Predmet T‑96/13

Rot Front OAO

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu

(žigovi i dizajni) (OHIM)

„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Zajednice Маcка – Raniji neregistrirani nacionalni figurativni žig Маcка – Relativni razlog za odbijanje – Članak 8. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 207/2009 – OHIM‑ova primjena nacionalnog prava“

Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 28. listopada 2015.

1.      Žig Zajednice – Tužbeni postupak – Tužba pred sudom Unije – Nadležnost Općeg suda – Nadzor zakonitosti odluka žalbenog vijeća – Preispitivanje činjeničnih okolnosti u skladu s dokazima koji nisu ranije podneseni pred tijelima Ureda – Isključenje

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 65.)

2.      Žig Zajednice – Definicija i stjecanje žiga Zajednice – Relativni razlozi za odbijanje – Prigovor nositelja neregistriranog žiga ili drugog znaka koji se rabi u trgovačkom prometu – Pretpostavke – Ocjena u skladu s kriterijima utvrđenima nacionalnim pravom koje uređuje znak na koji se poziva – Provjera sadržaja nacionalnog prava – Doseg

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 8. st. 4.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 17.)

2.      U okviru ispitivanja prigovora nositelja neregistriranog žiga ili nekog drugog znaka koji se rabi u trgovačkom prometu na temelju članka 8.stavka 4. Uredbe br. 207/2009 o žigu Zajednice, pitanje u kojoj mjeri znak koji je zaštićen u državi članici dodjeljuje pravo zabraniti uporabu kasnijeg žiga treba razmotriti s obzirom na mjerodavno nacionalno pravo.

U takvim okolnostima Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i modeli) se mora, po službenoj dužnosti i sredstvima koja mu se za to čine najprimjerenijima, informirati o tom nacionalnom pravu, ako su takve informacije potrebne za ocjenu pretpostavki primjene razloga za odbijanje predmetne registracije, što znači da treba uzeti u obzir, uz činjenice koje su izričito iznijele stranke u postupku povodom prigovora, notorne činjenice, odnosno one koje može znati svaka osoba ili koje se mogu saznati putem opće dostupnih izvora. Ta obveza informiranja po službenoj dužnosti o nacionalnom pravu, ako je to potrebno, za OHIM postoji u slučaju kada već raspolaže informacijama o nacionalnom pravu, ili u obliku tvrdnji o njegovu sadržaju ili u obliku podnesenih dokaza čija je dokazna snaga bila navedena.

U tom pogledu OHIM treba iskoristiti sva sredstva koja ima na raspolaganju u okviru svoje ovlasti provjeravanja kako bi se, s obzirom na tužiteljeve argumente, informirao o mjerodavnom nacionalnom pravu i proveo podrobnija ispitivanja sadržaja i opsega odredbi nacionalnog prava na koje se poziva, ili po službenoj dužnosti ili tako da tužitelja pozove da potkrijepi svoje tvrdnje.

(t. 24., 31., 35.)