PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)
15. srpnja 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Zajednice TVR ITALIA – Raniji nacionalni verbalni žig i raniji verbalni žig Zajednice TVR – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Postupak povodom opoziva – Stvarna uporaba ranijeg žiga – Članak 42. stavci 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 – Članak 15. stavak 1. Uredbe br. 207/2009”
U predmetu T‑398/13,
TVR Automotive Ltd, sa sjedištem u Whiteleyju (Ujedinjena Kraljevina), koji zastupaju A. von Mühlendahl i H. Hartwig, avocats,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji su zastupali G. Schneider i S. Hanne, a zatim J. Crespo Carrillo, u svojstvu agenata,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a, intervenijent u postupku pred Općim sudom je
TVR Italia Srl, sa sjedištem u Canosi (Italija), koji zastupa F. Caricato, avocat,
intervenijent,
povodom tužbe podnesene protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM‑a od 14. svibnja 2013. (predmet R 823/2011‑2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Muadib Beteiligung GmbH i TVR Italia Srl,
OPĆI SUD (četvrto vijeće)
u sastavu: M. Prek, predsjednik, I. Labucka i V. Kreuschitz (izvjestitelj), suci,
tajnik: L. Grzegorczyk, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 2. kolovoza 2013.,
uzimajući u obzir OHIM‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 17. siječnja 2014.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 14. siječnja 2014.,
nakon rasprave održane 3. ožujka 2015.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Intervenijent TVR Italia Srl je 19. veljače 2007. podnio Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) prijavu za registraciju žiga Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), kako je izmijenjena [zamijenjena Uredbom (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)].
2 Žig za registraciju kojega je podnesena prijava sljedeći je figurativni znak:
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju u razrede 12, 25 i 37 u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, te za svaki od tih razreda odgovaraju sljedećem opisu:
– razred 12: Automobili; sportski automobili; motorna teretna vozila; mopedi; motocikli; bicikli; tricikli; gume i zračnice za vozila i motorna vozila općenito; traktori; autobusi; vozila i motorna vozila; zrakoplovi; helikopteri; jedrilice; čamci; gumeni čamci; brodovi; uređaji za kretanje po zemlji, zraku ili vodi; motori za kopnena vozila; dijelovi bicikala, motocikala, mopeda i motornih vozila; dijelovi morskih plovila i zrakoplova“;
– razred 25: „Muška, ženska i dječja odjeća općenito, uključujući odjeću od kože; košulje; bluze; suknje; ženski kostimi; jakne; hlače; kratke hlače; džemperi; majice s kratkim rukavima; pidžame; čarape; potkošulje; steznici; podvezice za čarape; muške gaće; grudnjaci; donje rublje; pokrivala za glavu; marame; kravate; odjeća za kišu; muški ogrtači; kaputi; kupaći kostimi; trenirke; parke; skafander hlače; pojasevi; bunde; šalovi; rukavice; kućni ogrtači; obuća općenito uključujući papuče, cipele, sportske tenisice, čizme i sandale“;
– razred 37: „Djelatnost na području izgradnje i popravaka, posebno na području mehanike i automobila“.
4 Prijava žiga Zajednice objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 4/2008 od 28. siječnja 2008.
5 Muadib Beteiligung GmbH je 25. travnja 2008., na temelju članka 42. stavka 1. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 41. stavak 1. Uredbe br. 207/2009), podnio prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava za proizvode i usluge iz točke 3. ove presude.
6 Razlozi izneseni u prilog prigovoru bili su oni iz članka 8. stavka 1. točke (b), članka 8. stavka 4. i članka 8. stavka 5. Uredbe br. 40/94 [koji su postali članak 8. stavak 1. točka (b), članak 8. stavak 4. i članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009].
7 Prigovor se, među ostalim, temeljio, s jedne strane, na ranijem verbalnom žigu Zajednice TVR, registriranom 14. travnja 1998. pod brojem 61283, koji označava „motorna vozila i njihove dijelove“ obuhvaćene razredom 12., i, s druge strane, na ranijem verbalnom žigu TVR, registriranom u Ujedinjenoj Kraljevini 27. veljače 2004. pod brojem 2343460, koji označava proizvode i usluge obuhvaćene razredima 9., 11., 25. i 41. (u daljnjem tekstu: „raniji britanski žig“).
8 Nakon intervenijentovog zahtjeva da Muadib Beteiligung dostavi dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga Zajednice, u smislu članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009, ovaj potonji je kao dokaz podnio više dokumenata u obliku pisanog svjedočenja osobe H., odvjetnice na području žigova u društvu Marks & Clerk i pravne zastupnice Muadib Beteiligunga u okviru postupka povodom prigovora.
9 Odlukom od 21. rujna 2010. odjel za prigovore djelomično je prihvatio prigovor, a djelomično ga odbio. Prvo, odjel za prigovore prihvatio je prigovor smatrajući da je Muadib Beteiligung podnio dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga Zajednice za „sportske automobile i njihove dijelove“, obuhvaćene razredom 12. Drugo, vodeći računa o potonjim proizvodima i proizvodima i uslugama na koje se odnosi raniji britanski žig, odjel za prigovore zaključio je da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova u vezi s proizvodima i uslugama koji pripadaju razredima 12, 25 i 37, uz iznimku „motornih teretnih vozila“, „traktora“, „autobusa“, „mopeda“, „bicikala“, „tricikala“, „zrakoplova“, „helikoptera“, „jedrilica“, „čamaca“, „gumenih čamaca“, „brodova“, „uređaja za kretanje po zraku ili vodi“, „dijelova bicikala, mopeda“ i „dijelova morskih plovila i zrakoplova“, koji su obuhvaćeni razredom 12. Treće, odjel za prigovore odbio je razloge prigovora koji se temelje na članku 8. stavku 4. i članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009. Četvrto, odbio je prijavu žiga Zajednice „za gore navedene proizvode i usluge“ i dopustio je za „preostale proizvode [iz] razreda 12“.
10 Intervenijent je 14. travnja 2011. podnio žalbu OHIM‑u na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 protiv odluke odjela za prigovore u dijelu u kojem je on odbio prijavu za registraciju.
11 Intervenijent je 17. travnja 2011. podnio OHIM‑u zahtjev za opoziv ranijeg žiga Zajednice na temelju članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 što se tiče svih proizvoda koji su obuhvaćeni navedenim žigom i pripadaju razredu 12.
12 Intervenijent je 25. svibnja 2011. zatražio da se postupak povodom prigovora pred žalbenim vijećem suspendira do donošenja odluke o zahtjevu za opoziv.
13 Muadib Beteiligung je 15. srpnja 2011. podnio svoje očitovanje o žalbi i o zahtjevu za suspenziju, kojemu se protivio.
14 Žalbeno vijeće je 26. listopada 2011. odlučilo suspendirati postupak povodom prigovora do donošenja odluke o zahtjevu za opoziv.
15 Odlukom od 8. svibnja 2012. odjel za poništaje odbio je zahtjev za opoziv iz razloga što je Muadib Beteiligung podnio dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga Zajednice tijekom razdoblja od 17. svibnja 2006. do 16. svibnja 2011.
16 Intervenijent je 13. srpnja 2012. podnio žalbu protiv odluke odjela za poništaje.
17 Odlukom od 9. listopada 2012. žalbeno vijeće je odbacilo žalbu kao nedopuštenu zbog njezine nepravodobnosti.
18 OHIM je 1. ožujka 2013. obavijestio stranke da postupak povodom prigovora više nije suspendiran i da se navedeni postupak nastavlja.
19 Odlukom od 14. svibnja 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), dostavljenom Muadib Beteiligungu 23. svibnja 2013., drugo žalbeno vijeće OHIM‑a u cijelosti je prihvatilo žalbu, poništilo odluku odjela za prigovore te u cijelosti odbilo prigovor. U potporu svojoj odluci žalbeno vijeće je u biti smatralo da, s jedne strane, za razdoblje od 28. siječnja 2003. do 27. siječnja 2008. Muadib Beteiligung nije podnio dokaz o stvarnoj uporabi ni o ranijem žigu Zajednice (točke 16. do 31. pobijane odluke), niti o ranijem britanskom žigu (točka 32. pobijane odluke), i da, s druge strane, prigovor treba odbiti u dijelu u kojem se temelji na članku 8. stavku 4. Uredbe br. 207/2009 (točke 33. do 39. pobijane odluke).
20 Nakon više prijenosa tužitelj TVR Automotive Ltd stekao je vlasništvo ranijeg žiga Zajednice i ranijeg britanskog žiga, čiji je prethodni nositelj bio Muadib Beteiligung. Tako je na dan 1. kolovoza 2013. tužitelj bio naveden u bazama podataka OHIM‑a i United Kingdom Intellectual Property Office (Ured Ujedinjene Kraljevine za intelektualno vlasništvo), kao nositelj ranijeg žiga Zajednice i britanskog žiga.
Zahtjevi stranaka
21 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– odbije intervenijentovu žalbu protiv odluke odjela za prigovore;
– naloži OHIM‑u i intervenijentu snošenje troškova.
22 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je žalbeno vijeće odbilo prigovor zbog neuporabe ranijeg britanskog žiga;
– odbije tužbu u preostalom dijelu.
23 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– odbaci tužbu i potvrdi pobijanu odluku;
– dopusti registraciju žiga za koji je podnesena prijava;
– naloži tužitelju snošenje troškova, uključujući i onih nastalih u okviru postupka pred OHIM‑om.
Pravo
Dopuštenost
Poštovanje roka za podnošenje tužbe
24 Na početku valja odbiti intervenijentov argument prema kojom je ova tužba podnesena nepravodobno.
25 Po tom pitanju dovoljno je zaključiti da je u ovom slučaju na temelju članka 65. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 58. stavkom 1. točkama (a) i (b) Poslovnika Općeg suda, a nakon dostave pobijane odluke Muadib Beteiligungu 23. svibnja 2013., dvomjesečni rok za podnošenje tužbe, koji je produljen rokom zbog udaljenosti za deset dana predviđenim u članku 60. Poslovnika i koji se, suprotno onome što intervenijent iznosi, primjenjuje na svakog tužitelja neovisno o njegovoj stalnoj adresi, istekao 2. kolovoza 2013. Iz toga proizlazi da je kod podnošenja tužbe dostavljene telefaksom 2. kolovoza 2013., pri čemu je izvornik tužbe poslan 5. kolovoza 2013., navedeni rok bio poštovan.
Tužiteljeva aktivna procesna legitimacija
26 U dijelu u kojem intervenijent osporava intervenijentovu aktivnu procesnu legitimaciju zato što nije dokazao da je nositelj ranijih žigova, valja istaknuti da je tužitelj, s jedne strane, dostavio izvatke iz OHIM‑ove baze podataka CTM‑online, s danom 1. kolovoza 2013., u kojima je on označen kao nositelj ranijeg žiga Zajednice, i, s druge strane, izvatke iz odgovarajuće baze podataka United Kingdom Intellectual Property Office, koji nose isti datum i u kojima je on označen kao nositelj ranijeg britanskog žiga te koji ukazuju na prijenose tog žiga od 17. listopada 2011. i 3. svibnja 2013., zbog prijenosa vlasništva povezanog s pravnim sljedništvom najprije između Muadib Beteiligunga i TVR GmbH, a potom i između potonjeg i tužitelja.
27 Intervenijentovim nejasnim i nepotkrijepljenim osporavanjem tih prijenosa vlasništva ranijih žigova ne može se dovesti u pitanje dokazna vrijednost gore navedenih dokumenata.
28 U tom pogledu ne može se prihvatiti intervenijentov navod prema kojem je on kao „talijanska podružnica“ bio pravi sljednik ranijeg društva majke TVR Engineering Ltd sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini. Naime, u dokumentima koje je intervenijent dostavio u prilog toj tvrdnji navodi se tek da je navedeno društvo držalo poslovni udio od samo 24 % kapitala te podružnice pa iz toga ne proizlazi nikakva naznaka o pravnom sljedništvu između tih dvaju društava ili o partnerstvu između njih s ciljem davanja navedenoj podružnici isključive distribucije sportskih automobila koji nose žig TVR.
29 U tim se okolnostima mora odbiti intervenijentov argument prema kojem tužitelj nije opravdao svoju aktivnu procesnu legitimaciju jer nije nositelj ranijih žigova.
30 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da je ova tužba dopuštena.
Meritum
31 U prilog svojoj tužbi tužitelj iznosi dva tužbena razloga koji se temelje, prvo, na povredi članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009, i, drugo, na povredi načela pravomoćno presuđene stvari ili non bis in idem te zabrane proturječnosti ranijem ponašanju (venire contra factum proprium) kao i na povredi članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009. u vezi s člankom 15. stavkom 1. iste uredbe.
Prvi tužbeni razlog
32 U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj ističe povredu članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 jer je žalbeno vijeće odbilo prigovor zasnovan na ranijem britanskom žigu zbog njegove neuporabe, iako dokaz o njegovoj stvarnoj uporabi nije bio zatražen niti je mogao biti zatražen. OHIM se pridružuje argumentima koje je tužitelj iznio i također zahtijeva da se prvi tužbeni razlog prihvati. S druge strane, intervenijent smatra da za svoj zaključak o neuporabi tužiteljevog „žiga“ žalbeno vijeće nije uzelo u obzir raniji britanski žig. Pobijana odluka ograničena je na ocjenu da raniji žig Zajednice nije bio u stvarnoj uporabi i tek se na kraju te analize poziva na raniji britanski žig radi analogne primjene te analize na taj žig. Nadalje, iako za potonji žig petogodišnje razdoblje prema članku 42. stavku 2. Uredbe br. 207/2009 nije još proteklo, iz podnesenih dokaza jasno proizlazi tužiteljeva namjera da ne rabi navedeni žig kao i nedostatak njegove djelatnosti.
33 U tom pogledu dostatno je ustvrditi da je u točki 32. pobijane odluke žalbeno vijeće zapravo odbilo prigovor zasnovan na ranijem britanskom žigu zbog njegove nedostatne uporabe pozvavši se mutatis mutandis na svoju ocjenu dokaza predočenih u svrhu dokazivanja uporabe ranijeg žiga Zajednice (točke 25. do 31. pobijane odluke). Međutim, kao što to s pravom ističu tužitelj i OHIM, intervenijent nije tijekom postupka pred OHIM‑om zahtijevao dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg britanskog žiga i nije to mogao napraviti na dopušten način (vidjeti u tom pogledu rješenje od 30. svibnja 2013., Wohlfahrt/OHIM, C‑357/12 P, EU:C:2013:356, t. 30. i 31.). Naime, budući da je raniji britanski žig bio registriran 27. veljače 2014., petogodišnji rok predviđen člankom 42. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 15. stavkom 1. iste uredbe nije još istekao na dan objave prijave žiga Zajednice 28. siječnja 2008. Stoga je u svojoj odluci odjel za prigovore s pravom ograničio svoju ocjenu na dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga Zajednice.
34 Proizlazi da žalbeno vijeće nije bilo u pravu kada je zaključilo da prigovor treba odbiti na temelju moguće nedostatne uporabe ranijeg britanskog žiga.
35 Slijedom toga, valja prihvatiti prvi tužbeni razlog.
Drugi tužbeni razlog
36 U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj prigovara Žalbenom vijeću da je povrijedilo načela pravomoćno presuđene stvari ili non bis in idem i zabranu venire contra factum proprium kao i članak 42. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 15. stavkom 1. iste uredbe. S jedne strane, odlukom odjela za poništaje u njegovu je korist konačno riješeno pitanje stvarne uporabe ranijeg žiga Zajednice tijekom razdoblja od svibnja 2006. do svibnja 2011., barem za razdoblje od svibnja 2006. do siječnja 2008. Stoga žalbeno vijeće nije bilo ovlašteno pristupiti novoj ocjeni istih dokaza, nego je moralo kao nedopušten odbaciti intervenijentov zahtjev za dokazivanje uporabe. S druge strane, žalbeno vijeće je pogrešno zaključilo da navedeni žig nije bio predmet stvarne uporabe za dotične proizvode tijekom razdoblja od pet godina koje je prethodilo objavi prijave žiga Zajednice.
37 I OHIM, poput intervenijenta, osporava činjenicu da su načela pravomoćno presuđene stvari ili non bis in idem i zabrana venire contra factum proprium primjenjivi na upravni postupak koji se vodi pred njim. Oba također osporavaju postojanje dokaza o stvarnoj uporabi ranijeg žiga Zajednice jer predočeni dokazi nisu bili dostatni u tu svrhu. Tako je nakon stečajnog postupka gospodarska djelatnost društva koje iskorištava navedeni žig prestala, pri čemu su posljednje poslovne knjige tog društva podnesene 2004., a njegova tvornica zatvorena 2007. Ta je tvornica već bila blizu zatvaranja kada ju je ruski investitor otkupio 2004. Tužitelj nije dokazao stvarnu prisutnost na tržištu niti da je stvarno došlo do prodaje vozila TVR tijekom navedenog razdoblja. Nejasan i nepouzdan navod prema kojem je 2006. proizvodnja pala na dva ili tri vozila tjedno nije dostatan. Nadalje, iako dokazano sudjelovanje na sajmovima automobila jest naznaka prisutnosti na tržištu, predstavljanje prototipova tom prilikom, kao što je prototip TVR Sagaris na sajmu automobila u Birminghamu (Ujedinjena Kraljevina) 2004., ne znači da je dotično vozilo krenulo u proizvodnju ili da je bilo prodavano nakon tih događaja. Isto tako, predočenim oglasnim materijalom i objavama za tisak se ne dokazuje ni da su predmetni modeli stvarno bili prodavani tijekom relevantnog razdoblja niti postojanje stvarnog tržišnog udjela. Međutim, tužitelj je mogao dati uvjerljive dokaze o stvarnoj uporabi ranijeg žiga Zajednice, kao što su poslovne knjige dotičnog društva, podaci o prodaji, računi ili drugi relevantni financijski dokazi.
38 Što se tiče prvog dijela drugog tužbenog razloga, koji se temelji na nepoštovanju načela pravomoćno presuđene stvari ili non bis in idem i zabrane venire contra factum proprium, valja podsjetiti na ustaljenu sudsku praksu kojom je priznato da načelo pravomoćno presuđene stvari, a kojim se zahtijeva da se pravomoćnost odluke suda ne dovodi u pitanje, nije primjenjivo na odnos između konačne odluke povodom prigovora i zahtjeva za poništenje, osobito s obzirom na to da su, s jedne strane, postupci pred OHIM‑om upravnog, a ne sudskog karaktera, i da, s druge strane, relevantnim odredbama Uredbe br. 207/2009, to jest člankom 53. stavkom 4. i člankom 100. stavkom 2. nije predviđeno pravilo u tom smislu (presude od 14. listopada 2009., Ferrero/OHIM – Tirol Milch (TiMi KiNDERJOGHURT), T‑140/08, Zb., EU:T:2009:400, t. 34.; od 22. studenoga 2011., mPAY24/OHIM – Ultra (MPAY24), T‑275/10, EU:T:2011:683, t. 15., i od 23. rujna 2014., Tegometall International/OHIM – Irega (MEGO), T‑11/13, EU:T:2014:803, t. 12.). Kao što OHIM navodi, isto vrijedi za obrnutu situaciju u pogledu odnosa između postupka koji dovodi do konačne odluke o opozivu ili proglašavanju ništavosti te postupka povodom prigovora. Ostaje činjenica da OHIM ne može u potpunosti zanemariti zaključke izvedene u konačnoj odluci o opozivu ili proglašavanju ništavosti kada se radi o odlučivanju o prigovoru između istih stranaka, u vezi s istim predmetom i zasnovanom na istim razlozima, kao u ovom slučaju, na dokazu o stvarnoj uporabi žiga Zajednice, pod uvjetom da na te zaključke ili riješena pitanja ne utječu nove činjenice, novi dokazi ili novi razlozi. Naime, ta je tvrdnja samo poseban odraz sudske prakse prema kojoj prethodna OHIM‑ova praksa odlučivanja predstavlja element koji se može uzeti u obzir radi ocjene je li određeni znak podoban za registraciju (vidjeti u tom smislu i po analogiji gore navedene presude TiMi KiNDERJOGHURT, EU:T:2009:400, t. 35., i MPAY24, EU:T:2011:683, t. 17.).
39 Proizlazi da u ovom slučaju žalbeno vijeće nije bilo dužno vjerno slijediti utvrđenja i zaključke iznesene u odluci odjela za poništaje. Ako bi bilo drukčije, korisni učinak različitih pravnih lijekova prigovora na registraciju žiga Zajednice, s jedne strane, i opoziva i proglašavanja ništavosti registriranog žiga Zajednice, s druge strane, bio bi ugrožen iako ih je na temelju Uredbe br. 207/2009 moguće podnositi jedan za drugim ili usporedno (vidjeti u tom smislu i po analogiji presude TiMi KiNDERJOGHURT, t. 38. ove presude, EU:T:2009:400, t. 36., i MPAY24, t. 38. ove presude, EU:T:2011:683, t. 18.). Tu ocjenu potvrđuje činjenica da se s obzirom na članak 42. stavak 2. i članak 57. stavak 2. Uredbe br. 207/2009, petogodišnja razdoblja tijekom kojih se zahtijeva dokaz o stvarnoj uporabi žiga Zajednice, mogu razlikovati ovisno o datumu bilo podnošenja zahtjeva za opoziv ili zahtjeva za proglašavanje ništavosti, bilo objave prijave za registraciju. Tako su u ovom slučaju, kao što je to tužitelj priznao, ta razdoblja tekla od siječnja 2003. do siječnja 2008. u pogledu postupka povodom prigovora i od svibnja 2006. do svibnja 2011. u pogledu postupka povodom opoziva, tako da predmeti tih dvaju postupaka nisu bili u potpunosti istovjetni.
40 Stoga tužitelj neosnovano ističe da je odlukom odjela za poništaje u njegovu korist konačno riješeno pitanje stvarne uporabe ranijeg žiga Zajednice tijekom razdoblja od svibnja 2006. do svibnja 2011., ili barem od svibnja 2006. do siječnja 2008.
41 Prethodne ocjene vrijede mutatis mutandis kako za načelo non bis in idem, koje je primjenjivo jedino na sankcije, osobito kaznene u užem smislu, ili u području tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presude od 10. svibnja 2007., SGL Carbon/Komisija, C‑328/05 P, Zb., EU:C:2007:277, t. 24. do 30.; od 21. srpnja 2011., Beneo‑Orafti, C‑150/10, Zb., EU:C:2011:507, t. 68. do 70., i od 14. veljače 2012., Toshiba Corporation i dr., C‑17/10, Zb., EU:C:2012:72, t. 94.), tako i za zabranu venire contra factum proprium (vidjeti u tom smislu presudu TiMi KiNDERJOGHURT, t. 38. ove presude, EU:T:2009:400, t. 36.). U tom se pogledu tužitelj uzaludno poziva na članak 53. stavak 4. Uredbe br. 207/2009, kojim je samo predviđeno višekratno podnošenje zahtjeva za proglašavanje ništavosti ili protutužbe u okviru postupka zbog povrede.
42 Slijedom toga, prvi dio drugog tužbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.
43 Što se tiče drugog dijela drugog tužbenog razloga, valja podsjetiti da tužitelj smatra da je iznio dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga Zajednice za proizvode za koje je taj žig bio registriran i za koje je odjel za prigovore priznao takvu uporabu tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo objavi prijave žiga Zajednice, u smislu članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 15. iste uredbe i pravila 22. stavka 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe br. 40/94 (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1041/2005 od 29. lipnja 2005. (SL L 172, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 153.), prema kojem se dokaz o uporabi mora odnositi na „mjesto, vrijeme, opseg i prirodu uporabe žiga protiv kojeg se podnosi prigovor“.
44 U tom pogledu iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je žig u „stvarnoj uporabi“ ako se rabi, sukladno svojoj osnovnoj funkciji koja se sastoji u jamčenju istovjetnosti podrijetla proizvoda ili usluga za koje je registriran, kako bi stvorio ili očuvao tržište za te proizvode ili usluge, iz čega su isključene uporabe simbolične naravi čiji je jedini cilj zadržavanje prava zajamčenih žigom. Ocjena karaktera stvarnosti uporabe žiga mora se zasnivati na ukupnosti činjenica i okolnosti koje su prikladne za utvrđivanje kakva je doista njegova tržišna uporaba u trgovačkom prometu, osobito imajući u vidu onu koja se smatra opravdanom u relevantnom ekonomskom sektoru kako bi se održali ili stvorili dijelovi tržišta u korist proizvoda ili usluga koji su zaštićeni žigom, prirodu tih proizvoda ili usluga, karakteristike tržišta te opseg i učestalost uporabe žiga (presude od 11. svibnja 2006., Sunrider/OHIM, C‑416/04 P, Zb., EU:C:2006:310, t. 70.; od 19. prosinca 2012., Leno Merken, C‑149/11, Zb., EU:C:2012:816, t. 29., i od 17. srpnja 2014., Reber Holding/OHIM, C‑141/13 P, EU:C:2014:2089, t. 29.). Međutim, analiza stvarne uporabe ranijeg žiga ne može se ograničiti samo na utvrđenje o uporabi tog žiga u trgovačkom prometu jer se osim toga mora raditi o stvarnoj uporabi u skladu s tekstom članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009. Povrh toga, kvalifikacija „stvarne uporabe“ žiga ovisi o karakteristikama dotičnog proizvoda ili usluge na odgovarajućem tržištu. Stoga se svaka dokazana tržišna uporaba ne može automatski smatrati stvarnom uporabom predmetnog žiga (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Reber Holding/OHIM, EU:C:2014:2089, t. 32.).
45 U sudskoj praksi je još pojašnjeno da iz članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009, u vezi s uvodnom izjavom 10. navedene uredbe i pravilom 22. stavkom 3. Uredbe br. 2868/95, proizlazi da se ratio legis zahtjeva prema kojem raniji žig mora biti u stvarnoj uporabi kako bi mogao poslužiti za prigovor protiv prijave žiga Zajednice sastoji u tome da se ograniče sukobi između dvaju žigova, osim ako postoji opravdani ekonomski razlog koji proizlazi iz stvarnog djelovanja žiga na tržištu. Međutim, svrha navedenih odredaba nije ni procjena tržišnog uspjeha ni kontrola ekonomske strategije nekog poduzeća ni ograničavanje zaštite žigova samo na njihovu količinski značajnu tržišnu uporabu (vidjeti presudu od 8. srpnja 2004., Sunrider/OHIM – Espadafor Caba (VITAFRUIT), T‑203/02, Zb., EU:T:2004:225, t. 38. i navedenu sudsku praksu).
46 Što se tiče opsega uporabe ranijeg žiga, valja osobito uzeti u obzir tržišni volumen ukupne uporabe, s jedne strane, te trajanje razdoblja uporabe kao i njezinu učestalost, s druge strane. Nadalje, radi ispitivanja je li uporaba ranijeg žiga stvarna, potrebno je učiniti sveobuhvatnu ocjenu imajući u vidu sve relevantne faktore konkretnog slučaja. Ta ocjena obuhvaća određenu međuovisnost faktora koji su uzeti u obzir. Stoga, manji volumen proizvoda koji su stavljeni na tržište pod navedenim žigom može biti kompenziran snažnim intenzitetom ili velikom konstantom u vremenu uporabe tog žiga i obrnuto. Naposljetku, stvarna uporaba žiga ne može biti dokazana putem vjerojatnosti ili presumpcija, već se mora zasnivati na konkretnim i objektivnim elementima koji dokazuju efektivnu i dostatnu uporabu žiga na dotičnom tržištu (presude VITAFRUIT, t. 45. ove presude, EU:T:2004:225, t. 41. i 42., i MFE Marienfelde/OHIM – Vétoquinol (HIPOVITON), T‑334/01, Zb., EU:T:2004:223, t. 35. i 36.).
47 Valja podsjetiti da je žalbeno vijeće zaključilo da ne postoji dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga Zajednice tijekom razdoblja od siječnja 2003. do siječnja 2008. Naime, s obzirom na podnesene dokaze, ono je u bitnome zaključilo, prvo, da se svjedočenjem osobe H., koje potječe od samog tužitelja, ne jamči nepristranost ili neovisnost; drugo, da je 2006. položaj „društva TVR“ bio vrlo neizvjestan jer je njegov proizvodni pogon bio proglašen insolventnim u prosincu 2006., a posljednja dotad proizvedena TVR Cerbera bila je stavljena na dražbu u kolovozu 2008. a da nije postignuta utvrđena cijena (točka 27. pobijane odluke); treće, da nije bilo dokaza o prodaji proizvoda pod ranijim žigom Zajednice nakon kolovoza 2006., kao što su preslike poslovnih knjiga i deklaracija poreznim tijelima, jer sudjelovanja na sajmovima automobila 2007. i 2008., objava prodajnih cijena 2007. te recenzije TVR Sagarisa u prosincu 2006., srpnju 2007. i 11. srpnja 2008. nisu bile dostatne u tu svrhu (točke 28. i 29. pobijane odluke). Ukratko, ti dokumenti nisu pružili nijednu informaciju o opsegu prometa za proizvode prodane pod ranijim žigom Zajednice u Ujedinjenoj Kraljevini ili drugdje, niti dokaz o uporabi kojom se može stvoriti ili očuvati tržište za dotične proizvode nakon ljeta 2006. (točka 30. pobijane odluke).
48 Postupivši tako, žalbeno vijeće odbilo je suprotne zaključke odjela za poništaje u vezi s istim razdobljem i s obzirom na iste dokaze, a prema kojima je u biti tim dokazima, kao cjelinom, u dovoljnoj mjeri dokazana stvarna uporaba ranijeg žiga Zajednice za „sportske automobile kao i za njihove dijelove“ zato što je informacijama sadržanima u njima, osobito u novinskim člancima i cjenicima, pruženo dovoljno naznaka o razdoblju kao i o mjestu te uporabe, osobito u Ujedinjenoj Kraljevini. Iako tužitelj nije dostavio račune ili podatke o prodaji, članak BBC‑ja od 18. listopada 2006. ukazao je na opseg uporabe ranijeg žiga Zajednice jer je u njemu bilo navedeno da su u travnju 2006. narudžbe pale s dvanaest vozila tjedno na dva vozila. Odjel za poništaje iz toga je zaključio da ti dokumenti kao cjelina udovoljavaju minimalnom kriteriju koji se zahtijeva za dokazivanje stvarne uporabe ranijeg žiga Zajednice tijekom relevantnog razdoblja (stranica 4. odluke odjela za poništaje).
49 Isto tako, što se tiče razdoblja od svibnja 2006. do svibnja 2011., odjel za poništaje zaključio je da su čak i u izostanku računa i dokaza o podacima o prodaji, postojali drugi dokumenti u vidu novinskih članaka, kao drugih neovisnih izvora informacija, cijena, tehničkih specifikacija vozila kao i oglašavanja ranijeg žiga Zajednice u tisku i u specijaliziranim časopisima, kojima je dokazano da je navedeni žig bio u stvarnoj i ozbiljnoj tržišnoj uporabi na tržištu „tijekom posljednjih godina“ (točke 36. i 37. odluke odjela za poništaje). Što se tiče opsega uporabe, iako je točno da katalozi i novinski članci ne pružaju informacije o količini stvarno prodanih proizvoda, velik broj vozila obuhvaćenih ranijim žigom Zajednice bio je ponuđen u navedenim katalozima, a ti su članci bili dostupni barem u Ujedinjenoj Kraljevini tijekom dijela relevantnog razdoblja. Stoga općenito ti dokazi dopuštaju zaključak da je taj žig bio u određenoj mjeri rabljen i da to nije bilo samo simbolično (točke 38. i 39. odluke odjela za poništaje) što se tiče istih proizvoda (točke 42. do 44. odluke odjela za poništaje).
50 U tom pogledu valja prije svega odbiti tužiteljev argument prema kojem žalbeno vijeće nije vodilo računa o ocjeni izloženoj u odluci odjela za poništaje u dijelu u kojem se odnosila na iste dokaze ili u kojem je postojalo preklapanje između relevantnih razdoblja između svibnja 2006. i siječnja 2008. Naime, s jedne strane, opća obveza OHIM‑a da vodi računa o svojoj prethodnoj praksi odlučivanja ne utječe na njegovu dužnost da ispita stvarnu uporabu ranijeg žiga s obzirom na dokumente koje dostavio prigovaratelj i činjenične okolnosti svakog konkretnog slučaja (vidjeti u tom smislu presudu Reber Holding/OHIM, t. 44. ove presude, EU:C:2014:2089, t. 46.). Ta obveza stoga u ovom slučaju ne znači da je žalbeno vijeće bilo vezano zaključcima odjela za poništaje ili da nije moglo izvesti druge zaključke u pogledu postojanja stvarne uporabe ranijeg žiga Zajednice (vidjeti sudsku praksu navedenu u točki 38. ove presude), posebno stoga što je ta uporaba morala biti dokazana za dva različita razdoblja čak i ako su se preklapala. S druge strane, kao što to OHIM iznosi, sama činjenica da je žalbeno vijeće čekalo na kraj postupka povodom opoziva dostatno je za zaključak da je ono smatralo potrebnim uzeti u obzir odluku odjela za poništaje prije donošenja vlastite odluke.
51 Ostaje činjenica da je ocjena žalbenog vijeća zasnovana na pogrešnom shvaćanju članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 15. stavkom 1. iste uredbe i pravilom 22. stavkom 3. Uredbe br. 2868/95, kao i na pogrešnoj ocjeni dokazne vrijednosti svih relevantnih dokaza.
52 Što se tiče vremena uporabe, već je bilo odlučivano da sankcijama predviđenima člankom 15. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009 podliježu samo žigovi čija je stvarna uporaba suspendirana tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina. Stoga je dovoljno da je žig bio u stvarnoj uporabi tijekom dijela tog razdoblja kako bi se izbjegle navedene sankcije (presude od 8. studenoga 2007., Charlott/OHIM – Charlo (Charlott France Entre Luxe i Tradition), T‑169/06, EU:T:2007:337, t. 41.; i od 16. prosinca 2008., Deichmann‑Schuhe/OHIM – Design for Woman (DEITECH), T‑86/07, EU:T:2008:577, t. 52., i od 8. ožujka 2012., Arrieta D. Gross/OHIM – International Biocentric Foundation i dr. (BIODANZA), T‑298/10, EU:T:2012:113, t. 58.). Isto tako, pravilom 22. stavkom 3. Uredbe br. 2868/05 utvrđen je kriterij vremena uporabe, a da se ne zahtijeva dokazivanje njezine trajnosti tijekom petogodišnjeg razdoblja, i razlikuje ga osobito od kriterija opsega i prirode uporabe koji samo razmatrani u cjelini dopuštaju zaključak o postojanju stvarne uporabe ranijeg žiga. Naime, samo se uzimanjem u obzir svih elemenata podnesenih žalbenom vijeću na ocjenu može dokazati navedena uporaba (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 16. rujna 2013., Avery Dennison/OHIM – Dennison‑Hesperia (AVERY DENNISON), T‑200/10, EU:T:2013:467, t. 85. i 86. i navedenu sudsku praksu).
53 Prema tome, propisivanje petogodišnjeg razdoblja u odredbama članka 42. stavka 2. i članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 ne znači da se dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga mora podnijeti zasebno za svaku od godina obuhvaćenih navedenim razdobljem, nego je dovoljno dokazati da vodeći računa o svim relevantnim čimbenicima svojstvenima za predmetni slučaj taj žig tijekom barem jednog dijela tog razdoblja nije bio rabljen samo simbolički, nego stvarno i u svrhu stvaranja ili očuvanja tržišta za predmetne proizvode ili usluge. Osobito, ako bi bilo drukčije, u slučaju kao što je ovaj, nastanak već samo djelomične financijske krize koja sprječava uporabu ranijeg žiga tijekom ograničenog razdoblja, iako njegov nositelj namjerava nastaviti rabiti navedeni žig u bliskoj budućnosti, mogao bi biti dovoljan da mu se onemogući podnošenje prigovora na registraciju sličnog žiga.
54 U ovom slučaju, i s obzirom na sve dokaze koje je tužitelj podnio kako pred odjelom za prigovore tako i pred žalbenim vijećem, valja istaknuti da je uporaba ranijeg žiga Zajednice kao takvog dokazana, barem do 2006.
55 Čak i ako pisana izjava svjedoka sama po sebi ne predstavlja dostatan dokaz u tu svrhu, u njoj se ipak iznosi niz relevantnih dokumenata koji potječu od neovisnih izvora, među kojima su izvadak s internetske stranice Wikipedija koja opisuje povijest proizvođača sportskih automobila TVR, TVR Motors Company Ltd, i koja obuhvaća popis modela koji su se proizvodili do 2006., a među kojima su TVR Tuscan i Sagaris, dva članka koji se odnose na proizvođača TVR koji su bili objavljeni na internetskoj stranici BBC‑ja 18. listopada 2006. i 22. veljače 2007., članci koji se odnose na modele TVR 350C i TVR Sagaris koji su se pojavili u specijaliziranim časopisima u lipnju 2003., travnju 2005., prosincu 2006. i u srpnju 2008., katalozi koji prikazuju modele TVR Tuscan, koji se proizvodio između 1999. i 2006. i TVR Sagaris koji se proizvodio između 2004. i 2006. te katalog koji sadržava tehničke specifikacije i prodajnu cijenu TVR Tuscana u Ujedinjenoj Kraljevini.
56 Tako se dokumentima navedenima u točki 55. ove presude dokazuje postojanje uporabe ranijeg žiga Zajednice za sportske automobile TVR, barem između siječnja 2003. i prosinca 2006., to jest tijekom značajnog dijela petogodišnjeg razdoblja koje je završavalo 2008., a što samo po sebi ni OHIM niti intervenijent ne osporavaju.
57 Što se tiče mjesta, prirode i opsega te uporabe, valja istaknuti da se predmetno tržište odnosi na proizvodnju i prodaju sportskih automobila visoke klase s tehničkim specifikacijama koje nisu namijenjene svakodnevnom i uobičajenom cestovnom prometu te čija cijena premašuje cijenu većine osobnih vozila. Međutim, opće je poznato da to tržište često obilježava relativno niska potražnja, proizvodnja po posebnoj narudžbi te prodaja ograničenog broja vozila, kao što je to potvrđeno BBC‑jevim člankom od 18. listopada 2006. (točka 27. pobijane odluke). Stoga podnošenje računovodstvenih dokumenata kojima se iskazuju podaci o prodaji ili računa nije neophodno za dokazivanje stvarne uporabe predmetnog žiga. S druge strane, iz dokumenata uloženih u spis (vidjeti t. 55. ove presude), među kojima je više članaka objavljenih na internetu ili u katalozima, jasno proizlazi da su modeli TVR bili prodavani između 2003. i 2006., barem na državnom području Ujedinjene Kraljevine, što je dostatno s teritorijalnog aspekta (vidjeti u tom pogledu presudu Leno Merken, t. 44. ove presude, EU:C:2012:816, t. 50. i 54.) te potvrđuje prirodu i određeni opseg uporabe ranijeg žiga Zajednice tijekom tog razdoblja. Nadalje, objave iz srpnja 2007. i 2008. dokazuju da je navedeni žig bio predmet javne rasprave iz perspektive ponovnog pokretanja proizvodnje i prodaje modela TVR Sagaris (vidjeti također točke 28. i 29. in fine pobijane odluke).
58 S obzirom na sve te okolnosti, i nasuprot onome što žalbeno vijeće ističe i onome što smatraju OHIM i intervenijent, ne može se zaključiti da je uporaba ranijeg žiga Zajednice tijekom predmetnog razdoblja bila samo simbolična i da navedeni žig nije bio rabljen u svrhu stvaranja ili očuvanja tržišta za sportske automobile TVR. U tom pogledu činjenica da su proizvodnja i prodaja navedenih automobila pale 2006. i da je na kraju 2006. njihova proizvodnja okončana zbog insolventnosti tvornice koja se nalazi u Ujedinjenoj Kraljevini nije dostatna da se izvede suprotan zaključak, vodeći računa o dokazanim pokušajima nositelja navedenog žiga da ponovno pokrene proizvodnju sportskih automobila TVR i njegovoj gospodarskoj djelatnosti tijekom 2007. i 2008. Tako se također mora odbiti tvrdnja žalbenog vijeća, iznesena u točki 29. pobijane odluke, prema kojoj financijske poteškoće koje utječu na uporabu ranijeg žiga Zajednice ostavljaju sumnju o njegovoj uporabi nakon ljeta 2006. jer se kod te tvrdnje ne vodi računa o činjenici da je dostatno da je žig bio u stvarnoj uporabi tijekom barem dijela petogodišnjeg razdoblja u smislu odredbi članka 42. stavka 2. i članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti točke 52. i 53. ove presude). Valja naposljetku podsjetiti da je sudska praksa priznala da svrha navedenih odredaba nije ni procjena tržišnog uspjeha ni kontrola ekonomske strategije nekog poduzeća ni ograničavanje zaštite žigova samo na njihovu količinski značajnu tržišnu uporabu (vidjeti točku 45. ove presude).
59 S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja zaključiti da je žalbeno vijeće pogriješilo kada je odbilo prigovor iz razloga što prigovaratelj nije u dovoljnoj mjeri dokazao stvarnu uporabu ranijeg žiga Zajednice.
60 Slijedom navedenog valja također prihvatiti drugi dio drugog tužbenog razloga.
61 Budući da su prvi tužbeni razlog i drugi dio drugog tužbenog razloga prihvaćeni, valja poništiti pobijanu odluku u cijelosti.
62 Što se tiče drugog dijela tužiteljevog zahtjeva kojim se traži da Opći sud odbije intervenijentovu žalbu protiv odluke odjela za poništaje, valja podsjetiti da ovlast Općeg suda za izmjenu, koja mu je priznata na temelju članka 65. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, istom ne daje ovlast da svojom ocjenom zamijeni ocjenu žalbenog vijeća, kao ni mogućnost da ocijeni ono o čemu se žalbeno vijeće još nije izjasnilo. Izvršavanje ovlasti za izmjenu stoga treba biti ograničeno u načelu na situacije u kojima Opći sud može donijeti, nakon izvršenog nadzora nad ocjenom žalbenog vijeća, na temelju činjeničnih i pravnih elemenata kako su utvrđeni, odluku koju je žalbeno vijeće trebalo donijeti (presuda od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, Zb., EU:C:2011:452, t. 72.).
63 U tom pogledu dostatno je istaknuti da je žalbeno vijeće zasnovalo pobijanu odluku samo na okolnosti da stvarna uporaba ranijeg žiga Zajednice nije bila dokazana a da nije ocijenilo vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Takva ocjena nije stoga bila predmet spora iznesenog pred Opći sud. U tom okolnostima nije na Općem sudu da na temelju svoje ovlasti za izmjenu ocijeni tu vjerojatnost dovođenja u zabludu, tako da se drugi dio tužiteljevog zahtjeva treba odbiti.
Troškovi
64 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
65 Budući da OHIM i intervenijent nisu uspjeli u postupku, treba im naložiti snošenje troškova sukladno tužiteljevom zahtjevu.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (četvrto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 14. svibnja 2013. (predmet R 823/2011‑2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Muadib Beteiligung GmbH i TVR Italia Srl.
2. U preostalom dijelu tužba se odbija.
3. OHIM‑u i TVR Italiji nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. srpnja 2015.
Potpisi