Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2024. uputio High Court (Irska) – NE, MY, HJ, XF, WB, UV, VK, JU, RJ and DZ/An Bord Pleanála, Minister for Housing, Local Government and Heritage, Ireland and The Attorney General
(predmet C-58/24, Drumakilla)
Jezik postupka: engleski
Sud koji je uputio zahtjev
High Court (Ireland)
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: NE, MY, HJ, XF, WB, UV, VK, JU, RJ i DZ
Tuženici: An Bord Pleanála, Minister for Housing, Local Government and Heritage, Ireland and The Attorney General
Uz sudjelovanje: Drumakilla Limited
Prethodna pitanja
Je li učinak članka 11. Direktive 2011/921 , u vezi s načelom širokog pristupa pravosuđu na temelju članka 9. stavka 2. Aarhuške konvencije, takav da, u slučaju kad se projekt u smislu članka 1. stavka 2. točke (a) Direktive 2011/92 na koji se odnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za provedbu projekta (u daljnjem tekstu: primarno odobrenje) ne može provesti ako nositelj projekta prvo nije ishodio drugo odobrenje (u daljnjem tekstu: sekundarno odobrenje) i kad tijelo nadležno za dodjelu primarnog odobrenja za takav projekt zadržava mogućnost da utjecaj tog projekta na okoliš ocijeni strože nego što je to učinjeno u sekundarnom odobrenju, takvo sekundarno odobrenje (ako je dodijeljeno prije primarnog odobrenja) treba smatrati dijelom postupka izdavanja odobrenja za provedbu projekta u svrhe različite od onih povezanih s opsegom pitanja koja treba razmotriti ili ocijeniti na temelju Direktive 2011/92, općenito ili kad je sekundarno odobrenje odluka donesena na temelju članka 16. stavka 1. Direktive 92/43 kojom se nositelju projekta dopušta da radi provedbe projekta odstupi od primjenjivih mjera zaštite vrsta?
Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, je li učinak članka 11. Direktive 2011/92, u vezi s načelom širokog pristupa pravosuđu na temelju članka 9. stavka 2. Aarhuške konvencije, takav da nacionalna pravila o datumu na koji počinje teći rok za pobijanje valjanosti odluke donesene na temelju članka 16. stavka 1. Direktive 92/431 (sekundarno odobrenje) treba tumačiti na način da se njima sprečava da taj rok počne teći prije datuma donošenja predmetnog odobrenja za provedbu projekta (primarno odobrenje), općenito ili u slučaju: i. kad se na projekt odnosilo pojedinačno ispitivanje predviđeno člankom 4. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2011/92 i/ili ii. kad je odluka na temelju članka 4. stavka 5. za potrebe primarnog odobrenja donesena nakon dodjele sekundarnog odobrenja i istodobno s odlukom o primarnom odobrenju i/ili iii. kad postupak kojim se pobija valjanost sekundarnog odobrenja ne sadržava nikakav razlog za pobijanje relevantnog primarnog odobrenja s obzirom na navodnu nevaljanost sekundarnog odobrenja i/ili iv. kad tužitelj ne podnese zahtjev za produljenje roka za pobijanje sekundarnog odobrenja koji je u skladu s nacionalnim pravom nužan za nepravodobno pobijanje kad ne postoje drukčija pravila prava Unije?
Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan i ako je odgovor na drugo pitanje općenito niječan, je li učinak Direktive 2011/92, u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima i/ili načelom širokog pristupa pravosuđu na temelju članka 9. stavka 2. Aarhuške konvencije, takav da rok koji je nacionalnim pravom države članice propisan za pokretanje postupka radi ostvarivanja prava na temelju te direktive mora biti razumno predvidljiv, ali ne i izričito naveden u zakonodavstvu u skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive 2011/92 i/ili u praktičnim informacijama dostupnima javnosti o pristupu postupcima upravnog i sudskog preispitivanja u skladu s člankom 11. stavkom 5. Direktive 2011/92 i/ili konačno sa sigurnošću utvrđen u nacionalnoj sudskoj praksi, tako da na odgovor na drugo pitanje ne utječe odredba nacionalnog prava države članice o predvidljivom općem roku koji se općenito primjenjuje na javnopravne radnje, uključujući na pokretanje postupka kojim se pobija odluka donesena na temelju članka 16. stavka 1. Direktive 92/43 kojom se nositelju projekta dopušta da radi provedbe projekta odstupi od primjenjivih mjera zaštite vrsta, iako je to zapravo prešutno, a ne izričito navedeno u predmetnom nacionalnom pravu?
Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan i ako je odgovor na drugo pitanje potvrdan ili odgovor na treće pitanje niječan, je li učinak članka 16. stavka 1. Direktive 92/43 takav da nadležno tijelo ne može zaključiti da „ne postoji zadovoljavajuća alternativa” za odluku kojom se nositelju projekta dopušta da radi provedbe projekta u smislu članka 1. stavka 2. točke (a) Direktive 2011/92 odstupi od primjenjivih mjera zaštite vrsta, osim ako nadležno tijelo stvarno ne razmotri alternative kao što su alternativna lokacija ili nacrt projekta ili pak odbijanje odstupanja?
Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan i ako je odgovor na drugo pitanje potvrdan ili odgovor na treće pitanje niječan, je li učinak članka 16. stavka 1. Direktive 92/43 takav da nadležno tijelo ne može zaključiti da je „u interesu zaštite divlje faune i flore te očuvanja prirodnih staništa” da se odobri odluka kojom se nositelju projekta dopušta da radi provedbe projekta u smislu članka 1. stavka 2. točke (a) Direktive 2011/92 odstupi od primjenjivih mjera zaštite vrsta, osim ako se određena utvrđena zaštita stvara samim odstupanjem, a ne mjerama ublažavanja utjecaja koje su donesene kako bi se smanjila ili nadoknadila šteta uzrokovana koracima dopuštenima u odluci o odstupanju?”
____________
1 Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL 2012., L 26, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 27., str. 3.)
1 Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL 1992., L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.)