Predmet T‑558/08
Eni SpA
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Tržište parafinskog voska – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 81. UEZ‑a – Utvrđivanje cijena – Dokaz o povredi – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Jednako postupanje – Otegotne okolnosti – Ponavljanje povrede – Obveza obrazlaganja – Olakotne okolnosti – Znatno smanjeno sudjelovanje – Povreda počinjena iz nemara – Pravo na obranu – Puna nadležnost“
Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 12. prosinca 2014.
1. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi između poduzetnika – Pojam – Postizanje sporazuma u pogledu budućeg ponašanja na tržištu – Uključenost – Nastavak pregovora o određenim elementima ograničenja – Nepostojanje utjecaja
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
2. Zabranjeni sporazumi – Usklađeno djelovanje – Pojam – Koordinacija i suradnja koje su nespojive s obvezom svakog od poduzetnika da samostalno odredi svoje ponašanje na tržištu – Razmjena informacija među konkurentima – Protutržišni cilj ili učinak – Presumpcija – Pretpostavke
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
3. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dokaz – Dokazivanje određenim brojem različitih očitovanja povrede – Dopuštenost – Oslanjanje na skup indicija – Traženi stupanj dokazne snage svake pojedine indicije – Dokumentarni dokazi – Mjerila – Vjerodostojnost dostavljenih dokaza – Obveze koje u području dokazivanja ima poduzetnik koji osporava postojanje povrede
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
4. Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pretpostavka nedužnosti – Postupak iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost – Opseg – Posljedice
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
5. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezina trajanja – Dokazna snaga dobrovoljnih iskaza koje su protiv poduzetnika dali glavni sudionici u zabranjenom sporazumu kako bi se na njih primijenila obavijest o oslobođenju od kazni – Izjave koje su protivne interesima spomenutog poduzetnika – Povećana dokazna snaga
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Obavijest Komisije 2002/C 45/03)
6. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi između poduzetnika – Pojam – Sudjelovanje na sastancima koji imaju protutržišni cilj – Uključenost – Pretpostavka – Nepostojanje odmaka od donesenih odluka – Kriteriji za ocjenu
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
7. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda koja se sastoji u sklapanju protutržišnog sporazuma – Odluka koja se oslanja na dokaze u pisanom obliku – Nepostojanje trgovačkog interesa spomenutog sporazuma za kažnjenog poduzetnika – Nepostojanje utjecaja
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)
8. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Puna nadležnost suda Unije – Opseg
(čl. 229. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i čl. 31.)
9. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Težina povrede – Određivanje kazne proporcionalno elementima ocjene težine povrede
(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49. st. 3.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
10. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Načelo jednakog postupanja – Razlike između poduzetnika koji se nalaze u objektivno različitoj situaciji – Dopuštenost
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
11. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Težina povrede – Olakotne okolnosti – Pasivna uloga – Znatno smanjeno sudjelovanje – Stvarno suzdržavanje od primjene zabranjenog sporazuma – Kriteriji za ocjenu
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; obavijesti Komisije 98/C 9/03, t. 3. st 1. i 2006/C 210/02, t. 29. st. 3.)
12. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Ocjena obveze obrazlaganja s obzirom na okolnosti slučaja
(čl. 253. UEZ‑a)
13. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Težina povrede – Otegotne okolnosti – Ponavljanje povrede – Društvo majka koje nije sankcionirano prethodnom odlukom donesenom protiv društva kćeri niti je bilo adresat obavijesti o prigovorima u okviru toga – Isključenje
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 28. st 1.)
14. Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Društvo majka i društva kćeri – Gospodarska jedinica – Kriteriji za ocjenu – Pretpostavka da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su u njegovu stopostotnom vlasništvu – Oboriva pretpostavka – Obveze dokazivanja koje terete društvo koje želi oboriti tu presumpciju
(čl. 81. UEZ‑a)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 25.‑27., 133.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 28., 29., 149., 150.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 30., 34.‑45., 65., 116., 143., 251.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 31.‑33.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 46.‑51., 63., 86.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 69., 70., 104., 106.)
7. Vidjeti tekst odluke.
(t. 111.‑113.)
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 160.‑162., 314.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 165.‑170., 175., 186.)
10. Vidjeti tekst odluke.
(t. 181.‑185.)
11. Prema stavku 29. trećem podstavku Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003, osnovni iznos novčane kazne može se smanjiti kada Komisija utvrdi postojanje olakotnih okolnosti, osobito kada poduzetnik o kojem je riječ podnese dokaz da je njegovo sudjelovanje u povredi bilo znatno smanjeno i time dokaže da se tijekom razdoblja u kojem je pristupao zabranjenim sporazumima on doista suzdržao od njihove primjene, ponašajući se u skladu s tržišnim pravilima na tržištu. Ta su dva elementa kumulativni uvjeti. Prema istom stavku, sama činjenica da je poduzetnik sudjelovao u povredi kraće od drugih ne smatra se olakotnom okolnošću, s obzirom na to da se ta okolnost već odražava u osnovnom iznosu kazne.
U kontekstu stavka 3. prvog podstavka Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 15. stavkom 2. Uredbe br. 17 i članka 65. stavka 5. Ugovora o EZUČ-u, „isključivo pasivna uloga ili uloga promatrača“ nekog poduzetnika u ostvarivanju povrede može biti olakotna okolnost. Pojam „znatno smanjeno sudjelovanje“ iz Smjernica iz 2006. treba tumačiti analogno pojmu „isključivo pasivne uloge“ iz Smjernica iz 1998.
Stoga je pasivna uloga podrazumijevala to da se dotični poduzetnik „ničim ne ističe“, to jest da ne sudjeluje aktivno u izradi protutržišnih sporazuma. Isto se tako među elemente koji upućuju na pasivnu ulogu poduzetnika u okviru nekog zabranjenog sporazuma mogu uzeti u obzir njegovo osjetno rjeđe sudjelovanje na sastancima u odnosu na redovne članove zabranjenog sporazuma kao i njegov kasniji ulazak na tržište koje je predmet povrede, neovisno o trajanju njegova sudjelovanja u istom, ili također postojanje u tom smislu izričitih izjava predstavnikâ trećih poduzetnika koji su sudjelovali u povredi. Osim toga, činjenica da su drugi poduzetnici koji su sudjelovali samo u jednom te istom zabranjenom sporazumu bili aktivniji od nekog određenog sudionika svejedno ne znači da je potonji imao isključivo pasivnu ulogu ili ulogu promatrača. Zapravo se samo potpuna pasivnost može uzeti u obzir i nju treba utvrditi stranka koja se na nju poziva. Takva potpuna pasivnost ne proizlazi iz činjenice da inkriminirani poduzetnik nije i sam organizirao tajne protutržišne sastanke.
Usto, činjenica da se neki poduzetnik za kojega je utvrđeno da je sa svojim konkurentima sudjelovao u usklađivanju u vezi s cijenama na tržištu nije ponašao u skladu s dogovorima koje je utvrdio sa svojim konkurentima nije nužno element koji valja uzeti u obzir kao olakotnu okolnost prilikom određivanja iznosa novčane kazne koju treba izreći. Naime, poduzetnik koji na tržištu, unatoč usklađivanju sa svojim konkurentima, provodi više ili manje neovisnu politiku može jednostavno pokušati iskoristiti zabranjeni sporazum u svoju korist. U tom kontekstu valja provjeriti može li se pomoću takvih okolnosti utvrditi da se tužitelj tijekom razdoblja u kojem je sudjelovao u protupravnim dogovorima uistinu suzdržao od njihove primjene, ponašajući se u skladu s pravilima tržišta, ili je barem jasno i u znatnoj mjeri kršio obveze kojih je cilj bio provođenje tog zabranjenog sporazuma, do te mjere da je poremetio samo njegovo funkcioniranje.
(t. 189.‑191., 195., 196., 215., 216., 245., 246.)
12. Vidjeti tekst odluke.
(t. 234.)
13. Prema stavku 28. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003, osnovni iznos novčane kazne može se uvećati kada Komisija utvrdi postojanje otegotnih okolnosti. Jedna je od otegotnih okolnosti ponavljanje djela.
Ne može se na temelju načela poštovanja prava na obranu prihvatiti da Komisija može smatrati da se, u okviru utvrđivanja otegotne okolnosti ponavljanja djela, društvo treba smatrati odgovornim za prethodnu povredu za koju ga Komisija nije sankcionirala odlukom i u okviru čijeg utvrđenja to društvo nije bilo adresat obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama. Naime, takvo društvo tijekom postupka koji je doveo do donošenja odluke kojom je utvrđena prethodna povreda nije bilo u mogućnosti iznijeti svoje argumente radi osporavanja, u dijelu u kojem ga se tiče, mogućeg postojanja gospodarske cjeline između njega i drugih društava iz prethodne odluke. Takav zaključak vrijedi to više što, iako načelo proporcionalnosti zahtijeva da se radi ocjene koliko se poduzetnik trudio uskladiti s pravilima tržišnog natjecanja uzme u obzir vrijeme koje je proteklo između povrede o kojoj je riječ i prethodnog nepoštovanja pravila tržišnog natjecanja, Komisija nije vezana mogućim rokom zastare radi utvrđenja ponavljanja i stoga do takvog utvrđenja može doći i mnogo godina nakon utvrđenja povrede, u trenutku kada poduzetnik u pitanju u svakom slučaju ne bi bio u mogućnosti osporiti postojanje takve gospodarske cjeline.
Naposljetku, ne može se prihvatiti da je, u slučaju kada društvo majka drži cijeli ili gotovo cijeli kapital društva kćeri, društvo majka također adresat upozorenja društvu kćeri koje proizlazi iz prethodne odluke Komisije kojom ga se sankcionira za povredu prava tržišnog natjecanja. Naime, iako je doista razumno dopustiti pretpostavku da bi društvo majka moralo znati za prethodnu odluku Komisije čiji je adresat bilo njezino društvo kći, u kojem ono drži gotovo cijeli kapital, takvo saznanje ne može opravdati činjenicu da u prethodnoj odluci nije bila utvrđena gospodarska cjelina društva majke i njegova društva kćeri radi pripisivanja spomenutom društvu majci odgovornosti za prethodnu povredu i uvećanja iznosa izrečenih mu novčanih kazni, i to zbog ponavljanja.
(t. 274., 295.‑298.)
14. Vidjeti tekst odluke.
(t. 282.‑285.)