Language of document : ECLI:EU:F:2015:36

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(sudac pojedinac)

29. travnja 2015.

Predmet F‑17/14

Carlos Ibáñez Martínez

protiv

Europskog parlamenta

„Javna služba – Dužnosnici – Dodjeljivanje bodova za uspješnost – Mišljenje odbora za izvješćivanje – Široka margina prosudbe uprave – Jednako postupanje“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju članka 106.a tog ugovora, kojom C. Ibáñez Martínez zahtijeva poništenje odluke Europskog parlamenta da mu dodijeli dva boda za uspješnost na temelju postupka promaknuća za 2012. jer mu tom odlukom nije dodijeljen treći bod.

Odluka:      Tužba se odbija. C. Ibáñez Martínez snosi vlastite troškove te mu se nalaže snošenje troškova Europskog parlamenta.

Sažetak

Dužnosnici – Promaknuće – Usporedba zasluga – Diskrecijska ovlast uprave – Sudski nadzor – Granice – Očita pogreška u ocjeni – Pojam

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 45.)

Uprava raspolaže širokom marginom prosudbe kada ocjenjuje zasluge koje treba uzeti u obzir u odluci o promaknuću na temelju članka 45. Pravilnika o osoblju i, slijedom toga, isto vrijedi za odluku o dodjeljivanju bodova za uspješnost. Stoga se nadzor suda Unije mora ograničiti na pitanje je li, s obzirom na čimbenike i razloge kojima se mogla rukovoditi u ocjeni, uprava ostala unutar nespornih granica te je li svoju ovlast izvršila na očito pogrešan način.

Utvrđenje očite pogreške u ocjeni činjenica, koja je takva da opravdava poništenje odluke pretpostavlja da su dokazi koje tužitelj predlaže dostatni kako bi se ocjene nadležnog tijela lišile vjerodostojnosti. Drugim riječima, razlog kojim se ističe očita pogreška valja odbiti ako se, unatoč dokazima koje je pružio predmetni dužnosnik, ocjena koja se dovodi u pitanje i dalje može prihvatiti kao točna ili valjana. U slučaju promaknuća pogreška se mora kvalificirati kao očita kada ju je moguće lako uočiti i jasno otkriti na temelju kriterija kojima je zakonodavac namjeravao podvrgnuti odluke u tom području.

U tom pogledu, uprava uživa široku marginu prosudbe što se tiče važnosti koju pridaje svakom od triju kriterija iz članka 45. stavka 1. Pravilnika o osoblju, s obzirom na to da njegove odredbe ne isključuje mogućnost ponderiranja između njih.

(t. 42. do 44.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: presuda Canga Fano/Vijeće, T‑281/11 P, EU:T:2013:252, t. 123.

Službenički sud: presude Collee/Parlament, F‑148/06, EU:F:2008:169, t. 39. i 40; Canga Fano/Vijeće, F‑104/09, EU:F:2011:29, t. 35.; Buxton/Parlament, F‑50/11, EU:F:2012:51, t. 37. i 38, i Bouillez/Vijeće, F‑75/11, EU:F:2012:152, t. 58.