Žalba koju je 2. siječnja 2014. podnio BQ protiv presude Službeničkog suda od 23. listopada 2013. u predmetu F-39/12, BQ protiv Revizorskog suda

(Predmet T-7/14 P)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: BQ (Bereldange, Luxembourg) (zastupnici: D. de Abreu Caldas i J.-N. Louis, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Revizorski sud Europske unije

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi i presudi,

    presuda Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 23. listopada 2013. u predmetu F-39/12 (BQ/Revizorski sud) se ukida;

    Revizorskom sudu se nalaže snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe, žalitelj ističe četiri žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog odnosi se na povredu prava u pogledu pretpostavki traženih za utvrđenje odgovornosti Europske unije u provedbi članka 24. Pravilnika o osoblju Unije, time što je Službenički sud zahtijevao da incident koji nije u skladu s redom i nesmetanošću službe ima utjecaj na funkcioniranje službe i zdravlje sudionika, iako taj potonji uvjet nije predviđen ni Pravilnikom ni sudskom praksom. Nadalje, žalitelj ističe da je Službenički sud iskrivio činjenice smatrajući, s jedne strane, da je Revizorski sud poduzeo sve mjere potrebne za ponovnu uspostavu dobrog funkcioniranja službe i s druge strane, da problemi u službi nisu imali utjecaja na zdravlje sudionika, iako Revizorski sud nije djelovao dovoljno brzo i odlučno kako bi se okončala konfliktna situacija koja je prouzročila trajni invaliditet žalitelja (u pogledu točaka 67. i 68. pobijane presude).

Drugi žalbeni razlog odnosi se na povredu prava prilikom nadzora zakonitosti koji je vršio Službenički sud kad je Službenički sud potvrdio da liječnički nalazi koji dokazuju psihološke probleme koji su proizašli iz psihološkog uznemiravanja koje je pretrpio žalitelj na poslu ne omogućuju zaključak da je potonji stvarno bio žrtva uznemiravanja. Žalitelj ističe da Službenički sud nije nadležan za preispitivanje liječničkih nalaza i izvođenje suprotnih zaključaka iz njih. (u pogledu točaka 69. i 70. pobijane presude).

Treći žalbeni razlog odnosi se na povredu načela proporcionalnosti jer je Službenički sud procijenio štetu zbog toga što izvještaj o istrazi žalitelju nije proslijeđen više od dvije godine na 2 000 eura, a da nije pružio obrazloženje koje žalitelju omogućuje razumijevanje procjena koje su dovele do tog iznosa. Žalitelj ističe da Službenički sud nije uzeo u obzir kontekst u kojem je nastala šteta.

Četvrti žalbeni razlog odnosi se na povredu prava prilikom raspodjele troškova.