stavku 2. drugom podstavku Uredbe br. 1/2003 predviđeno je da „za svakog poduzetnika i svako udruženje poduzetnika koje sudjeluje u povredi propisa novčana kazna ne smije prelaziti 10 % njegovog ukupnog prihoda u prethodnoj poslovnoj godini“.
259 Gornju granicu od 10 % prihoda u smislu te odredbe treba izračunati na temelju zajedničkog prihoda svih društava koja tvore gospodarski subjekt koji djeluje kao poduzetnik u smislu članka 101. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od 26. studenoga 2013., Groupe Gascogne/Komisija, C‑58/12 P, EU:C:2013:770, t. 56. i HFB i dr./Komisija, t. 200. supra, EU:T:2002:70, t. 528.).
260 Ova gornja granica iznosa kazne ima za cilj spriječiti izricanje novčanih kazni za koje se može predvidjeti da ih poduzetnici, s obzirom na njihovu veličinu, kako je određena njihovim ukupnim prihodom, makar na približan i nesavršen način, neće biti u mogućnosti platiti. Riječ je dakle o granici, jednako primjenjivoj na sve poduzetnike i određenoj u skladu s veličinom svakog pojedinog, koja ima za cilj izbjeći prekomjerne i nerazmjerne novčane kazne (vidjeti presudu Groupe Gascogne/Komisija, t. 259. supra, EU:C:2013:770, t. 48 i navedenu sudsku praksu).
261 Međutim ta se svrha mora uskladiti s nastojanjem da se novčanoj kazni osigura dovoljno odvraćajući učinak, koji opravdava uzimanje u obzir veličine i gospodarske snage poduzetnika u pitanju, to jest cjelokupnih resursa počinitelja povrede (vidjeti presudu Groupe Gascogne/Komisija, t. 259. supra, EU:C:2013:770, t. 49. i navedenu sudsku praksu).
262 Naime, željeni učinak na poduzetnika opravdava uzimanje u obzir veličine i cjelokupnih resursa tog poduzetnika kako bi se novčanoj kazni osigurao dovoljno odvraćajući učinak, pri čemu sankcija ne smije biti zanemariva u odnosu na, posebno, financijske sposobnosti navedenog poduzetnika (vidjeti presudu Groupe Gascogne/Komisija, t. 259. supra, EU:C:2013:770, t. 50. i navedenu sudsku praksu).
263 U tim okolnostima, kad je riječ o procjeni financijskih sredstava poduzetnika kojem se pripisuje povreda pravila tržišnog natjecanja prava Unije, čini se opravdanim uzimanje u obzir prihoda svih društava u odnosu na koje je poduzetnik u pitanju imao mogućnost izvršavanja odlučujućeg utjecaja (presuda Groupe Gascogne/Komisija, t. 259. supra, EU:C:2013:770, t. 51.).
264 S druge strane, ako se gospodarska jedinica koju tvori poduzetnik podijelila između trenutka prestanka povrede i trenutka u kojem je donesena odluka kojom se izriče novčana kazna, svaki adresat odluke ima pravo da se njega pojedinačno primijeni gornja granica o kojoj je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 15. lipnja 2005., Tokai Carbon i dr./Komisija, T‑71/03, T‑74/03, T‑87/03 i T‑91/03, EU:T:2005:220, t. 390.).
265 Nadalje, što se tiče utvrđivanja „prethodne poslovne godine“ u smislu članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003, iz sudske prakse proizlazi da u situacijama u kojima nema nikakve naznake da je poduzetnik prestao obavljati svoje poslovne djelatnosti ili lažno prikazao svoj prihod kako bi izbjegao da mu se naloži velika novčana kazna, valja smatrati da je Komisija obvezna utvrditi najveću granicu novčane kazne u odnosu na najnoviji prihod koji odražava čitavu godinu gospodarske djelatnosti (presuda od 29. studenoga 2005., Britannia Alloys & Chemicals/Komisija, T‑33/02, Zb., EU:T:2005:428, t. 49.).
266 Opći sud također je presudio da Komisija nema arbitrarne ovlasti primijeniti gornju granicu od 10 % na poslovne godine koje prethode poslovnoj godini prije dana donošenja odluke. Komisija može upotrijebiti takve prethodne poslovne godine samo u iznimnim okolnostima, na primjer kada predmetni poduzetnik nije ostvario nikakav prihod tijekom poslovne godine koja prethodi donošenju Komisijine odluke. Osim toga, Komisija čak i u takvom slučaju ne raspolaže širokom marginom prosudbe prilikom odabira poslovne godine koju treba upotrijebiti da bi se utvrdila gornja granica novčane kazne. Obvezna je, naime, pozvati se na posljednju punu poslovnu godinu koja odgovara jednoj punoj godini redovnih gospodarskih djelatnosti (vidjeti u tom smislu presudu Britannia Alloys & Chemicals/Komisija, t. 265. supra, EU:T:2005:428, t. 39. do 42. i 74.).
267 Stoga, iako iz sudske prakse proizlazi da za potrebe izračuna gornje granice novčane kazne propisane člankom 23. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003 Komisija načelno, mora uzeti u obzir prihod koji je predmetni poduzetnik ostvario u posljednjoj punoj poslovnoj godini na dan donošenja odluke kojom mu je izrečena novčana kazna (vidjeti u tom smislu presudu od 7. lipnja 2007., Britannia Alloys & Chemicals/Komisija, C‑76/06 P, EU:C:2007:326, t. 32.), iz konteksta i ciljeva koji se žele postići propisom čiji je dio navedena odredba proizlazi da kada prihod poslovne godine koja prethodi donošenju Komisijine odluke ne predstavlja punu godinu redovne gospodarske aktivnosti tijekom razdoblja od dvanaest mjeseci i, stoga, ne pruža nikakvu korisnu naznaku o stvarnoj gospodarskoj situaciji predmetnog poduzetnika i primjerenoj visini novčane kazne koju mu treba izreći, navedeni prihod se ne može uzeti u obzir za potrebe utvrđivanja gornje granice novčane kazne. U potonjem slučaju, do kojeg će doći samo u iznimnim okolnostima, Komisija se za potrebe izračuna gornje granice novčane kazne mora pozvati na posljednju punu poslovnu godinu koja odgovara punoj godini redovne gospodarske aktivnosti (presuda od 12. prosinca 2012., 1. garantovaná/Komisija, T‑392/09, EU:T:2012:674, t. 86., potvrđena presudom od 15. svibnja 2014., 1. garantovaná/Komisija, C‑90/13 P, EU:C:2014:326).
268 U tom pogledu treba pojasniti da navođenje u sudskoj praksi „pune poslovne godine redovite gospodarske djelatnosti“ ima za cilj isključiti uzimanje u obzir godine tijekom koje je predmetni poduzetnik bio u postupku obustavljanja svoje djelatnosti, iako sva gospodarska djelatnost još uvijek nije prestala i, općenitije, poslovne godine tijekom koje ponašanje predmetnog poduzetnika na tržištu nije odgovaralo onom poduzetnika koji obavlja gospodarsku djelatnost na uobičajen način. S druge strane, sama činjenica da su prihod ili dobit ostvareni u određenoj godini znatno niži ili viši od onih ostvarenih u prethodnim godinama ne znači da godina o kojoj je riječ ne predstavlja punu godinu redovite gospodarske djelatnosti (presuda od 12. prosinca 2012., Almamet/Komisija, T‑410/09, EU:T:2012:676, t. 253.).
Ocjena Općeg suda
269 Tužitelji u biti tvrde da je Komisija pogrešno, s jedne strane, uzela u obzir prihode društava Emesa, Galycas i ITC prilikom izračuna gornje granice od 10 % i, s druge strane, u tom pogledu uzela u obzir prihod društva Companhia Previdente iz 2009.
270 Ta se argumentacija, međutim, ne može prihvatiti.
271 S jedne strane, što se tiče poslovne godine koja se treba uzeti u obzir za potrebe primjene gornje granice od 10 %, na Komisiji je da u pogledu društva Companhia Previdente uputi na ukupni prihod iz 2009., u skladu s odredbama članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003, pri čemu ne treba uzeti u obzir moguće povećanje ili smanjenje tog prihoda u odnosu na dan prestanka povrede, s obzirom na to da društvo Companhia Previdente nije u iznimnom položaju koji omogućuje odstupanje od tog pravila u smislu sudske prakse Općeg suda i Suda u predmetu Britannia Alloys & Chemicals/Komisija (vidjeti točku 266. ove presude).
272 Argumentaciju tužitelja o tom pitanju, kao i onu koja se temelji na trajanju upravnog postupka, stoga treba odbiti.
273 S druge strane, na Komisiji je da izračuna gornju granicu od 10 % prihoda, u smislu članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003, na temelju zajedničkog prihoda svih društava koja tvore gospodarsku jedinicu koja djeluje kao poduzetnik, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 263. ove presude.
274 Prema tome, u tu je svrhu trebala uzeti u obzir prihode društava Emesa, Galycas i ITC, koja su dio grupe Companhia Previdente od 2009., pa kazna izrečena tužiteljima zbog toga nije neproporcionalna.
275 U preostalom dijelu potrebno je utvrditi, kao što ističe Komisija, da se društvo Companhia Previdente smatralo solidarno odgovornim samo za ponašanje društva Socitrel, koje je bilo društvo kći društva Companhia Previdente u trenutku u kojem je počinjena povreda, a ne za plaćanje novčane kazne izrečene društvima Emesa, Galycas i ITC, koja u to doba nisu pripadala grupi Companhia Previdente.
276 Slijedom toga, valja odbiti drugi i treći dio četvrtog tužbenog razloga koji ističe društvo Socitrel te prvi i drugi dio trećeg tužbenog razloga koji ističe društvo Companhia Previdente.
5. Peti tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti i legitimnih očekivanja prilikom primjene točaka 13. i 22. Smjernica iz 2006., kao i na nepostojanju obrazloženja
Pregled načela
277 Valja podsjetiti da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, za utvrđivanje iznosa novčanih kazni, valja uzeti u obzir trajanje povrede i sve elemente koji se mogu obuhvatiti ocjenom težine te povrede (vidjeti presude od 11. srpnja 2013., Gosselin Group/Komisija, C‑429/11 P, EU:C:2013:463, t. 88. i navedenu sudsku praksu i Team Relocations i dr./Komisija, C‑444/11 P, EU:C:2013:464, t. 98. i navedenu sudsku praksu).
278 U tom pogledu, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da se težina povreda prava tržišnog natjecanja Unije mora utvrditi na temelju velikog broja elemenata, poput posebnih okolnosti predmeta, njegova konteksta i odvraćajućeg učinka novčanih kazni, s time da ne postoji obvezujući popis s točno određenim kriterijima o kojima se nužno mora voditi računa (vidjeti presude Gosselin Group/Komisija, t. 277. supra, EU:C:2013:463, t. 89. i navedenu sudsku praksu, i Team Relocations i dr./Komisija, t. 277. supra, EU:C:2013:464, t. 99. i navedenu sudsku praksu).
279 Među elementima koji mogu utjecati na ocjenu težine jesu ponašanje svakog poduzetnika, uloga koju je svaki od njih imao u uspostavljanju zabranjenog sporazuma, korist koju su mogli ostvariti iz tog zabranjenog sporazuma, njihova veličina i vrijednost robe o kojoj je riječ kao i rizik koji povrede takve vrste predstavljaju za ciljeve Unije (vidjeti presude od 12. studenoga 2009., Carbone‑Lorraine/Komisija, C‑554/08 P, EU:C:2009:702, t. 43. i navedenu sudsku praksu; Gosselin Group/Komisija, t. 277. supra, EU:C:2013:463, t. 90. i navedenu sudsku praksu i Team Relocations i dr./Komisija, t. 277. supra, EU:C:2013:464, t. 100. i navedenu sudsku praksu).
280 Iz ustaljene sudske prakse također proizlazi da činjenica da poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je imao manje važnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao nije relevantna za utvrđivanje postojanja povrede u pogledu njega. Iako se stoga sudjelovanjem predmetnog poduzetnika koje je, ovisno o slučaju, ograničeno, ne može dovesti u pitanje njegova osobna odgovornost za čitavu povredu, ono ipak može imati utjecaj na ocjenu opsega i težine te povrede i, prema tome, na utvrđivanje visine kazne (vidjeti u tom smislu presude od 8. srpnja 1999., Komisija/Anic Partecipazioni, C‑49/92 P, Zb., EU:C:1999:356, t. 90.; od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, Zb., EU:C:2004:6, t. 86.; Dansk Rørindustri i dr./Komisija, t. 200. supra, EU:C:2005:408, t. 145.).
281 Stoga je presuđeno da je Komisija prilikom utvrđenja relativne težine sudjelovanja svakog kršitelja u zabranjenom sporazumu obvezna uzeti u obzir činjenicu da određeni kršitelji možebitno nisu odgovorni, u smislu presude Komisija/Anic Partecipazioni, t. 280. supra (EU:C:1999:356, t. 87.), za sve dijelove tog zabranjenog sporazuma (presuda od 19. svibnja 2010., Chalkor/Komisija, T‑21/05, Zb., EU:T:2010:205, t. 100.).
282 Što se tiče načela proporcionalnosti, valja podsjetiti da to načelo zahtijeva da akti institucija ne prelaze granice onoga što je prikladno i potrebno za ostvarivanje postavljenog cilja. U okviru izračuna novčanih kazni težina povrede treba se utvrditi s obzirom na brojne elemente i nijednom od njih ne treba pridati važnost koja nije proporcionalna u odnosu na ostale elemente ocjene. Načelo proporcionalnosti u tom okviru podrazumijeva da Komisija odredi novčanu kaznu razmjerno elementima uzetima u obzir prilikom utvrđivanja težine povrede i da te elemente primijeni na dosljedan i objektivno opravdan način (vidjeti presude od 27. rujna 2006., Jungbunzlauer/Komisija, T‑43/02, Zb., EU:T:2006:270, t. 226. do 228. i navedenu sudsku praksu i od 28. travnja 2010., Gütermann et Zwicky/Komisija, T‑456/05 i T‑457/05, Zb., EU:T:2010:168, t. 264. i navedenu sudsku praksu).
283 Konačno, prema ustaljenoj sudskoj praksi, načelo jednakog postupanja zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (vidjeti presudu od 3. svibnja 2007., Advocaten voor de Wereld, C‑303/05, Zb., EU:C:2007:261, t. 56. i navedenu sudsku praksu).
Osnovanost petog tužbenog razloga
284 Prije svega, društvo Socitrel tvrdi da se, time što je na njega primijenjen stupanj težine od 18 %, uz dodatni iznos u svrhu odvraćanja temeljen na istom udjelu, prema njemu postupalo na gotovo jednak način kao prema društvima Emesa i Tycsa, na koje je primijenjena stopa od 19 %, dok je povreda koju je društvo Socitrel počinilo imala znatno manji značaj od povrede koju su počinila potonja dva poduzetnika.
285 Nadalje, društvo Socitrel u biti navodi da Komisija prilikom utvrđivanja stupnja težine nije uzela u obzir niz njemu svojstvenih čimbenika, uključujući činjenicu da je to društvo bilo mali obiteljski poduzetnik, da je tada prvi put sudjelovalo u zabranjenom sporazumu, da je njegovo sudjelovanje bilo samo uzgredno i da je, zbog svoje male veličine slabije poznavalo pravo i ekonomiju te je tako teže moglo odmjeriti posljedice svojeg ponašanja.
286 Konačno, društvo Socitrel smatra da je odluka zahvaćena nepostojanjem obrazloženja jer ono ne može razumjeti razloge na temelju kojih su određeni stupanj težine i dodatni iznos.
287 Ta se argumentacija, međutim, ne može prihvatiti.
288 Kao prvo, valja podsjetiti da je Komisija u pobijanoj odluci (uvodna izjava 953.) utvrdila tri kategorije za potrebe utvrđivanja stupnja težine na temelju prirode počinjene povrede (uvodne izjave 939. do 945.), zajedničkog tržišnog udjela (uvodna izjava 946.) i zemljopisne dimenzije zabranjenog sporazuma (uvodne izjave 947. do 949.):
– kategoriju od 16 %, koja se odnosi samo na društvo Fundia te se opravdava činjenicom da je taj poduzetnik sudjelovao samo u „koordinaciji“ u pogledu društva Addtek (uvodna izjava 939.),
– kategoriju od 18 %, u kojoj se ta stopa opravdava na temelju dva kriterija: sudjelovanjem samo u klubu España i kasnijim saznanjem za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma. Ova kategorija obuhvaća društvo Socitrel (uvodna izjava 949.),
– kategoriju od 19 %, koja obuhvaća sve ostale poduzetnike koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu (uvodna izjava 953.).
289 Valjda utvrditi da su društva Emesa i Tycsa aktivno sudjelovala u ciriškom klubu (prvo od 1992., a drugo od 1993.) i klubu Europa, dok društvo Socitrel nije sudjelovalo ni u jednom od tih klubova, što je Komisija uzela u obzir.
290 Razlika između stopa dviju kategorija koje obuhvaćaju društva Emesa i Tycsa, s jedne strane, i društvo Socitrel, s druge strane, zaista je smanjena, ali valja podsjetiti da se, u skladu s točkom 21. Smjernica iz 2006., udio vrijednosti prihoda od prodaje koji se uzima u obzir utvrđuje u visini do 30 % i da su, u skladu s točkom 23. tih smjernica, horizontalni sporazumi o određivanju cijena, podjeli tržišta te ograničavanju proizvodnje, koji su obično tajni, po svojoj naravi među najtežim oblicima ograničavanja tržišnog natjecanja i sa stajališta politike tržišnog natjecanja, njih se kažnjava visokim novčanim kaznama. Stoga je udio vrijednosti prihoda od prodaje koji se uzima u obzir u takvim slučajevima povreda u pravilu u gornjem dijelu tog raspona.
291 U ovom slučaju potrebno je utvrditi da, s obzirom na prirodu povrede navedenu u uvodnoj izjavi 939. pobijane odluke (podjela tržišta / utvrđivanje kvota, podjela kupaca i horizontalno utvrđivanje cijena), stupanj težine koji je Komisija utvrdila za kategoriju poduzetnika koji su počinili tu povredu u donjem je dijelu raspona (od 15 % do 30 %), zbog čega se smanjuje razlika u odnosu na drugu kategoriju poduzetnika koji su počinili povredu koju također obilježavaju horizontalni sporazumi o utvrđivanju cijena, podjeli tržišta i ograničavanju proizvodnje.
292 Nadalje, valja utvrditi i da se razlikovanje Komisije između kategorije koja obuhvaća, među ostalim, društva Emesa i Tycsa, s jedne strane, i one koja obuhvaća društva Socitrel, Fapricela i Proderac, s druge strane, temelji na objektivnim elementima.
293 Društvo Socitrel stoga se ne može pozvati na povredu jednakog postupanja samo na temelju te smanjene razlike između dviju stopa prema težini koje je utvrdila Komisija.
294 Kao drugo, društvo Socitrel ističe da je njegovo sudjelovanje bilo ograničeno na Pirenejski poluotok.
295 Valja utvrditi da je Komisija pravilno uzela taj element u obzir time što je, u pogledu vrijednosti prihoda od prodaje, razmotrila samo vrijednost prihoda od prodaje koju je društvo Socitrel ostvarilo na Pirenejskom poluotoku (uvodna izjava 949. pobijane odluke).
296 Kao treće, društvo Socitrel tvrdi da se njegova manje važna uloga nije uzela u obzir. Tvrdi i da je u zabranjenom sporazumu imalo samo sporednu, a ne pokretačku ulogu, za razliku od drugih poduzetnika s Pirenejskog poluotoka, kao što su društva Tycsa et Emesa.
297 Valja podsjetiti da je manje važna uloga koju poduzetnik ima u zabranjenom sporazumu olakotna okolnost koja se ocjenjuje odvojeno od objektivne težine povrede kao takve.
298 Stoga valja odbiti argumentaciju društva Socitrel o tom pitanju i u preostalom dijelu uputiti na argumentaciju koju društvo Socitrel u tom pogledu posebno ističe u okviru šestog tužbenog razloga.
299 Kao četvrto, što se tiče tvrdnji društva Socitrel u pogledu činjenice da je ono malo društvo u okviru obiteljske grupe, valja podsjetiti da se vrijednost prihoda od prodaje koju Komisija u pobijanoj odluci uzima u obzir kako bi utvrdila osnovni iznos novčane kazne (vidjeti točku 20. ove presude) temelji na prodaji čelika za prednapinjanje koju je društvo Socitrel ostvarilo u 2001.
300 Slijedom toga, navodno skromna veličina društva Socitrel na tržištu odražava se u iznosu novčane kazne koja mu je izrečena nakon što se uzela u obzir njegova vrijednost prihoda od prodaje.
301 Što se tiče utjecaja njegove skromne veličine i pripadnosti obiteljskoj grupi na poznavanje prava i ekonomije koje ga je, prema njegovom mišljenju, spriječilo da odmjeri točan opseg povrede u kojoj je sudjelovalo, valja podsjetiti da je društvo Socitrel dio poduzetnika koji tvori društvo Companhia Previdente, koje ima 27 društava kćeri koja obavljaju djelatnosti u raznim sektorima gospodarstva (vidjeti t. 129. i 130. tužbe).
302 Prema tome, radi se o raznovrsnoj gospodarskoj skupini određenog opsega čiji je konsolidirani ukupni prihod za 2009. iznosio 125 904 527 eura.
303 Upravljanje takvom strukturom, kojom su štoviše, za društva Socitrel i Companhia Previdente, između 1994. i 1998., kao i između 1998. i 2002. rukovodili zajednički članovi uprave (vidjeti dokument koji je društvo Socitrel uputilo Komisiji 29. lipnja 2006. na stranicama 19 662. do 19 664. upravnog spisa), koji su sami sudjelovali na sastancima kluba España, čini nevjerojatnima tvrdnje društva Socitrel prema kojima nitko od tih ljudi nije znao da je sudjelovanje u zabranjenom sporazumu nezakonito te je riskirao da se zbog njega poduzetniku naloži plaćanje znatne novčane kazne.
304 U svakom slučaju, valja podsjetiti da poduzetnici u načelu sami snose rizik od pogrešne ocjene njihova pravnog položaja, u skladu s općom maksimom prema kojoj svi trebaju poznavati zakon (mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Schenker & Co. i dr., C‑681/11, Zb., EU:C:2013:126, t. 57.).
305 U preostalom dijelu, valja utvrditi da se argumentacija društva Socitrel podudara s prigovorima koje su ono i njegovo društvo majka istaknuli u pogledu uzimanja u obzir ukupnog prihoda poduzetnika koji tvore društvo Companhia Previdente i njegova razna društva kćeri za potrebe izračuna gornje granice od 10 %, te tu argumentaciju treba odbiti (vidjeti točku 2766. ove presude).
306 Konačno, iz svih tih razmatranja, kao i iz razmatranja posvećenih prvom tužbenom razlogu (vidjeti točku 107. i prateće točke ove presude), proizlazi da pobijana odluka nije zahvaćena nepostojanjem obrazloženja.
307 Što se tiče tvrdnji društva Socitrel u pogledu prijašnje prakse odlučivanja Komisije, valja podsjetiti da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da praksa odlučivanja Komisije ne može predstavljati pravni okvir za novčane kazne koje se izriču u području tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu Heineken Nederland i Heineken/Komisija, t. 147. supra, EU:C:2012:829, t. 108. i navedenu sudsku praksu), pri čemu ta tvrdnja vrijedi za utvrđivanje iznosa individualnih novčanih kazni, kao i za tumačenje Komisije vlastitih smjernica (vidjeti u tom smislu presudu Dansk Rørindustri i dr./Komisija, t. 200. supra, EU:C:2005:408, t. 227. i 230.), radilo se o općoj razini novčanih kazni ili o metodologiji primijenjenoj za njihov izračun.
308 Valja istaknuti, osim toga, da društvo Socitrel ne ističe nijedan argument u prilog tih tvrdnji koje iznosi sasvim uzgredno u točki 193. svoje tužbe.
309 Isto vrijedi i za tvrdnju da je Komisija povrijedila načelo legitimnih očekivanja, koja se spominje u naslovu tužbenog razloga a da potom nije objašnjena.
310 Stoga peti tužbeni razlog valja odbiti u cijelosti.
6. Šesti tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel, koji se temelji na načelima proporcionalnosti i jednakog postupanja jer se manje važna ili pasivna uloga tužitelja nije uzela u obzir kao olakotna okolnost
Pregled pobijane odluke
311 U skladu s uvodnim izjavama 985. i 986. pobijane odluke:
„(985) Društva Socitrel i Companhia Previdente tvrde […] da je društvo Socitrel sudjelovalo samo u klubu España, čije su djelatnosti bile manje značajne od djelatnosti drugih klubova, i da društvo Socitrel nije bilo član osnivatelj kluba España. Također ističu da su djelatnosti zabranjenog sporazuma, što se tiče portugalskog tržišta, započele bez društva Socitrel, iako je ono bilo glavno tržište tog društva. Osim toga, društvo Socitrel proizvodilo je samo žicu, a ne užad koja je trebala biti glavni proizvod zabranjenog sporazuma, te je njegovo ponašanje utjecalo samo na mali dio europskog tržišta. Društva SLM i ITC također se pozivaju na činjenicu da nisu sudjelovala u zabranjenom sporazumu od njegova početka.
(986) Komisija prije svega napominje da je društvo Socitrel bilo redoviti sudionik sastanaka kluba España koji je sustavno sudjelovao i davao svoj doprinos na više od 40 sastanaka između 7. travnja 1994. i dana pretraga Komisije. U potpunosti je sudjelovalo u sporazumima o kvotama i podjeli kupaca, o utvrđivanju cijena i razmjeni osjetljivih poslovnih informacija s drugim sudionicima kluba España, kao što je opisano u [točki] 9.2.2. Njegova se uloga stoga ne može kvalificirati kao ‚znatno ograničena’ u smislu Smjernica iz 2006., niti kao pasivno sudjelovanje ili uloga po načelu ,slijedim svoga vođu’, uključujući u smislu Smjernica iz 1998. Činjenica da društvo Socitrel nije redovito sudjelovalo na sveeuropskim sastancima kada je sudjelovalo u klubu España nije relevantna, osobito s obzirom na činjenicu da je društvo Socitrel prodavalo samo u Španjolskoj i Portugalu, odnosno na području koje obuhvaća klub España, i da je stoga u potpunosti sudjelovao u zabranjenom sporazumu na razini koja mu je bila od najvećeg interesa. U svakom slučaju, ne postoji nikakav dokaz toga da je društvo Socitrel izbjegavalo provoditi sporazume koji predstavljaju povredu opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu. Konačno, činjenica da je ponašanje društva Socitrel utjecalo samo na ograničeni dio europskog tržišta (uglavnom Španjolsku i Portugal) i da je prodavalo samo žicu te činjenica da društva Socitrel, SLM i ITC nisu pristupila zabranjenom sporazumu u samom njegovom početku, nego nekoliko godina kasnije, već su se uzele u obzir prilikom izračuna osnovnog iznosa novčane kazne (vidjeti [točku] 19.1.) te se stoga ne mogu uzeti u obzir i za odobravanje smanjenja novčane kazne. “
Pregled načela
312 U skladu s točkom 29. trećom alinejom Smjernica iz 2006.:
„Osnovni se iznos može sniziti ako Komisija utvrdi postojanje olakotnih okolnosti, kao što su:
– [...]
– ako poduzetnik dokaže da je njegovo sudjelovanje u povredi znatno ograničeno i tako dokaže da je tijekom razdoblja u kojemu je sudjelovao u sporazumu koji predstavlja povredu zapravo izbjegavao provoditi takav sporazum opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu: sama činjenica da je poduzetnik sudjelovao u povredi kraće od drugih ne smatra se olakotnom okolnošću budući da se to već odražava u osnovnom iznosu kazne. “
313 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kada povredu počini više poduzetnika, za svakog pojedinog treba ispitati težinu njegova sudjelovanja u povredi (presude od 16. prosinca 1975., Suiker Unie i dr./Komisija, 40/73 do 48/73, 50/73, 54/73 do 56/73, 111/73, 113/73 i 114/73, Zb., EU:C:1975:174, t. 623., i Komisija/Anic Partecipazioni, t. 280. supra, EU:C:1999:356, t. 150.), kako bi se utvrdilo postoje li, u njihovom slučaju, otegotne ili olakotne okolnosti (presuda od 9. srpnja 2003., Cheil Jedang/Komisija, T‑220/00, Zb., EU:T:2003:193, t. 165.).
314 Kako bi se utvrdilo treba li se na poduzetnika primijeniti olakotna okolnost na temelju stvarnog neprovođenja zabranjenih sporazuma, valja provjeriti je li poduzetnik istaknuo argumente kojima se može utvrditi da je tijekom razdoblja u kojem je poduzetnik sudjelovao u sporazumu koji predstavlja povredu zapravo izbjegavao provoditi sporazum koji predstavlja povredu opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu ili da je barem očito i na znatan način povrijedio obveze koje se odnose na provedbu tog zabranjenog sporazuma, do te mjere da je poremetio samo funkcioniranje zabranjenog sporazuma (presuda od 15. ožujka 2006., Daiichi Pharmaceutical/Komisija, T‑26/02, Zb., EU:T:2006:75, t. 113.).
315 Kada se utvrdi da je poduzetnik prijestupnik mogao uzeti u obzir tajne dogovore unutar zabranjenog sporazuma kako bi odredio svoje ponašanje na predmetnom tržištu, činjenica da nije sudjelovao u jednom od tih dogovora, pod pretpostavkom da je utvrđena, sama po sebi nije dovoljna da bi poslužila kao dokaz koji se zahtijeva sudskom praksom, prema kojoj prijestupnici, kako bi se na njih primijenila olakotna okolnost iz Smjernica iz 2006., trebaju dokazati da su se opredijelili za konkurentno ponašanje na tržištu ili da su barem očito i na znatan način povrijedili obveze koje se odnose na provedbu zabranjenog sporazuma, do te mjere da su poremetili samo funkcioniranje zabranjenog sporazuma. Naime, samo na temelju dokaza da nisu sudjelovali u određenim tajnim dogovorima unutar zabranjenog sporazuma ne može se isključiti, samim po sebi, mogućnost da su drugi dogovori mogli narušiti tržišno natjecanje na predmetnom tržištu (presuda od 5. prosinca 2013., Solvay Solexis/Komisija, C‑449/11 P, EU:C:2013:802, t. 81.).
316 S druge strane, valja podsjetiti da se Smjernicama o metodi za utvrđivanje novčanih kazni koje se propisuju u skladu s člankom 15. stavkom 2. Uredbe br. 17 i člankom 65. stavkom 5. [Ugovora o EZUČ-u] (SL 1998, C 9, str. 3., u daljnjem tekstu: Smjernice iz 1998.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 6.) predvidjelo da „ isključivo pasivno sudjelovanje ili uloga po načelu ‚slijedim svoga vođu’ u povredi“ čini olakotnu okolnost.
317 U popisu olakotnih okolnosti iz točke 29. Smjernica iz 2006., među olakotnim okolnostima koje se mogu uzeti u obzir, međutim, više se ne upućuje na takvu okolnost.
318 Ipak je presuđeno da se, s obzirom na to da popis utvrđen u točki 29. Smjernica iz 2006. nije iscrpan, isključivo pasivno sudjelovanje ili uloga u povredi po načelu „slijedim svoga vođu“ načelno se nisu mogli isključiti iz okolnosti koja su mogle dovesti do smanjenja osnovnog iznosa novčane kazne (presuda od 25. listopada 2011., Aragonesas Industrias y Energía/Komisija, T‑348/08, Zb., EU:T:2011:621, t. 281.).
Osnovanost šestog tužbenog razloga
319 Društvo Socitrel u biti tvrdi da je Komisija pogrešno odbila na njega primijeniti olakotne okolnosti s obzirom na činjenicu da nije osporilo činjenice za koje ga se teretilo, na vrlo sporednu ulogu koju je imalo u klubu España u usporedbi s društvima Tycsa i Emesa, što se pak odražava u tome da Komisija nije pregledala njegove prostorije, na njegovu pasivnu ulogu i nesudjelovanje u uspostavljanju protutržišnih sporazuma, kao i na njegovo nesudjelovanje na nekoliko sastanaka na kojima se razgovaralo o važnim pitanjima. Dodaje, u biti, da je na Komisiji da prilikom ocjene težine sudjelovanja društva Socitrel u zabranjenom sporazumu uzme u obzir činjenicu da nije sudjelovalo u svim dijelovima tog sporazuma, u skladu s načelima osobne odgovornosti i individualizacije kazni.
320 Ta se argumentacija, međutim, ne može prihvatiti.
321 Što se tiče uvjeta predviđenih Smjernicama iz 2006., potrebno je utvrditi da je društvo Socitrel, kao što pravilno naglašava Komisija, sudjelovalo u utvrđivanju cijena, u podjeli kvota i razmjeni osjetljivih poslovnih informacija tijekom čitavog trajanja njegovog sudjelovanja u klubu España i da nije iznijelo nijedan element na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da je u tom razdoblju izbjegavao provođenje zabranjenog sporazuma opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu.
322 Slijedom toga, društvo Socitrel ne može tražiti da se na njega primijeni smanjenje iznosa novčane kazne na temelju olakotnih okolnosti iz točke 29. Smjernica iz 2006.
323 Što se tiče „isključivo pasivnog sudjelovanja ili ulog[e] po načelu ,slijedim svoga vođu’“, treba istaknuti da društvo Socitrel nije sudjelovalo na svim sastancima kluba España i da je tek kasnije, 2001., saznalo za sveeuropski dio zabranjenog sporazuma, a te je elemente Komisija pravilno uzela u obzir prilikom utvrđivanja stupnja težine (vidjeti točku 288. i prateće točke ove presude). Nasuprot tome, valja utvrditi da tužitelj nije imao isključivo pasivnu ulogu ili ulogu po načelu ,slijedim svoga vođu’ u klubu España. Naime, u njemu je aktivno sudjelovalo u utvrđivanju cijena, podjeli kvota i razmjeni osjetljivih poslovnih informacija, i to tijekom čitavog trajanja svojeg sudjelovanja te je, iako nije sudjelovalo na svim sastancima, sudjelovalo na mnogima.
324 Slijedom toga, Komisija nije povrijedila ni načelo jednakog postupanja ni načelo osobne odgovornosti, pa tako ni načelo individualizacije kazni te se iznos novčane kazne ne čini neproporcionalan s obzirom na stvarno sudjelovanje društva Socitrel u klubu España.
325 Drugi tužbeni razlog stoga treba odbiti u cijelosti.
7. Sedmi tužbeni razlog koji ističe društvo Socitrel, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti i jednakog postupanja jer Komisija nije uzela u obzir stvarnu suradnju tužitelja kao olakotnu okolnost
Pregled pobijane odluke
326 U skladu s uvodnim izjavama 1006. do 1009. pobijane odluke:
„(1006) […] društvo Socitrel [upućuje] na činjenicu [da je] brzo i precizno [odgovorilo] na zahtjeve za informacijama koje mu je uputila Komisija.
(1007) Komisija je u ovom slučaju procijenila je li smanjenje novčane kazne opravdano, u skladu sa sudskom praksom, uzimajući u obzir pitanje je li suradnja s jednim od predmetnih poduzetnika omogućila Komisiji da lakše utvrdi povredu. Kao što je najčešće slučaj u pogledu zabranjenih sporazuma, procjena je u stvarnosti provedena u okviru obavijesti o primjeni pokajničkog programa (vidjeti [t.] 19.4. infra). U tom okviru, Komisija primjećuje da društva Austria Draht, Trame, Socitrel, Fapricela, Proderac, društva Ovako, Itas i CB nisu službeno zahtijevala primjenu pokajničkog programa i nisu dostavila informacije koje imaju značajnu dodatnu vrijednost.
(1008) Uzimajući u obzir argumente stranaka, kao i ograničenu važnost i vrijednost njihove suradnje, Komisija smatra da nema drugih okolnosti na temelju kojih bi se mogla smanjiti novčana kazna osim obavijesti o primjeni pokajničkog programa koja, u slučajevima tajnih zabranjenih sporazuma, u svakom slučaju može biti samo iznimna. Brz i precizan odgovor na zahtjev Komisije za dostavu informacija sam po sebi nije olakotna okolnost zato što su stranke bile obvezne odgovoriti na ta pitanja u određenom roku.
(1009) Neosporavanje činjenica samo po sebi nije dovoljno kako bi se opravdalo smanjenje novčane kazne u skladu s [točkom] 29. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006., osobito kada su činjenice utvrđene na temelju brojnih dokaza. Općenito, Komisija u tom pogledu napominje da nije vezana svojom prijašnjom praksom i da se smanjenje kazne za neosporavanje činjenica predviđeno obaviješću o primjeni pokajničkog programa iz 1996. kasnije nije primjenjivalo. Samo neosporavanje ne pojednostavnjuje rad Komisije, osim u iznimnim slučajevima, jer je Sud odredio da će Komisija, čak i u tom slučaju, trebati dokazati te činjenice i da poduzetnik slobodno može pravodobno i konkretno tijekom postupka pred Općim sudom iznijeti sve argumente u svoju obranu koje smatra primjerenima. Suprotno vrijedi samo onda kada predmetni poduzetnik priznaje činjenice. S obzirom na to da se obaviješću o primjeni pokajničkog programa, konkretno onom iz 2002., ne predviđa smanjenje zbog samog priznavanja činjenica (niti, a fortiori, zbog neosporavanja tih činjenica), nije stvoreno nikakvo legitimno očekivanje u pogledu odobravanja smanjenja na tom temelju. U dijelu u kojem određene stranke priznaju određene činjenice, to nije pojednostavnilo rad Komisije s obzirom na to da je Komisija raspolagala nizom dokaza dovoljnim da bi dokazala predmetne činjenice. Stoga se ne može odobriti nikakvo smanjenje novčane kazne zbog neosporavanja činjenica. “
Pregled načela
327 Točkom 29., četvrtom alinejom Smjernica iz 2006. predviđa se:
„Osnovni se iznos može sniziti ako Komisija utvrdi postojanje olakotnih okolnosti, kao što su:
– [...]
– ako je dotični poduzetnik učinkovito surađivao s Komisijom u opsegu koji premašuje područje primjene Obavijesti o oslobađanju od kazne te koji premašuje njegovu zakonsku obvezu suradnje, “
Osnovanost sedmog tužbenog razloga
328 Društvo Socitrel u biti tvrdi da je Komisija pogrešno odbila na njega primijeniti smanjenje iznosa novčane kazne na temelju njegove suradnje.
329 Kako bi društvo Socitrel ipak moglo zatražiti da se na njega primijene odredbe točke 29. četvrte alineje Smjernica iz 2006., na njemu je da utvrdi da je njegova suradnja, s obzirom na to da je izišlo izvan okvira njegove zakonske obveze suradnje a ipak mu nije dano pravo na smanjenje iznosa novčane kazne na temelju obavijesti o primjeni pokajničkog programa, bila objektivno korisna Komisiji jer je svoju konačnu odluku mogla temeljiti na dokazima koji su joj dostavljeni u okviru te suradnje i u nedostatku kojih Komisija ne bi mogla potpuno ili djelomično sankcionirati predmetnu povredu.
330 Međutim, potrebno je utvrditi da to ovdje nije slučaj. S jedne strane, društvo Socitrel nije osporavalo činjenice i pravodobno je odgovorilo na zahtjeve za pružanje informacija koji su mu upućeni, što ne izlazi izvan okvira njegove zakonske obveze suradnje, a s druge strane, nije uspjelo dokazati da je Komisija svoju konačnu odluku mogla temeljiti na dokazima koji su joj dostavljeni u okviru njegove suradnje i u nedostatku kojih Komisija ne bi mogla potpuno ili djelomično sankcionirati predmetnu povredu.
331 Prema tome, valjda odbiti sedmi tužbeni razlog.
8. Prvi dodatni tužbeni razlog koji društva Socitrel i Companhia Previdente ističu u okviru druge prilagodbe svojih tužbenih razloga i tužbenih zahtjeva, koji se temelji, što se tiče društva Socitrel, na povredi načela jednakog postupanja, proporcionalnosti i legitimnih očekivanja, kao i na nepostojanju obrazloženja, i, što se tiče društva Companhia Previdente, na povredi načela jednakog postupanja, proporcionalnosti i legitimnih očekivanja jer se prema društvima Socitrel i Companhia Previdente postupalo drukčije nego prema društvima Arcelor i SLM, kojima je odobreno smanjenje iznosa novčane kazne koje se nije primijenilo na tužitelje
Pregled pobijane odluke
332 U skladu s uvodnom izjavom 1072.a koja je u pobijanu odluku unesena drugom odlukom o izmjeni:
„(1072.a) Gornja granica od 10 % predviđena člankom 23. stavkom 2. [Uredbe br. 1/2003] računa se na temelju ukupnog prihoda svih subjekata koji tvore poduzetnika. Gornja granica od 10 % ne temelji se na pojedinačnom prihodu pravnih subjekata koji se u okviru poduzetnika smatraju solidarno odgovornima za povredu. Međutim, u ovom konkretnom slučaju, Komisija će iskoristiti svoju marginu prosudbe kako bi utvrdila dijelove novčanih kazni za čije plaćanje društva kćeri društva ArcelorMittal nisu solidarno odgovorna s društvom ArcelorMittal SA i dijelove novčane kazne za čije je plaćanje društvo SLM jedino odgovorno, na razini koja ne prelazi 10 % njihovih prihoda u godini koja prethodi donošenju odluke. Stoga će najveći iznos novčane kazne, za čije su plaćanje društva ArcelorMittal Wire France SA i ArcelorMittal Fontaine SA solidarno odgovorna za razdoblje od prije 1. srpnja 1999., biti utvrđen na 10 % konsolidiranog ukupnog prihoda društva ArcelorMittal Wire France SA iz godine koja je završila 31. prosinca 2009. Od tog ukupnog iznosa, najveći iznos novčane kazne, za čije je plaćanje društvo Arcelor Mittal Verderio Srl solidarno odgovorno s društvima ArcelorMittal Wire France SA i ArcelorMittal Fontaine SA, bit će utvrđen na 10 % njegovog vlastitog prihoda iz godine koja je završila 31. prosinca 2009. Najveći iznos novčane kazne za čije je plaćanje društvo SLM jedino odgovorno bit će utvrđeno na 10 % njegovog vlastitog prihoda iz godine koja završava 31. prosinca 2009. “
333 U uvodnoj izjavi 1072.b pobijane odluke utvrđuje se ukupni prihod koji se uzima u obzir, kao i iznos koji odgovara gornjoj granici od 10 % za svako od društava na koje se odnosi druga odluka o izmjeni.
Ocjena Općeg suda
334 Kao što ističe Komisija, potrebno je utvrditi da društva Socitrel i Companhia Previdente nisu u položaju usporedivom s položajem društva ArcelorMittal i njegova društva kćeri, s jedne strane, i društva Ori Martin i SLM, s druge strane.
335 Naime, ta su dva društva majke sa svojim društvima kćerima tvorila poduzetnika tijekom jednog dijela razdoblja povrede te su se smatrala solidarno odgovornima s tim društvima kćerima za razdoblje u kojem su zajedno tvorila poduzetnika, što se odražava u različitom izračunu gornje granice od 10 % (vidjeti u tom smislu presudu od 4. rujna 2014., YKK i dr./Komisija, C‑408/12 P, Zb., EU:C:2014:2153, t. 55 i prateće točke).
336 To nije slučaj društva Companhia Previdente u pogledu društava Emesa, Galycas i ITC, koja je kupilo nakon povrede i za čije se protupravno ponašanje nije smatralo solidarno odgovornim.
337 Stoga valja odbiti tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja.
338 Iz toga slijedi da također valja odbiti prigovor koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti jer je novčana kazna izrečena tužiteljima neproporcionalna s obzirom na to da smanjenje slično onomu koje je odobreno društvima ArcelorMittal i Ori Martin nije odobreno društvima Socitrel i Companhia Previdente.
339 Osim toga, Komisija tužiteljima nije pružila nikakvo jasno jamstvo zbog kojeg su ta društva mogla imati utemeljene nade u pogledu smanjenja iznosa novčane kazne zbog razloga sličnih onima koji su doveli do takvog smanjenja u korist društava ArcelorMittal i Ori Martin.
340 Konačno treba odbiti prigovor koji se temelji na nepostojanju obrazloženja jer su u uvodnim izjavama 4., 5. i 9. do 13. druge odluke o izmjeni jasno objašnjeni razlozi zbog kojih je Komisija izmijenila svoju odluku.
341 Stoga prvi dodatni tužbeni razlog koji su istaknuli tužitelji treba odbiti.
9. Drugi dodatni tužbeni razlog koji ističu društva Socitrel i Companhia Previdente, koji se temelji na povredi načela dužne pažnje, lojalnosti, dobre vjere i pravne sigurnosti jer je Komisija ponovno izmijenila prvotnu odluku 2011.
342 Društva Socitrel i Companhia Previdente u biti tvrde da je Komisija povrijedila načela dužne pažnje, lojalnosti, dobre vjere i pravne sigurnosti time što je po drugi put izmijenila prvotnu odluku 2011. zbog nedostataka u obrazloženju koji bi mogli ugroziti njihovo pravo na obranu, čime su se tužitelji našli u stanju stalne nesigurnosti.
343 Potrebno je ipak utvrditi da se taj drugi dodatni tužbeni razlog podudara s argumentacijom koju je društvo Socitrel iznijelo u prilog svojem trećem tužbenom razlogu, koji treba odbiti zbog razloga iznesenih u točkama 184. do 189. ove presude.
344 U tim okolnostima, valja zbog istih razloga odbiti drugi dodatni tužbeni razlog koji su društva Socitrel i Companhia Previdente istaknula prilikom druge prilagodbe svojih tužbenih razloga.
345 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da se ne može prihvatiti nijedan od tužbenih razloga koje su istaknuli tužitelji. Obje tužbe za poništenje stoga treba odbiti u cijelosti pri čemu, u predmetnim okolnostima, nije potrebno preinačiti novčanu kaznu koja im je izrečena na temelju neograničene nadležnosti.
Troškovi
346 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku, valja im naložiti snošenje troškova postupka sukladno zahtjevu Komisije.
Slijedom navedenoga
OPĆI SUD (šesto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Predmeti T‑413/10 i T‑414/10 spajaju se u svrhu presude.
2. Tužbe se odbijaju.
3. Društva Socitrel – Sociedade Industrial de Trefilaria, SA i Companhia Previdente – Sociedade de Controle de Participações Financeiras, SA snosit će, osim vlastitih troškova, troškove Europske komisije, uključujući troškove u vezi s postupkom privremene pravne zaštite.
Frimodt Nielsen | Dehousse | Collins |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. srpnja 2015.
Potpisi