Spojeni predmeti C-397/16 i C-435/16

Acacia Srl

protiv

Pneusgarda Srl i Audi AG

i

Acacia Srl i Rolando D’Amato

protiv

Dr. Ing. h.c.F. Porsche AG

(zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili Corte d’appello di Milano i Bundesgerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EZ) br. 6/2002 – Dizajni Zajednice – Članak 110. stavak 1. – Nepostojanje zaštite – Takozvana klauzula ‚o popravku’ – Pojam ‚sastavni dio složenog proizvoda’ – Popravak složenog proizvoda radi vraćanja njegova prvobitnog izgleda – Mjere koje korisnik mora poduzeti radi korištenja takozvane klauzule ‚o popravku’ – Replika automobilskog naplatka istog dizajna kao originalni naplatak”

Presuda Suda (drugo vijeće) od 20. prosinca 2017.

1.        Sudski postupak – Usmeni dio postupka – Ponovno otvaranje – Obveza ponovnog otvaranja usmenog dijela postupka kako bi se strankama omogućilo podnošenje očitovanja o pravnim pitanjima iznesenima u mišljenju nezavisnog odvjetnika – Nepostojanje

(čl. 252. podst. 2. UFEU-a; Poslovnik Suda, čl. 83.)

2.        Dizajni Zajednice – Završne odredbe – Nepostojanje zaštite na ime dizajna sastavnog dijela složenog proizvoda koji se koristi za popravak složenog proizvoda radi vraćanja njegovog prvobitnog izgleda – Primjena takozvane klauzule „o popravku”– Pretpostavke

(Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 3. t. (a), čl. 19. st. 1. i čl. 110. st. 1.)

3.        Dizajni Zajednice –Završne odredbe – Nepostojanje zaštite na ime dizajna sastavnog dijela složenog proizvoda koji se koristi za popravak složenog proizvoda radi vraćanja njegova prvobitnog izgleda – Nepostojanje takozvane klauzule „o popravku” – Mjere koje proizvođač ili prodavatelj dijel složenog proizvoda mora poduzeti radi korištenja navedene klauzule – Obveza postupanja s dužnom pažnjom glede ispunjavanja uvjeta korištenja od strane daljnjih korisnika

(Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 110. st. 1.)

4.        Dizajni Zajednice – Završne odredbe – Nepostojanje zaštite na ime dizajna sastavnog dijela složenog proizvoda koji se koristi za popravak složenog proizvoda radi vraćanja njegova prvobitnog izgleda – Primjena takozvane klauzule „o popravku” – Pretpostavke – Izgled složenog proizvoda o kojem ovisi zaštićeni dizajn – Nepostojanje

(Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 19. st 1. i čl. 110. st. 1.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 26. i 27.)

2.      Sukladno članku 110. stavku 1. Uredbe br. 6/2002, zaštita dizajna Zajednice ne postoji „za dizajn koji predstavlja sastavni dio složenog proizvoda koji se upotrebljava u smislu članka 19. stavka 1. u svrhu popravka tog složenog proizvoda kako bi se obnovio njegov prvobitni izgled”.

Dakle, iz formulacije te odredbe slijedi da za primjenu takozvane klauzule „o popravku” postoji nekoliko uvjeta u pogledu, prije svega, postojanja dizajna Zajednice, potom, postojanja „dijela složenog proizvoda” i, konačno, nužnosti „upotreb[e] u smislu članka 19. stavka 1. u svrhu popravka tog složenog proizvoda kako bi se obnovio njegov prvobitni izgled”.

Na prvom mjestu treba reći da članak 110. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 isključuje, ako su ispunjeni uvjeti predviđeni tom odredbom, bilo kakvu zaštitu za „dizajn Zajednice”. Iz toga slijedi, kao što je nezavisni odvjetnik u bitnome naveo u točkama 90. i 91. svojeg mišljenja, da se navedeni članak 110. stavak 1. može primjenjivati samo na dijelove koji su predmet zaštite dizajna Zajednice i koji, kao što to proizlazi iz članka 1. stavka 1. te uredbe, ispunjavaju uvjete za zaštitu određene tom uredbom, posebno njezinim člankom 4.

Na drugom mjestu, članak 110. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 primjenjuje se samo na „dijelove složenog proizvoda”. U tim okolnostima valja zaključiti da se pod „dijelovima složenog proizvoda” u članku 110. stavku 1. Uredbe br. 6/2002 misli na različite sastavne dijelove namijenjene ugradnji u industrijski ili zanatski složeni proizvod, koji se mogu zamijeniti dopuštajući rastavljanje i ponovno sastavljanje tog proizvoda, a bez kojih složeni proizvod ne bi mogao biti predmet uobičajene upotrebe.

Na trećem mjestu, članak 110. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 za potrebe primjene takozvane klauzule „o popravku” zahtijeva da se dio složenog proizvoda „upotrebljava u smislu članka 19. stavka 1. u svrhu popravka tog složenog proizvoda”. S tim u vezi, kao prvo, iz članka 19. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 proizlazi da „korištenje” dijela u smislu te odredbe obuhvaća izrađivanje, nuđenje, stavljanje u promet, uvoz, izvoz ili korištenje proizvoda u kojem je dizajn sadržan ili na koji je primijenjen, ili skladištenje takvog proizvoda u navedene svrhe. Kao što proizlazi iz teksta tog članka, navedeni pojam treba shvatiti u širokom smislu i obuhvaća svako korištenje dijela u svrhu popravka. Kao drugo, dio se mora koristiti „u svrhu popravka” složenog proizvoda. Dakle, da bi bilo moguće pozvati se na takozvanu klauzulu „o popravku”, potrebno je da je korištenje dijela nužno za popravak složenog proizvoda koji je postao neispravan, među ostalim zbog nepostojanja originalnog dijela ili štete koja mu je nanesena. Stoga je iz takozvane klauzule „o popravku” isključeno svako korištenje dijela radi ukrasa ili jednostavne preferencije, primjerice, među ostalim, zamjena dijela iz estetskih razloga ili radi osobne prilagodbe složenog proizvoda.

Na četvrtom mjestu, članak 110. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 za potrebe primjene takozvane klauzule „o popravku” zahtijeva da se popravak složenog proizvoda obavlja „kako bi se obnovio njegov prvobitni izgled”. Imajući u vidu članak 3. točku (a) Uredbe br. 6/2002, treba reći da vanjski izgled proizvoda u cijelosti ili dijela proizvoda proizlazi iz njegovih obilježja, posebno crta, obrisa, boja, oblika, teksture i/ili materijala samoga proizvoda i/ili njegove ornamentacije.

Usto je potrebno da se popravak obavlja kako bi se složenom proizvodu vratio njegov „prvobitni” izgled. Iz toga slijedi da se, da bi se mogla primijeniti takozvana klauzula „o popravku”, dio mora koristiti s ciljem da se složenom proizvodu vrati izgled koji je on imao prilikom svojeg stavljanja na tržište. Valja zaključiti da se takozvana klauzula „o popravku” primjenjuje samo na dijelove složenog proizvoda koji su vizualno isti kao originalni dijelovi. Stoga je isključeno svako korištenje dijela koje nema za cilj da se složenom proizvodu vrati izgled koji je imao prilikom svojeg stavljanja na tržište. To je posebno slučaj ako zamjenski dio ne odgovara originalnom dijelu u pogledu svoje boje ili dimenzija ili ako je izgled složenog proizvoda promijenjen nakon njegova stavljanja na tržište.

(t. 58.,-60., 63., 65., 67. -72., 74., 75.-77.)

3.      Članak 110. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da proizvođač ili prodavatelj dijela složenog proizvoda, da bi se mogao pozvati na takozvanu klauzulu „o popravku” sadržanu u toj odredbi, podliježe obvezi postupanja s dužnom pažnjom glede ispunjavanja uvjeta, od strane daljnjih korisnika, propisanih navedenom odredbom. Konkretno, dužni su prije svega informirati daljnje korisnike, jasnim i vidljivim natpisom na proizvodu, njegovu pakiranju, u katalozima ili prodajnoj dokumentaciji, s jedne strane, o činjenici da konkretni dio sadržava dizajn čiji oni nisu nositelji i, s druge strane, o činjenici da je taj dio namijenjen isključivo za korištenje u svrhu popravka složenog proizvoda kako bi mu se vratio njegov prvotni izgled. Nadalje, dužni su odgovarajućim sredstvima, posebno ugovornim, osigurati da daljnji korisnici dotične dijelove ne namjenjuju za korištenje koje nije u skladu s uvjetima propisanim člankom 110. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002. Konačno, dotični proizvođač ili prodavatelj mora se suzdržati od prodaje takvog dijela ako zna ili s obzirom na sve relevantne činjenice razumno mora znati da se taj dio neće koristiti u skladu s uvjetima propisanim člankom 110. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002.

(t. 86.,-88., t. 3. izreke)

4.      Članak 110. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice treba tumačiti na način da takozvana klauzula „o popravku”, sadržana u toj odredbi, ne uvjetuje isključenje zaštite dizajna Zajednice za dizajn koji predstavlja sastavni dio složenog proizvoda koji se koristi u svrhu popravka tog složenog proizvoda kako bi mu se vratio njegov prvobitni izgled, time da zaštićeni dizajn ovisi o izgledu složenog proizvoda.

(t. 1. izreke)