Language of document : ECLI:EU:T:2020:231

PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo vijeće)

28. svibnja 2020.(*)

„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijave figurativnih žigova Europske unije We IntelliGence the World, currencymachineassistant, robodealer, currencyassistant, tradingcurrencyassistant, CKPL, moneypersonalassistant, moneyassistant, currencypersonalassistant, CNTX Trading, AIdealer i CNTX – Raniji figurativni žigovi Europske unije i Ujedinjene Kraljevine koji prikazuju dva kruga koja se isprepliću ili dva diska koja se preklapaju – Obustava postupka – Članak 71. stavak 1. Delegirane uredbe (EU) 2018/625”

U predmetima T‑84/19 i T‑88/19 do T‑98/19,

Cinkciarz.pl sp. z o.o., sa sjedištem u Zielonoj Góri (Poljska), koji zastupaju E. Skrzydło‑Tefelska i K. Gajek, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju A. Söder i H. O’Neill, u svojstvu agenata,

tuženika,

a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest

MasterCard International, Inc., sa sjedištem u New Yorku, New York (Sjedinjene Američke Države), koji zastupaju J. Olsen, B. Hitchens, P. Andreottola, solicitors, G. Tritton i A. Muir Wood, barristers,

povodom dvanaest tužbi podnesenih protiv odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 7. prosinca 2018. (predmeti R 1062/2018‑2, R 1059/2018‑2, R 1058/2018‑2, R 1057/2018‑2, R 1056/2018‑2, R 1060/2018‑2, R 1055/2018‑2, R 1054/2018‑2, R 1053/2018‑2, R 986/2018‑2, R 1063/2018‑2 i R 1064/2018‑2), koje se odnose na postupke povodom prigovora između društava MasterCard International i Cinkciarz.pl,

OPĆI SUD (osmo vijeće),

u sastavu: J. Svenningsen (izvjestitelj), predsjednik, R. Barents i C. Mac Eochaidh, suci,

tajnik: A. Juhász‑Tóth, administratorica,

uzimajući u obzir tužbe podnesene tajništvu Općeg suda 12., 13. i 14. veljače 2019.,

uzimajući u obzir EUIPO‑ove odgovore na tužbe podnesene tajništvu Općeg suda 21. svibnja 2019.,

uzimajući u obzir intervenijentove odgovore na tužbe podnesene tajništvu Općeg suda 17. svibnja 2019.,

uzimajući u obzir odluku od 10. travnja 2019. o spajanju predmeta T‑84/19 i T‑88/19 do T‑98/19 u svrhu pisanog i eventualnog usmenog dijela postupka,

uzimajući u obzir izmjenu sastava vijećâ Općeg suda,

nakon rasprave održane 17. prosinca 2019.,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti sporova

1        Tužitelj Cinkciarz.pl sp. z o.o. podnio je između 16. ožujka i 25. travnja 2016. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) dvanaest prijava za registraciju žigova Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).

2        Žigovi za koje je zatražena registracija (u daljnjem tekstu: prijavljeni žigovi) su sljedeći figurativni znakovi:

–        u predmetu T‑84/19:

Image not found

–        u predmetu T‑88/19:

Image not found

–        u predmetu T‑89/19:

Image not found

–        u predmetu T‑90/19:

Image not found

–        u predmetu T‑91/19:

Image not found

–        u predmetu T‑92/19:

Image not found

–        u predmetu T‑93/19:

Image not found

–        u predmetu T‑94/19:

Image not found

–        u predmetu T‑95/19:

Image not found

–        u predmetu T‑96/19:

Image not found

–        u predmetu T‑97/19:

Image not found

–        u predmetu T‑98/19:

Image not found

3        Proizvodi i usluge za koje je podnesena prijava za registraciju obuhvaćeni su razredima 9. i 36. kao i, ovisno o slučaju, 41. (prijavljeni žigovi o kojima je riječ u predmetima T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19) ili 45. (prijavljeni žigovi o kojima je riječ u predmetima T‑84/19, T‑88/19 do T‑91/19, T‑93/19 do T‑95/19 i T‑97/19) u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.

4        Prijave žiga Europske unije objavljene su u Glasniku žigova Europske unije, ovisno o slučaju, 19. svibnja odnosno 14. srpnja 2016.

5        Prije toga, odnosno 15. ožujka 2015., tužitelj je podnio drugu prijavu za registraciju žiga Europske unije koja se odnosila na sljedeći figurativni znak (u daljnjem tekstu: isključivo figurativni žig €$):

Image not found

6        Isključivo figurativni žig €$ točno odgovara figurativnom elementu četiriju prijavljenih žigova u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19, a prijava za registraciju koja ga se tiče odnosila se na proizvode i usluge iz istih razreda kao što su oni obuhvaćeni tim četirima prijavljenim žigovima. Ispitivač je odbio prijavu za registraciju isključivo figurativnog žiga €$, čiju je odluku potvrdilo žalbeno vijeće. Međutim, odluka potonjeg poništena je presudom od 8. ožujka 2018., Cinkciarz.pl/EUIPO (€$) (T‑665/16, neobjavljena, EU:T:2018:125), te je predmet vraćen prvom žalbenom vijeću (predmet R 1345/2018‑1).

7        Intervenijent Mastercard International, Inc. podnio je 12. kolovoza 2016. prigovor na registraciju dvanaest prijavljenih žigova na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 46. Uredbe 2017/1001) za sve proizvode i usluge koje svaki od njih označava.

8        Prigovori su se temeljili, među ostalim, na sedam žigova Europske unije i na jednom žigu Ujedinjene Kraljevine.

9        Među sedam žigova Europske unije nalazila su se sljedeća tri žiga:

–        figurativni žig Europske unije br. 9835869, prikazan u daljnjem tekstu, koji označava proizvode i usluge osobito iz razreda 9. i 36. (u daljnjem tekstu: krugovi koji se isprepliću):

Image not found

–        figurativni žig Europske unije br. 2988533, prikazan u daljnjem tekstu, crno‑bijeli, za proizvode i usluge osobito iz razreda 9., 36., 41. i 45. (u daljnjem tekstu: crno‑bijeli diskovi):

Image not found

–        figurativni žig Europske unije br. 9812538, prikazan u daljnjem tekstu, crveno‑narančaste i svjetlonarančaste boje, koji označava proizvode i usluge osobito iz razreda 9., 36., 41. i 45. (u daljnjem tekstu: crveno‑narančasti diskovi):

Image not found

10      Razlozi na koje se pozvao u prilog prigovorima su osobito oni iz članka 8. stavka 1. točke (b) i stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (sada članak 8. stavak 1. točka (b) i stavak 5. Uredbe 2017/1001).

11      Tužitelj je 5. svibnja 2017. podnio zahtjeve za proglašavanje žigova ništavima u pogledu dvaju ranijih crno‑bijelih žigova, spomenutih u prvim dvjema alinejama točke 9. ove presude (krugovi koji se isprepliću i crno‑bijeli diskovi, u daljnjem tekstu, zajedno: raniji crno‑bijeli žigovi).

12      Odjel za prigovore je putem dvanaest odluka donesenih 27. ožujka, 10. i 11. travnja 2018. u cijelosti odbio prigovore. U okviru svoje analize on je najprije uzeo u obzir, što se tiče žigova na koje se poziva u prilog prigovoru, žig koji prikazuje dva crno‑bijela diska te je ocijenio da suprotstavljeni znakovi nisu slični. Potom je proširio svoj zaključak na druge ranije žigove, a fortiori, s obrazloženjem da ti drugi žigovi nisu predstavljali bijelo‑crnu kombinaciju diskova koja obilježava figurativni element prijavljenih žigova. S obzirom na nepostojanje sličnosti između suprotstavljenih znakova, Odjel za prigovore zaključio je da nije potrebno čekati ishod postupka za proglašavanje ranijeg žiga koji prikazuje dva crno‑bijela diska ništavim.

13      Intervenijent je 29. svibnja i 7. lipnja 2018. podnio žalbe EUIPO‑u na temelju članaka 66. i 71. Uredbe 2017/1001 protiv svih odluka Odjela za prigovore.

14      Drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a je odlukama od 7. prosinca 2018. (u daljnjem tekstu: pobijane odluke), nakon što je po službenoj dužnosti ispitalo pitanje obustave postupaka zbog postojanja usporednih postupaka u tijeku koji se odnose na zahtjeve za proglašavanje dvaju ranijih crno‑bijelih žigova ništavima kao i registraciju isključivo figurativnog žiga €$, prihvatilo te žalbe.

15      Konkretno, žalbeno vijeće smatralo je da je Odjel za prigovore počinio pogrešku time što nije definirao relevantnu javnost, koju je ono samo definiralo s obzirom na različite razrede proizvoda ili usluga o kojima je riječ u ovom slučaju.

16      Osim toga, u svim pobijanim odlukama, osim one koja se pobija u okviru predmeta T‑96/19 (odluka R 986/2018‑2) (u daljnjem tekstu: prvih jedanaest pobijanih odluka), žalbeno vijeće odlučilo je, kao i Odjel za prigovore, provesti usporedbu suprotstavljenih znakova oslanjajući se na žig Europske unije koji prikazuje dva crno‑bijela diska, koji se smatra jednim od dvaju ranijih žigova koji su najpovoljniji za intervenijenta (drugi raniji žig prikazuje dva kruga koja se isprepliću). Nakon te usporedbe ono je, za razliku od Odjela za prigovore, zaključilo da navedeni znakovi imaju nizak stupanj vizualne sličnosti.

17      U pobijanoj odluci u okviru predmeta T‑96/19 (u daljnjem tekstu: dvanaesta pobijana odluka) žalbeno vijeće odlučilo je utemeljiti svoju analizu na žigu Europske unije koji prikazuje dva crveno‑narančasta diska jer su raniji crno‑bijeli žigovi bili predmet zahtjevâ za proglašavanje žigova ništavima. U toj odluci ono je zaključilo i da znakovi uspoređeni u tom predmetu imaju nizak stupanj vizualne sličnosti.

18      S obzirom na postojanje sličnosti između suprotstavljenih znakova, žalbeno vijeće smatralo je da je potrebno provesti usporedbu predmetnih proizvoda i usluga i ispitati intervenijentove navode u pogledu povećanog razlikovnog karaktera ranijih žigova. U tom pogledu u prvih jedanaest pobijanih odluka istaknulo je da to pitanje može imati ključnu ulogu s obzirom na to da se prigovor temeljio na više ranijih prava „i da se neka od [tih ranijih prava] (odnosno sva) [i prijavljeni žig u ovom slučaju] mogu smatrati slabo sličnima […] jer se sastoje od dvaju horizontalnih krugova iste veličine koji se preklapaju”. Zbog istog razloga koji se odnosi na postojanje sličnosti između navedenih znakova, žalbeno vijeće također je smatralo da je nužno ispitati razlog za prigovor iz članka 8. stavka 5. Uredbe 2017/1001.

19      Posljedično, nakon što je poništilo odluke Odjela za prigovore, žalbeno vijeće mu je vratilo predmete. Međutim, u prvih jedanaest pobijanih odluka ono je „preporučilo [Odjelu za prigovore] da obustavi postupak povodom prigovora sve dok se ne donese konačna pravno obvezujuća odluka u pogledu valjanosti [ranijih] prava [na koja su se oslonili Odjel za prigovore i samo žalbeno vijeće]” te je u dvanaestoj pobijanoj odluci pozvao „Odjel za prigovore da uzme u obzir postupak za proglašavanje žigova ništavima koji je u tijeku protiv registracije [ranijih crno‑bijelih] žigova”. Druga preporuka za obustavu bila je, osim toga, uključena u pobijane odluke u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19 imajući u vidu konačnu odluku koju treba donijeti u postupku registracije isključivo figurativnog žiga €$ (točke 27. do 33. ove presude).

 Zahtjevi stranaka

20      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijane odluke;

–        naloži EUIPO‑u i intervenijentu snošenje troškova, uključujući troškove postupka pred EUIPO‑om.

21      EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:

–        odbije tužbe;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

22      U skladu s člankom 68. Poslovnika Općeg suda, više predmeta koji imaju isti predmet odlučivanja može se u svakom trenutku, po službenoj dužnosti ili na zahtjev glavne stranke, zbog povezanosti spojiti u svrhu, alternativno ili kumulativno, pisanog ili usmenog dijela postupka ili u svrhu donošenja odluke kojom se završava postupak.

23      S obzirom na zahtjeve tužitelja za spajanje ovih predmeta, druge su stranke saslušane, nakon čega su predmeti najprije bili spojeni u svrhu pisanog i eventualnog usmenog dijela postupka odlukom od 10. travnja 2019.

24      Opći sud smatra da je primjereno spojiti ove predmete i u svrhu donošenja odluke kojom se završava postupak.

25      U prilog tužbama tužitelj iznosi četiri tužbena razloga, koja se, u svakom od predmeta, temelje:

–        prvi, na povredi članka 71. stavka 1. točke (a) Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625 od 5. ožujka 2018. o dopuni Uredbe 2017/1001 i stavljanju izvan snage Delegirane uredbe (EU) 2017/1430 (SL 2018., L 104, str. 1.) u vezi s člankom 41. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja);

–        drugi, na povredi članka 94. stavka 1. Uredbe 2017/1001 u vezi s člankom 41. stavkom 2. Povelje;

–        treći, na povredi načela jednakog postupanja i dobre uprave, i

–        četvrti, na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) i stavka 5. Uredbe 2017/1001.

 Prvi tužbeni razlog u svakom predmetu kao i prvi dio drugog tužbenog razloga u predmetu T96/19 i treći dio drugog tužbenog razloga u svim predmetima osim u predmetu T96/19

26      Prvim tužbenim razlogom u svakom predmetu kao i prvim dijelom drugog tužbenog razloga u predmetu T‑96/19 i trećim dijelom drugog tužbenog razloga u svim predmetima osim predmeta T‑96/19, koje valja ispitati zajedno, tužitelj u biti kritizira pobijane odluke jer žalbeno vijeće nije obustavilo žalbene postupke iako je utvrdilo da je ta obustava opravdana te nije u dovoljnoj mjeri pravno obrazložilo neobustavljanje žalbenog postupka.

 Kontekst

27      Ti tužbeni razlozi i dijelovi odnose se na odlomke pobijanih odluka u kojima se žalbeno vijeće osvrnulo na obustavu predmetnih postupaka zbog različitih usporednih postupaka u tijeku pred EUIPO‑om, iako je ispitalo žalbe koje su mu podnesene.

28      Predmetni usporedni postupci uključivali su, s jedne strane, dva postupka za proglašavanje ranijih crno‑bijelih žigova ništavima, odnosno krugova koji se isprepliću i crno‑bijelih diskova, pri čemu je drugi od tih žigova uzet u obzir za usporedbu znakova u prvih jedanaest pobijanih odluka, to jest u svim pobijanim odlukama osim odluke koja se pobija u predmetu T‑96/19.

29      Predmetni usporedni postupci uključivali su, s druge strane, postupak koji se odnosi na registraciju isključivo figurativnog žiga €$, koji točno odgovara figurativnom elementu četiriju od dvanaest prijavljenih žigova, odnosno prijavljenim žigovima o kojima je riječ u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19.

30      Predmetni odlomci pobijanih odluka su, kao prvo, točka 13. prvih jedanaest pobijanih odluka, u kojoj je žalbeno vijeće utvrdilo da su dva ranija crno‑bijela žiga, za koja je smatralo da su raniji žigovi najpovoljniji za intervenijenta, bila predmet postupaka za proglašavanje žigova ništavima koji su već bili u odmakloj fazi prije nego što je Odjel za prigovore donio odluke koje su predmet žalbe, tako da bi, „prema mišljenju [navedenog vijeća], bilo primjereno obustaviti ovaj postupak do donošenja konačne i pravno obvezujuće odluke u tim postupcima za proglašavanje žigova [ništavima]”.

31      Nadalje, u istih jedanaest pobijanih odluka, na temelju istog utvrđenja, žalbeno vijeće „preporuč[ilo] [je] da se obustavi [predmetni] postupak povodom prigovora sve dok se ne donese konačna pravno obvezujuća odluka u pogledu valjanosti [ranijih] prava [na koja su se oslonili Odjel za prigovore i samo žalbeno vijeće]” (vidjeti, primjerice, točku 53. pobijane odluke u predmetu T‑84/19 ili točku 56. pobijane odluke u predmetu T‑98/19). Također se implicitno očitovalo u istom smislu u točki 61. dvanaeste pobijane odluke, o kojoj je riječ u predmetu T‑96/19.

32      Kao drugo, u pobijanim odlukama u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19, koje se odnose na četiri prijavljena žiga čiji figurativni element točno odgovara isključivo figurativnom žigu €$, koji je predmet ranijeg postupka registracije navedenog u točki 5. ove presude, žalbeno vijeće zaključilo je da je „konačna odluka [koja se odnosi na prijavu za registraciju isključivo figurativnog žiga €$] najrelevantnija za ocjenu u tijeku [tako da] [je] odluč[ilo] da je primjereno pričekati da konačna i pravno obvezujuća odluka bude donesena u tom [drugom] postupku prije ocjene razlikovnog karaktera figurativnog elementa [prijavljenih žigova]” ili „da [je] primjereno uzeti u obzir konačnu i pravno obvezujuću odluku [koju treba donijeti u tom drugom postupku] radi ocjene razlikovnog karaktera figurativnog elementa o kojem je riječ” (vidjeti točke 35., 35., 39. i 38. navedenih pobijanih odluka).

33      Osim toga, i dalje u pobijanim odlukama u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19, „[ž]albeno vijeće željelo [je] skrenuti pozornost Odjela za prigovore na predmet […] R 1345/2018‑1, […] koji je u tijeku pred prvim žalbenim vijećem”, „preporu[čivši] obustavu postupka koji je u tijeku sve dok se u tom [drugom predmetu] ne donese konačna i pravno obvezujuća [odluka]” (vidjeti točke 58., 57., 62. i 61. navedenih pobijanih odluka).

34      Osim toga, u točkama 58., 62. i 61. pobijanih odluka u predmetima T‑84/19, T‑96/19 i T‑98/19, žalbeno vijeće dodalo je da „[s] obzirom na tu [odluku] i činjenicu da je verbalni element [predmetnog prijavljenog žiga] slabo razlikovan za dio [relevantne javnosti ili predmetnih proizvoda i usluga], […] Odjel za prigovore može čak predvidjeti ponovno ispitivanje [prijavljenih predmetnih žigova] na temelju apsolutnih razloga”.

 Argumenti stranaka

35      Prvim tužbenim razlogom u svakom od predmeta tužitelj u biti tvrdi da je žalbeno vijeće, s obzirom na to da je donijelo utvrđenja iz točaka 30. do 33. ove presude, moralo obustaviti žalbene postupke kako ne bi povrijedilo članak 71. stavak 1. točku (a) Delegirane uredbe 2018/625 kao i zahtjeve jasnoće, dosljednosti i učinkovitosti na kojima se ta odredba temelji kao i načelo dobre uprave iz članka 41. stavka 2. Povelje. U suprotnom bi navedeno vijeće zloupotrijebilo svoje ovlasti. Osim toga, to vijeće nije uzelo u obzir interese stranaka, iako ima tu obvezu kada odlučuje o primjerenosti eventualne obustave postupka. Tužitelj u biti dodaje da žalbeno vijeće nije obrazložilo svoju konačnu odluku o neobustavljanju postupka iako je tu obustavu smatralo opravdanom.

36      Trećim dijelom drugog tužbenog razloga u predmetima T‑84/19, T‑92/19 i T‑98/19 kao i prvim dijelom drugog tužbenog razloga u predmetu T‑96/19, što su predmeti u kojima predmetni prijavljeni žig sadržava figurativni element istovjetan isključivo figurativnom žigu €$, tužitelj tvrdi da je pobijana odluka proturječna u obrazloženju. Ta se proturječnost sastoji u činjenici da je žalbeno vijeće uzastopno smatralo, s jedne strane, da je opravdano očekivati da se konačna odluka donese u usporednom predmetnom postupku, koji se odnosi na odbijanje registracije isključivo figurativnog žiga €$ zbog nepostojanja razlikovnog karaktera, prije ocjene razlikovnog karaktera istovjetnog figurativnog elementa prijavljenih žigova o kojima je riječ u tim četirima predmetima i, s druge strane, ispitalo žalbu i u tom okviru ocijenilo razlikovni karakter navedenog figurativnog elementa.

37      Treći dio drugog tužbenog razloga u osam drugih predmeta također se temelji na proturječnom obrazloženju. Ta se proturječnost sastoji u činjenici da je žalbeno vijeće uzastopno smatralo, s jedne strane, da je opravdano obustaviti postupak zbog postojanja dvaju postupaka za proglašavanje žigova ništavima u kojima je doveden u pitanje razlikovni karakter dvaju ranijih crno‑bijelih žigova i, s druge strane, uzelo u obzir jedan od tih dvaju ranijih žigova kako bi provelo usporedbu znakova i, u tom okviru, zaključilo da tom žigu treba priznati minimalni razlikovni karakter zbog činjenice da je registriran.

38      EUIPO se ograničava na tvrdnju da je prvi tužbeni razlog nedopušten iz dvaju razloga.

39      Kao prvo, taj se tužbeni razlog odnosi na točke pobijanih odluka koje ne obvezuju Odjel za prigovore kojem su predmeti vraćeni na temelju članka 71. stavka 2. Uredbe 2017/1001. Naime, žalbeno vijeće ograničilo se na upućivanje preporuka Odjelu za prigovore u pogledu obustave postupaka povodom prigovora.

40      Kao drugo, EUIPO tvrdi da neobustavljanje postupka pred žalbenim vijećem nije utjecalo na tužiteljeve interese jer predmetni usporedni postupci nisu mogli utjecati na ishod predmetnih postupaka povodom prigovora, tako da su predmeti u svakom slučaju mortrebali biti vraćeni Odjelu za prigovore. Naime, s jedne strane, predmetni prigovori također se temelje na ranijim žigovima različitima od ranijih crno‑bijelih žigova koji su predmet dvaju postupaka za proglašavanje žigova ništavima. S druge strane, što se tiče trećeg usporednog postupka, koji se odnosi na registraciju isključivo figurativnog žiga €$, EUIPO tvrdi da, čak i pod pretpostavkom da istovjetan figurativni element četiriju predmetnih prijavljenih žigova nema razlikovni karakter, ipak postoji sličnost između suprotstavljenih znakova.

41      Osim toga, intervenijent tvrdi da je prvi tužbeni razlog neosnovan jer iz sudske prakse koja se odnosi na članak 71. stavak 1. Delegirane uredbe 2018/625 proizlazi da, s obzirom na slobodu ocjene kojom raspolaže, žalbeno vijeće nije dužno obustaviti postupak čak i kada je obustava opravdana. Nadalje, činjenica da tužitelj nije ponovio svoj zahtjev za obustavu postupka pred navedenim vijećem objašnjava zašto ono nije obrazložilo svoju odluku o neobustavljanju postupka s obzirom na interes stranaka. Naposljetku, EUIPO‑ove smjernice, na koje se tužitelj poziva, ne zagovaraju obustavu postupka povodom prigovora kada je valjanost ranijeg žiga osporena te, u svakom slučaju, nisu obvezujuće za to vijeće.

42      Što se tiče drugog tužbenog razloga, prvog ili trećeg dijela, EUIPO tvrdi da tužiteljeve kritike proizlaze iz pogrešnog tumačenja pobijanih odluka i nerazlikovanja njegove kritike u pogledu obveze obrazlaganja i kritike osnovanosti obrazloženja, iako priznaje da u pobijanim odlukama u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19 nisu jasni razlozi zbog kojih je žalbeno vijeće predložilo obustavu postupaka zbog usporednog postupka koji se odnosi na registraciju isključivo figurativnog žiga €$.

43      Intervenijent sa svoje strane tvrdi da nema ni nedostatnosti obrazloženja ni proturječnosti u različitim elementima koje je istaknuo tužitelj, osobito zato što je u skladu sa sudskom praksom da se registriranom žigu priznaje minimalni razlikovni karakter čak i ako je njegova registracija predmet zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim kojim se dovodi u pitanje njegov razlikovni karakter, kao što je to slučaj u pogledu ranijeg žiga koji se uzima u obzir radi usporedbe znakova u prvih jedanaest pobijanih odluka.

 Ocjena Općeg suda

–       Pregled pravnog okvira i sudske prakse

44      U skladu s člankom 71. stavkom 1. Delegirane uredbe 2018/625, nadležni odjel ili žalbeno vijeće mogu obustaviti postupak povodom prigovora, postupak opoziva ili proglašavanja ništavim i žalbeni postupak, bilo na vlastitu inicijativu, ako je obustava primjerena s obzirom na okolnosti slučaja, bilo na obrazloženi zahtjev jedne od stranaka u postupku inter partes, ako je obustava primjerena u skladu s okolnostima slučaja, uzimajući u obzir interese stranaka i fazu postupka.

45      Iz uvodne izjave 17. Delegirane uredbe 2018/625 proizlazi da je cilj članka 71. stavka 1. te uredbe povećati jasnoću, usklađenost i učinkovitost postupaka povodom prigovora, opoziva, proglašavanja ništavosti i žalbenog postupka. U tom pogledu valja istaknuti da, ako raniji žig na koji se poziva u prilog prigovoru izgubi svoju valjanost tijekom postupka, taj prigovor postaje bespredmetan (vidjeti u tom smislu presude od 25. studenoga 2014., Royalton Overseas/OHIM – S. C. Romarose Invest (KAISERHOFF), T‑556/12, neobjavljenu, EU:T:2014:985, t. 40. i navedenu sudsku praksu i od 14. veljače 2019., Beko/EUIPO – ACER (ALTUS), T‑162/18, neobjavljenu, EU:T:2019:87, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

46      Nadalje, iz teksta članka 71. stavka 1. Delegirane uredbe 2018/625 proizlazi da žalbeno vijeće ima široku diskrecijsku ovlast u pogledu odlučivanja o obustavi postupka koji je u tijeku te obustava za to vijeće ostaje mogućnost (vidjeti u tom smislu presudu od 20. rujna 2017., Jordi Nogues/EUIPO – Grupo Osborne (BADTORO), T‑386/15, EU:T:2017:632, t. 21. i navedenu sudsku praksu).

47      Ipak, okolnost da žalbeno vijeće ima široku diskrecijsku ovlast u pogledu suspenzije postupka koji se pred njim vodi ne izuzima njegovu ocjenu od nadzora suda Europske unije. Ta okolnost, međutim, ograničava spomenuti nadzor, u pogledu merituma, na provjeru nepostojanja očite pogreške u ocjeni ili zlouporabe ovlasti (vidjeti presudu od 20. rujna 2017., BADTORO, T‑386/15, EU:T:2017:632, t. 22. i navedenu sudsku praksu).

48      Stoga postojanje usporednog postupka čiji ishod može imati utjecaj na ishod žalbenog postupka ne znači da se žalbeni postupak automatski obustavlja te stoga samo po sebi nije dovoljno kako bi se činjenica da žalbeno vijeće nije obustavilo postupak kvalificirala kao očita pogreška (vidjeti u tom smislu presudu od 25. studenoga 2014., KAISERHOFF, T‑556/12, neobjavljenu, EU:T:2014:985, t. 33.).

49      Naime, kao prvo, obustava postupka bila bi beznačajna ako bi se u analizi pokazalo da ishod usporednog postupka ne bi imao utjecaja na ishod prigovora, što bi bio slučaj ako bi potonji bio prihvaćen na temelju drugog neosporavanog ranijeg prava (vidjeti u tom smislu presudu od 20. rujna 2017., BADTORO, T‑386/15, EU:T:2017:632, t. 17.) ili, suprotno tomu, ako prigovor treba svakako odbiti, primjerice, zbog nepostojanja sličnosti između suprotstavljenih znakova, kao što je to utvrdio Odjel za prigovore u odlukama koje su u ovom slučaju upućene žalbenom vijeću, nakon što je ocijenilo da suprotstavljeni žigovi nisu slični.

50      Kao drugo, u postupcima inter partes, žalbeno vijeće mora uzeti u obzir interes svake stranke u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti u vezi s obustavom postupka, pri čemu odluka o obustavljanju postupka mora biti rezultat odvagivanja interesa o kojima je riječ. Stoga, čak i uz postojanje usporednog postupka, žalbeno vijeće može smatrati da odvagivanje postojećih interesa o kojima je riječ u svakom slučaju zahtijeva da se žalbeni postupak ne obustavi (vidjeti u tom smislu presudu od 25. studenoga 2014., KAISERHOFF, T‑556/12, neobjavljenu, EU:T:2014:985, t. 33. i 34.).

51      U tom pogledu je odlučeno da, u okviru odvagivanja interesa o kojima je riječ, žalbeno vijeće mora osobito provesti prima facie ocjenu vjerojatnosti da bi usporedni postupak koji je potencijalno relevantan mogao dovesti do odluke koja bi imala utjecaj na žalbeni postupak (vidjeti u tom smislu presude od 17. veljače 2017., Unilever/EUIPO – Technopharma (Fair & Lovely), T‑811/14, neobjavljenu, EU:T:2017:98, t. 67. i navedenu sudsku praksu i od 14. veljače 2019., ALTUS, T‑162/18, neobjavljenu, EU:T:2019:87, t. 44. i navedenu sudsku praksu) i da, ako ta ocjena dovede do utvrđenja slabe vjerojatnosti, odvagivanje interesa preteže u korist legitimnog interesa protivne strane da dobije odluku o prigovoru (vidjeti u tom smislu presudu od 21. listopada 2015., Petco Animal Supplies Stores/OHIM – Gutiérrez Ariza (PETCO), T‑664/13, EU:T:2015:791, t. 35.).

52      Međutim, u slučaju nesigurnosti u pogledu ishoda usporednog postupka kojim se dovodi u pitanje raniji žig na koji se poziva u prilog prigovoru, nastavak postupka povodom prigovora, ne čekajući ishod usporednog postupka, načelno ne daje nikakvu prednost nositelju ranijeg žiga jer, čak i da postupak povodom prigovora dovede do odbijanja prijave za registraciju kasnijeg žiga, ništa ne bi sprečavalo ponovno podnošenje te iste prijave nakon proglašenja ranijeg žiga ništavim (vidjeti u tom smislu presudu od 25. studenoga 2014., KAISERHOFF, T‑556/12, neobjavljenu, EU:T:2014:985, t. 41. i 50. i navedenu sudsku praksu).

53      Osim toga, u okviru nadzora koji sud Unije izvršava nad odlukama žalbenog vijeća u vezi s eventualnom obustavom postupka, valja ispitati, među ostalim, može li se na temelju elemenata koje je žalbeno vijeće uzelo u obzir zaključiti, a da se pritom ne počini očita pogreška u ocjeni, da nije trebalo, ili, ovisno o slučaju, da je trebalo obustaviti postupak koji se pred njim vodi (vidjeti u tom smislu presudu od 12. studenoga 2015., Société des produits Nestlé/OHIM – Terapia (ALETE), T‑544/14, neobjavljenu, EU:T:2015:842, t. 28.).

54      U tom pogledu žalbeno vijeće čini očitu pogrešku u ocjeni, među ostalim, kada svoj zaključak o odvagivanju postojećih interesa temelji na pogrešnoj pravnoj analizi činjenica ili na netočnim činjenicama, ili ne uzimajući u obzir sve relevantne elemente koji karakteriziraju položaj stranaka (vidjeti u tom smislu presudu od 14. veljače 2019., ALTUS, T‑162/18, neobjavljenu, EU:T:2019:87, t. 41., 44., 47., 49. i 57. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također po analogiji presudu od 26. rujna 2013., Centrotherm Systemtechnik/OHIM i centrotherm Clean Solutions, C‑610/11 P, EU:C:2013:593, t. 108., 110. i 116.).

55      Osim toga, valja istaknuti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, ispitivanje pitanja obustave postupka pred žalbenim vijećem prethodi ispitivanju postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu (vidjeti presudu od 8. rujna 2017., Aldi/EUIPO – Rouard (GOURMET), T‑572/15, neobjavljenu, EU:T:2017:591, t. 24. i navedenu sudsku praksu).

56      Naime, odluka o obustavi postupka povodom žalbe protiv odluke Odjela za prigovore ima za cilj izbjeći odlučivanje o prigovoru, osobito ako se valjanost ranijeg žiga o kojem ovisi osnovanost prigovora smatra ozbiljno ugroženom, tako da se omogući primjena posljedica odluke kojom se konačno odlučuje o valjanosti tog žiga u okviru analize osnovanosti svih argumenata istaknutih protiv odluke Odjela za prigovore (vidjeti u tom smislu presudu od 21. listopada 2015., PETCO, T‑664/13, EU:T:2015:791, t. 29.). Ta se razmatranja mogu usporediti s ciljem jasnoće, dosljednosti i učinkovitosti postupaka iz uvodne izjave 17. Delegirane uredbe 2018/625.

57      Naposljetku, valja podsjetiti da je, u slučaju kada tijelo Unije raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću, poštovanje prava koje jamči pravni poredak Unije u upravnim postupcima od temeljne važnosti. Među tim su jamstvima osobito obveza nadležnog tijela da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente predmetnog slučaja i pravo zainteresiranih osoba da dovoljno obrazloži odluku. Samo tako sud Unije može provjeriti jesu li prikupljeni činjenični i pravni elementi o kojima ovisi izvršavanje diskrecijske ovlasti (presuda od 21. studenoga 1991., Technische Universität München, C‑269/90, EU:C:1991:438, t. 14.).

–       Ocjena ovog slučaja

58      Nesporno je da je u pobijanim odlukama žalbeno vijeće uzelo u obzir postojanje triju usporednih postupaka u vezi s pitanjem je li obustava žalbenih postupaka bila opravdana. Radilo se, s jedne strane, o dvama postupcima za proglašavanje žigova ništavima koji se odnose na ranije crno‑bijele žigove i, s druge strane, o postupku koji se odnosi na odbijanje registracije isključivo figurativnog žiga €$. U tim trima postupcima razlikovni karakter predmetnih žigova bio je doveden u pitanje.

59      Što se tiče dvaju usporednih postupaka za proglašavanje ranijih crno‑bijelih žigova ništavima, žalbeno je vijeće u prvih jedanaest pobijanih odluka najprije utvrdilo da su navedeni postupci „bili već u odmakloj fazi prije donošenja odluke [Odjela za prigovore]” i da bi „[s]lijedom toga, […] bilo primjereno obustaviti ovaj postupak sve dok se u tim postupcima ne donese konačna i pravno obvezujuća odluka” (vidjeti, primjerice, točku 13. pobijanih odluka u predmetima T‑84/19 i T‑98/19).

60      Međutim, žalbeno vijeće ispitalo je žalbe i ocijenilo da „[u] svakom slučaju, svaki znak registriran kao žig Europske unije ima određeni stupanj razlikovnog karaktera” te nastavilo navodeći [da] „[s]toga, [ono smatra] da [je] raniji žig koji prikazuje dva crno‑bijela diska imao određeni stupanj razlikovnog karaktera” (vidjeti, primjerice, točku 37. pobijane odluke u predmetu T‑84/19 ili točku 40. pobijane odluke u predmetu T‑98/19).

61      Nasuprot tomu, u točki 25. dvanaeste pobijane odluke, o kojoj je riječ u predmetu T‑96/19, žalbeno vijeće utvrdilo je da „[se činilo da je] raniji žig koji prikazuje dva crno‑bijela diska ima[o] najviše zajedničkih točaka s [predmetnim prijavljenim] žigom”, ali „s obzirom na to da je protiv ranijeg prava […] [pokrenut] postupak za proglašavanje žiga ništavim”, ono je odlučilo ispitati žalbu po osnovi drugog ranijeg žiga.

62      Osim toga, kao što to proizlazi iz točke 31. ove presude, u svim pobijanim odlukama, uključujući odluku o kojoj je riječ u predmetu T‑96/19, žalbeno vijeće preporučilo je Odjelu za prigovore da obustavi postupak povodom prigovora dok se ne donese konačna odluka o valjanosti ranijih crno‑bijelih žigova.

63      Što se tiče usporednog postupka koji se odnosi na registraciju isključivo figurativnog žiga €$, u pobijanim odlukama u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19, žalbeno vijeće smatralo je da je „[k]onačna odluka u [tom usporednom postupku] najrelevantnija za ovu ocjenu”, odnosno ocjenu razlikovnog karaktera figurativnog elementa predmetnih prijavljenih žigova u okviru usporedbe znakova i da je, „[s]toga, smatra[lo] primjerenim pričekati donošenje konačne pravno obvezujuće odluke u tom [usporednom postupku] prije ocjene razlikovnog karaktera predmetnog figurativnog elementa” (vidjeti, primjerice, točku 35. pobijane odluke u predmetu T‑84/19 ili točku 38. pobijane odluke u predmetu T‑98/19).

64      Međutim, žalbeno vijeće ispitalo je žalbe pred sobom i ocijenilo da u figurativnom elementu prijavljenih žigova o kojima je riječ u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19 elementi „€” i „$” nisu razlikovni i da su crno‑bijeli diskovi tek slabo razlikovni (vidjeti, primjerice, točke 33. i 34. pobijane odluke u predmetu T‑84/19 ili točke 36. i 37. pobijane odluke u predmetu T‑98/19).

65      Osim toga, također u pobijanim odlukama u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19, žalbeno vijeće preporučilo je Odjelu za prigovore da obustavi postupak povodom prigovora dok se u predmetnom usporednom postupku ne donese konačna odluka.

66      Najprije valja utvrditi da se, suprotno onomu što EUIPO tvrdi u prvom argumentu o postojanju zapreke vođenju postupka koji se odnosi na prvi tužbeni razlog, on ne odnosi na činjenicu da je žalbeno vijeće preporučilo Odjelu za prigovore kojem su predmeti vraćeni da obustavi postupke povodom prigovora, nego na činjenicu da žalbeno vijeće nije obustavilo žalbene postupke.

67      Međutim, u tom je pogledu nesporno da je žalbeno vijeće, nakon što je iznijelo razloge koji idu u prilog obustave žalbenih postupaka, implicitno odlučilo da ih neće obustaviti jer je ispitalo osnovanost žalbi koje su mu podnesene te je prihvatilo te žalbe kako bi potom vratilo predmete Odjelu za prigovore.

68      Stoga valja odbiti navedeni argument o postojanju zapreke vođenju postupka jer proizlazi iz pogrešnog tumačenja prvog tužbenog razloga.

69      Što se tiče merituma, članak 71. stavak 1. Delegirane uredbe 2018/625 žalbenom vijeću daje ovlast da čak i na vlastitu inicijativu ispita opravdavaju li okolnosti slučaja obustavu žalbenog postupka. Iz pobijanih odluka proizlazi da je navedeno vijeće tu ovlast izvršilo u svakoj od pobijanih odluka.

70      Naime, s jedne strane, žalbeno vijeće zaključilo je u pobijanim odlukama u svim predmetima da je opravdano obustaviti postupke, osim onog o kojem je riječ u predmetu T‑96/19, zbog postupaka za proglašavanje žigova ništavima koji se odnose na ranije crno‑bijele žigove. S druge strane, u pobijanim odlukama u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19, ocijenilo je da je opravdano očekivati da će se odluka donijeti u postupku koji se odnosi na registraciju isključivo figurativnog žiga €$ prije nego što provede ocjenu koju je trebalo provesti (vidjeti, primjerice, točke 13. i 35. pobijane odluke u predmetu T‑84/19).

71      Međutim, takva razmatranja odgovaraju ocjeni kojom se, u skladu s člankom 71. stavkom 1. Delegirane uredbe 2018/625, uvjetuje obustava postupka. Osim toga, ta razmatranja nužno podrazumijevaju postojanje značajnih vjerojatnosti da će usporedni postupci koji su uzeti u obzir dovesti do odluka koje će imati utjecaj na žalbene postupke i da će odvagivanje postojećih interesa pretegnuti u korist tužitelja.

72      Međutim, žalbeno vijeće ispitalo je žalbe a da pritom nije obrazložilo svoju konačnu odluku o neobustavljanju postupaka, što, naprotiv, podrazumijeva da odvagivanje postojećih interesa treba ići u korist intervenijenta. Osim toga, činjenica da je žalbeno vijeće naposljetku preporučilo Odjelu za prigovore da obustavi postupke povodom prigovora podrazumijeva da će, prema mišljenju navedenog vijeća, odvagivanje postojećih interesa ponovno pretezati u korist tužitelja nakon okončanja žalbenih postupaka.

73      Međutim, valja podsjetiti da je, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 57. ove presude, poštovanje prava zainteresiranih osoba da odluka koja na njih utječe bude dovoljno obrazložena osobito važno kada ta odluka proizlazi iz široke diskrecijske ovlasti, kao što je to slučaj s odlukom žalbenog vijeća o mogućoj obustavi postupka koji se pred njim vodi.

74      U tom pogledu već je odlučeno da se iz općenitih i kategoričkih navoda ni na koji način ne može zaključiti da je žalbeno vijeće učinkovito izvršilo široku diskrecijsku ovlast koja mu je dodijeljena (vidjeti u tom smislu presudu od 26. rujna 2013., Centrotherm Systemtechnik/OHIM i centrotherm Clean Solutions, C‑610/11 P, EU:C:2013:593, t. 110.). A fortiori, to mora biti slučaj kada nije dano nikakvo obrazloženje u pogledu ključne ocjene u tom području koja proizlazi iz odvagivanja postojećih interesa, tim više ako, kao u ovim predmetima, odluka žalbenog vijeća sadržava dvojaka razmatranja u pogledu same te ocjene.

75      Također valja pojasniti da, čak i pod pretpostavkom da se ne uzme u obzir činjenica da je žalbeno vijeće izričito navelo da smatra primjerenim obustaviti „predmetni postupak” (točka 13. prvih jedanaest pobijanih odluka) ili da je konačna odluka o prijavi za registraciju isključivo figurativnog žiga €$ bila najrelevantnija „za ocjenu koja je u tijeku” (točke 35., 35., 39. i 38. pobijanih odluka u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19) i da se može smatrati da je navedeno vijeće samo preporučilo Odjelu za prigovore obustavu postupaka povodom prigovora, nakon što je općenito procijenilo da je obustava opravdana, ostaje još utvrditi da je takav pristup koji za cilj ima odgođenu primjenu članka 71. stavka 1. Delegirane uredbe 2018/625 nepravilan.

76      Naime, iz sudske prakse navedene u točkama 55. i 56. ove presude u pogledu prethodnog ispitivanja pitanja obustave žalbenog postupka proizlazi da ta obustava, ako je opravdana, mora omogućiti uzimanje u obzir utjecaja odluke koja se očekuje u usporednom postupku na osnovanost svih argumenata istaknutih protiv odluke Odjela za prigovore. Posljedično, ako žalbeno vijeće smatra da je obustava postupka opravdana, nema druge mogućnosti nego odrediti tu obustavu i stoga ne može ispitati žalbu, pa ni djelomično. Stoga u ovim predmetima, s obzirom na to da je navedeno vijeće smatralo da je obustava postupaka opravdana, ono nije moglo odlučiti o žalbama te stoga nije moglo dati nikakvu preporuku Odjelu za prigovore s obzirom na to da je svako vraćanje predmeta Odjelu za prigovore podrazumijevalo ispitivanje žalbi te je stoga predstavljalo pogrešku koja se tiče prava.

77      Argumenti o postojanju zapreke vođenju postupka koje je EUIPO istaknuo u pogledu nepostojanja tužiteljeva interesa ne mogu dovesti u pitanje ta razmatranja.

78      Naime, kada je riječ, kao prvo, o navodu prema kojem ishod postupka koji se odnosi na registraciju isključivo figurativnog žiga €$ ne utječe na zaključak žalbenog vijeća o usporedbi znakova u pobijanim odlukama u predmetima T‑84/19, T‑92/19, T‑96/19 i T‑98/19, zbog toga što je žalbeno vijeće moglo doći do istog zaključka čak i da figurativni element predmetnih prijavljenih žigova nije imao razlikovni karakter, valja utvrditi da navedene pobijane odluke ne sadržavaju takvu ocjenu. Naprotiv, navedeno je vijeće u njima smatralo da je ocjena razlikovnog karaktera tog figurativnog elementa koja neizravno proizlazi iz konačne odluke koju treba donijeti u navedenom usporednom postupku bila najrelevantnija za ocjenu u tijeku, to jest onu koja se odnosi na usporedbu suprotstavljenih znakova.

79      U tom pogledu valja podsjetiti da EUIPO ne može potkrijepiti odluku koja se pobija pred Općim sudom dokazima koji u njoj nisu uzeti u obzir (vidjeti presudu od 8. rujna 2017., GOURMET, T‑572/15, neobjavljenu, EU:T:2017:591, t. 36. i navedenu sudsku praksu). To je posebno slučaj u pogledu ocjena za koje žalbeno vijeće ima široku ovlast.

80      Što se tiče, kao drugo, činjenice da se predmetni prigovori temelje na drugim ranijim žigovima koji nisu dva žiga koja su predmet usporednih postupaka za proglašavanje žigova ništavima, valja utvrditi da je, zbog razloga ekonomičnosti postupka, žalbeno vijeće usporedilo suprotstavljene znakove uzimajući u obzir samo jedan od tih dvaju žigova u svim pobijanim odlukama, osim žiga o kojem je riječ u predmetu T‑96/19, u kojem je tu usporedbu provelo samo na temelju jednog drugog ranijeg žiga.

81      Stoga, u svim predmetima osim predmeta T‑96/19, okolnost da se prigovor također temeljio na ranijim žigovima različitima od onih koje je uzelo u obzir samo žalbeno vijeće ne dokazuje nepostojanje konkretnog utjecaja pogreške koju je počinilo žalbeno vijeće time što nije obustavilo predmetne postupke (vidjeti u tom smislu presudu od 20. rujna 2017., BADTORO, T‑386/15, EU:T:2017:632, t. 32.).

82      Što se tiče dvanaeste pobijane odluke, o kojoj je riječ u predmetu T‑96/19, činjenica da je u toj odluci usporedba znakova bila provedena na temelju ranijeg žiga različitog od dvaju ranijih žigova koji su predmet postupka za proglašavanje žigova ništavima ipak ne znači da pogreška koju je počinilo žalbeno vijeće u pogledu neobustavljanja postupka o kojem je riječ u tom predmetu nema konkretan utjecaj. Naime, u točki 78. ove presude utvrđeno je da iz vlastitih razmatranja tog vijeća u navedenoj odluci proizlazi da je drugi usporedni postupak u vezi s registracijom isključivo figurativnog žiga €$ mogao utjecati na njegovu ocjenu. Osim toga, kao što to proizlazi iz točke 31. ove presude, navedeno je vijeće u pobijanoj odluci također smatralo, iako je uzelo u obzir prilikom usporedbe znakova drugi raniji žig različit od onih na koje se odnose usporedni postupci za proglašavanje žigova ništavima, da je ipak bilo primjereno obustaviti postupak povodom prigovora sve dok se ne donese konačna pravno obvezujuća odluka o valjanosti ranijih žigova koji su dovedeni u pitanje u postupcima za proglašavanje žigova ništavima.

83      Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da su prvi tužbeni razlog i, ovisno o slučaju, prvi ili treći dio drugog tužbenog razloga u svim predmetima osnovani.

 Ostali dijelovi drugog tužbenog razloga kao i treći i četvrti tužbeni razlog u svakom predmetu

84      Budući da ispitivanje pitanja obustave postupaka prethodi ispitivanju postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu, pobijane odluke valja poništiti a da nije potrebno ispitati druge tužbene razloge ili dijelove.

 Troškovi

85      Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

86      Sukladno odredbama članka 138. stavka 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent koji nije jedan od nabrojenih u stavcima 1. i 2. istog članka snosi vlastite troškove.

87      Tužitelj je zahtijevao da se EUIPO‑u i intervenijentu naloži snošenje vlastitih troškova kao i njegovih troškova, uključujući troškove postupka pred EUIPO‑om.

88      U tom pogledu treba podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 190. stavkom 2. Poslovnika, nužni troškovi koji su strankama nastali u postupku pred žalbenim vijećem smatraju troškovima čiju je naknadu moguće tražiti. Međutim, to se ne odnosi na troškove u postupku pred Odjelom za prigovore. Stoga se tužiteljev zahtjev ne može prihvatiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove postupka pred Odjelom za prigovore.

89      Posljedično, budući da EUIPO nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova, kao i tužiteljevih troškova nastalih u postupku pred Općim sudom, kao što je on to zatražio.

90      U okolnostima ovog spora valja odlučiti da će intervenijent snositi vlastite troškove u okviru postupka pred Općim sudom.

91      Kad je riječ o zahtjevu kojim se traži da se EUIPO‑u i intervenijentu naloži snošenje troškova postupka pred žalbenim vijećem, na tom je vijeću da odluči, s obzirom na ovu presudu, o troškovima tog postupka.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (osmo vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Predmeti T84/19 i T88/19 do T98/19 se spajaju u svrhu donošenja presude.

2.      Poništavaju se odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 7. prosinca 2018. (predmeti R 1062/20182, R 1059/20182, R 1058/20182, R 1057/20182, R 1056/20182, R 1060/20182, R 1055/20182, R 1054/20182, R 1053/20182, R 986/20182, R 1063/20182 i R 1064/20182).

3.      EUIPO će snositi vlastite troškove kao i troškove društva Cinkciarz.pl sp. z o.o. u postupku pred Općim sudom.

4.      MasterCard International, Inc. snosit će vlastite troškove u vezi s postupkom pred Općim sudom.

Svenningsen

Barents

Mac Eochaidh

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 28. svibnja 2020.

Potpisi


*      Jezik postupka: engleski