Predmeti T‑413/10 i T‑414/10
(objavljeno u ulomcima)
Socitrel – Sociedade Industrial de Trefilaria, SA
i
Companhia Previdente – Sociedade de Controle de Participações Financeiras, SA
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Suradnja tijekom upravnog postupka – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Razuman rok“
Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 15. srpnja 2015.
1. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Ocjena obveze obrazlaganja s obzirom na okolnosti slučaja – Nužnost navođenja svih relevantnih činjeničnih i pravnih elemenata – Nepostojanje
(čl. 296. UFEU‑a)
2. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Preventivni učinak – Primjena multiplikativnog faktora na početni iznos – Upućivanje na razmatranja iznesena u okviru ocjene težine povrede – Dostatno obrazloženje
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 25.)
3. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obveze Komisije – Poštovanje razumnog roka – Povreda – Posljedice – Poništenje odluke kojom se utvrđuje povreda zbog prekomjernog trajanja postupka – Uvjet – Povreda prava na obranu predmetnih poduzetnika – Čimbenici koji mogu objasniti duljinu trajanja upravnog postupka
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 17)
4. Pravo Europske unije – Načela – Zaštita legitimnih očekivanja – Povreda – Pretpostavke – Komisijino donošenje odluke o izmjeni nakon podnošenja tužbe protiv prvotne odluke – Poštovanje obveze dužne pažnje i prava na obranu – Nepostojanje povrede načela zaštite legitimnih očekivanja
5. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Pretpostavka odlučujućeg utjecaja društva majke na društva kćeri koja su u cijelosti ili gotovo u cijelosti u njegovom vlasništvu, uključujući u slučaju holding društva
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)
6. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Pretpostavka odlučujućeg utjecaja društva majke na društva kćeri koja su u cijelosti ili gotovo u cijelosti u njegovom vlasništvu, uključujući u slučaju holding društva – Obveze društva koje želi oboriti tu pretpostavku u pogledu dokazivanja – Nedostatni dokazi za obaranje pretpostavke
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)
7. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Pretpostavka odlučujućeg utjecaja društva majke na društva kćeri koja su u cijelosti ili gotovo u cijelosti u njegovom vlasništvu, uključujući u slučaju holding društva – Oborivost – Uzimanje u obzir uz poštovanje načela pretpostavke nedužnosti, individualizacije kazni, pravne sigurnosti i ravnopravnosti stranaka
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)
8. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Najviši iznos – Izračun – Prihod koji treba uzeti u obzir – Zajednički prihod svih društava koja tvore gospodarski subjekt koji djeluje kao poduzetnik na donošenja odluke kojom se izriče novčana kazna
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
9. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Najviši iznos – Izračun – Prihod koji treba uzeti u obzir – Prihod u poslovnoj godini koja je prethodila izricanju novčane kazne – Uporaba prihoda iz neke druge ranije poslovne godine – Dopuštenost – Pretpostavke
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
10. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Težina povrede – Kriteriji za ocjenu – Težina sudjelovanja svakog pojedinog poduzetnika – Razlikovanje – Zabranjeni sporazum koji se sastoji od nekoliko dijelova– Poštovanje načela proporcionalnosti i individualizacije kazni i sankcija
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 13. i 22.)
11. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Težina povrede – Određivanje stupnja težine koji se razlikuje s obzirom na različite kategorije poduzetnika koji su počinili jedinstvenu povredu – Mala razlika između stupnjeva primijenjenih na poduzetnike koji su počinili povredu – Poštovanje načela jednakog postupanja – Ocjena
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.)
12. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Težina povrede – Kriteriji za ocjenu – Pogrešna ocjena predmetnog poduzetnika njegova pravnog položaja – Nepostojanje utjecaja
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.)
13. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Obveza Komisije da se pridržava ranije prakse iz svojih odluka – Nepostojanje
(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
14. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Olakotne okolnosti – Pasivna uloga ili uloga sljedbenika – Okolnost koja nije preuzeta u novim smjernicama – Margina diskrecije Europske komisije
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2..; Obavijest Komisije 98/C 9/03, t. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 29.)
15. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Olakotne okolnosti – Suradnja poduzetnika kojeg se tereti za povredu izvan područja primjene Obavijesti o primjeni pokajničkog programa – Kriteriji za ocjenu
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23., st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 29.)
16. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Najviši iznos – Izračun – Društva koja su tijekom razdoblja povrede činila poduzetnika i društvo koje je steklo sudionika nakon povrede – Primjena različitih načina izračuna gornje granice – Povreda načela jednakog postupanja – Nepostojanje
(čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 106.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 135. - 137.)
3. U području tržišnog natjecanja povreda načela razumnog roka u vođenju upravnih postupaka može imati dvije vrste posljedica.
S jedne strane, kada je povreda razumnog roka imala utjecaj na ishod postupka, takva povreda može dovesti do poništenja pobijane odluke. Treba pojasniti da, kad je riječ o primjeni pravila tržišnog natjecanja, prekoračenje razumnog roka može predstavljati razlog za poništenje samo u slučaju odlukâ kojima se utvrđuju povrede i pod uvjetom da je bilo utvrđeno da je povreda tog načela negativno utjecala na pravo na obranu predmetnih poduzetnika. Osim u tom posebnom slučaju, nepoštovanje obveze donošenja odluke u razumnom roku nema utjecaja na valjanost upravnog postupka na temelju Uredbe br. 1/2003. Međutim, s obzirom na to da je poštovanje prava na obranu od ključne važnosti u postupcima u području tržišnog natjecanja, važno je izbjeći da to pravo bude nepopravljivo ugroženo zbog predugog trajanja istražne faze i da to trajanje stvori prepreku utvrđivanju dokaza kojima se želi osporiti postojanje ponašanjâ koja mogu dovesti do uspostave odgovornosti predmetnih poduzetnika. Zbog tog razloga, ispitivanje eventualne prepreke ostvarivanju prava na obranu ne smije biti ograničeno na samu fazu u kojoj to pravo proizvodi svoj puni učinak, to jest, na drugu fazu upravnog postupka, koja traje od obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku do donošenja konačne odluke. Ocjena izvora eventualnog slabljenja učinkovitosti prava na obranu mora se proširiti na čitav upravni postupak i provesti se s obzirom na njegovo ukupno trajanje.
S druge strane, kada je povreda razumnog roka bez utjecaja na ishod postupka, takva povreda može dovesti do toga da sud Unije, u okviru izvršavanja svoje neograničene nadležnosti, na odgovarajući način otkloni povredu koja proizlazi iz prekoračenja razumnog roka upravnog postupka, prema potrebi, smanjivanjem iznosa izrečene novčane kazne.
U tom pogledu, kako bi se objasnilo trajanje upravnog postupka u području tržišnog natjecanja, valja uzeti u obzir osobito trajanje zabranjenog sporazuma, njegovu široku zemljopisnu dimenziju, vremensko i zemljopisno uređenje zabranjenog sporazuma, broj sastanaka koji su održani u okviru zabranjenog sporazuma, broj uključenih poduzetnika, broj zahtjeva za primjenu pokajničkog programa i količinu dokumenata dostavljenih u tom okviru ili pribavljenih tijekom pretraga i sastavljenih na različitim jezicima, koje Komisija treba ispitati, zahtjeve za dodatnim podacima, broj adresata preliminarne obavijesti o utvrđenim činjenicama, broj jezika postupka, kao i zahtjeve koji se odnose na sposobnost plaćanja.
(t. 151. - 155., 168., 169.)
4. Načelo zaštite legitimnih očekivanja jedno od temeljnih načela Unije. Pravo pozivanja na to načelo podrazumijeva ispunjenje triju uvjeta. Kao prvo, uprava Unije mora osobi u pitanju pružiti precizna, bezuvjetna i podudarajuća jamstva koja dolaze od ovlaštenog i pouzdanog izvora. Kao drugo, ta jamstva moraju biti takve naravi da stvaraju legitimno očekivanje kod onih kojima su upućena. Kao treće, dana jamstva moraju biti u skladu s primjenjivim pravilima.
Nadalje, dužna pažnja podrazumijeva obvezu Komisije da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente u predmetnom slučaju.
Osim toga, legitimno je i u interesu dobrog administrativnog upravljanja to da institucija ispravi pogreške i propuste koji zahvaćaju odluku. Komisija, naime, ne može dopustiti da u pravnom poretku postoji odluka za koju zna da je zahvaćena pogreškama i propustima te je, s obzirom na to, legitimno i u interesu dobrog administrativnog upravljanja da institucija ispravi pogreške i propuste kojima je zahvaćena prvotna odluka. Stoga, kada je Komisija u tu svrhu donijela odluku o izmjeni nakon podnošenja tužbi protiv prvotne odluke i kada su podnositelji tužbe bili pozvani izmijeniti tužbene razloge i zahtjeve slijedom donošenja odluke o izmjeni, oni ne mogu tvrditi da im je Komisija povrijedila pravo na obranu.
Pored toga, s obzirom na to da Komisija u interesu dobrog administrativnog upravljanja može ispraviti prvotnu odluku koja sadrži pogreške i propuste, uprava ne može dati nikakvo precizno, bezuvjetno i podudarajuće jamstvo koje bi pružili pouzdani i ovlašteni izvori o zadržavanju odluke zahvaćene pogreškama i propustima sve dok je eventualno ne poništi sud Unije.
Osim toga, Komisiji se ne može prigovoriti nikakvo nelojalno ponašanje ili ponašanje u zloj vjeri samo zbog toga što je izmijenila odluku koja je, prema vlastitom priznanju, zahvaćena raznim pogreškama i propustima.
(t. 174. - 176., 179., 182., 185., 187. - 189.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 197. - 208., 220., 228., 238.)
6. Kada je riječ o povredama pravila tržišnog natjecanja, ako je društvo kćer u cijelosti ili gotovo u cijelosti u vlasništvu društva majke tijekom razdoblja povrede, Komisija se može osloniti na pretpostavku izvršavanja odlučujućeg utjecaja. Spomenuta pretpostavka ne može se oboriti samo dokazivanjem da je društvo kći ono koje upravlja ovim posebnim aspektima svoje poslovne politike a da u tom pogledu ne dobiva upute. Slijedom navedenog, samostalnost društva kćeri ne može se utvrditi običnim dokazivanjem da društvo kći samostalno upravlja određenim aspektima svoje politike u vezi s prodajom proizvoda na koje se odnosi povreda.
Osim toga, s obzirom na to da se samostalnost društva kćeri ne ocjenjuje samo s obzirom na aspekte operativnog upravljanja poduzetnikom, činjenica da društvo kći u korist društva majke nikada nije provodilo posebnu politiku informiranja na konkretnom tržištu, nije dovoljna da bi se dokazala njegova samostalnost. Isto tako, na temelju činjenice da iz dokumenata u spisu ne proizlazi da je društvo majka davalo upute svojemu društvu kćeri ne može se dokazati da takve upute nisu postojale. U tom pogledu, zastupanje društva majke u upravnim tijelima njegova društva kćeri predstavlja relevantan dokaz izvršavanja stvarnog nadzora nad poslovnom politikom potonjeg društva.
Osim toga, društvo majka se može smatrati odgovornim za povredu koju je počinilo društvo kći čak i kada u grupi postoji veliki broj društava koja posluju. Činjenica da je društvo majka holding društvo, pa čak i neaktivno, nije dovoljna da bi se oborila pretpostavka o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja i nema za posljedicu nikakvo prebacivanje tereta dokaza. U tom pogledu, činjenica da je društvo majka, s obzirom na narav tog društva i njegov statutarni cilj, samo upravljalo svojim vlasničkim udjelima, nije sama po sebi dovoljna kako bi se dovela u pitanje Komisijina pretpostavka.
Nadalje, činjenica da su društvo majka i društvo kći društva različitih pravnih osobnosti te da su u različitom vlasništvu i imaju različita sjedišta, i dalje nema utjecaja s obzirom na to da čine istog poduzetnika.
Isto tako je irelevantno to što postoji nacionalni propis prema kojem članovi uprave društva majke ne zastupaju to društvo kada zasjedaju u upravnom odboru njegova društva kćeri. Naime, društvo se ne može pozvati na nacionalne propise kako bi izbjeglo pravila Unije jer se pravni pojmovi koji se upotrebljavaju u pravu Unije u načelu trebaju tumačiti i primjenjivati na jedinstven način u cijeloj Uniji.
Osim toga, činjenica da samo društvo majka nije bilo aktivno u sektoru na koji se povreda odnosi također nije dovoljna za obaranje pretpostavke o stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja.
Nadalje, samostalnost društva kćeri ne proizlazi iz činjenice da su prethodni izvršni direktori ostali na položaju upravitelja poduzeća nakon što je društvo kupilo društvo kći.
Konačno, s obzirom na to da pripisivanje povrede članka 101. UFEU‑a poduzetniku ne podrazumijeva radnju ili čak znanje na strani suradnika ili glavnih rukovoditelja poduzetnika kojeg se tiče ta povreda, već radnju osobe koje je ovlaštena djelovati za račun poduzetnika, činjenica da društvo majka nije znalo za protupravno ponašanje svojega društva kćeri nema utjecaja na mogućnost da se utvrdi njegova solidarna odgovornost za ponašanje potonjeg društva.
(t. 210. - 214., 240. - 253.)
7. Vidjeti tekst odluke.
(t. 235. - 237.)
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 258. - 264.)
9. Što se tiče utvrđivanja „prethodne poslovne godine“ u smislu članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003, u situacijama u kojima nema nikakve naznake da je poduzetnik prestao obavljati svoje poslovne djelatnosti ili lažno prikazao svoj prihod kako bi izbjegao da mu se odredi velika novčana kazna, Komisija je obvezna utvrditi najveću granicu novčane kazne u odnosu na najnoviji prihod koji odražava čitavu godinu gospodarske djelatnosti U tom pogledu, Komisija nema arbitrarne ovlasti primijeniti gornju granicu od 10 % na poslovne godine koje prethode poslovnoj godini prije dana donošenja odluke. Komisija može upotrijebiti takve prethodne poslovne godine samo u iznimnim okolnostima, na primjer kada predmetni poduzetnik nije ostvario nikakav prihod tijekom poslovne godine koja prethodi donošenju Komisijine odluke. Osim toga, Komisija čak i u takvom slučaju ne raspolaže širokom marginom prosudbe prilikom odabira poslovne godine koju treba upotrijebiti da bi se utvrdila gornja granica novčane kazne. Obvezna je, naime, pozvati se na posljednju punu poslovnu godinu koja odgovara jednoj punoj godini redovnih gospodarskih djelatnosti.
U tom pogledu, iako Komisija načelno mora uzeti u obzir prihod koji je predmetni poduzetnik ostvario u posljednjoj punoj poslovnoj godini na dan donošenja odluke kojom mu je izrečena, iz konteksta i ciljeva koji se žele postići propisom čiji je dio navedena odredba proizlazi da kada prihod poslovne godine koja prethodi donošenju Komisijine odluke ne predstavlja punu godinu redovne gospodarske aktivnosti tijekom razdoblja od dvanaest mjeseci i, stoga, ne pruža nikakvu korisnu naznaku o stvarnoj gospodarskoj situaciji predmetnog poduzetnika i primjerenoj visini novčane kazne koju mu treba izreći, navedeni prihod se ne može uzeti u obzir za potrebe utvrđivanja gornje granice novčane kazne. U potonjem slučaju, do kojeg će doći samo u iznimnim okolnostima, Komisija se za potrebe izračuna gornje granice novčane kazne mora pozvati na posljednju punu poslovnu godinu koja odgovara punoj godini redovne gospodarske aktivnost.
Naime upućivanje na „punu poslovnu godinu redovite gospodarske djelatnosti“ ima za cilj isključiti uzimanje u obzir godine tijekom koje je predmetni poduzetnik bio u postupku obustavljanja svoje djelatnosti, iako sva gospodarska djelatnost još uvijek nije prestala i, općenitije, poslovne godine tijekom koje ponašanje predmetnog poduzetnika na tržištu nije odgovaralo onom poduzetnika koji obavlja gospodarsku djelatnost na uobičajen način. S druge strane, sama činjenica da su prihod ili dobit ostvareni u određenoj godini znatno niži ili viši od onih ostvarenih u prethodnim godinama ne znači da godina o kojoj je riječ ne predstavlja punu godinu redovite gospodarske djelatnosti.
(t. 265. - 268.)
10. U svrhu utvrđivanja iznosa novčanih kazni zbog povrede pravila tržišnog natjecanja, valja uzeti u obzir trajanje povrede i sve elemente koji se mogu obuhvatiti ocjenom težine te povrede. U tom smislu, težina povreda prava tržišnog natjecanja Unije mora se utvrditi na temelju velikog broja elemenata, poput posebnih okolnosti predmeta, njegova konteksta i odvraćajućeg učinka novčanih kazni, s time da ne postoji obvezujući popis s točno određenim kriterijima o kojima se nužno mora voditi računa. Među elementima koji mogu utjecati na ocjenu težine jesu ponašanje svakog poduzetnika, uloga koju je svaki od njih imao u uspostavljanju zabranjenog sporazuma, korist koju su mogli ostvariti iz tog zabranjenog sporazuma, njihova veličina i vrijednost robe o kojoj je riječ kao i rizik koji povrede takve vrste predstavljaju za ciljeve Unije.
U tom pogledu, iako činjenica da poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je imao manje važnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao nije relevantna za utvrđivanje postojanja povrede u pogledu njega, ograničeno sudjelovanje predmetnog poduzetnika može utjecati na ocjenu opsega i težine te povrede i, prema tome, na utvrđivanje visine kazne. Stoga je Komisija prilikom utvrđenja relativne težine sudjelovanja svakog kršitelja u zabranjenom sporazumu obvezna uzeti u obzir činjenicu da određeni kršitelji možebitno nisu odgovorni za sve dijelove tog zabranjenog sporazuma.
Nadalje, što se tiče načela proporcionalnosti, ono zahtijeva da akti institucija ne prelaze granice onoga što je prikladno i potrebno za ostvarivanje postavljenog cilja. U okviru izračuna novčanih kazni težina povrede treba se utvrditi s obzirom na brojne elemente i nijednom od njih ne treba pridati važnost koja nije proporcionalna u odnosu na ostale elemente ocjene. Načelo proporcionalnosti znači da Komisija novčanu kaznu mora odrediti razmjerno elementima uzetima u obzir prilikom utvrđivanja težine povrede i te elemente primijeniti na dosljedan i objektivno opravdan način.
(t. 277. - 282.)
11. Vidjeti tekst odluke.
(t. 283., 288., 290. - 293.)
12. U okviru određivanja iznosa novčanih kazni izrečenih za povrede pravila tržišnog natjecanja, činjenicu da skromna veličina optuženog poduzetnika i njegova pripadnost obiteljskoj grupi imaju utjecaj na njegovo poznavanje prava i ekonomije te su ga spriječili da odmjeri točan opseg povrede u kojoj je sudjelovao nije moguće uzeti u obzir prilikom ocjene težine povrede. Naime, poduzetnici u načelu sami snose rizik od pogrešne ocjene njihova pravnog položaja, u skladu s općom maksimom prema kojoj svi trebaju poznavati zakon.
(t. 301. - 304.)
13. Vidjeti tekst odluke.
(t. 307.)
14. Što se tiče kazni izrečenih za povrede pravila tržišnog natjecanja, kada povredu počini više poduzetnika, za svakog pojedinog treba ispitati težinu njegova sudjelovanja u povredi, kako bi se utvrdilo postoje li u pogledu njih otegotne ili olakotne okolnosti.
Kako bi se utvrdilo treba li se na poduzetnika primijeniti olakotna okolnost na temelju stvarnog neprovođenja zabranjenih sporazuma, valja provjeriti je li poduzetnik istaknuo argumente kojima se može utvrditi da je tijekom razdoblja u kojem je poduzetnik sudjelovao u sporazumu koji predstavlja povredu zapravo izbjegavao provoditi sporazum koji predstavlja povredu opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu ili da je barem očito i na znatan način povrijedio obveze koje se odnose na provedbu tog zabranjenog sporazuma, do te mjere da je poremetio samo funkcioniranje zabranjenog sporazuma.
Kada se utvrdi da je poduzetnik prijestupnik mogao uzeti u obzir tajne dogovore unutar zabranjenog sporazuma kako bi odredio svoje ponašanje na predmetnom tržištu, činjenica da nije sudjelovao u jednom od tih dogovora, pod pretpostavkom da je utvrđena, sama po sebi nije dovoljna da bi poslužila kao dokaz koji se zahtijeva sudskom praksom, prema kojoj prijestupnici, kako bi se na njih primijenila olakotna okolnost iz Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 (Smjernice iz 2006.), trebaju dokazati da su se opredijelili za konkurentno ponašanje na tržištu ili da su barem očito i na znatan način povrijedili obveze koje se odnose na provedbu zabranjenog sporazuma, do te mjere da su poremetili samo funkcioniranje zabranjenog sporazuma. Naime, samo na temelju dokaza da nisu sudjelovali u određenim tajnim dogovorima unutar zabranjenog sporazuma ne može se isključiti, samim po sebi, mogućnost da su drugi dogovori mogli narušiti tržišno natjecanje na predmetnom tržištu.
U tom pogledu, Smjernice o metodi za utvrđivanje novčanih kazni koje se propisuju u skladu s člankom 15. stavkom 2. Uredbe br. 17 i člankom 65. stavkom 5. Ugovora o EZUČ-u predviđale su da isključivo pasivno sudjelovanje ili uloga po načelu „slijedim svoga vođu“ u povredi čini olakotnu okolnost. U popisu olakotnih okolnosti iz točke 29. Smjernica iz 2006., među olakotnim okolnostima koje se mogu uzeti u obzir, međutim, više se ne upućuje na takvu okolnost. Ipak, s obzirom na to da popis olakotnih okolnosti iz točke 29. Smjernica iz 2006. nije iscrpan, isključivo pasivno sudjelovanje ili uloga u povredi po načelu „slijedim svoga vođu“ načelno se ne mogu isključiti iz okolnosti koja su mogle dovesti do smanjenja osnovnog iznosa novčane kazne.
(t. 313. - 318.)
15. Što se tiče kazni izrečenih za povrede pravila tržišnog natjecanja, na temelju točke 29. četvrte alineje Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003, osnovni iznos može se sniziti ako je predmetni poduzetnik učinkovito surađivao s Komisijom u opsegu koji premašuje područje primjene Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela (Obavijest o primjeni pokajničkog programa) te koji premašuje njegovu zakonsku obvezu suradnje.
U tom smislu, kako bi optuženi poduzetnik mogao zatražiti da se na njega primijeni ta odredba, na njemu je da utvrdi da je njegova suradnja, s obzirom na to da je izašla izvan okvira njegove zakonske obveze suradnje a ipak mu nije dano pravo na smanjenje iznosa novčane kazne na temelju Obavijesti o primjeni pokajničkog programa, bila objektivno korisna Komisiji jer je svoju konačnu odluku mogla temeljiti na dokazima koji su joj dostavljeni u okviru te suradnje i u nedostatku kojih Komisija ne bi mogla potpuno ili djelomično sankcionirati predmetnu povredu.
Stoga, ako poduzetnik, s jedne strane, nije osporavao činjenice i pravodobno je odgovorilo na zahtjeve za pružanje informacija koji su mu upućeni, što ne izlazi izvan okvira njegove zakonske obveze suradnje, a s druge strane, nije uspio dokazati da je Komisija svoju konačnu odluku mogla temeljiti na dokazima koji su joj dostavljeni u okviru njegove suradnje i u nedostatku kojih Komisija ne bi mogla potpuno ili djelomično sankcionirati predmetnu povredu, onda predmetni poduzetnik ne može zahtijevati smanjenje na temelju točke 29. Smjernica iz 2006.
(t. 327. - 330.)
16. Vidjeti tekst odluke.
(t. 334. - 337.)