Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. travnja 2021. uputio Landgericht Ravensburg (Njemačka) – CR, AY, ML, BQ protiv Volkswagen Bank GmbH, Audi Bank
(predmet C-232/21)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Landgericht Ravensburg
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: CR, AY, ML, BQ
Tuženici: Volkswagen Bank GmbH, Audi Bank
Prethodna pitanja
1. U pogledu pretpostavke zakonitosti u skladu s člankom 247. stavkom 6. podstavkom 2. trećom rečenicom i člankom 247. stavkom 12. podstavkom 1. trećom rečenicom Einführungsgesetza zum Bürgerlichen Gesetzbuche (Zakon o uvođenju Građanskog zakonika, u daljnjem tekstu: EGBGB)
(a) Jesu li članak 247. stavak 6. podstavak 2. treća rečenica i članak 247. stavak 12. podstavak 1. treća rečenica EGBGB-a, ako se u njima ugovorne odredbe koje su protivne zahtjevima članka 10. stavka 2. točke (p) Direktive 2008/48/EZ1 proglašavaju odredbama koje ispunjavaju zahtjeve članka 247. stavka 6. podstavka 2. prve i druge rečenice EGBGB-a te zahtjeve članka 247. stavka 12. podstavka 1. druge rečenice točke (2) podtočke (b) EGBGB-a, protivni članku 10. stavku 2. točki (p) i članku 14. stavku 1. Direktive 2008/48?
Ako je odgovor potvrdan:
(b) Proizlazi li iz prava Unije, osobito iz članka 10. stavka 2. točke (p) i članka 14. stavka 1. Direktive 2008/48 da članak 247. stavak 6. podstavak 2. treća rečenica i članak 247. stavak 12. podstavak 1. treća rečenica EGBGB-a nisu primjenjivi ako se u njima ugovorne odredbe koje su protivne zahtjevima članka 10. stavka 2. točke (p) Direktive 2008/48 proglašavaju odredbama koje ispunjavaju zahtjeve članka 247. stavka 6. podstavka 2. prve i druge rečenice EGBGB-a te zahtjeve članka 247. stavka 12. podstavka 1. druge rečenice točke (2) podtočke (b) EGBGB-a?
Neovisno o odgovoru na pitanja 1.(a) i 1.(b):
2. U pogledu obveznih informacija u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2008/48
(a) Treba li članak 10. stavak 2. točku (p) Direktive 2008/48 tumačiti na način da iznos kamata koji se plaća dnevno i koji se mora navesti u ugovoru o kreditu mora biti izračunat na temelju ugovorne kamatne stope koja se navodi u ugovoru?
(b) U pogledu članka 10. stavka 2. točke (r) Direktive 2008/48:
(aa) Treba li tu odredbu tumačiti na način da informacije u ugovoru o kreditu koje se odnose na kompenzaciju koju je potrebno platiti u slučaju prijevremene otplate kredita trebaju biti toliko jasne da potrošač može barem približno izračunati iznos kompenzacije?
(u slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje (aa))
(bb) Protivi li se članku 10. stavku 2. točki (r) i članku 14. stavku 1. drugoj rečenici Direktive 2008/48 nacionalni propis na temelju kojeg u slučaju dostave nepotpunih informacija u smislu članka 10. stavka 2. točke (r) te direktive rok za povlačenje iz ugovora počinje teći od sklapanja ugovora, a isključivo vjerovnik ima pravo na kompenzaciju za prijevremenu otplatu kredita?
Ako je odgovor na barem jedno od prethodnih pitanja 2.(a) ili 2.(b) potvrdan:
(c) Treba li članak 14. stavak 1. drugu rečenicu točku (b) Direktive 2008/48 tumačiti na način da rok za povlačenje iz ugovora počinje teći tek kada se informacije u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2008/48 navedu potpuno i točno?
Ako je odgovor niječan:
(d) Koji su relevantni kriteriji za to da rok za povlačenje počinje teći unatoč nepotpunim ili netočnim informacijama?
Ako je odgovor na navedena pitanja 1.(a) i/ili na neko od pitanja 2.(a) ili 2.(b) potvrdan:
3. Kada je riječ o gubitku prava na povlačenje iz ugovora u skladu s člankom 14. stavkom 1. prvom rečenicom Direktive 2008/48:
(a) Može li se izgubiti pravo na povlačenje iz ugovora koje proizlazi iz članka 14. stavka 1. prve rečenice Direktive 2008/48?
Ako je odgovor potvrdan:
(b) Je li u pogledu gubitka prava riječ o vremenskom ograničenju prava na povlačenje iz ugovora, koje treba biti uređeno parlamentarnim zakonom?
Ako je odgovor niječan:
(c) Znači li gubitak prava u subjektivnom pogledu da je potrošač znao da njegovo pravo na povlačenje iz ugovora i dalje postoji ili mu se to neznanje barem može pripisati kao teška nepažnja? Vrijedi li to i u pogledu otkazanih ugovora?
Ako je odgovor niječan:
(d) Protivi li se mogućnosti vjerovnika da dužniku naknadno pruži informacije u skladu s člankom 14. stavkom 1. drugom rečenicom točkom (b) Direktive 2008/48 i time pokrene rok za povlačenje iz ugovora primjena pravila o gubitku prava u skladu s načelom dobre vjere? Vrijedi li to i u pogledu otkazanih ugovora?
Ako je odgovor niječan:
(e) Je li to u skladu s utvrđenim načelima međunarodnog prava koja na temelju Grundgesetza (Temeljni zakon) obvezuju njemačke sudove?
Ako je odgovor potvrdan:
(f) Kako njemački subjekt koji primjenjuje pravo treba riješiti sukob između obvezujućih zahtjeva međunarodnog prava i zahtjeva Suda?
4. Kada je riječ o pretpostavci zlouporabe prava na povlačenje iz ugovora koje proizlazi iz članka 14. stavka 1. prve rečenice Direktive 2008/48:
(a) Može li ostvarenje prava na povlačenje iz ugovora u skladu s člankom 14. stavkom 1. prvom rečenicom Direktive 2008/48 predstavljati zlouporabu prava?
Ako je odgovor potvrdan:
(b) Je li u pogledu pretpostavke zlouporabe prava na povlačenje iz ugovora riječ o ograničenju prava na povlačenje iz ugovora, koje treba biti uređeno parlamentarnim zakonom?
Ako je odgovor niječan:
(c) Znači li pretpostavka zlouporabe prava na povlačenje iz ugovora u subjektivnom pogledu da je potrošač znao da njegovo pravo na povlačenje iz ugovora i dalje postoji ili mu se to neznanje barem može pripisati kao teška nepažnja? Vrijedi li to i u pogledu otkazanih ugovora?
Ako je odgovor niječan:
(d) Protivi li se mogućnosti vjerovnika da dužniku naknadno pruži informacije u skladu s člankom 14. stavkom 1. drugom rečenicom točkom (b) Direktive 2008/48 i time pokrene rok za povlačenje iz ugovora pretpostavka zlouporabe prava na povlačenje iz ugovora u skladu s načelom dobre vjere? Vrijedi li to i u pogledu otkazanih ugovora?
Ako je odgovor niječan:
(e) Je li to u skladu s utvrđenim načelima međunarodnog prava koja na temelju Grundgesetza (Temeljni zakon) obvezuju njemačke sudove?
Ako je odgovor potvrdan:
(f) Kako njemački subjekt koji primjenjuje pravo treba riješiti sukob između obvezujućih zahtjeva međunarodnog prava i zahtjeva Suda?
Neovisno o odgovoru na prethodna pitanja 1. do 4.:
5. (a) Je li u skladu s pravom Unije ako na temelju nacionalnog prava u pogledu ugovora o kreditu koji je povezan s kupoprodajnim ugovorom nakon učinkovitog ostvarivanja potrošačeva prava na povlačenje iz ugovora u skladu s člankom 14. stavkom 1. Direktive 2008/48
(aa) potrošačevo pravo na povrat plaćenih kreditnih obroka od vjerovnika nastaje tek kad potrošač vrati vjerovniku kupljeni predmet ili tek nakon što pruži dokaz da je predmet poslao vjerovniku?
(bb) potrošačevu tužbu za povrat kreditnih obroka koje je on platio, koja se podnosi nakon povrata predmeta kupnje, treba odbiti kao neosnovanu u tom trenutku u slučaju kad vjerovnik nije sa zakašnjenjem preuzeo predmet kupnje?
Ako je odgovor niječan:
(b) Proizlazi li iz prava Unije da nacionalni propisi koji se navode pod (a) (aa) i/ili pod (a) (bb) nisu primjenjivi?
Neovisno o odgovoru na prethodna pitanja 1. do 5.:
6. Je li članak 348.a stavak 2. točka 1. Zivilprozessordnunga (Zakon o građanskom postupku), u dijelu u kojem se ta odredba odnosi i na donošenje rješenja kojima se upućuje zahtjev za prethodnu odluku u skladu s člankom 267. drugim stavkom UFEU-a, protivan ovlaštenju nacionalnih sudova za podnošenje zahtjeva u skladu s člankom 267. drugim stavkom UFEU-a te ga stoga ne treba primjenjivati na donošenje rješenja kojima se upućuje zahtjev za prethodnu odluku?
____________
1 Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, str. 66.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58. i ispravak 2014., L 283, str. 66.)