Žalba koju je 17. prosinca 2021. podnio Versobank AS protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 6. listopada 2021. u spojenim predmetima T-351/18 i T-584/18, Ukrselhosprom PCF i Versobank/ESB
(predmet C- 803/21 P)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Versobank AS (zastupnik: O. Behrends, Rechtsanwalt)
Druge stranke u postupku: Europska središnja banka (ESB), Europska komisija, Ukrselhosprom PCF LLC
Žalbeni zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine pobijanu presudu;
proglasi ništavima odluke ESB-a o opozivu žaliteljeva odobrenja od 26. ožujka 2018. (u daljnjem tekstu: prva pobijana odluka) i od 17. srpnja 2018. (u daljnjem tekstu: druga pobijana odluka);
ako Sud Europske unije nije u mogućnosti donijeti odluku o meritumu, vrati spojene predmete T-351/18 i T-584/18 Općem sudu na ponovno odlučivanje o tužbama za poništenje; i
naloži ESB-u snošenje žaliteljevih troškova i troškova ovog žalbenog postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti žalbe, žalitelj ističe šest žalbenih razloga.
Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je pogrešno pretpostavio da nema potrebe obustaviti postupak u predmetu T-351/18, da je počinio pogrešku time što nije uzeo u obzir da se navodnim ex tunc učinkom druge pobijane odluke povređuje članak 263. UFEU-a te je pogrešno smatrao da žalitelj nema nikakav interes za poništenje prve pobijane odluke.
Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u odnosu na brojne bitne povrede postupka.
Treći žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogrešno zanemario činjenicu da je ESB prekoračio svoje ovlasti donošenjem odluka u područjima platnih usluga i drugih financijskih usluga, u području AML-a/CFT-a (sprečavanje pranja novca/borba protiv financiranja terorizma) i u području sanacije.
Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je donio zaključke o pitanju koje nije bilo predmet nagodbe pred upravnim sudom.
Peti žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogrešno primijenio Uredbu o SRM-u1 umjesto nacionalnog prava kada je riječ o ocjenama o propadanju ili vjerojatnom propadanju i odlukama o nesaniranju te je pogrešno protumačio njihovo značenje, a da nije naložio objavu tih odluka.
Šesti žalbeni razlog, koji se temelji na tome da Opći sud (1) nije poštovao ograničenja vlastite nadležnosti na temelju članka 263. UFEU-a time što je donio odluke koje se uređuju nacionalnim pravom, a koje spadaju u isključivu nadležnost nadležnih nacionalnih tijela i sudova te je prekoračio granice nadzora nad ESB-ovim odlukama izvođenjem utvrđenja i ocjena koje ESB nije izvodio, (2) temeljio je svoje odluke na iznenađujućim zaključcima izvedenima na osnovi zakašnjelog podnošenja obimnih dokumenata neposredno prije rasprave, a da žalitelj nije imao mogućnost izjasniti se o njima, (3) nije uzeo u obzir povredu žaliteljevih prava koja proizlaze iz članka 47. Povelje prije pokretanja postupka te činjenicu da potonji kontinuirano nije bio učinkovito zastupan tijekom postupaka te je (4) pogrešno je odbio naložiti donošenje odluka o sanaciji na nacionalnoj razini, ali je unatoč tome izrazio detaljna, ali pogrešna stajališta o pravnom značaju i pravnoj osnovi tih odluka.
____________
1 Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.)